Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imali ko

[Edin H.]

Imate li neki komentar/osvrt na rezultate predsjednickih izbora u Srbiji?

Edit: malo si me preduhitrio

[Pedja Kojovic]

Uvodno izlaganje prof. dr. Tarika Haverića, člana Političkog savjeta Naše stranke, sa okruglog stola "Finansiranje vjerskih zajednica u BiH. Poželjni modeli"

Ovaj forum organizirala je zaklada Friedrich Naumann; ona je povezana s njemačkom Liberalno-demokratskom strankom, pa je i forum, prema samorazumijevanju organizatora, naslovljen kao liberalan. Naravno, to određenje — liberalni forum — ne obavezuje ostale učesnike u doktrinalnom smislu; štaviše, kontinuirano javno sučeljavanje suprotstavljenih pogleda na društvenu stvarnost dio je liberalnog programa. Stoga moja uloga nije da sâm iznesem ili predložim neki „liberalni model“ o kojem bi se panelisti izjašnjavali, već da ponudim nekoliko ograda koje će nam pomoći da ne skrenemo s puta i tako izgubimo vrijeme u lutanju teritorijem koji je samo nama nepoznat, dok su ga drugi odavno ispitali i kartografirali.



Prva ograda je upozorenje u pogledu teme. Naslov foruma, Finansiranje religijskih zajednica, govori za sebe i u drukčijoj političkoj kuturi bio bi sasvim dovoljan da zaključimo o čemu treba da bude riječ. No živimo u vremenu i prostoru gdje cilj debate nikada nije da se postigne napredak prema rješenju nekog dobro sagledanog problema, već da javni akteri, kolektivni i individualni, legitimiraju svoj status, učvrste pozicije ili, ponavljanjem dogmatskih stavova u prilog tradicionalnim vrijednostima koje neki drugi akteri navodno ugrožavaju, poprave — nemajući ništa drugo da ponude — retoričkim sredstvima svoje izglede kod biračkog tijela. U tome uvijek mogu računati na saučesništvo medija, kako državnih tako i tzv. nezavisnih. Prije godinu i pol otprilike, jedna razumna odluka tadašnjeg kantonalnog ministra obrazovanja da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u prosjek ocjena koji se izračunava kod upisivanja u srednju školu proglašena je, bez ikakvog osnova, inicijativom za ukidanje vjeronauke, a zvjezdani trenutak bosanskohercegovačkog novinarstva predstavljalo je demagoško i populističko prenošenje mišljenja „ljudi iz naroda“ koji su se toj falsificiranoj „odluci“ protivili, gdje je istaknuto mjesto dobio jedan trgovac janjećim glavušama koji je imao nešto da poruči „ministru koji hoće da ukine vjeronauku“... Otud potreba da spriječimo, koliko je u našoj moći, slična podmetanja: u debati o finansiranju religijskih zajednica nije riječ o religiji, već o parama.

Druga ograda tiče se pogleda koji u sličnim prilikama upravljamo ka mogućim uzorima. Prema opštem konsenzusu, Bosni i Hercegovini mjesto je u Evropskoj uniji, kamo treba da vode sva javnopravna rješenja. Na evropske zemlje trebalo bi da se ugledamo i u ovom slučaju. No ovdje stvar nije tako jednostavna: u nekima od tih zemalja postoji čak državna religija. Ipak, gledajući prema Evropi, treba da se zanimamo ne za trenutna činjenična stanja već za procese. A procesi su jednoznačni: nakon što je državna religija 2000. ukinuta u Švedskoj, ovog mjeseca učinila je to i Norveška. Vjerovatno će trebati nešto više vremena da tim putem krenu Velika Britanija ili Grčka, no nema nikakve sumnje u tendenciju: Evropa dovršava davno započetu sekularizaciju.

Unatoč često zbunjujućoj praksi, Bosna i Hercegovina je, nominalno, sekularna država. Modeli finansiranja religijskih zajednica moraju odgovarati sekularnim ustavnim zasadima. Prije nego što otvorim pitanja koja mogu biti sporna, podsjetit ću na tri oko kojih gotovo da postoji evropski konsenzus, pa o njima ni kod nas ne bi smjelo biti spora:

1. Vjerske zajednice imaju status građanskih udruženja koja su sastavni dio civilnog društva. Kao takve, one imaju pravo na materijalnu pomoć iz javnih sredstava, kao i sve druge nevladine organizacije i segmenti civilnog društva, vodeći ipak računa o njihovom istaknutom položaju, zbog masovnosti i društvenog značaja. Takva pomoć mora se odvijati u uvjetima potpune transparentnosti, kroz projekte za koje se prilažu predračuni i obračuni utroška sredstava, i uz redovne kontrole kojima podležu svi budžetski korisnici.

