Forum Klix.ba

@normalac, hvala

Tebi meščini dugujem detaljniji prikaz Slovačke i njene reprezentacije, jelde? Biće to do kraja ljeta, potrudiću se... A ovdje ću poslije napisat ovako nešto o Žilini, a Košice i Tatran ipak nisu tema ove teme

I naravno da nas ima, mada evo vidiš ima i ovih koji su već počeli rasprave o Bayernu i Juventusu, ko da čitav ostatak sezone neće biti njihov

S obzirom da se Inter nije uspio plasirati u LP, ista ove godine neće biti na mom programu. Međutim, očekujem da Schalke osvoji

Gledao sam ja Ludogorec u par navrata ove godine... Ja vjerujem da su u stanju proći Dinamo, mada ko god prođe, napatit će se.

Jedini kadrovi dosadašnjih utakmica koje sam uspio pronaći...

Koja je najbolja stranica za praćenje live rezultata?

hypko_nurko wrote:http://www.rezultati.com/

Hvala

Knattspyrnufélag Reykjavíkur

KR Reykjavik (Rejkjavik) je najstariji i najuspješniji fudbalski klub sa Islanda. Osnovan je davne 1899. godine, ali kako u prvim godinama njegovog postojanja nije bilo drugih klubova na Islandu, nije se imao s kim takmičiti, sve do 1912. godine, kada je odigrano prvo islandsko prvenstvo, a Reykjavik postao prvi šampion ove države. Tek su tada odredili koje će im boje dresovi biti, ali tako da su tu odluku prepustili ishodu prvenstva Engleske. Kako je tad to prvenstvo osvojio Newcastle, dresovi Reykjavika su postali crno-bijeli i takvi su se zadržali do danas. U međuvremenu je do 1968. godine ovaj klub osvojio 20 titula prvaka svoje države, ali je nakon toga uslijedilo zatišje od 30 godina, da bi 21. titulu osvojili tek 1999. godine. Zaključno sa prošlogodišnjom sezonom, Reykjavik je osvojio ukupno 25 puta prvenstvo i 12 puta kup Islanda. On također posjeduje i bogato evropsko iskustvo, usprkos činjenici da je Island prilično geografski udaljen od većine evropskih država, što svakako nije olakšavajuća okolnost islandskim klubovima. Prvi izlazak na evropsku scenu se desio 1964. godine, kada je veliki Liverpool gostovao na Islandu. Nakon toga je bilo još prilično mnogo evropskih susreta, a ostati će zapisano da je ovaj islandski predstavnik tokom razlitičih godina izbacio sljedeće klubove: Grevenmacher, MPKC Mozyr, Dinamo Bukurešt, Birkirkaru, Larissu, Glentoran, a prošle sezone IF sa Farskih Ostrva, te slovačku Žilinu. Ova ekipa iz glavnog grada ove ostrvske zemlje je kroz historiju nekoliko puta mijenjala stadion na kome je igrala, a trenutno igra na vrlo malom stadionu u zapadnom dijelu grada, svega 200-tinjak metara udaljenom od obale Atlantskog okeana. U najzvučnija imena igračkog sastava aktuelnog islandskog prvaka spadaju dugogodišnji reprezentativac Bjarni Gudjonsson i Velšanin Rhys Weston. U ostatku tima još nekoliko igrača je na pragu dokazivanja u islandskoj reprezentaciji.

FK Željezničar Sarajevo

Malo je poglupo ovdje predstavljati klub o kojem sve znamo, ali eto, red je da se ispoštuje procedura. Sarajevski Željezničar je najtrofejniji i jedan od najpopularnijih fudbalskih kluba iz Bosne i Hercegovine. Jedan je od dva velika kluba iz njenog glavnog grada, koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica. Stadion je smješten u podnožju pobrđa koje ograničava grad sa južne strane. U proteklom ratu u Bosni i Hercegovini se nalazio doslovno na liniji razdvajanja između dvije suprotstavljene vojne formacije, što ga svakako čini specifičnim u fudbalkom svijetu. Ipak, danas taj stadion ne odgovara UEFA-inim propisima, pa će svoj(e) nastup(e) u ovogodišnjoj Ligi prvaka Željezničar morati igrati na Stadionu Asim Ferhatović Hase, najvećem fudbalskom zdanju u državi. Za ovaj klub neslavenima teško izgovorivog naziva, često se koristi njegov nadimak, tj. skraćenica Željo. Željo je osnovan davne 1921. godine, ali svoju punu afirmaciju stiče tek nakon Drugog svjetskog rata, najčešće igrajući u najjačoj fudbalskoj ligi bivše SFR Jugoslavije, s tim da su 70-te i 80-te godine prošlog stoljeća ipak bile najuspješniji period u onom dijelu historije kluba koja se veže za Jugoslaviju. Tako je 1972. godine Željo postao jugoslavenski prvak, 1981. godine osvajač njenog kupa, a sezona 1984-85 će ostati upamćena kao njegov daleko najveći evropski uspjeh. Takmičeći se u Kupu UEFA, Željezničar je te sezone izbacio bugarski Sliven, švicarski Sion, rumunsku Universitatea Craiovu i sovjetski Dinamo Minsk, da bi u polufinalu na vrlo nesretan način bio izbačen od strane mađarskog Videotona. Nakon osamostaljenja Bosne i Hercegovine, klub sa Grbavice je pet puta postao državni šampion, te isto toliko puta i osvajač kupa. Samim tim je mnogo češće imao priliku da igra u evropskim takmičenjima, ali nikad se nije ni približio svom velikom uspjehu iz 1984. godine. Tek se u dva navrata uspio plasirati u prvo kolo Kupa UEFA. Dva trenera, otac i sin, Ivica i Amar Osim su zasigurno obilježili najslavnije dijelove historije ovog kluba, a ovaj drugi je i njegov aktuelni trener. U sadašnjem igračkom kadru pod Amarovom palicom, izuzev hrvatskog golmana Antolovića, nema stranih igrača, ali tu je dosta kvalitetnih domaćih igrača, kao što su: Zajko Zeba, Josip Kvesić, Eldin Adilović, Mirsad Bešlija, Muamer Svraka, Samir Bekrić itd. od kojih su mnogi ili već igrali za reprezentaciju ili ozbiljno kucaju na njena vrata. Da li će Plavi sa Grbavice (prepoznatvljiva boja dresova - plava) konačno donijeti u Bosni i Hercegovini dugo očekivani plasman u treće pretkolo Lige prvaka?

