Forum Klix.ba

HarTar wrote: ↑29/04/2026 10:29 Reuters: Vlast u Iranu je preuzela Revolucionarna garda, odluke donose vojni lideri https://www.klix.ba/vijesti/svijet/reut ... /260429050

Prema objavi Radne skupine za prodaju ulaznica za utakmice iranske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu i nakon što je FIFA dodijelila kvote Iranskom nogometnom savezu, navijači nacionalne reprezentacije mogu kupiti ulaznice.
Za kupnju ulaznica potrebno je ispuniti sve identifikacijske podatke, uključujući aktivnu adresu e-pošte, ime, prezime, nacionalni pozivni broj i broj mobilnog telefona. Pojedinci mogu kupiti ulaznice pojedinačno ili u grupama. Cijena ulaznice, ekvivalentna tečaju rijala koji je odobrila FIFA, plus 10% naknade i 10% poreza, bit će naplaćena prilikom registracije. Cijena ulaznice u rijalima izračunava se na temelju trenutnog tečaja američkog dolara.

dr_Evil wrote: ↑29/04/2026 10:40

HarTar wrote: ↑29/04/2026 10:29 Reuters: Vlast u Iranu je preuzela Revolucionarna garda, odluke donose vojni lideri https://www.klix.ba/vijesti/svijet/reut ... /260429050

KOji click-bait, ti ocekujes vojnu huntu, a tamo sasvim normalna situacija za drzavu pod agresijom

Rat je prouzročio gotovo 340 milijuna dolara štete elektroenergetskoj mreži zemlje, koja je prethodno patila od kronične neravnoteže. Meteorološka služba upozorava da dolazi vruće i suho ljeto. Zbroj ovih događaja naveo je samog predsjednika da zatraži od ljudi da štede struju kako bi prevladali ovu situaciju. Ovo moramo shvatiti ozbiljnije nego ikad.
„Neprijatelji su ciljali iransku infrastrukturu kako bi se povećalo nezadovoljstvo ljudi. Ako ne dopustimo da se stvore uzroci nezadovoljstva, spriječit ćemo neprijatelja da postigne svoje ciljeve“, rekao je predsjednik Pezeshkian i pozvao građane da odmah smanje potrošnju električne energije.
Mohammad Allahdad, šef Tavanira (nacionalne energetske kompanije), procijenio je štetu na elektroenergetskoj infrastrukturi zemlje na ukupno 340 milijuna dolara. Izravno i neizravno pogođeno je oko 2.000 dijelova elektroenergetske mreže, a oštećeno je više od 6.473 komada opreme, dalekovoda, trafostanica i vitalnih objekata elektroenergetske industrije.
Ovi gubici dolaze u vrijeme kada se zemlja već uveliko borila s energetskom neravnotežom prije rata. Iranska elektroenergetska industrija nije u stanju zadovoljiti gotovo petinu potreba domaćeg tržišta. Prema Ministarstvu energetike, godišnja stopa rasta potražnje za električnom energijom u iznosi između pet i šest posto, ali stopa rasta kapaciteta elektrana jedva doseže tri do četiri posto godišnje. Kontinuirano zaostajanje u proizvodnji uzrokovalo je da deficit električne energije u zemlji dosegne 20 do 25 tisuća megavata.
Sastav elektrana u zemlji dizajniran je na takav način da danas komplikacija nestašice plina izravno utječe na proizvodnju električne energije. Gotovo 90 posto elektrana u zemlji ovisi o plinu. Iako Iran ima druge najveće rezerve plina na svijetu, trenutna nestašica izravno utječe na proizvodnju električne energije. Osim toga, 10 posto elektrana u zemlji su hidroelektrane koje su van funkcije zbog vodne krize. Na sve to, većina postojećih elektrana u Iranu istrošena je i niskoučinkovita. U Iranu je učinkovitost elektrana oko 34 posto, što znači 66 posto rasipanja fosilnih goriva.