2. Neki vjerski objekti su ujedno spomenici kulture. O njihovoj zaštiti i konzervaciji, bez obzira na to da li su još u funkciji ili su pretvoreni u muzeje, mora u potpunosti voditi brigu država, kroz specijalizirane institucije i fondove.

3. Vjerske zajednice i crkve imaju vlastitu karitativnu djelatnost koja je od opštedruštvenog značaja (narodne kuhinje, ubožnice, sirotišta, starački domovi). Država treba da im u tome materijalno pomaže, pod uslovom potpune transparentnosti, dok god se pridržavaju državnih standarda uspostavljenih za tu djelatnost.

Istaknut ću sada jedan element oko kojeg će sigurno biti spora: finansiranje vjeroučiteljâ. Negdje na marginama spomenute lažirane polemike o „ukidanju vjeronauke“, javili su se hrabri glasovi javnih ličnosti predvođenih jednom filmskom rediteljkom koja je izjavila da je kao ateist diskriminirana zato što izravno kroz porez plaća „nešto sa čim se ne slaže“, naime „vjeroučitelje, izdržavanje vjerskih zajednica, kulturne manifestacije vjerskih zajednica kao i obnovu i gradnju vjerskih objekata”. Koliko god se, kao ateist, slažem s ovim zahtjevom, kao liberal ne prihvatam argumentaciju koja ga podupire. Pokušat ću, do kraja, da to i objasnim.

Da bih približio svoje rasuđivanje, podsjetit ću na koncept „građanskog društva“ koji prevladava početkom 19. stoljeća: to je „sistem potrebâ“, oblik zajednice kojim se potrebe pojedinaca zadovoljavaju kroz uzajamne razmjene. Obućar, kovač i porodični učitelj, ljekar, pekar i apotekar razmjenjuju na tržištu svoje usluge s onima kojima su one potrebne. Porodični život, rad, zdravlje i obrazovanje predmet su privatnih odnosa koji nisu uređeni normama javnog prava; o njima, barem u Evropi, računa vode crkve. Država brine o odbrani od vanjskog neprijatelja i održavanju unutrašnjeg reda i mira, i rukovodi velikim prisilnim radovima radi uspostavljanja infrastrukture koju nikada ne može osigurati slobodna igra privatnih interesa. I, što nije nevažno, sve do nekog vremena učvršćuje – sredstvima državne prisile – jedan određeni ethos i jednu ideološku (tj. religijsku) sliku svijeta.

Dvjesto godina kasnije, država je duboko uvučena u područja koja su nekada bila zabran građanskog društva: porodični odnosi kao i radni ili trgovački uokvireni su kogentnim normama javnog prava. Država brine o blagostanju građana uvodeći, naprimjer, obavezno školovanje ili opštu zdravstvenu zaštitu, a sve razvijenije javne službe pružaju građanima usluge tamo gdje tržište nije u stanju da udovolji potražnji.

Iz jednog područja, međutim, država se povlači – u procesu sekularizacije, idejnog i personalnog odvajanja od religije, ona postaje religijski i ideološki neutralna.

Za kompletiranje ove elementarne skice treba još reći da se spomenute javne službe finansiraju novcem članova društva, koji država kroz porez prikuplja a kroz budžet raspoređuje tj. troši. Taj model ne počiva na (ultraliberalnom) shvatanju države kao noćnog čuvara (koji brine o redu i miru, čuva ličnu imovinu i osigurava izvršenje ugovora koje članovi društva slobodno sklapaju), već na (socijal-liberalnom) shvatanju društva kao sistema međugeneracijske saradnje zasnovane na solidarnosti.

Posljedica je tog shvatanja da razni segmenti civilnog društva, koji služe zadovoljavanju potreba uvijek samo nekih članova, uživaju materijalnu podršku zahvaljujući sredstvima prikupljenim od svih članova. Šahovski klubovi, planinarska društva i ribolovačka udruženja opstaju zahvaljujući trajnim i fiksnim doprinosima ljudi koji nikada nisu bili šahisti, planinari ili ribolovci. Zaposlen bračni par koji odluči da neće imati djece cijelog će radnog vijeka izdvajati sredstva za školovanje nečije tuđe djece; ne smatra se, niti oni smatraju, da su diskriminirani zato što kroz porez plaćaju nešto za čim nemaju potrebe i s čime se, u krajnjemu, ne moraju slagati.