Molde FK

Molde je aktuelni prvak Norveške, sa pristojnim šansama da tu titulu odbrani, jer se i u tekućoj sezoni nalazi u oštroj borbi za prvo mjesto. Titula koja je osvojena prošle je bila značajna po mnogo čemu. Naime, to je bio prvi naslov prvaka Norveške za Molde, i to je bio osvojen na stogodišnjicu osnivanja kluba. Osim toga, to je bila i prva sezona u kojoj je na klupi ovog tima kao trener sjedio Ole Gunnar Solskjaer, dobro poznato fudbalsko ime, koji je inače ponikao kao igrač baš ovdje. Molde je, dakle, klub star 101 godinu iz istoimenog grada, koji je smješten na obali jednog od mnogih norveških fjordova, po nazivu Romsdalsfjord. Ovaj klub je osnovan pod nazivom International, ali je nakon svega nekoliko godina promjenio ime u sadašnje. Sve do 70-tih godina se takmičio u nižim norveškim ligama, a od tada postaje sve češći sudionik najviše norveške lige, s tim da je često ispadao i ulazio u nju, ali i znao ostaviti izuzetno dobar utisak, te se u nekoliko navrata plasirati u evropska takmičenja. Tokom 90-tih godina na scenu je stupila Moldeova tzv. srebrena generacija, koja je u sedam godina čak četiri puta uspjela doći do drugog mjesta, iza tada nedodirljivog Rosenborga. Molde je 2000. godine postao uz Rosenborg jedina norveška ekipa koja je igrala u grupnoj fazi Lige prvaka, nakon što je kao drugoplasirana izborila pravo nastupa u pretkolima ovog takmičenja, u kojima je iznenađujuće izbacila CSKA iz Moskve i Mallorcu. U grupnoj fazi se našao u grupi sa Realom iz Madrida, Portom i Olympiakosom, gdje je osvojio 3 boda (pobjeda nad Olympiakosom 3:2). Nakon toga, ovaj klub je imao još nekoliko solidnih nastupa u Kupu UEFA, ugostivši nekoliko renomiranih evropskih klubova. Sadašnja ekipa sa kojom raspolaže Solskajer je dosta mlada i talentovana, u kojoj se izdvajaju mladi Norvežani Vegard Forren, Even Hovland, Magnus Wolff Eikrem, Jo Inge Berget i dr, ali i nekoliko interenacionalaca koji su se dobro uklopili u ovaj tim. Molde ima i moderan stadion, smješten neposredno uz obalu, sa kapacitetom od skoro 12 000 sjedećih mjesta. Naziva se Aker, prema klupskom sponzoru. Dresovi kluba su plavi.

Hapoel Ironi Kiryat Shmona FC

Hapoel Ironi Kiryat Shmona (Hapoel Ironi Kirjat Šmona) je još jedan od klubova koji je u protekloj sezoni po prvi put došao do titule državnog prvaka i prava na učešće u pretkolu Lige Prvaka. Ovaj klub dolazi iz izraelskog grada Kiryat Shmona, koji se nalazi na krajnjem sjeveru države, blizu granice sa Libanom. Njegov stadion prima svega 5000 gledalaca, pa će morati svoje domaće utakmice u Evropi igrati najvjerovatnije u Haifi. Hapoel Ironi je nastao spajanjem dva niželigaška kluba iz Kiryat Shmone 2000. godine. Dakle, riječ je o veoma mladom klubu, koji je najprije utrošio šest godina da se probije do najviše ranga fudbalskog takmičenja u Izraelu, a zatim se trudio da se u njemu učvrsti, iako je jednom bio ispao, ali se već sljedeće sezone vratio. Njegovo dosad jedino pojavljivanje na evropskoj sceni se desilo 2008. godine, kada je izbacio crnogorski Mogren, a zapeo na bugarskom Litexu u tadašnjem Kupu UEFA. Prošla sezona je bila historijska, jer je Hapoel Ironi sve iznenadio i prekinuo dugu dominaciju klubova iz tri velika grada: Tel Aviva, Haife i Jerusalema, time dobivši priliku da se drugi put dokaže u evropskim takmičenjima, ovaj put u Ligi prvaka. U ekipi nema velikih zvijezda, pa se šanse za uspjeh temelje na skladnom timskom radu. U novije vrijeme, poziv za izraelsku reprezentaciju su dobili mlađi defanzivni igrači Hapoel Ironija: Shir Tzedek, Elad Gabai i Eytan Tibi. Tu je i nekoliko stranih igrača, od kojih su najzvučnija imena William Njovu iz Zambije, te najnovije pojačanje Makedonac Darko Tasevski. Primarna boja dresova kluba je bijela.