DebelinJoe wrote: ↑29/04/2026 12:53 https://www.klix.ba/vijesti/svijet/iran ... /260429076

Ide ovo lagano u Kinu na razgledanje pa Copy paste.

Ovim ratom koji im nije trebao Amerikanci su svojim neprijateljima napravili oooooogromnu usluge: Otkrili su stvarno stanje svoje sile, otkrili su taktike i tehnologije koje će Peking and co kopirati i unaprijediti do maksimuma.

skrbavi-admin wrote: ↑29/04/2026 12:58

DebelinJoe wrote: ↑29/04/2026 12:53 https://www.klix.ba/vijesti/svijet/iran ... /260429076

Ide ovo lagano u Kinu na razgledanje pa Copy paste.

Ovim ratom koji im nije trebao Amerikanci su svojim neprijateljima napravili oooooogromnu usluge: Otkrili su stvarno stanje svoje sile, otkrili su taktike i tehnologije koje će Peking and co kopirati i unaprijediti do maksimuma.

kakva je vjerovatnoca da su ljudi koji su upravljali bacanjem ovih projektila deaktivirali iste prije ili u toku lansiranja sa letjelica....?
isto se desavalo i u Gazi......

U veljači 2013. organizirana skupina prekinula je govor Alija Larijanija, tadašnjeg predsjednika parlamenta, u Qomu. Napadači su na njega bacali cipele i pokušali ga pretući. Druga skupina ljudi i klerika stajala je ispred njih i pokušavala zaštititi Larijanija. Trinaest godina kasnije, u ožujku 2026, tijelo Alija Larijanija pokopano je u istom gradu.
Ali Larijani bio je jedna od najsloženijih i najutjecajnijih figura Islamske Republike u posljednjih 40 godina. Iz Kantove filozofije stigao je u hodnike politike i nacionalne sigurnosti, uvijek igrajući ulogu "posrednika" ili "podešivača ravnoteže moći". Larijani je figura u koju ni tvrdolinijaši ni reformisti nisu imali apsolutno povjerenje, no nijedna frakcija nije mogla poreći njegov utjecaj. Najradikalniji dio Principalističkog pokreta posljednjih je godina više puta pokušao uništiti njegovu ličnost. Međutim, ni napadi ni diskvalifikacija, pa čak ni Izrael, ne mogu umanjiti njegovu ulogu i nasljeđe u političkoj areni Islamske Republike.
*
Larijanijevo predsjedavanje osmim i devetim parlamentom poklopilo se s turbulentnim godinama vlade Ahmadinejada. Larijani, koji je okusio gorak okus suradnje s Ahmadinejadom u tajništvu Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, pretvorio je parlament u bedem kako bi obuzdao nepredvidivo ponašanje tadašnjeg predsjednika. Vrhunac ovog sukoba dogodio se na "Crnu nedjelju" sredinom veljače 2013. Tog povijesnog dana, Ahmadinejad je javno emitirao video Larijanijevog brata (Fazela), pokušavajući optužiti obitelj za korupciju. No, Larijanijev odgovor pokazao je njegovu političku zrelost. S blistavom smirenošću i dominantnošću, optužio je Ahmadinejada da "ne poštuje osnovni moral i bonton" i rekao: "Dobro je što emitirate ovaj film kako bi ljudi mogli bolje upoznati vaš karakter." Ovaj otpor učinio ga je prvakom struja koje su kritizirale Ahmadinejada, čak i među srednjim slojevima reformista.
U parlamentu je Larijani uspostavio novi stil upravljanja. Oslanjajući se na svoju opsežnu mrežu lokalnih predstavnika i pametno korištenje specijaliziranih komisija, transformirao je svoju individualnu moć u strukturnu. Znao je kako se nositi s raznim spektrima, od etničkih frakcija do utjecajnih vjerskih osoba. Tijekom tog razdoblja, Larijani se polako distancirao od tvrdokornog tijela Principalista (koji su kasnije organizirani kao Fronta otpora). Shvatio je da se, kako bi održao stabilnost zemlje, mora kretati prema pokretu koji je bio i lojalan idealima režima i razumio međunarodnu stvarnost. Ova promjena u prirodi pretvorila je Larijanija u "čovjeka interakcije".
*
Dana 11. listopada 2015, plan za provedbu JCPOA-e stavljen je na glasanje u parlamentu. Dok je tvrdokorna oporba pokušavala prekinuti sjednicu vikom i prijetnjama, Larijani je s neusporedivom vještinom i koristeći interne propise odobrio detalje najvažnijeg političkog dokumenta posljednjeg desetljeća u 20 minuta. Ovih povijesnih 20 minuta simboliziralo je Laridžanijevu moć kontrole nad parlamentarnim tijelom, ali ga je skupo koštalo. Tvrdolinijaši su ga optužili za izdaju.
*