Utoliko prosvjed ateista, ako bi se sveo samo na navedeni prigovor, ne samo da nije osnovan već je potpuno disonantan u odnosu na moderno zapadnoevropsko shvatanje društvenog ugovora i državnih funkcija. Čvrstu argumentativnu osnovu on može steći samo ako pokažemo da taj vid potreba koji je vjerska poduka ne spada u one koje cjelina članova društva može priznati kao legitimne. Početna greška sastoji se u izjednačavanju učiteljâ i vjeroučiteljâ, naime u uvjerenju da i jedni i drugi rade isti ili barem sličan posao. No to nije tako. Školske programe, kakvi god oni bili, utvrđuje država. Programe vjerske obuke u bitnome utvrđuju tradicionalni religijski autoriteti, a država samo plaća za njihovu izvedbu, bez prava nadzora. Država ima institucionaliziran način da provjeri koliko su učitelji uspješni u svome poslu, naime koliko je tačno to što djeci prenose kao znanje ili umijeće, a baš nikakvog da sazna koliko su uspješni vjeroučitelji. Konačno – a to je najvažnije – doktrinalni sadržaj svake vjeronauke, kao ideološkog svjetonazora, protivi se univerzalnom republikanskom priznanju svih od svih, idejnoj neutralnosti države koja ne preferira nijedan poseban način života kao „ispravno življenje“. Jer, svaka religija osuđuje neke prakse i neke načine života, bez obzira što oni nisu u suprotnosti s normama javnog prava. Na taj način, vjeroučitelji koji dobro rade svoj posao nužno podrivaju sam osnov svake liberalno-demokratske zajednice, a to je pravo na jednako dostojanstvo.

Ateistima, pijancima ili homoseksualcima ne smije smetati što kroz porez pomažu održanju zajednica ljudi koji vjeruju u goruće grmove, djevice koje rađaju ili krilate konje: to spada u pravila igre. Ali im mora smetati što finansiraju cijelu mrežu aktivista kojima je u opisu radnog mjesta da moralno osuđuju ateiste, pijance i homoseksualce. (Ostavljam ovdje po strani očitu licemjernost takvog stava: osobama koje iz budžeta dobivaju platu da bi, između ostalog, propovijedale da vjera zabranjuje alkohol, očito ne smeta što se taj budžet puni porezom na desetine hiljada piva koja se dnevno popiju u zemlji.)

Da zaključim svoje izlaganje o ovoj — po mom mišljenju najspornijoj — tački u cijelom pitanju finansiranja religijskih zajednica: danas su vjeroučitelji ono što su nekad bili profesori marksizma. Ne sudjeluju u materijalnoj ili duhovnoj, već isključivo u ideološkoj proizvodnji, perpetuirajući i održavajući jednu sliku svijeta koju ne dovode u pitanje. Njihov učinak bit će moguće ocijeniti tek kada propadne model koji ih izdržava a čijem održavanju oni pomažu. Do tada, liberalni segmenti društva mogu se samo boriti za ono što je najpravednije rješenje: da vjeroučitelje plaćaju oni građani kojima su njihove usluge potrebne, a ne i društvo u cjelini.

[Vitezanin]

Postoje li podaci koliko novca se trosi za financiranje vjerskih zajednica u BiH na godisnjoj razini?

[poznanik]

Postoje li podaci koliko novca se trosi za financiranje vjerskih zajednica u BiH na godisnjoj razini?

Količinu novca, kojeg im razni nivoi vlasti godišnje poklanjaju, vjerujem da čak ni vjerske organizacije ne mogu prebrojati


Pretpostavljam višemilionske iznose.

[Pedja Kojovic]

Vitezanin

Vrlo je tesko, skoro nemoguce, doci do tacnog podatka jer se uplate vrse sa razlicitih podracuna u budzetima, a neke su i potpuno skrivene jer su diskreciona prava davanja data rukovodecim strukturama - recimo, premijerima kantona i predsjedavajucim Skusptina. Sasvim je sigruno je da se radi o milionskim iznosima o cijem se utrsoku malo ili nista ne zna. ( Samo za place vjeroucitelja u sarajevskim skolama se izdvajaju milionska sredstva).


p.k.

[Banksy]

Postoje li podaci koliko novca se trosi za financiranje vjerskih zajednica u BiH na godisnjoj razini?

SDA je bila široke ruke, SDP još šire ...

Entiteti u BiH i Distrikt Brčko u 2010. godini iz budžeta su za vjerske zajednice izdvojili 24,157.000 KM.
U 2011. godini, i pored ekonomske krize, izdvojeno je 25,582.000 KM za vjerske zajednice ili oko šest posto više, podaci su ovog istraživanja.

