Moderator: anex
sigurno kad odes doktoru bitno ti je da radi svoj posao sa srcem, i ne mora biti neki strucnjak?KatarinaKosaca wrote:Čak je i Donald Tramp, kome se, vjerujem, ne može poslovni uspjeh dovoditi u pitanje, pri izabiru svog pomoćnika izabrao čovjeka koji radi srcem i rekao da je to jako bitno u poslu.
Nek zmari sudzuku dok radi, i sasvim je to dovoljno.vade_mecum wrote:sigurno kad odes doktoru bitno ti je da radi svoj posao sa srcem, i ne mora biti neki strucnjak?KatarinaKosaca wrote:Čak je i Donald Tramp, kome se, vjerujem, ne može poslovni uspjeh dovoditi u pitanje, pri izabiru svog pomoćnika izabrao čovjeka koji radi srcem i rekao da je to jako bitno u poslu.
Thorgerson wrote:Iskreno, ja dobijam osip kad krene ovo ko ne skace...neki wrote: Mene podsjeća na ono debilno navijanje "ko ne skače mrzi Bosnu..."
Pa mi sa svih strana izlijecu... Baho isto tako poprimio od doticnog...i Baho je prije sa fudbalom super bio, ovo sad...ne znam sta je ono. 
Svaka cast, nasao si jednu utakmicu. Da ne postavljam dzabe, imam ja jos jednu, onu protiv Danske. Nadji Bahi i Marjanu jednu u kojoj igra repka, a da nema emocije. I neka bht nastavi prenositi utakmice, da Mourinho ima streamova za gledatiIt_is_a_Leclerc wrote:U ovoj epizodi emisije demaskiramo degutantne izmišljotine FACE-ovih advokata...
"Igor Kristić nema emocije i ne raduje se uspjehu vlastite države".
Pozdrav Avdi Koljenoviću ! Hasan Hoti lopov ! Daj "suđuka" za Danka Delibašića i Mankija.
Regulatnorna agencija za komunikacije u godišnjem planu traži od svakog medija plan i program. Po zakonu javni servisi upravo zato što su sufinancirani moraju imati određenu minutažu dokumentaronog, dječijeg, sportskog, vjerskog itd. BHT to nema, iako pozdravlja samo pretplatnike i nema ništa loše kad privatni mediji pozdravi sponzora (toliko spominjana sudžuka), jer od toga živi. Javni emiter živi i od pretplate i od reklama (ima isti broj po satu) , a pozdravljaju samo pretplatnike na početku prijenosa nacionalnog tima. Jadanije od svake sudžuke. I , da istina je da se Kristić ije radovao Džekinom golu, bar tako nije izgledalo. Ovo je bilo za drvene odvjetnike propalog ublehaškog servisa javna kuća. A, na tvoj upit oko reklama, sam RAK ima fleksibilnija pravila oko reklamiranja privatnih medija upravo zato što nisu sufinancirani, nego prepušteni stihiji tržišta.Thorgerson wrote:Ja imam problem jedino sa prenosom FACE TV sto zaklase sa reklamama...
Moze li mi neko objasniti otkud im zakonsko uporiste da jebu covjeka citavih 90 minuta sa onim iskakajucim reklamama po ekranu. Vjerovatno su skotnali neku rupu, jer ne prekidaju tekmu, samo ubaci onu reklamu i znaci cist ekran ne bude ni po minute, odmah iskoci reklama...
Znam, ima toga i na BHT, ali iskreno puno manje.
Stoga, jebo ti to sto ce fejs uzet prenos, ako ce morati skupit 3000 sponzora valja to sve prikazat bolan u 90 minuta...
Jedno ne isključuje drugo, dapače, obično ide jedno uz drugo. Skoro na odjelu upitah jednog doktora za jednog pacijenta, fejsbučio je na klinici u doktorskoj sobi i samo promrmljao "NIje moj slučaj". Možda je stručan, ne znam. ....vade_mecum wrote:sigurno kad odes doktoru bitno ti je da radi svoj posao sa srcem, i ne mora biti neki strucnjak?KatarinaKosaca wrote:Čak je i Donald Tramp, kome se, vjerujem, ne može poslovni uspjeh dovoditi u pitanje, pri izabiru svog pomoćnika izabrao čovjeka koji radi srcem i rekao da je to jako bitno u poslu.
praksa pokazala da su najglasniji suplji i plitki da i ne znaju. to ti je kao da moras ljude ubjedjivati kako si strasno pametanKatarinaKosaca wrote:Jedno ne isključuje drugo, dapače, obično ide jedno uz drugo. Skoro na odjelu upitah jednog doktora za jednog pacijenta, fejsbučio je na klinici u doktorskoj sobi i samo promrmljao "NIje moj slučaj". Možda je stručan, ne znam. ....vade_mecum wrote:sigurno kad odes doktoru bitno ti je da radi svoj posao sa srcem, i ne mora biti neki strucnjak?KatarinaKosaca wrote:Čak je i Donald Tramp, kome se, vjerujem, ne može poslovni uspjeh dovoditi u pitanje, pri izabiru svog pomoćnika izabrao čovjeka koji radi srcem i rekao da je to jako bitno u poslu.