Shamrock Rovers FC

Već iz naziva (eng. shamrock - djetelina), grba i boja kluba (zelena i bijela) vidljivo je da je Shamrock Rovers (Šamrok Roversi) karakterističan irski klub. Igra na stadionu Tallaght (kapacitet 6000 mjesta) u istoimenom južnom predgrađu Dublina, glavnog grada Republike Irske. Na ovom stadionu igra tek unazad tri godine, nakon što se prije toga selio više od 20-tak godina po stadionima u okolini Dublina, pa i šire. Ovo je najuspješniji irski klub u historiji, ali i jedan od najpopularnijih. Južni dio Dublina sa njegovim predgrađima je glavna baza Shamrockovih navijača. Obzirom da ne postoji zvaničan dokument o osnivanju kluba, postoje neke nedoumice oko godine u kojoj je nastao. Ipak, najvjerovatnija godina osnivanja je 1901. Klub je dobio ime po ulici u kojoj su prvobitno bile smještene klupske prostorije - Aveniji djetelina (Shamrock Avenue). Irska liga se počela igrati 1921. godine, tako da se tek od tada može ozbiljnije pratiti razvoj Shamrocka kao kluba. Već u prvim godinama se nametnuo kao jedan od najjačih u državi, osvojivši tri titule u 20-tim i isto toliko u 30-tim godinama prošlog stoljeća. Sličan tempo nastavlja i u predstojećim decenijama, sa izuzetkom 40-tih i 70-tih, u kojima ipak ostaje bez titule državnog prvaka. U svojevrsnu krizu upada sredinom 90-tih, ali se uz pomoć navijača i simpatizera kluba, koji su preuzeli upravljenje klubom, uspijeva izvući. Osvojivši dvije titule u protekle dvije godine, Roversi su se učvrstili na vodećem mjestu po broju istih u Irskoj - njih 17. Uz to su čak 24 puta bili osvajači kupa, iako na taj trofej čekaju već 25 godina. Imali su i veliki broj izlazaka na evropsku scenu, posebno u prošlom stoljeću, ali se njihov najveći uspjeh desio prošle godine kada su izborili plasman u grupnu fazu Europa lige, prethodno eliminisavši estonsku Floru i srpski Partizan u pretkolima Lige prvaka, odnosno Europa lige. U grupi sa PAOK-om, Tottenhamom i Rubinom iz Kazana su doživjeli sve poraze, ali i samo igranje u toj fazi je bio uspjeh za irski fudbal. Iako su Roversi u prošlosti davali neke igrače za reprezntaciju Republike Irske, danas to nije slučaj. Zbog toga igrači ovog tima djeluju prilično anonimno, ali iskustvo je pokazalo da irski klubovi imaju dovoljno kvaliteta da mnogim protivnicima mogu pomrsiti račune. Sudeći po dostupnim podacima, najbolji igrač Shamrocka je Stephen O'Donnell.

cyprus wrote:
Shamrock Rovers FC

Već iz naziva (eng. shamrock - djetelina), grba i boja kluba (zelena i bijela) vidljivo je da je Shamrock Rovers (Šamrok Roversi) karakterističan irski klub. Igra na stadionu Tallaght (kapacitet 6000 mjesta) u istoimenom južnom predgrađu Dublina, glavnog grada Republike Irske. Na ovom stadionu igra tek unazad tri godine, nakon što se prije toga selio više od 20-tak godina po stadionima u okolini Dublina, pa i šire. Ovo je najuspješniji irski klub u historiji, ali i jedan od najpopularnijih. Južni dio Dublina sa njegovim predgrađima je glavna baza njegovih navijača. Obzirom da ne postoji zvaničan dokument o osnivanju klub, postoje neke nedoumice oko godine u kojoj je nastao. Ipak, najvjerovatnija godina osnivanja je 1901. Klub je dobio ime po ulici u kojoj su prvobitno bile smještene klupske prostorije - Aveniji djetelina (Shamrock Avenue). Irska liga se počela igrati tek 1921. godine, tako da se tek od tada može ozbiljnije pratiti razvoj Shamrocka kao kluba. Već u prvim godinama se nametnuo kao jedan od najjačih u državi, osvojivši tri titule u 20-tim i isto toliko u 30-tim godinama prošlog stoljeća. Sličan tempo nastavlja i u predstojećim decenijama, sa izuzetkom 40-tih i 70-tih, u kojima ipak ostaje bez titule državnom prvaka. U svojevrsnu krizu upada sredinom 90-tih, ali se uz pomoć navijača i simpatizera kluba, koji su preuzeli upravljenje klubom, uspijeva izvući. Osvojivši dvije titule u protekle dvije godine, Roversi su se učvrtili na vodećem mjestu po broju istih u Irskoj - njih 17. Uz to su čak 24 puta bili osvajači kupa, iako na taj trofej čekaju već 25 godina. Imali su i veliki broj izlazaka na evropsku scenu, posebno u prošlom stoljeću, ali se njihov najveći uspjeh desio prošle godine kada su izborili plasman u grupnu fazu Europa lige, prethodno eliminisavši estonsku Floru i srpski Partizan u pretkolima Lige prvaka, odnosno Europa lige. U grupi sa PAOK-om, Tottenhamom i Rubinom iz Kazana su doživjeli sve poraze, ali i samo igranje u toj fazi je bio uspjeh za irski fudbal. Iako su Roversi u prošlosti davali neke igrače za reprezntaciju Republike Irske, danas to nije slučaj. Zbog toga igrači ovog tima djeluju prilično anonimno, ali iskustvo je pokazalo da irski klubovi imaju dovoljno kvaliteta da mnogim protivnicima mogu pomrsiti račune. Sudeći po dostupnim podacima, najbolji igrač Shamrocka je Stephen O'Donnell.