... povećavaju se izdvajanja za vjerske zajednice, gdje je npr u Republici Srpskoj u 2011. godini izdvojeno 2,550.000 KM, što je povećanje od 50,000 KM u odnosu na 2010. godinu,

Još je veće povećanje u Federaciji BiH u 2011. u odnosu na 2010. godinu – 3,5 miliona više samo iz entitetskog budžeta!

http://www.slobodnaevropa.org/content/v ... 88906.html

[-LIBERO-]

preuzeto sa: www.nasastranka.ba

[Pedja Kojovic]

lud i ponosan

Najbolje je da nazovete i direktno se raspitate.
Broj mozete naci na internet stranici,

p.k.

[Pedja Kojovic]

Klasična suspenzija parlamentarne demokratije


Dino MustafićFOTO: Arhiv, Radiosarajevo.ba

Naša stranka smatra da je posljednji sastanak lidera šest vladajućih stranaka, održan jučer (23. maja) u Sarajevu, samo još jedna potvrda nefunkcionalnosti vladajuće koalicije i njezine nemogućnosti da zemlju izvede iz stanja političke i ekonomske krize.
''Sam princip na kojemu počiva ovaj i ovakvi sastanci očigledno je pogrešan, jer je pozicioniranje cjelokupne vlasti u ruke stranačkih lidera klasična suspenzija parlamentarne demokratije. Osim te načelne nedemokratičnosti, takav vid centralizacije vlasti pokazao je već dovoljno puta da ne može doprinijeti razvoju pozitivne političke klime u Bosni i Hercegovini i konačnom izlasku zemlje iz političko-ekonomske slijepe ulice'', poručio je član Predsjedništva NS-a Dino Mustafić.
U Našoj stranci smatraju da budžet, koji je dosada bio ustrojen tako da njegov najveći dio ide na plate državnih službenika, treba da bude restriktivan. Upravo to, smatraju, bilo bi sukladno nebrojeno puta ponavljanoj potrebi za smanjenjem javne potrošnje:
„SDA već godinama potura različite finansijske okvire kao državne provodeći zapravo antidržavnu politiku koja je dovela do enormnog stepena političkog kriminala i korupcije kao i bijednog finansijskog stanja kulturnih institucija.“

[draganbl]

Klasična suspenzija parlamentarne demokratije


Dino MustafićFOTO: Arhiv, --- NO LINKS ---

Naša stranka smatra da je posljednji sastanak lidera šest vladajućih stranaka, održan jučer (23. maja) u Sarajevu, samo još jedna potvrda nefunkcionalnosti vladajuće koalicije i njezine nemogućnosti da zemlju izvede iz stanja političke i ekonomske krize.
''Sam princip na kojemu počiva ovaj i ovakvi sastanci očigledno je pogrešan, jer je pozicioniranje cjelokupne vlasti u ruke stranačkih lidera klasična suspenzija parlamentarne demokratije. Osim te načelne nedemokratičnosti, takav vid centralizacije vlasti pokazao je već dovoljno puta da ne može doprinijeti razvoju pozitivne političke klime u Bosni i Hercegovini i konačnom izlasku zemlje iz političko-ekonomske slijepe ulice'', poručio je član Predsjedništva NS-a Dino Mustafić.
U Našoj stranci smatraju da budžet, koji je dosada bio ustrojen tako da njegov najveći dio ide na plate državnih službenika, treba da bude restriktivan. Upravo to, smatraju, bilo bi sukladno nebrojeno puta ponavljanoj potrebi za smanjenjem javne potrošnje:
„SDA već godinama potura različite finansijske okvire kao državne provodeći zapravo antidržavnu politiku koja je dovela do enormnog stepena političkog kriminala i korupcije kao i bijednog finansijskog stanja kulturnih institucija.“

Lijepo rečeno, a već kad ste se javili da priupitam:
Da li Naša stranka podržava ovakav budžet ili ne, tj. da li se u ovom slučaju stavlja na stranu SDP-a i SNSD-a, ili na stranu SDA?

[PipiDugaDevetka]

Prije nekoliko mjeseci prije nego je istekao rok sam putem e-mail poruke poslao sekretaru Ustavno-pravne komisije Parlamenta BiH ''MOJE MIŠLJENJE'' o tada aktuelnom problemu finansiranja političkih stranaka/partija i tražio da se UKINE finansiranje političkih stranaka putem budžeta BiH.

Neka ih plaćaju članovi tih stranaka/partija iz članarine. O donacijama se nisam izjašnjavao, ali svakako bi i to trebalo regulisati nekako.