Suprotstavljajući se populističkim valovima i podržavajući međunarodne sporazume, Larijani je potpuno izgubio tradicionalnu bazu među radikalnom desnicom. Postao je najusamljeniji političar među Principalistima, čovjek koji je bio previše mudar za tvrdolinijaše i previše konzervativan za reformiste. U svibnju 2021, zgrada Ministarstva unutarnjih poslova svjedočila je sceni koju su mnogi vidjeli kao posljednju bitku za određivanje budućeg smjera Islamske Republike. Ali Larijani, ušao je u arenu s osmijehom, kako bi se registrirao za predsjedničke izbore. Nekoliko dana kasnije, pojavila se vijest koja je šokirala ne samo Larijanija, već i cijelu političku strukturu Irana: "Ali Larijani je diskvalificiran." Bio je to politički potres, usredotočen na tvrdu jezgru moći. Za nekoga tko je bio član Vijeća za ekspeditivnost, vrhovni savjetnik vrhovnog vođe, bivši tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti i predsjednik Majlisa u tri mandata, oznaka diskvalifikacije značila je više od izbornog poraza. Vijeće čuvara isprva nije javno navelo razloge za ovu odluku, ali kasnije se ispostavilo da je glavni navedeni razlog bio obrazovanje njegove kćeri u Sjedinjenim Državama. Ovaj argument bio je i ironičan i bolan za čovjeka koji je desetljećima imao najviše sigurnosne provjere u zemlji. Larijani, koji je studirao filozofiju i bio dobro upućen u logiku riječi, odgovorio je na ovaj šok drugačijim putem. Nije pozivao na ulice kao neki drugi, niti je ostao potpuno nijem. Pribjegao je peru. Njegova pisma Vijeću čuvara, čiji su dijelovi kasnije objavljeni, bila su remek-djela političke protestne literature.
Paradoksalno, diskvalifikacija je koristila Laridžanijevom društvenom ugledu. Godinama su ga kritizirali pripadnici srednje klase i reformista zbog obnašanja vladinih dužnosti, te se odjednom pojavio kao „žrtva pročišćenja“. Dijelovi društva koji su prije Larijanija vidjeli kao dio dogmatizma sustava sada su ga vidjeli kao razumnog i realističnog političara koji je pao s vlasti zbog svoje „umjerenosti“ i „suzdržavanja od ekstremizma“. Larijani je dokazao da čak i u rigidnim političkim sustavima ponekad „biti smijenjen“ može dati političaru više kredibiliteta i povijesnog identiteta nego „biti izabran“.
*
Nakon oluje diskvalifikacije, mnogi su mislili da će Ali Larijani doživjeti sudbinu drugih koji su izbačeni iz kruga moći i sklonili se u političku izolaciju ili oštre kritike s margina. Ali on nije ostao u „slijepoj ulici“. Brzo se vratio ulozi koja je možda bila više u skladu s njegovim „filozofsko-diplomatskim“ duhom od svega ostalog: strateškoj rezervi sustava. Najveći paradoks Larijanijevog političkog života dogodio se u tom razdoblju. Dok ga Vijeće čuvara nije smatralo „kvalificiranim“ za predsjedništvo, najviša razina vlasti povjerila mu je jedan od najvitalnijih i najsloženijih vanjskopolitičkih dosjea u suvremenoj povijesti Irana - suradnju s Kinom. Ovaj izbor nosio je jasnu poruku. Sustavu je i dalje bila potrebna Larijanijeva analitička moć, sposobnost pregovaranja i međunarodne veze u dubokim slojevima strateškog donošenja odluka. U ovom poglavlju svog života, Larijani se predstavio kao arhitekt pokreta koji bi se mogao nazvati „moderna desnica“ ili „racionalno upravljanje“. Između dvije oštrice: s jedne strane, razgraničava se s „dekonstruktivnim reformistima“ i vjeruje da promjene treba napraviti iznutra i uz održavanje strukturne stabilnosti. S druge strane, u sukobu je s ekstremistima koji podređuju diplomaciju i vežu gospodarstvo za populističke slogane. U svojim rijetkim, ali pronicljivim govorima i porukama ovog doba, uvijek je naglašavao dvije ključne riječi: realističnu diplomaciju i gospodarski razvoj. Za Laridžanija, opstanak sustava ne ovisi o izolaciji, već o inteligentnoj interakciji sa svijetom i ekonomskim otvaranjima koja daju nadu srednjoj klasi za budućnost. Vjeruje da „revolucionizam“ ne znači galamu, već rješavanje složenih probleme zemlje za pregovaračkim stolovima.
*
Larijani je prošao dug put između tradicije i modernosti, između sigurnosti i diplomacije te između Fronte stabilnosti i reformista. Njegova povijest pokazuje da je Larijani bio više „pametni pragmatičar“ nego strastveni revolucionar. Čovjek koji je znao da je politika igra mogućeg, a ne slogana i želja.