Shamrock znaci djetelina,zanimljivo.

Arteta wrote:

cyprus wrote:
Shamrock Rovers FC

Već iz naziva (eng. shamrock - djetelina), grba i boja kluba (zelena i bijela) vidljivo je da je Shamrock Rovers (Šamrok Roversi) karakterističan irski klub. Igra na stadionu Tallaght (kapacitet 6000 mjesta) u istoimenom južnom predgrađu Dublina, glavnog grada Republike Irske. Na ovom stadionu igra tek unazad tri godine, nakon što se prije toga selio više od 20-tak godina po stadionima u okolini Dublina, pa i šire. Ovo je najuspješniji irski klub u historiji, ali i jedan od najpopularnijih. Južni dio Dublina sa njegovim predgrađima je glavna baza njegovih navijača. Obzirom da ne postoji zvaničan dokument o osnivanju klub, postoje neke nedoumice oko godine u kojoj je nastao. Ipak, najvjerovatnija godina osnivanja je 1901. Klub je dobio ime po ulici u kojoj su prvobitno bile smještene klupske prostorije - Aveniji djetelina (Shamrock Avenue). Irska liga se počela igrati tek 1921. godine, tako da se tek od tada može ozbiljnije pratiti razvoj Shamrocka kao kluba. Već u prvim godinama se nametnuo kao jedan od najjačih u državi, osvojivši tri titule u 20-tim i isto toliko u 30-tim godinama prošlog stoljeća. Sličan tempo nastavlja i u predstojećim decenijama, sa izuzetkom 40-tih i 70-tih, u kojima ipak ostaje bez titule državnom prvaka. U svojevrsnu krizu upada sredinom 90-tih, ali se uz pomoć navijača i simpatizera kluba, koji su preuzeli upravljenje klubom, uspijeva izvući. Osvojivši dvije titule u protekle dvije godine, Roversi su se učvrtili na vodećem mjestu po broju istih u Irskoj - njih 17. Uz to su čak 24 puta bili osvajači kupa, iako na taj trofej čekaju već 25 godina. Imali su i veliki broj izlazaka na evropsku scenu, posebno u prošlom stoljeću, ali se njihov najveći uspjeh desio prošle godine kada su izborili plasman u grupnu fazu Europa lige, prethodno eliminisavši estonsku Floru i srpski Partizan u pretkolima Lige prvaka, odnosno Europa lige. U grupi sa PAOK-om, Tottenhamom i Rubinom iz Kazana su doživjeli sve poraze, ali i samo igranje u toj fazi je bio uspjeh za irski fudbal. Iako su Roversi u prošlosti davali neke igrače za reprezntaciju Republike Irske, danas to nije slučaj. Zbog toga igrači ovog tima djeluju prilično anonimno, ali iskustvo je pokazalo da irski klubovi imaju dovoljno kvaliteta da mnogim protivnicima mogu pomrsiti račune. Sudeći po dostupnim podacima, najbolji igrač Shamrocka je Stephen O'Donnell.

Shamrock znaci djetelina,zanimljivo.

Dosta zanimljiv klub....

Cyprus, ako ti nije mrsko prokopaj nešto o Ventspilsu

O Ventspilsu uskoro, a predstavljanje nosioca u drugom pretkolu počinjem Zestafonijem....