Kakav je stav NS u vezi sa finansiranjem ''iz budžetaa'' političkih stranaka/partija?

[Pedja Kojovic]

draganbl

Mi smatramo da je za pokretanje ekonomskog ciklusa i prosperitet BiH neophodno znacajno smanjenje javne potrosnje.
Najveci dio budzeta na drzavnom nivou - skoro 80% - ide na place ("hladni pogon") korisnika.
(U ekonomiji se smatra da budzetski korisnik ne bi smio trositi vise od 25% sredstava za sopstvene potrebe - jer je onda "pita skuplja od tepsije").
Mi smatramo da se u okviru iznosa koij je predvidjen u ovom budzetu mogu i moraju napraviti ustede koje ce omoguciti da se sve ono sto je neophodno finansira. Dakle, u postojecim regionalnimi BiH ekonomskim okolnostima mi smatramo da je ovaj budzet racionalan.

p.k.

[Pedja Kojovic]

pipidugadevetka

Iznosi koji se sada daju su, po meni, previsoki.
Ali, ja ne mislim da je koncept investiranja u kvalitetno zakonodavstvo potpuno pogresan.
Pravedno odredjen iznos i upotrebljen za namjeru za koju se po zakonu daje bi, opet po mom misljenju, bio koristan za gradjane. Njegova je namjena da ucesnicima u parlamentu omoguci strucna usavrsavanja, istrazivanja i ekspertize o pitanjima o kojima se raspravlja u parlamentu(Tim novcem mi recimo saradjujemo sa Centrom za Javno Pravo u izradu ustavnih reformi, promjena i prijedloga zakona, itd.).
Nazalost, vecina stranaka sa svojim poslanicima ima dogovor po kojem najveci dio tog novca oni zadrzavaju kao dodatak na naknadu, a ostatak ide partiji.( Uobicajeni odnos je, izgleda, 80% - 20%).
U nasem slucaju, cijeli ovaj iznos kao i 20% od moje naknade ide Nasoj stranci.

Ukidanje ovog novca, u ovom momentu, bi sigurno puno manje pogodilo one partije koje kao izvor finansiranje koriste imovinu koju su naslijedile od komunisticke partije kao ni one koje to rade zahvaljujuci kontroli nad javnim preduzecima ili ilegalnim koristenjem novca poreskih obveznika.



p.k.

[kowalski1]

Evo i ja da Peđi postavim par pitanja, nadam se da će da mi odgovori.

Šta je to, po njemu, multietničko društvo?

Šta je za njega Bosna? Da li je to zajednica naroda, jedne etničke grupe koja je politički podijeljena , eksperiment međunarodne zajednice, istorijski incident...i kako misli da ona može da funkcioniše nakon odlaska ohr-a?

Ako vjeruje u demokratski princip (vjerovatno da, čim učestvuje na izborima) kako vidi budućnost Bosne obzirom na silne animozitete i nepovjerenje koje je sve veće među narodima?

pozz.

[Pedja Kojovic]

kowalski1

Ja cu pokusati da vam u najkracim crtama iznesem nase i svoje stavove o ovome sto pitate.

Da su drzavljani jedne drzave pripadnici razlicitih etnickih i vjerskih zajednica nije cinjenica koja je specificna za BiH.
Zapravo, vecina savremenih, pogotovo evropskih drzava ima takvu nacionalnu strukturu.(Ja pojmove nacija i nacionalnost koristim na nacin na koji se oni koriste u medjunarodnoj pravnoj terminologiji, pa i u nasim osobnim dokumentima; nacionalnost = drzavljanstvo).

(Izraz "multietnicko" se prvi put pojavljuje - ovo pisem iz glave - u jednom dokumentu Kanadske Vlade, pocetom 70-tih
( 71., ja mislim u NYT. Taj dokumenat se bavio kanadskim drustvom i tenzijama izmedju kanadjana koji govore Engleski i onih koji govore Francuski).

Iako je smatram da je pravo na iskazivanje svog etnickog i vjerskog identiteta dio individualnih gradjanskih prava mogu prihvatiti i argumente da postoji potreba za utvrdjivanjem tzv. kolektivnih prava.(Za situacije gdje ispoljavanje tog identiteta zahtijeva ucesce vise pripadnika neke etnicke ili vjerske grupe, ili zahtijeva odredjene zakonske osnove, dakle drzavni angazman).
Ali ne mogu prihvatiti da zadovoljavanje tih kolektivnih prava ide na ustrb individualnih gradjanskih prava, kao sto je trenutno slucaj u nasoj zemlji.