Čitalac wrote: ↑29/04/2026 14:52 Ali Larijani, složena ličnost u složenoj zemlji: Previše mudar za tvrdolinijaše, previše konzervativan za reformiste. (Etemad)

U veljači 2013. organizirana skupina prekinula je govor Alija Larijanija, tadašnjeg predsjednika parlamenta, u Qomu. Napadači su na njega bacali cipele i pokušali ga pretući. Druga skupina ljudi i klerika stajala je ispred njih i pokušavala zaštititi Larijanija. Trinaest godina kasnije, u ožujku 2026, tijelo Alija Larijanija pokopano je u istom gradu.
Ali Larijani bio je jedna od najsloženijih i najutjecajnijih figura Islamske Republike u posljednjih 40 godina. Iz Kantove filozofije stigao je u hodnike politike i nacionalne sigurnosti, uvijek igrajući ulogu "posrednika" ili "podešivača ravnoteže moći". Larijani je figura u koju ni tvrdolinijaši ni reformisti nisu imali apsolutno povjerenje, no nijedna frakcija nije mogla poreći njegov utjecaj. Najradikalniji dio Principalističkog pokreta posljednjih je godina više puta pokušao uništiti njegovu ličnost. Međutim, ni napadi ni diskvalifikacija, pa čak ni Izrael, ne mogu umanjiti njegovu ulogu i nasljeđe u političkoj areni Islamske Republike.
*
Larijanijevo predsjedavanje osmim i devetim parlamentom poklopilo se s turbulentnim godinama vlade Ahmadinejada. Larijani, koji je okusio gorak okus suradnje s Ahmadinejadom u tajništvu Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, pretvorio je parlament u bedem kako bi obuzdao nepredvidivo ponašanje tadašnjeg predsjednika. Vrhunac ovog sukoba dogodio se na "Crnu nedjelju" sredinom veljače 2013. Tog povijesnog dana, Ahmadinejad je javno emitirao video Larijanijevog brata (Fazela), pokušavajući optužiti obitelj za korupciju. No, Larijanijev odgovor pokazao je njegovu političku zrelost. S blistavom smirenošću i dominantnošću, optužio je Ahmadinejada da "ne poštuje osnovni moral i bonton" i rekao: "Dobro je što emitirate ovaj film kako bi ljudi mogli bolje upoznati vaš karakter." Ovaj otpor učinio ga je prvakom struja koje su kritizirale Ahmadinejada, čak i među srednjim slojevima reformista.
U parlamentu je Larijani uspostavio novi stil upravljanja. Oslanjajući se na svoju opsežnu mrežu lokalnih predstavnika i pametno korištenje specijaliziranih komisija, transformirao je svoju individualnu moć u strukturnu. Znao je kako se nositi s raznim spektrima, od etničkih frakcija do utjecajnih vjerskih osoba. Tijekom tog razdoblja, Larijani se polako distancirao od tvrdokornog tijela Principalista (koji su kasnije organizirani kao Fronta otpora). Shvatio je da se, kako bi održao stabilnost zemlje, mora kretati prema pokretu koji je bio i lojalan idealima režima i razumio međunarodnu stvarnost. Ova promjena u prirodi pretvorila je Larijanija u "čovjeka interakcije".
*
Dana 11. listopada 2015, plan za provedbu JCPOA-e stavljen je na glasanje u parlamentu. Dok je tvrdokorna oporba pokušavala prekinuti sjednicu vikom i prijetnjama, Larijani je s neusporedivom vještinom i koristeći interne propise odobrio detalje najvažnijeg političkog dokumenta posljednjeg desetljeća u 20 minuta. Ovih povijesnih 20 minuta simboliziralo je Laridžanijevu moć kontrole nad parlamentarnim tijelom, ali ga je skupo koštalo. Tvrdolinijaši su ga optužili za izdaju.
*