FC Zestafoni

Gruzijski prvak Zestafoni je najmlađi od svih klubova učesnika ovogodišnje Lige prvaka, nastao 2004. godine. Istoimeni grad iz kojeg dolazi ovaj klub je smješten u zapadnom nizijskom dijelu Gruzije i predstavlja jedan od važnijih industrijskih centara te države. Prvi klub u Zestafoniju je osnovan 1937. godine pod nazivom Metalurgi Zestafoni. Ipak, usprkos nekim zapaženim rezultatima, tokom godina je ovaj klub propao, a dostojnog nasljednika je dobio tek 2004. godine kada je formiran jak novi klub, koji je odmah dobio ponudu za učešće u najjačoj gruzijskoj ligi. Zestafoni se odmah nametnuo kao pretedent na sami vrh. Inače, jedan od glavnih razloga tako ekspresnog uspjeha je velika podrška sponzora u vidu lokalne željezare, koja je jedna od najvažnijih u državi. Do samog vrha, odnosno osvajanja titule šampiona je došao prije dvije godine, a taj uspjeh je ponovio i u nedavno završenoj sezoni. Uz to, 2008. godine je osvojio i gruzijski kup. Od 2007. godine konstantno izlazi u Evropu, a najdalje je dogurao u protekle dvije godine. Izbacivši Faetano iz San Marina i slovačku Duklu 2010. godine je došao do trećeg pretkola Europa lige, a prošle godine je u drugom pretkolu Lige prvaka eliminisao moldavsku Daciju, a malo je nedostajalo da istu sudbinu doživi i Sturm iz Graza. Međutim, Gruzijci su se ipak morali zadovoljiti učešćem u play-offu Europa lige, gdje ih je zaustavio belgijski Club Brugge. U neizvjesnoj završnici proteklog gruzijskog prvenstva Zestafoni je odbranio titulu, iako je završio bodovno poravnat sa Metalurgijem iz Rustavija, koji je usput rečeno četiri kola prije kraja imao prednost od 5 bodova, ali je eto nije zadržao. Inače, sastav gruzijskog prvaka čine gotovo u potpunosti domaći igrači, sa izuzetkom jednog Nigerijca. Najzapaženije partije u dresu Zestafonija pružaju golman Roin Kvaskhvadze, vezanjaci Shota Grigalashvili i Tomike Gorgiashvili, te najbolji strijelac prošle sezone Jaba Dvali. Stadion David Abashidze u Zestafoniju ne zadovoljava kriterije UEFA-e, pa ovaj klub svoje evropske utakmice mora igrati u Tbilisiju.

FK Ekranas Panevežys

Iako smo već navikli da svake godine gledamo litvanski Ekranas u pretkolima evropskih takmičenja, nema mnogo dostupnih podataka o ovom klubu. Zna se da je osnovan 1964. godine u vrijeme kada je Litvanija bila dio SSSR-a. U to vrijeme se ovaj klub nije uspio probiti u više rangove sovjetskog fudbala, tako da i nije ostavio neki veći trag, sve do sticanja litvanske nezavisnosti. Od tada neprekidno igra u njenoj najjačoj ligi. Prva titula dolazi već 1993. godine. Ipak, najsjajnije trenutke doživljava upravo u posljednjih 10-tak godina, što je period za koji se slobodno može reći da je u litvanskom klupskom fudbalu obilježen dominacijom ovog kluba iz Panevežysa, grada u sjevernom dijelu ove baltičke republike, budući da od 2002. godine nikada nije završio niže od 3. mjesta na tabeli. Do danas je ukupno osvojio prvenstvo šest puta, a ove sezone mu se smiješi i sedmi put. Također, na listu osvojenih trofeja treba dodati i četiri titule kupa nezavisne Litvanije. Ekranas igra domaće utakmice na stadionu Aukštaitija, koji usprkos malom kapacitetu (4000 mjesta) ispunjava UEFA-ine kriterije, pa na njemu aktuelni litvanski šampioni mogu igrati i evropske utakmice. Aukštaitija je inače i naziv jedne od pet historijskih regija Litvanije. U evropskim takmičenjima, ovaj klub je ostvario najveći uspjeh prošle godine, kada je stigao do play-offa Europa lige, gdje ga je izbacio Hapoel iz Tel Aviva. Igrači Ekranasa najčešće nose crvene dresove, ili u rezervnoj varijanti plave. Još je ostalo da kažem ponešto i o trenutnom igračkom kadru ovog kluba, koji je nesumnjivo najkvalitetniji u Litvaniji. Za Ekranas nastupaju tri standardna reprezentativca Litvanije: Ramunas Radavičius, Vytautas Lukša i Andrius Velička. Kapiten tima je bivši dugogodišnji reprezentativac Ignas Dedura. Ima tu i nekoliko internacionalaca, od kojih treba spomenuti Marka Anđelkovića iz Srbije i Makedonca Yanija Urdinova. Ipak, najveća prednost ove ekipe nije individualni kvalitet pojedinaca, nego jak timski duh i skladan spoj mladosti i iskustva. Za kraj sam ostavio svoju nedoumicu oko imena kluba. Naime, na Google Translateu sam saznao da 'ekranas' stvarno znači 'ekran', ali mi nije jasno zašto bi jedan fudbalski klub uzeo takvo ime...