Prema tome. Multietnicka struktura stanovnistva se pojavljuje samo kao jos jedan element o kojem treba voditi racuna ukoliko je cilj da drzavni aparat i organi koji donose odluke koje uticu na sve njene gradjane predstavlja stanovnistvo za koje radi i predstavlja. Najjednostavnije receno; u multietnickim drzavam se osim spolne, starosne, geografske i socijalne zastupljenosti treba voditi racuna i o etnickoj zastupljenosti.


Posto to nije bilo vase pitanje, ovdje se necu baviti pitanjem nacionalnih manjina i njihovih posebnih prava.
( Naravno, ukoliko vi zelite mozemo pricati i o tome).


BiH je za mene prije svega "moja zemlja", u kojoj sam se rodio, odrastao i u kojoj zivim, a u generalnom, "wikipedia" smislu, suverena demokratska sekularna drzava cije prvo spominjanje kao pravnog subjekta datira najmanje 1000 godina. Nasa multietnicnost je u vakumu vlasti koji je nastao padom komunizma (zlo)upotrebljena - strah je najjeftinije (i najopasnije) politicko gorivo - kako bi politicke elite koje u vremenu "kompresovane istorije" nisu imale odgovore na politicke, ekonomske i socijalne izazove, dosle na vlast.
Agresija susjednih drzava na teritoriju BiH, za koju su, kao egzekutori, regrutovani odgovarajuci etnicki korpusi, pa rat dobiva elemente gradjanskog i vjerskog, je nasu zemlju dovela na rub opstanka. Teritorijalni integritet i medjunarodni subjektivitet su sacuvani potpisavanjem dejtonskog sporazuma ( ciji ce se Clan. 4, Ustav BiH, koji je dio sporazuma ubrzo pokazati kao neadekvatan pa cak i kontrproduktivan ). BIH je prezivjela ali je njeno bice tesko ranjeno, da se izrazim nepolitickim rijecnikom, i mi se i dan danas nosimo sa posljedicama rata. (Cinjenice da su na vlasti iste ili slicne ideologije koje su zemlju uvele u rat, da smo pod patronatom EU i da smo zarobljeni dejtonskim mehanizmima "oporavak" cine jos tezom, a ponekad se cini i nemogucim).

Ja vjerujem da ce BiH, malo po malo, izaci iz faze agresivnog nacionalizma i da cemo ulaskom u NATO zauvijek zavrsiti politicku debatu o opstojnosti nasih vanjskih granica, a ulaskom u EU pitanje jednakosti na cijeloj njenoj teritoriji.
Njeno (BIH) unutrasnje uredjenje ce zavisiti od volje i mudrosti buducih generacija i ja sam siguran da ce oni suoceni sa pitanjem; da li je 14 Vlada i 300 ministara najefikasniji nacin da se upravlja malom zemljom od 4.5 miliona ljudi, odgovoriti, da nije. Ja se nadam da ce buduce generacije BiH gradjana biti i razumnije i benevolentnije prema BiH od moje i onih koji su stariji od mene. Nas zadatak/obaveza je da im zemlju ostavimo u boljem stanju odo onog u kojem ju je moja generacija zatekla.

p.k.

p.k.

[veljaca]

Ja vjerujem da ce BiH, malo po malo, izaci iz faze agresivnog nacionalizma i da cemo ulaskom u NATO zauvijek zavrsiti politicku debatu o opstojnosti nasih vanjskih granica, a ulaskom u EU pitanje jednakosti na cijeloj njenoj teritoriji.

Pitanje, za koliko po Vama ce ovo vrijeme doci ? Orjentaciono ( u 5 godina tolerancije ) , jer tacno vrijeme ne zna niko ...

hvala na odgovoru

Veljaca, s.r.

[poznanik]

...Ja vjerujem ...i da cemo ulaskom u NATO zauvijek zavrsiti politicku debatu o opstojnosti nasih vanjskih granica, a ulaskom u EU pitanje jednakosti na cijeloj njenoj teritoriji...
p.k.

Ako te pitam da li zaista vjeruješ da će BiH ulaskom u NATO zauvijek okončati brigu o opstojnosti svojih državnih granica (u smislu da će nam NATO čuvati državne granice umjesto nas samih), da će pitanje jednakosti u državi BiH biti konačno riješeno njenim pridruživanjem EU, uvjeren sam da ćeš ovdje odgovoriti potvrdno, potpuno identično gornjem komentaru.

Uprkos svom uvjerenju, ipak te pitam...