Suprotstavljajući se populističkim valovima i podržavajući međunarodne sporazume, Larijani je potpuno izgubio tradicionalnu bazu među radikalnom desnicom. Postao je najusamljeniji političar među Principalistima, čovjek koji je bio previše mudar za tvrdolinijaše i previše konzervativan za reformiste. U svibnju 2021, zgrada Ministarstva unutarnjih poslova svjedočila je sceni koju su mnogi vidjeli kao posljednju bitku za određivanje budućeg smjera Islamske Republike. Ali Larijani, ušao je u arenu s osmijehom, kako bi se registrirao za predsjedničke izbore. Nekoliko dana kasnije, pojavila se vijest koja je šokirala ne samo Larijanija, već i cijelu političku strukturu Irana: "Ali Larijani je diskvalificiran." Bio je to politički potres, usredotočen na tvrdu jezgru moći. Za nekoga tko je bio član Vijeća za ekspeditivnost, vrhovni savjetnik vrhovnog vođe, bivši tajnik Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti i predsjednik Majlisa u tri mandata, oznaka diskvalifikacije značila je više od izbornog poraza. Vijeće čuvara isprva nije javno navelo razloge za ovu odluku, ali kasnije se ispostavilo da je glavni navedeni razlog bio obrazovanje njegove kćeri u Sjedinjenim Državama. Ovaj argument bio je i ironičan i bolan za čovjeka koji je desetljećima imao najviše sigurnosne provjere u zemlji. Larijani, koji je studirao filozofiju i bio dobro upućen u logiku riječi, odgovorio je na ovaj šok drugačijim putem. Nije pozivao na ulice kao neki drugi, niti je ostao potpuno nijem. Pribjegao je peru. Njegova pisma Vijeću čuvara, čiji su dijelovi kasnije objavljeni, bila su remek-djela političke protestne literature.
Paradoksalno, diskvalifikacija je koristila Laridžanijevom društvenom ugledu. Godinama su ga kritizirali pripadnici srednje klase i reformista zbog obnašanja vladinih dužnosti, te se odjednom pojavio kao „žrtva pročišćenja“. Dijelovi društva koji su prije Larijanija vidjeli kao dio dogmatizma sustava sada su ga vidjeli kao razumnog i realističnog političara koji je pao s vlasti zbog svoje „umjerenosti“ i „suzdržavanja od ekstremizma“. Larijani je dokazao da čak i u rigidnim političkim sustavima ponekad „biti smijenjen“ može dati političaru više kredibiliteta i povijesnog identiteta nego „biti izabran“.
*
Nakon oluje diskvalifikacije, mnogi su mislili da će Ali Larijani doživjeti sudbinu drugih koji su izbačeni iz kruga moći i sklonili se u političku izolaciju ili oštre kritike s margina. Ali on nije ostao u „slijepoj ulici“. Brzo se vratio ulozi koja je možda bila više u skladu s njegovim „filozofsko-diplomatskim“ duhom od svega ostalog: strateškoj rezervi sustava. Najveći paradoks Larijanijevog političkog života dogodio se u tom razdoblju. Dok ga Vijeće čuvara nije smatralo „kvalificiranim“ za predsjedništvo, najviša razina vlasti povjerila mu je jedan od najvitalnijih i najsloženijih vanjskopolitičkih dosjea u suvremenoj povijesti Irana - suradnju s Kinom. Ovaj izbor nosio je jasnu poruku. Sustavu je i dalje bila potrebna Larijanijeva analitička moć, sposobnost pregovaranja i međunarodne veze u dubokim slojevima strateškog donošenja odluka. U ovom poglavlju svog života, Larijani se predstavio kao arhitekt pokreta koji bi se mogao nazvati „moderna desnica“ ili „racionalno upravljanje“. Između dvije oštrice: s jedne strane, razgraničava se s „dekonstruktivnim reformistima“ i vjeruje da promjene treba napraviti iznutra i uz održavanje strukturne stabilnosti. S druge strane, u sukobu je s ekstremistima koji podređuju diplomaciju i vežu gospodarstvo za populističke slogane. U svojim rijetkim, ali pronicljivim govorima i porukama ovog doba, uvijek je naglašavao dvije ključne riječi: realističnu diplomaciju i gospodarski razvoj. Za Laridžanija, opstanak sustava ne ovisi o izolaciji, već o inteligentnoj interakciji sa svijetom i ekonomskim otvaranjima koja daju nadu srednjoj klasi za budućnost. Vjeruje da „revolucionizam“ ne znači galamu, već rješavanje složenih probleme zemlje za pregovaračkim stolovima.
*
Larijani je prošao dug put između tradicije i modernosti, između sigurnosti i diplomacije te između Fronte stabilnosti i reformista. Njegova povijest pokazuje da je Larijani bio više „pametni pragmatičar“ nego strastveni revolucionar. Čovjek koji je znao da je politika igra mogućeg, a ne slogana i želja.