Athlitiki Enosi Lemesou

Athlitiki Enosi Lemesou (Atletsko Udruženje Limassola), poznatiji pod akronimom AEL je sportsko društvo sa Kipra, u okviru koga djeluje i fudbalski klub istog imena. Dolazi iz Limassola, najvažnijeg lučkog centra i drugog najvećeg grada na ostrvu. U njemu se nalazi stadion Tsirion, sa kapacitetom od skoro 14 000 gledalaca, na kojem svoje domaće utakmice igra fudbalski tim AEL-a, ali i ostali klubovi iz ovog grada. AEL je jedan od klubova sa najvećom navijačkom podrškom na Kipru. Organizovana navijačka grupa koja ga prati se naziva SY.F.AEL ili Gate 3. Poznati su po nekoliko huliganskih ispada. Klupske boje su, kao što se može vidjeti na grbu, žuta i plava. AEL je nastao 1930. godine i puno je više uspjeha kao fudbalski klub imao u prvom dijelu svoje historije, nego u novije vrijeme. Do 1968. godine je osvojio pet titula prvaka Kipra i tri titule osvajača kupa. Međutim, nakon toga slijedi dugi sušni period, u kojem je ovaj klub imao uspona i padova. Tokom tog perioda je još tri puta uspio osvojiti kup, ali je proveo i jednu sezonu u drugoj ligi. Ipak, nakon 44 godine čekanja, u protekloj sezoni je na opšte iznenađenje pored favoriziranih APOEL-a, Omonije i Anorthosisa uspio uzeti svoju šestu titulu prvaka Kipra. U svojoj historiji je imao pet izlazaka na evropsku scenu, ali je svih pet puta ubjedljivo poražen od svojih protivnika. Najubjedljivije je to bilo prvi put, 1968. godine, kada je kao prvak Kipra igrao protiv španskog prvaka Real Madrida i obje utakmice izgubio sa po 6:0. U sadašnjoj šampionskoj generaciji AEL-a apsolutno se najviše ističu brojni stranci, slično kao i u ostalim kiparskim klubovima. Od značajnijih kiparskih igrača tu je kapiten Marios Nikolaou i pojačanje koje je stiglo ovog ljeta, Michalis Konstantinou, iskusni napadač, koji se smatra za najboljeg kiparskog igrača u protekloj deceniji. Među ostale najistaknutije igrače svakako spadaju Brazilac Maykon, Portugalac Paulo Sergio, te trojica angolskih reprezentativaca: Marco Airosa, Gilberto i Dede.

Helsingin Jalkapalloklubi

HJK je najslavniji finski fudbalski klub, a dolazi iz Helsinkija, glavnog grada ove sjevernoevropske države. Iako je glavno jezgro njegovih navijača centralni i sjeverni Helsinki, ovaj klub je stekao simpatije širom države. Njegov stadion se zove Sonera i prima više do 10 000 gledalaca, a nalazi se u neposrednoj blizini Olimpijskog stadiona u Helsinkiju, najvećeg stadiona u Finskoj. HJK ima prugaste plavo-bijele dresove. Kao klub je nastao davne 1907. godine, još u vrijeme dok je Finska bila sastavni dio carske Rusije, pa je ubrzo nakon osnivanja postao simbolom ideje nezavisnosti Finske, obzirom da su većinom njegovi simpatizeri bili finski nacionalisti. Prvenstva Finske su se igrala još u ovom vremenu, a klub iz Helsinkija je već tada pokazao svoju dominaciju, koja se nastavila i nakon sticanja nezavisnosti krajem Prvog svjetskog rata. Iako je u dugoj klupskoj historiji bilo uspona i padova, HJK nikada nije zapao u dugoročnu krizu koja bi trajala veliki niz godina i gotovo uvijek je bio u gornjem dijelu najjače finske lige, ako ne već na samom vrhu. Ima daleko najviše titula u ligi, čak 24, uz 11 titula kupa. Shodno tome, logična je činjenica da je već od 60-tih godina prošlog stoljeća HJK gotovo redovan učesnik evropskih klupskih takmičenja. Najveći uspjeh je ostvario 1998. godine, kada je nakon izbacivanja armenskog Yerevana i francuskog Metza ušao u grupnu fazu Lige prvaka. U grupi sa Kaiserslauternom, PSV-om i Benficom je ipak završio posljednji sa relativno dobrih 5 bodova. Nakon toga još nije ponovio sličan uspjeh, ali gotovo svake godine prolazi bar po jedno pretkolo. Prilično impresivan je bio prošlogodišnji nastup u drugom pretkolu Lige prvaka, kada je velški prvak Bangor City isprašen sa 10:0 u Helsinkiju. Kasnije je na istom stadionu nastradao i Schalke, ali rezultat u revanšu je ipak izbacio Fince iz daljeg takmičenja. U novu evropsku avanturu HJK ulazi uglavnom oslonjen na finske igrače, kao što su Berat Sadik, Sebastian Sorsa, Sebastian Mannström ili Juho Mäkelä. Bitna karika kluba je i Gambijac Demba Savage, jedan od rijetkih stranaca u sastavu.

WKS Śląsk Wrocław SA

Poljska je u vrlo neizvjesnoj završnici Ekstraklase (najviši rang poljskog klupskog fudbala), u kojoj se nekoliko klubova do samog finiša sezone borilo za titulu, dobila novog i pomalo iznenanađujućeg prvaka. Slask iz Wroclawa (Slask Vroclav) je po drugi put u svojoj historiji postao poljski šampion. Prvi put je to bio slučaj 1977. godine. Slask je inače poljski naziv za Šleziju, historijsku regiju u centralnoj Evropi, koja najvećim dijelom zahvata jugozapadni dio Poljske, te manje dijelove Njemačke i Češke Republike. Najveće urbano središte ove regije je upravo grad Wroclaw. Ovaj klub je osnovan 1947. godine, ali je tek 10 godina kasnije dobio aktuelni naziv. Kroz svoju historiju je uglavnom referirao kao vojnički klub. Slask ima veliku navijačku podršku, a njegovi navijači su politički desno orijentisani, na platformi antikomunizma i poljskog nacionalizma. Takve stavove su izražavali i prije kraja Hladnog rata. Miejski stadion, koji je izgrađen na zapadnom rubu grada Wroclawa, moderna je fudbalska građevina sa preko 42 000 sjedećih mjesta, zahvaljujući kojoj je ovaj grad bio jedan od domaćina nedavno završenog Evropskog prvenstva. Obzirom da odnedavno Slask na njemu igra svoje domaće utakmice, ovaj stadion je najveći od svih na kojima će se igrati drugo pretkolo Lige prvaka. Ekipa Slaska, koja tradicionalno igra u zelenim dresovima, pored spomenute dvije titule prvaka Poljske, ima također i dvije titule njenog kupa. Tim iz Wroclawa je bio čest učesnik evropskih takmičenja tokom 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća, nakon čega je uslijedila ozbiljna kriza u klubu, koja je svoju kulminaciju imala u ispadanju čak u treću ligu. Ipak, tokom tog perioda 70-tih i 80-tih, Slask je ostavljao dobar utisak u Evropi. Tako je u sezoni 1976-77 došao do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova, gdje je ispao od Napolija, a u dva navrata je eliminisan u trećem kolu Kupa UEFA, izgubivši od Liverpoola i Borussije Mönchengladbach. Povratak na evropsku scenu je doživio prošle godine, kada je u pretkolima Europa lige izbacio Dundee United i Lokomotiv iz Sofije, ali je u play-offu ispao od Rapida iz Bukurešta. U predstojećem periodu, tim iz Wroclawa će se oslanjati uglavnom na kvalitetne poljske igrače kao što su Sebastian Mila, Waldemar Sobota i Przemyslaw Kazmierczak. Među strancima u klubu najzvučnija su imena Holanđanina Johana Voskampa i Slovenca Dalibora Stevanoviča. Za Slask igra i naš Amir Spahić.