[kadinica]

Vrlo je tesko, skoro nemoguce, doci do tacnog podatka jer se uplate vrse sa razlicitih podracuna u budzetima, a neke su i potpuno skrivene jer su diskreciona prava davanja data rukovodecim strukturama - recimo, premijerima kantona i predsjedavajucim Skusptina. Sasvim je sigruno je da se radi o milionskim iznosima o cijem se utrsoku malo ili nista ne zna. ( Samo za place vjeroucitelja u sarajevskim skolama se izdvajaju milionska sredstva).


p.k.

Vidim da ste i vi zainteresirani za ukidanje vjeronauke, biće da nam je to zaista najveći problem u životu....

Pitanje: Šta je NS uradila po ovom pitanju u drugim kantonima i u drugom entitetu?
Ili će ovo pitanje bit rezervisano samo za Kanton Sarajevo, kao do sada?

[Pedja Kojovic]

veljaca

Ako se gradjani aktivnije i hrabrije ukljuce u politicki proces onda se to moze desiti relativno brzo.
(Dva - tri izborna ciklusa).
A ako ne, onda cemo cekati "biolosko"/generacijsko rjesenje.

p.k.

[Pedja Kojovic]

poznanik

Vase pitanje je, ukoliko sam ga pravilno razumio, sustinske prirode i bavi se, recite ako nisam pravilnoshvatio, kada ce iz naseg drustva nestati ideje koje dovode u pitanje granice i gradjanska prava...

Zakonskim ukidanjem segregacije u USA problem rasizma nije bio "automatski" rijesen. Ali su stvorene zakonske pretpostavke za njegovo rjesavanje, odnosno, reformu drustva i drzava se pojavila kao zastitnik prava koja iz ukidanja tog zakona proizlaze. Drzava nije mogla instantno promjeniti rasisticki nacin razmisljanja, recimo, policajca, direktora firme ili vlasnika kafane, ali je uspostavila sankcije ukoliko se ponasaju u skladu sa onim sto misle.
Kao sto veliki pisac Wiliam B. rece: Bas me briga sta ljudi misle o meni. Pretpostavljam da me vecina mrzi.Pitanje je samo sta mi oni smiju/mogu uraditi povodom toga.

p.k.

[Pedja Kojovic]

kadinica

Vjerovatno mislite na stav stranke izrazen u tekstu prof. Haverica.
Mi smo u opstinskim, kantonalnim skupstinama, te u Domu naroda FBiH iznijeli svoj stav po ovome pitanju.
Dakle, to je ono za sta se zalazemo u svim organima u kojima smo prisutni.
Ukoliko, a nadam se da nekad hocemo, budemo prisutni u vijecima i parlamentu drugih kantona i entiteta zalagat cemo se za iste principe.


p.k.

[veljaca]

veljaca

Ako se gradjani aktivnije i hrabrije ukljuce u politicki proces onda se to moze desiti relativno brzo.
(Dva - tri izborna ciklusa).
A ako ne, onda cemo cekati "biolosko"/generacijsko rjesenje.

p.k.

Hvala na odgovoru ..... Ovaj Vas odgovor povlaci logicno pitanje:

Sta znaci aktivnije i hrabrije ukljucenje gradjana u politicki proces ?
Da li "puske u ruke" ili " strajkovi i rusenja" ili " pamet preko olovaka pri glasanju ..." ili neko n-to rjesenje ... I ako bi bilo ovo "pamet preko olovaka" - za koga glasati, kada preovladava misljenje da su "svi isti ..." ili jos gore " neka meni moga - pa kakav je god ..."
Volio bih u vasem odgovoru cuti malo pozitive ( pa makar i politicki obojeno ) , pogotovo za ovaj mladji svijet ...

Veljaca,

s.r.

[Pedja Kojovic]

veljaca

Glasacki listic je najmocnije oruzje na svijetu.
Nisu svi isti, ali pricu o tome da su svi isti propagiraju oni kojima takva javna notornost odgovara jer se onda njihova zloca
kameleonski uklapa i glasacima nije vidljiva.
Najhrabriji i najkativniji metod politickog djelovanja je ukljuciti se u rad politicke stranke ciji vam principi i program odgovaraju i boriti se da se njeni clanovi i izabrani predstavnici dosljedno drze stranacki principa i programa.
Informisati se o strankama, o kandidatima, napraviti usporedbu izmedju retorike i prakse, dosljednosti, izaci na izbore, nagovoriti clanove porodice, drugove, kolegena poslu da urade isto i onda odgovorno zaokruziti onu politicku opciju ili ljude unutar neke politicke opcije, za koju vjerujete da zastupa i da ce zastupati ono u sta vi vjerujete.
Ne shvatati izbore kao kladjenje na pobjednike nego kao izraz licnih ubjedjenja koji ce se na osnovu rezultata procentualno naci u vlasti.

p.k.