Zavisi od profesije. Praksa je pokazala da je Zdravko Čolić u pojedinim lagama najglasniji, a da je daleko od šupljeg pjevača. Uglavnom govorilo se o tome da se u principu cijeni kad netko radi srcem, a ti si okrenuo na lječnike, navedoh ti primjer jednog koji radi preko q***a, kojeg skoro sretoh i ponavljam nije inkomatibilno biti profesionalac i raditi srcem svoj posao, dapače, praksa pokazalavade_mecum wrote:praksa pokazala da su najglasniji suplji i plitki da i ne znaju. to ti je kao da moras ljude ubjedjivati kako si strasno pametan
da obično ide jedno uz drugo. 
joj zamjene teza, znaci bozeKatarinaKosaca wrote:Zavisi od profesije. Praksa je pokazala da je Zdravko Čolić u pojedinim lagama najglasniji, a da je daleko od šupljeg pjevača. Uglavnom govorilo se o tome da se u principu cijeni kad netko radi srcem, a ti si okrenuo na lječnike, navedoh ti primjer jednog koji radi preko q***a, kojeg skoro sretoh i ponavljam nije inkomatibilno biti profesionalac i raditi srcem svoj posao, dapače, praksa pokazalavade_mecum wrote:praksa pokazala da su najglasniji suplji i plitki da i ne znaju. to ti je kao da moras ljude ubjedjivati kako si strasno pametan
Ne, zamjena teza je na konstataciju da je jedan bogataš izabrao čovjeka koji radi srcem, smatrajući da je to odlika profesionalca, spominjati neke imaginarne lječnike, galamdžije, prakse i iskustva, sve imaginarno bez konkretnog primjera, pri tom, ničim ne pobijajući tezu da profesionalnost obično ide uz ljubav prema svom poslu. I još se poziva i priziva zamjenu tezavade_mecum wrote:joj zamjene teza, znaci bozeKatarinaKosaca wrote:Zavisi od profesije. Praksa je pokazala da je Zdravko Čolić u pojedinim lagama najglasniji, a da je daleko od šupljeg pjevača. Uglavnom govorilo se o tome da se u principu cijeni kad netko radi srcem, a ti si okrenuo na lječnike, navedoh ti primjer jednog koji radi preko q***a, kojeg skoro sretoh i ponavljam nije inkomatibilno biti profesionalac i raditi srcem svoj posao, dapače, praksa pokazalavade_mecum wrote:praksa pokazala da su najglasniji suplji i plitki da i ne znaju. to ti je kao da moras ljude ubjedjivati kako si strasno pametan
u svim sferama drustva pojedinci koji fataju na galamu su ljudi sa manjkom znanja i samopouzdanja. covjek koji zna svoje znanje ne koristi se takvim jeftinim trikovima. to ti je ono kad pamet zacuti, budala progovori...
Ko ne skače mrzi Bosnu? Ajde…
A ko mi ne lajka ovaj tekst na FB, mrzi pride i Hercegovinu. Pa vi sad vidite…
Napisao: Ozren Kebo
Neke sportove diskriminiramo i tu nam nema pomoći. Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci trostruki je prvak svijeta. Ponavljamo – momci su do sada bili tri puta najbolji na dunjaluku: 2002, 2006. i 2014. I šta? Skoro pa ništa. Uporedite manje-više prosječne dočeke, kakve smo im priređivali, s neviđenim spektaklom koji je upriličen košarkaškim kadetima i sve će vam biti jasno.
Ovim se ne želi umanjiti povijesno dostignuće mladih bosanskohercegovačkih košarkaša. Naprotiv, to što su oni uradili prevazilazi granice običnog sporta, jer ti divni momci protiv sebe nisu imali samo suparnike nego i sopstvenu državu, jedan nasilu sklepani, korupcijom razjedeni nacionalistički mehanizam koji svaki uspjeh ubija u startu. Ali kada povodom nedavne fešte ispred Vječne vatre cjepidlačimo podsjećajući na odbojkaše, želimo ukazati na nešto drugo. Dobro bi bilo preispitivati sebe u svakom momentu. A pogotovo je važno preispitivati se u trenucima egzaltiranih trijumfa, koliko god da takvi trenuci bili rijetki i dragocjeni.
A ako preispitamo slavljeničku noć i sve što joj je prethodilo, ne možemo a da ne uočimo jedan mističan detalj, onu stupidnu doskočicu koja kaže: “Ko ne skače mrzi Bosnu!” Potpisnik ovog teksta ne poznaje nikoga kome rečena dosjetka nije makar mučna, u krajnjem slučaju i ogavna. Baš zato ona vapi da bude raščlanjena, sa svim svojim značenjima, kontekstima i porukama.