FC Slovan Liberec

Novi prvak Češke Republike, Slovan iz Libereca, grada na sjeveru ove države, svega 10-tak kilometara udaljenog od poljske granice, jedan je od najuspješnijih čeških klubova, posebno ako se izuzmu veliki praški timovi - Sparta i Slavia. Ovaj klub je nastao 1958. godine spajanjem dva dotadašnja liberečka kluba. U periodu do 1993. godine, Slovan je najviše vremena proveo u drugoj čehoslovačkoj ligi, a zanimljivo da mu nijednom nije pošlo za rukom da se plasira u najviši fudbalski rang te bivše države. Tek nakon raspada Čehoslovačke, on postaje stabilan prvoligaš Češke Republike. Tokom 90-tih je obično završavao u sredini tabele, ali nakon 2000. godine nastaje najuspješniji period u klupskoj historiji, koji još uvijek traje. U sezoni 2000-01 je osvojen prvi trofej - češki kup, a već sljedeće sezone i šampionska titula, što je ponovljeno još 2006, te ove godine. Ova posljednja titula je obezbjeđena u zadnjem kolu remijem protiv direktnog konkurenta, Viktorije Plzen. Posljednja decenija je obilježena i dobrim nastupima na evropskoj sceni. U sezoni 2001-02 je ostvaren ogroman uspjeh plasmanom u četvrtfinale Kupa UEFA. Na tom putu je izbačen imenjak iz Bratislave, Celta Vigo, Mallorca i Olympique Lyon, ali se Borussia iz Dortmunda pokazala kao ipak nepremostiva prepreka ka plasmanu u polufinale. Još jedan pristojan evropski rezultat je ostvaren 2006. godine, kada je izbacivanjem Crvene Zvezde Slovan ostvario plasman u grupnu fazu Kupa UEFA. Tu međutim pobjeda nad Grasshopperom i nerješeni ishodi sa Sevillom i AZ Alkmaarom nisu bili dovoljni za prolazak dalje. Nakon pauze od tri godine, ove sezone klub sa sjevera Češke se ponovo vraća u evropska takmičenja. Kao i ostali česki klubovi, u igračkom kadru se pretežno oslanja na domaće snage. Najbolji igrači ovog tima su Lukas Vacha, Michael Rabušic i iskusni Jiri Štajner. U klubu međutim ima i stranaca, kao što su Slovak Michal Breznanik, tri mlada reprezentativca Ukrajine i još neki. Slovan Liberec igra na Stadionu u Nysi, koji prima oko 9000 gledalaca. Boja klupskih dresova je plava.