The aircraft carrier USS Gerald R. Ford will depart the Middle East and begin the sail for home in the coming days, US officials say -WaPo

skrbavi-admin wrote: ↑29/04/2026 16:41 Ako je ovo tacno, dzaba se samo sekiramo..... i dzaba djecu pravimo.....

SmokingMan wrote: ↑29/04/2026 20:08

skrbavi-admin wrote: ↑29/04/2026 16:41 Ako je ovo tacno, dzaba se samo sekiramo..... i dzaba djecu pravimo.....

Pronađi kanal na YT "Best evidence". Rijetko lik izbacuje videa, pogotovo od kraja pandemije, no dokazni materijal ubija bilo kakav interes da se pročita člnanak na nekom portalu.

Bernardinac wrote: ↑29/04/2026 13:53
Ne znam ali mi pade napamet da su bacili "naopaku" koja će obrnutim inžinjeringom dovesti do "ničega" ili neku paklenu napravu koja će se sama ili nekako drugo samouništiti kad odviješ neki šaraf. Treba biti mudonja i veliki dobrovoljac pa rastavit ovo čudo.

jeza u ledja wrote: ↑24/04/2026 21:44

zposao wrote: ↑24/04/2026 16:43

jeza u ledja wrote: ↑24/04/2026 16:21
Rijetko odvratan i opasan lik. Sta god on kaze ili podrzava treba bjezat od toga. Ako je on alternativa Trumpu ne hvala.

De malo proširi ne bilo ti mrsko. Nisam ga dosad tako dozivljavao. Zbog čega imaš takvo mišljenje o njemu?

Ako mozes ti elaboriraj prvo kako imas misljenje o ovom fasisti.