[AliceInChains]

Dragi gospodine Kojovic!

Vase misljenje o direktnoj demokratiji postujem i smatram nuzno za daljni razvoj demokratskog politickog sistema u Federaciji, ciji narod je voljan, da se demokratija cak i vise uvazava nego do sad.

Necu vise da se okrecem oko hljeba: Kako Vi mislite na taj nacin doci u dodir sa ljudima u manjem entitetu, koji i danas puše falsifikovanu historiju, ispisanu prije 20 godina? Ljudi, koji, realno, vec 20 godina nemaju dodir sa ostalim svijetom , pošto im sistem, u kojem zive, to ne dopustava.

Znaci, kako vi mislite okrenuti narod u manjem entitetu prema buducnosti, bez da ispadnete muslimanska stranka u ocima Srba? Druge stranke su popustljive prema manjem entitetu i ocigledno imaju viziju, da ce se ljudi u tom istom sistemu opametiti, kad ekonomija pocne da se razvije(Drugim rijecima: Indirektno uvazavaju cetnicki sistem). Kako to funkcionise....ja tipujem za treci mandat Milorada Dodika. Dali Vi u stranci imate neku drugu viziju?

[Pedja Kojovic]

aliceinchains

Ja cu vam pokusati odgovoriti barem onoliko koliko to ova forma komunikacije dopusta.

Mislim da je nepravedno sve gradjane iz RS-a stavljati u "isti kos" ili ih karakterisati kao ljude koji se ne zele okrenuti buducnosti. Nesumnjivo je da, kao ni u Srbiji, ni u RS-u nije doslo do kolektivnog, istinskog, suocavanja sa prosloscu.
FBiH je tek mozda malo vise uradila na tome, prevashodno zahvaljujuci slobodnijim medijima.
Potpuno sam siguran i znam da veliku vecinu gradjana u tom entitetu brinu ili zanimaju potpuno ista pitanja
kao i one koji zive u FBiH. Slika o ratu, slika o BiH na osnovu koje oni donose politicke odluke, recimo, prilikom izbora, je najvecim dijelom formirana na osnovu medijski izmanipuliranih izvjestaja. Isti je slucaj i sa gradjanima FBiH.
(FBiH, odnosno, mediji u FBiH su, vjerovatno, za par procenata vise otvoreni).
Ali da se vratim na vase pitanje...
Potrebno je dosljedno zauzimati stavove iz kojih je vidljivo da politicka stranka radi u interesu gradjana bez obzira na njihovu etnicku, vjersku i geografsku pripadnost. Mislim da su nase reakcije povodom slucajeva "Dobrovoljacka" i " Hadzici" dobar primjer za to.
Koliko ce vremena proci da se uspostavi povjerenje i da gradjani skupe hrabrost i umjesto za branitelje uskih etnickih interesa glasaju za politicku opciju koja sve gradjane BiH tretira kao "svoje" ja ne znam.Sasvim je sigurno da bi se proces znatno ubrzao kada bi se radilo na izgradnji povjerenja kroz konkretne akcije. Ja, a i najveci broj ljudi u NS-a smatra, da bi upravo Sarajevo moralo postati lider u izgradnji nove BiH.
Sadasnje stanje u FBiH, nazalost, ne moze i ne sluzi kao primjer. Etnicka ( O drugim kriterijima da i ne govorimo) struktura kantonalnih Vlada, drzavne administracije, potezi poput odavanja drzavne pocasti osudjenim ratnim zlocincima ABiH, sporost u procesuiranju ratnih zlocina, sprovodjenje nacioanalisticke indoktrinacije kroz sisteme obrazovanja, itd. sigurno ne idu u prilog uspostavljanju medjuetnickog povjerenja.

Ali vidite, ja se bavim politikom jer vjerujem da je bolja BiH moguca i da ce odlaskom sa politicke scene onih stranaka i ideologija koje su izazvale rat i koje medjuetnicke tenzije koriste za osvajanje i odrzavanje na vlasti, doci sretniji dani za ovu zemlju.
Ja ne znam da li ce se i kada desiti da ova zemlja postane ono sto, ja mislim, zasluzuje da bude, drzava ravnopravnih gradjana i naroda i punopravna clanica EU i NATO, ali se, nadam se, necu morati stiditi ako me neko nekad bude pitao, sta sam ja radio dok je borba za takvu BiH jos trajala.

p.k.