cyprus wrote:
FK Ekranas Panevežys

Iako smo već navikli da svake godine gledamo litvanski Ekranas u pretkolima evropskih takmičenja, nema mnogo dostupnih podataka o ovom klubu. Zna se da je osnovan 1964. godine u vrijeme kada je Litvanija bila dio SSSR-a. U to vrijeme se ovaj klub nije uspio probiti u više rangove sovjetskog fudbala, tako da i nije ostavio neki veći trag, sve do sticanja litvanske nezavisnosti. Od tada neprekidno igra u njenoj najjačoj ligi. Prva titula dolazi već 1993. godine. Ipak, najsjajnije trenutke doživljava upravo u posljednjih 10-tak godina, što je period za koji se slobodno može reći da je u litvanskom klupskom fudbalu obilježen dominacijom ovog kluba iz Panevežysa, grada u sjevernom dijelu ove baltičke republike, budući da od 2002. godine nikada nije završio niže od 3. mjesta na tabeli. Do danas je ukupno osvojio prvenstvo šest puta, a ove sezone mu se smiješi i sedmi put. Također, na listu osvojenih trofeja treba dodati i četiri titule kupa nezavisne Litvanije. Ekranas igra domaće utakmice na stadionu Aukštaitija, koji usprkos malom kapacitetu (4000 mjesta) ispunjava UEFA-ine kriterije, pa na njemu aktuelni litvanski šampioni mogu igrati i evropske utakmice. Aukštaitija je inače i naziv jedne od pet historijskih regija Litvanije. U evropskim takmičenjima, ovaj klub je ostvario najveći uspjeh prošle godine, kada je stigao do play-offa Europa lige, gdje ga je izbacio Hapoel iz Tel Aviva. Igrači Ekranasa najčešće nose crvene dresove, ili u rezervnoj varijanti plave. Još je ostalo da kažem ponešto i o trenutnom igračkom kadru ovog kluba, koji je nesumnjivo najkvalitetniji u Litvaniji. Za Ekranas nastupaju tri standardna reprezentativca Litvanije: Ramunas Radavičius, Vytautas Lukša i Andrius Velička. Kapiten tima je bivši dugogodišnji reprezentativac Ignas Dedura. Ima tu i nekoliko internacionalaca, od kojih treba spomenuti Marka Anđelkovića iz Srbije i Makedonca Yanija Urdinova. Ipak, najveća prednost ove ekipe nije individualni kvalitet pojedinaca, nego jak timski duh i skladan spoj mladosti i iskustva. Za kraj sam ostavio svoju nedoumicu oko imena kluba. Naime, na Google Translateu sam saznao da 'ekranas' stvarno znači 'ekran', ali mi nije jasno zašto bi jedan fudbalski klub uzeo takvo ime...

Od kada je Kaunas izbacen iz prve lige,Ekranas je poceo dominirati Litvanskom ligom.
Uzeli su zadnje cetiri titule,jos im samo dvije fale pa da ih stignu u ukupnom broju titula.
Vrijednost na transfermarktu je oko 4 miliona
http://www.transfermarkt.de/de/ekranas- ... _3850.html

Imaju dva reprezentativca,obojica su igrala dugo u inostranstvu Vytautas Lukša i Andrius Velička,bivsi napadac Rangersa.

cyprus wrote:O Ventspilsu uskoro, a predstavljanje nosioca u drugom pretkolu počinjem Zestafonijem....


FC Zestafoni

Gruzijski prvak Zestafoni je najmlađi od svih klubova učesnika ovogodišnje Lige prvaka, nastao 2004. godine. Istoimeni grad iz kojeg dolazi ovaj klub je smješten u zapadnom nizijskom dijelu Gruzije i predstavlja jedan od važnijih industrijskih centara te države. Prvi klub u Zestafoniju je osnovan 1937. godine pod nazivom Metalurgi Zestafoni. Ipak, usprkos nekim zapaženim rezultatima, tokom godina je ovaj klub propao, a dostojnog nasljednika je dobio tek 2004. godine kada je formiran jak novi klub, koji je odmah dobio ponudu za učešće u najjačoj gruzijskoj ligi. Zestafoni se odmah nametnuo kao pretedent na sami vrh. Inače, jedan od glavnih razloga tako ekspresnog uspjeha je velika podrška sponzora u vidu lokalne željezare, koja je jedna od najvažnijih u državi. Do samog vrha, odnosno osvajanja titule šampiona je došao prije dvije godine, a taj uspjeh je ponovio i u nedavno završenoj sezoni. Uz to, 2008. godine je osvojio i gruzijski kup. Od 2007. godine konstantno izlazi u Evropu, a najdalje je dogurao u protekle dvije godine. Izbacivši Faetano iz San Marina i slovačku Duklu 2010. godine je došao do trećeg pretkola Europa lige, a prošle godine je u drugom pretkolu Lige prvaka eliminisao moldavsku Daciju, a malo je nedostajalo da istu sudbinu doživi i Sturm iz Graza. Međutim, Gruzijci su se ipak morali zadovoljiti učešćem u play-offu Europa lige, gdje ih je zaustavio belgijski Club Brugge. U neizvjesnoj završnici proteklog gruzijskog prvenstva Zestafoni je odbranio titulu, iako je završio bodovno poravnat sa Metalurgijem iz Rustavija, koji je usput rečeno četiri kola prije kraja imao prednost od 5 bodova, ali je eto nije zadržao. Inače, sastav gruzijskog prvaka čine gotovo u potpunosti domaći igrači, sa izuzetkom jednog Nigerijca. Najzapaženije partije u dresu Zestafonija pružaju golman Roin Kvaskhvadze, vezanjaci Shota Grigalashvili i Tomike Gorgiashvili, te najbolji strijelac prošle sezone Jaba Dvali. Stadion David Abashidze u Zestafoniju ne zadovoljava kriterije UEFA-e, pa ovaj klub svoje evropske utakmice mora igrati u Tbilisiju.

Vrijednost kluba na Transfermarktu je preko 6 000 000 http://www.transfermarkt.de/de/fc-zesta ... 10719.html

Imaju par reprezentativaca Gruzije.

večeras su revanši sve tri utakmice... jedina neizvjesnost je u utakmici B38 - Linfild prva utakmica 0-0 da li B36 može proći dalje? ostale divje su sasvm neinteresantne

El_comadante wrote:večeras su revanši sve tri utakmice... jedina neizvjesnost je u utakmici B38 - Linfild prva utakmica 0-0 da li B36 može proći dalje? ostale divje su sasvm neinteresantne

Naravno da ima sansi,imaju po meni i jacu ekipu,u Sjevernoj Irskoj se igra jedan od najamaterskijih fudbala u Evropi