Sve zavisi od situacije.
Njemacka (u ovom slucaju se o toj drzavi radi) je daleko od onoga sto ljudi zamisljaju, ali ujedno su znanje i zelja za sticanjem novog, upornost, asimilacija ljudi cesto daleko od onoga sto je zaista potrebno za uspjeh.
Prva stvar koju ljudi vide je recimo automobil koji neko vani vozi (a recimo otisao je vizom za zapadni balkan) a niko ne vidi pozadinu price i stvarnu situaciju da ta osoba i dalje zivi sa cimerima, radi mini job i cijeli zivot provodi u modernom “zatvoru” izmedju kreveta i nekog od poslova.
Najcesci primjer su osobe koje dobiju termin, kao sto spominjete, a zatim traze “bilo koji” posao ili “bilo kojeg” poslodavca i zavrse u mcdonalds-u, kfc-u, dhl-u, amazon-u i slicno. Navedeni poslovi nisu laka “odskocna” daska jer se na tim poslovima trosite kako fizicki tako i psihicki. Nije to posao na recepciji hotela gdje slusate casove jezika, podcast, mozda citate knjigu i razvijate se u svakoj minuti “lufta” izmedju check-ina ili check-outa (99% bookiranja je van vaseg domena posla jer se obavljaju online) i prvu narednu priliku koristite za sljedecu stepenicu u karijeri.
Primjer je banalan ali nazalost jako vezan za situacije gdje ljudi, na kraju mjeseca, shvate da su puno vise izgubili odlaskom (napustanjem porodice i prijatelja) jer je novac manje vise isti, a zivot skuplji. Uporni naravno uspiju, ali to se ne desi preko noci!
Inzinjeri, medicinsko osoblje, doktori, varioci, elektricari, ekonomisti, vaspitaci itd se vracaju nazad iskljucivo ako asimiliranje smatraju nemogucom misijom (ne zele prelomiti jezik, zive u maloj sredini, promjena sredine ih psihicki slomi, promjena navika ih slomi - mnogi su doma imali rucak serviran na stolu, ves opran, stan/kuci sredjenu a vani su sami).
Jako mnogo ljudi savjetuje da se trazi posao u malom mjestu, da se trazi sto niza kirija ili pak da se ide na neki od shared flats sto je cesto pogresno. Otici iz Sarajeva, Mostara, Zenice ili BL u neko selo gdje je neophodno imati auto za odlazak na posao ili u prodavnicu je korak nazad u asimilaciji! Biti zatvoren ili samo hodati parkom/sumom/voziti bicikl te tesko stupati u kontakt sa “lokalcima” je takodje veliki minus.
Da ne spominjemo da su u manjim sredinama shared flats okupirani profilima ljudi koji ga vjerovatno nikada nece ni napustiti.
Mnogo je gradova u kojima neko mozda ima priliku raditi (samo se treba pri potrazi na njih skoncentrisati) pa i zivjeti sa cimerima koji su studenti, juniori ili interni u svojim karijerama, koristiti javni gradski saobracaj, uzivati u sadrzaju koji veca (velika) sredina pruza te samim tim razvijati se i napredovati u karijeri a zatim obezbjediti sebi uslove koji vas zadovoljavaju. Uzivati u pustolovini gdje svaki dan upoznajete ili srecete nove ljude, jedete drugu kuhinju, upoznajete kulturu je nesto sto podsjeca na famozni smisao zivota radije od racunanja broja dana, mjeseci ili godina od odlaska do kupovine auta, mobitela, dizanja kuce u rodnom kraju i slicnih gluposti. (a da ne spominjemo tek profile koji, ako im se najavite u posjetu, kazu da slabo izlaze, eq - nikada niti jedan kafic, bar, restoran, pub, javni dogadjan ili poi nisu posjetili a tu negdje zive godinama

)
Prvi savjet je da, ako imate zelju otici bas u Njemacku, napustite sve te FB grupe i savjete trazite na redditu, google-u, youtube-u, nekom podcastu ili od ljudi ciji nacin zivota se vama svidja!
Poslove trazite preko stranica/oglasa objavljenih od strane poslodavca ne tih nekih modernih pirata
