Pedja Kojovic wrote:kowalski1
Ja razumijem vasu argumentaciju, ali se ne slazem s njom.
Koncept Hegelove, "univerzalne", istorije, koji je u nasem politickom zivotu zastupao gospodin SIlajdzic, po kojoj sva ljudska drustva moraju proci kroz sve "faze" stvaranje nacionalne drzave nije prirodni zakon ili opste prihvacena teza.
Ja se ne slazem s njom.
Vi ste u pravu kada kazete da osim u Banjaluci i u Sarajevu postoje politicke opcije koje su odustale od gradjanske BiH ali to ne govore javno. Ja sam o otvorenim i skrivenim neprijateljima BiH pisao ranije; kao i o njihovoj strategiji iscprljivanja.
I naravno, u ovom momentu, malo je glasaca koji se zalazu za koncept gradjanske BiH koji mi zastupamo.
Ali ja vjerujem da ce jacanjem pravne drzave, kroz EU integracije, nacionalisticka retorika gubiti privlacnost i da ce u svakom narednom izbornom ciklusu proizvedeni medjuetnicki strah imati sve manje efekta na glasace.
Rat jeste, kako i vi kazete, ostavio uzasne posljedice. Skoro 2.3.% stanovnistva je stradalo, vise od 5% ranjeno, izgubljeno je 30 milijardi dolara u BDP-u a, a koliko je materijalna steta jos niko i ne zna. Ipak. Skoro pa da nema savremene drzave koja u nekom momentu svoje istorije nije zadobila slicnu ranu. Ima li poezije nakon Ausvica, pita se Adorno nakon rata protiv nacizma. Odgovor vidite i sami. Ima. Zivot ide dalje. Njemacka, i njena uloga u EU danas je najbolji dokaz da se na rusevinama moze izgraditi demokratsko drustvo o kakvom je Poper pisao u svojoj knjizi "Otvoreno drustvo i njegovi neprijatelji".
Ja sam uvijek smatrao da smo mi mulitetnicko drustvo ali ne i multikulturno iz jednostavnog razloga sto kulturu definisem, izmedju ostalog, kao sistem specificnih moralnih i drugih vrijednosti, a u BiH, pa i u regionu, osim religioznih, jezickih i kulturnih varijacija jedne ne vidim drugacije, nekompatibilne kulturne sisteme. (Jednostavno receno, vi kad se nadjete licemu lice s nekim ko pripada drugoj kulturi/civilizaciji vi niste u stanju ostvariti ni obicnu komunkaciju).
U Skupstini Kantona Sarajevo ja ne predstavljam Srbe nego gradjane koji su me izabrali.
To mi daje legitimitet da se u tom tijelu bavim svim pitanjima koja dolaze pred Skupstinu.
SKupstina Kantona Sarajevo me je potom delegirala u Dom naroda Parlamenta FBiH da tamo predstavljam Srbe iz KS.
Zbog toga se tamo ne javljam tako cesto jer smatram da nemam legitimitet da svojim istupima usporavam ili osporavam one odluke predstavnickog doma i Vlade FBiH koji su etnicki neutralni. (Moje kolege iz Doma naroda se nazalost ponasaju kao drugi dom parlamenta FBiH. (Kako je necuveno u savremenom svijetu da dva parlamentarna doma imaju iste ovlasti moja prva inicijativa u tom tijelu i jeste bila ukidanje Doma naroda ili promjena njegovih nadleznosti).
p.k.
naravno, ako nam ne treba lingva franka za međusobno sporazumijevanje onda nema spora da smo jedan etnički identitet. jezik je ključni dokaz zajedničkog porijekla. taj nesrećni termin multietničko je prihvaćen i sve vrijeme se pogrešno tumači . etničko podrazumijeva kulturu i jezik, a nacionalno je vezano za političko i dolazi tek kasnije. manipulacijom politike religijom došlo je do podjele, i to nije nešto što se desilo i gotova stvar, ja mislim da je to proces i da smo tek počeli, jer, nemojte zaboraviti, mi smo živjeli u državi koja je obrazovala generacije u bratstvu i jedinstvu i toleranciji sedamdeset godina, posljedice znamo. danas imamo potpuno odvojene zajednice, različite obrazovne sisteme, različite istine, koje će da oblikuju ljude sigurno ne prema multikulturnom, već sve obrnuto.
ne bih da filozofiram ali činjenica je da se nacionalna država održala u evropi čitava dva vijeka a sve višenacionalne su propale. to nije slučajno. očiglededno da sve te iracionalne stvari koje izaziva nacionalizam spriječava normalno funkcionisanje liberalno demokratskog, kako mi ovdje kažemo- multietničkog društva. tkz. multikulturno društvo može postojati samo u državi koja je prethodno politički formirana od jedne etničke zajednice i koja je neupitna, koje je izgradila stabilne institucije i jak nacionalni identitet, a svi nedefinisani i granični slučajevi su osuđeni na propast. zato imamo stabilnu francusku i englesku iako one danas su daleko od toga da su kulturno i etnički homogene, a nestabilnu bosnu, ili svojevremano ugarsku koliko god bila politički moćna i jakih institucija ona nije mogla izdržati slovenske nacionalizme. vraćam se na ono što sam ti napisao prvi put, bosna plaća ceh neizgrađenog državnog identiteta, a onda pokušaja da se na silu izgradi. i tu nema nazad. a to se nije desilo zbog neke bjelosvjetske zavjere, već jednostavno nije postojao politički pokret koji će taj posao obaviti. i mjesto da se to danas shvati oni pričaju o bosanskim patriotama i neprijateljima bosne što je vrhunski nonsens. ti kažeš da život nakon rata postoji, u našem slučaju očigledno ne. mi živimo neki međuprostor, neko međuvrijeme, zamislite da se u njemačkoj 17 godina nakon rata glavne teme u medijima bile rat, kolektivna odgovornost i slično, a to su danas glavne teme u sa. i ta frustracija koja danas postoji u sarajevu će sutra da se pojača u banjaluci i u mostaru, samo će simboli biti drugačiji. možda je ovo malo pesimistično ali smo mi još daleko da budemo normalni i poređenja sa okolinom su neozbiljna. u ovoj fazi našeg razvoja (ja bih to poredio sa romantičarskom fazom evropskog nacionalizna, početak 19, vijeka) najvažnije je da ne istrijebimo jedni druge, tj. da nekako preživimo. ovakva bosna , to sam ti već napisao, ima samo potencijal za novo krvoproliće,
peđa , ja tebi želim sreću ali ne znam kako i sa kim to što želiš možeš da ostvariš. ponoviću da je jedini socijalni konstrukt koji je preživio 19. vijek i još uvijek funkcioniše nacionalna država. to sigurno nije sjajan način organizovanja društva, ali za bolje ne znamo. ako se neko politički ne slaže - raziđe se i mirna bosna (i bukvalno i metaforično, a i svi ćemo ostati na broju što je , ipak, najvažnije).
pozz.