Vjerovatno se slažemo da tim koji je osvojio zlatnu medalju zaslužuje svaku pohvalu. Esnafska stručnost i etička čistota Josipa Pandže fasciniraju. Onaj mali Džanan Musa elokventniji je od 90 posto političara i novinara. Njegoš Sikiraš pravi je dragulj, što bismo pojedinačno mogli reći i za kompletan ostatak tima. Ali, pošto znamo imena samo ovoj trojici, tu ćemo naglo završiti s nabrajanjem. Ionako je ovdje riječ o nečem drugom, o jednoj pikantnoj poruci koja para uši i kvari veselje svima koji ponekad vole da malo razmišljaju. O čemu nam taj prijeteći poklič govori? Da patriotizam, čiji god da bio, tavori na najnižim granama društvenog angažmana, rame uz rame s našim živopisnim nacionalizmima. Prvo što imamo upitati protagoniste tog pokliča je čemu riječ mržnja u jednoj čisto slavljeničkoj doskočici? Zar slavljenici ne bi trebalo da slave i raspiruju ljubav, umjesto što ovako perfidno prijete i pozivaju na homogenizaciju, taj nezaobilazni imperativ svakog nacionalizma? Osjetite li naredbodavni karakter i ekskomunikatorsku atmosferu svaki put kada razjarena masa počne da pocupkuje urlajući “Ko ne skače mrzi Bosnu!”?
Ova lakrdija, ako nas naš površni uvid u nogometna dešavanja ne vara, pojavila se tokom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u fudbalu. A svoj je ružni vrhunac doživjela na televiziji, nakon što smo izborili učešće na istom. Tada su se, nakon utakmice u Slovačkoj, ili nekim sličnim povodom, u studiju Face TV-a sastali novinar Senad Hadžifejzović i ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija. I šta će biti, novinar je nakon nekoliko minuta nagovorio ministra da ustanu i zajedno poskoče vičući – pogađate već šta: “Ko ne skače, mrzi Bosnu!” Aferim, junaci. Ako je s novinarske strane i uspjeh natjerati ministra da skakuta pred kamerma, iz MIP-a ni do dan-danas nismo dobili službeno saopćenje je li ministar mislio ozbiljno ono što je govorio, ili je to bila tek neukusna šala.
Gdje je Hadžifejzović stao, tu je naš dobri i pošteni Baho Topalbećirević nastavio. E, taj vam je novinar nekoliko puta tokom spektakla u Titovoj ulici višekratno nagovorio 50 tisuća ljudi da skaču i prijete onima koji ne skaču, jer time, jasno je ko dan, mrze Bosnu. I Vječna bi se vatra – samo da može i umije – ugasila od stida. Patriotizam bi, ako već ne možemo bez njega, trebao biti inteligentan državni projekt, ne bi se smio prepustiti na milost sportskim novinarima. Taj naš Baho vjerovatno sve zna dok se drži sporta. Čim je zagazio u vode politike, gdje ništa ne zna, uprskao je sve što se dalo uprskati. To je isti onaj koji će proučiti dovu povodom uspjeha Amela Tuke, jer njemu “oni koji se krste ne smetaju”. Za njegove opetovane naredbe pred Vječnom vatrom možemo slobodno reći da su neukusne. Neću da skačem jer: a) imam istruhle zglobove i samo jedan pogrešan doskok mogao bi sve helaćiti, a onda jebo i patriotizam i sve, b) ne volim ni Bosnu ni c) Hercegovinu. Teško je voljeti te besprizorne teritorije zločina, korupcije, kriminala i naopakih ljudi… Najradije bih se zabio u kakvu fudbalski zaostalu zemlju (Luksemburg, Lihtenštajn, San Marino) i tamo do kraja života uživao u nezasluženoj starosnoj penziji od 11.000 eura. Ili dolara, svejedeno, meni to sve isto.
Bošnjaci, kao centralni protagonisti predstave o kojoj pričamo, uz sve ostale nesreće koje su ih posljednjih decenija trale, imaju i vrlo neugodnu karakteristiku da vole Bosnu i Hercegovinu. I, kao da im već to nije dosta, pride još hoće da na tu ljubav natjeraju Srbe i Hrvate. Ali sve nam se nekako čini da s ovakvim Bošnjacima Srbi i Hrvati nikada neće zavoljeti BiH, što je fakat šteta, jer da smo svi malo bolji, kao što nismo, u njoj bi se zaista imalo šta voljeti. Time ne mislimo odgovornost za dezintegraciju države svaliti na Bošnjake, jer tuđa je to čorba, ali pošto se vole hvaliti integrativnim karakterom svoje politike, onda je red da preuzmu i ponešto odgovornosti za pomenuti cilj.
Zato, kada sljedeći put pobijedimo, dobro bi bilo da promijenimo slavljeničke tehnike i metode. Širimo ljubav, a ne skokove.
3.oktmousstapha wrote:Kad se CD vraca u jesensku semu?
