Velika je sreća u nesreći što su mnogi Srbi koji su dobili naoružanje od SDS-a pobjegli po brdima (kakav Beograd
) a prilikom bježanja nisu mogli odnjeti puške.
Pamtim ko sad,roditelje svog bivšeg jarana Zoke kako se na početku aprila spremaju za "sijanje".Imali su vikendicu u Petrovićima pa nose stvari.Nama bilo šega jer ti ne trebaju deke,albumi i televizor za sijanje...
Poslije smo našli u kontejneru automat M56 sa prerezanom cijevi.Kontejneri su tad bili u smetljarnicima koji su u sklopu zgrade i na svakom spratu si mogao baciti smeće a ono sleti niz cijev pravo u kontejner (malo pojašnjenje za ove što ne znaju šta je smetljarnik u zgradama).
Jedno vrijeme smo se pitali čiji bi to mogao biti automat a kad smo našli spiskove kod predsjednika SDS-a u Novom gradu ( i dva dobošara sa sandukom municije) onda smo skontali čiji je automat.
Također,vrlo dobro se sjećam scene kad su Jukini momci došli u C fazu i trebali vršiti pretrese stanova.Puni kontejneri su pronađeno oružja,municije,bombi a bilo je slučajeva da po mraku čuješ kad trehne kesa a ujutru neko nađe pušku...
U naselju Mlađeni,iznad C faze,pronađeni su sanduci sa municijom ,PAT jednocijevac i dva minobacača ispod hrpa sa pijeskom.Čak su pronalaženi sanduci sa puškama i granatama u pripremljenim lijehama za sijanje.
Najsimpatičniji mi je bio primjer kolege koji je uselio u stan na Č,Vili (protjeran sa Grbavice).Stan je već bio dobrano opuhan a kad je došla zima,on je bio iznad štaba i izganjao žicu od struje do stana.Pokušao da upali veliku TA peć - ne radi.Otvori je kad unutra nov novcat PM M72.
Pokojni Igor je bio lafčina i ljudina u svakom smislu.
