Ricken wrote:
Hm i ne baš. U biti ako se pogleda "bošnjačka" politika, ona je prilično defanzivna tj. odbrana postojećih pozicija upakovana u šarenu lažu, odbrane BiH od pripajanaj RSa - Srbiji. "Bošnjačka poltika" nema viziju, niti zna šta joj je krajnji cilj, osim ovoga što je rečeno, uz nadu da će se to zacementirati eventualnim ulaskom BiH u EU i NATO. Jedan od instrumenata te politike je uloga žrtve, koja koliko god ima mjesta, je previše ispolitizirana.
Ovo što si ti rekao nije cilj "bošnjačke politike", jer političari koji je vode, nisu kadri dobaciti do te vizije. Prije bih rekao da je to cilj iz ugla RSa koji služi kao instrument da bi se stvarale tenzije i narod držao "budnim". Jer, neovisno od politike, kretanje ljudi, kapitala i informacija je ipak slobodno u društvu u kojem živimo, pa tako građani iz Banja Luke koji su recimo došli skupa sa nekom državnom institucijom, Gazpromom ili Sber Bankom, nakon godina provedenih u Sarajevu, puno teže mogu služiti ciljevima pripajanja "matici". Pogotovo oni koji su se nedaj bože u međuvremenu skrasili u kakvom mješanom braku. U svakom slučaju iz ugla moćnika RSa jedna od prioriteta je plašiti svoje građanstvo "zlim i mrskim bošnjacima".
Ali odmah da ti kažem da cilj politike u RSu nije pripajanje matici, iz vrlo razumljivih razloga, jer bi tu teritoriju toliko marginalizovao Beograd da bi prilivi kapitala i opći uticaji bili neuporedivo manji nego danas.
U svakom slučaju reklo bi se da su osnovni politički ciljevi, status quo, što jedino neodgovara Hrvatima.
Znam ja vrlo dobro da cilj politike u RS-u nije pripajanje matici.
Tu apsolutno stoji to što kažeš da političari iz RS-a ni izbliza u Srbiji ne bi imali tu moć, kao što je imaju u ovakvoj BiH.
Beograd ima stanovnika više od cele Republike Srpske i za koju deceniju u slučaju pripajanja, stanovništvo odatle bi bilo usisano.
Ali tu postoji značajniji detalj.
Srbiji nije cilj pripajanje RS-a.
To bi bila jedna besmislena i veoma naporna avantura.
Srbiji je neophodna jaka RS u samoj BiH, kao faktor kontrole političkog Sarajeva.
Koliko je to bitno, videlo se i po pitanju ovog zahteva za reviziju.
Dok je RS-a, BiH teško da može vući poteze koji se ne svidjaju Beogradu.
Jedna Crna Gora, drugo oko u glavi je priznala Kosovo, a to nije uradila BiH, iako bi to sutra bošnjački političari potpisali.
Tako stoje stvari, da se ne lažemo.
E sad, ja potpuno razumem da Bošnjaci nisu baš najsrećniji što je to sve tako i što oni kroz ovakvo uredjenje države ne mogu baš najsnažnije da arktikulišu i konkretizuju svoje nacionalne ineterese.
I sasvim je prirodno da to žele.
Samo se posju tavlja pitanje kako to izvesti.
To što aktuelno bošnjački političari nemaju jasnu viziju, ne znači da težnje ne postoje.
Išlo je dobro jedno vreme, dok su vetrovi iz medjunarodne zajednice bili povoljni, pa je visoki predstavnik posezao za svojim ovlašćenjima, smenjivao neke političare iz RS-a, redukovao entitetske nadelžnosti...
Sad je to stalo.
Sad se postavljaju pitanja Dana državnosti RS-a, sutra će postaviti pitanje imena...pa na kraju krajeva i ovaj pokušaj revizije presude MSP-a je ofanzivan gest .
Tako da, nije to samo puka defanziva.