Suelureac wrote:palestinka wrote:Leo meni se čini da tvoja djevojka brani religiju kao način života. Strah te njene isključivosti i da ćeš djecu odgajati suprotno od svog svjetonazora. Tvoja djevojka je religíozna, i sam kažeš, selektivnó. Mórate se dogovoriti za odgoj djece, nije problem ni vjeronauka ako i dalje učiš djecu da razmišljaju da znaju za drugo i drugačije. Ja uvijek mislim da istinskim vjernicima nije toliko vazna religija, bilo koja, nego koliko je neko dobar čovjek. Da, sad je to već floskula, ali svi znamo da ima vjera i religija nisu iste stvari.
Jednom mi je rekla "ja svoju djecu želim odgajati kao vjernike, što ne znači da će to biti tvoja djeca", ali je bila u afektu i ljuta i povukla je to brzo. Svejedno morat ću se u svakom slučaju sve s njom dogovoriti i dogovarati. Vidjet ćemo šta će ispasti od toga na kraju.
Ako bude isključiva i nespremna na kompromise po svakom pitanju, onda joj nije stalo dovoljno.
brak je skup kompromisa,
ne mozes iz pozicije momka razmisjati o bracnim situacijama. vjeruj da ne.
govoris o iskljucivosti, a sam si iskljuciv,
znas da je ona vjerski nastrojena i sad insistiras da ona nesto promijeni bez da ti ista promijenis, nije lijepo.
mislim da si se ti prepao braka, pa sad trazis dlaku u jajetu, i dizes sebi cijenu.
kako god da ti odgajas dijete, vjerski ili ne, ono ce odabrati samo svoj put, svjedok sam djece ciji su roditelji "moderni" veze nemaju s religijom u smislu prakse, djed,nana otac i mati nikad, ali nikad nisu otisli u dzamiju, 2 sina i cerka, ne znam ti to opisati, bez icijeg vanjskog uticaja "u islamu",
jako mnogo djece ciji su roditelji "operisani" od vjere, u vjeri su,
tako da se ja ne bih zamarao mnogo oko toga hoce li ih ona odgajati u vjer ili,
ako ona budu za vjere, bice, ako ne dzaba sve.
a sad sto se tice tvoj ocjene licemjerstva oko situacije sto neko selektivno prihvata zabrane, tj nesto ce uraditi, nesto nece ,
to je pravo koje nam je bog ostavio na izbor,
ja sam donedavno smatrao licemjerima one koji ne piju tokom ramazana, da bih se nakon jedne situacije dobro zapitao jesam li u pravu.
naime, prosle godine prilicno toplo, ramazan, postim, najnormalnije i to s tolikom lakocom da prosto ne mogu da povjerujem da je tako,
apsolutno bez ikakvog napora, niti bih osjecao glad, zedj, umor ili da mi je cigareta nedostajala,
sretnem se s nekim drustvom lagana prica, toplo, ovo ono posti se ne posti se svak za sebe, u jednom momentu jaran ce : e kad ce vise proc ovaj ramazan, da pivu popijem, rosulju
precutao sam mu i odlazeci od njega s prva sam osjecao gadjenje prema njemu, da mu je bas toliko zapela piva i sad ko fol ne moze bez nje u ramazanu..... i tako iduci dalje, kontam kako mi je allah podario da lako postim.... i onda me "pogodi" misao, pa jbt lakse ja postim ramazan i "podnosim" , nego on "bez pive" ....ali ipak se suzdrzava
ma kakav bio, smatram da je i ona kao "alkoholicar" zasluzio neku nagradu zbog svog suzdrzavanja, posebno jer njemu to teze pada nego meni,
ja mislim da bi tvoja djevojka lakse podnijela tvoje opijanje nego hercegovacki prsut u frizideru, i tu bih se slozio s njom,
za svinjetinu imas alternativu pocev od govedine pa nadalje, a za alkohol , jbg nemas
.
