Suvenirnice genocida i smrti!!!
Zamislimo gradonačelnika Berlina kako na svoj profil postavlja sliku Wilhelma Keitela, Hitlerovog vjernog feldmaršala, uz riječi hvale i nacionalnog ponosa. Svijet bi stao u nevjerici, Berlin bi se podigao u pravednom gnjevu, a takav čovjek bi i njegova partija završili karijeru u roku od nekoliko minuta, jer se u civilizovanom svijetu zna da se na temeljima zločina ne gradi ništa osim novog varvarstva.
Ali ovdje, u našem izvrnutom ogledalu, takav čin se ne smatra padom, već hrabrošću. Ta ideologija krvi i tla prosula se sa grafita zidova na ulične tezge, pretvarajući centar grada u bizarni muzej fašizma na otvorenom.
Na svakom koraku u srcu Knez Mihailove, pod nogama šetača koji pokušavaju da glume normalnost, suvenirnice nude suvenire smrti. Četnička ikonografija, kokarde pod kojima se ubijalo, majice sa likovima krvnika i krstovi koji su odavno prestali da simbolizuju vjeru, prodaju se pored magneta sa Hramom Svetog Save kao najprirodnija stvar na svijetu.
To je turizam očaja, komercijalizacija zla u kojoj se za šaku dinara prodaje dostojanstvo žrtava i budućnost naše djece.
Država ovdje više nije samo nijemi posmatrač koji ne može da ukloni mural jer se on stalno vraća, ona je aktivni saučesnik, kustos ove izložbe srama koji kroz objave svojih funkcionera šalje jasnu poruku:
Zločin je naš najveći brend!
Dok gradonačelnik Beograda postavlja slike haških osuđenika, a ulični prodavci prebrojavaju profit od prodaje mržnje Beograd polako prestaje da bude grad i postaje poligon za dokazivanje da se dno uvijek može pomjeriti dublje.
Postali smo društvo koje više brine o tome da li će kreč prekriti lice krvnika, nego da li će nam historija ikada oprostiti što smo u tišini posmatrali kako nam gradove pretvaraju u suvenirnice sopstvenog mraka.
Između tog Facebook posta i one majice sa mrtvačkom glavom na tezgi stoji prava linija našeg propadanja monolitna, neprekinuta i zastrašujuće stvarna, koja nas vodi pravo u izolaciju od ljudskosti.
By Damir Gruda
