Anksioznost

[Tabhana]

Treba izbjegavati samoću. Ja sam imao jako težak period kada sam svakoga izbjegavao, no hvala Bogu to je sve iza mene. Sada se trudim da što više vremena provedem sa prijateljima, u priči, kafenisanju itd.

Meni je doktor svojevremeno sa 18 godina propisao leksilium. Otišao sam kod drugoga koji se skoro pa uhvatio za glavu sa riječima "Je li on normalan".

Od tableta nema ništa, sve je to do psihičke pripremljenosti.

[ZenaZbrkovima]

al kako se ukljuciti kada malo po malo steknes odredjenu vrstu odbojnosti prema socijalnim kontaktima?

meni npr., u posljednje vrijeme smeta drustvo, ne mogu onih bucnih druzenja, grupnih izlazaka i ostalog..

uvijek sam bila onaj tip kojem poslije visesatnog druzenja treba odmor od buke, samoca - da povratim energiju kazu, introvert.
ali u posljednje vrijeme sve cesce prevagne ono "ma hajte vi bez mene, fino se provedite"

[konektovan]

al kako se ukljuciti kada malo po malo steknes odredjenu vrstu odbojnosti prema socijalnim kontaktima?

meni npr., u posljednje vrijeme smeta drustvo, ne mogu onih bucnih druzenja, grupnih izlazaka i ostalog..

uvijek sam bila onaj tip kojem poslije visesatnog druzenja treba odmor od buke, samoca - da povratim energiju kazu, introvert.
ali u posljednje vrijeme sve cesce prevagne ono "ma hajte vi bez mene, fino se provedite"

jesi ti neka?!

Ponekad je dobro biti malo sam,al' ne pretjerivati s tim.

[Tabhana]

al kako se ukljuciti kada malo po malo steknes odredjenu vrstu odbojnosti prema socijalnim kontaktima?

meni npr., u posljednje vrijeme smeta drustvo, ne mogu onih bucnih druzenja, grupnih izlazaka i ostalog..

uvijek sam bila onaj tip kojem poslije visesatnog druzenja treba odmor od buke, samoca - da povratim energiju kazu, introvert.
ali u posljednje vrijeme sve cesce prevagne ono "ma hajte vi bez mene, fino se provedite"

I ja dobijam često napade panike kada sam u prostorijama koje su pune dima ili čak nakon običnih gaziranih sokova. I baš u tim trenucima sebi kažem, to je samo napad, nije ti ništa, sve je do psihe. Ja sam lično sam sebi stvorio veliku fobiju prema mnogih stvarima. Čim nešto malo boli ili mi bude muka, odmah pomislim na ono najgore, a čovjek treba biti opušten. Zamisliš da te boli desna ruka, i vremenom će te i zaboljeti. Isto sa napadima panike, tim prostorijama, kažeš sam sebi, who cares idem, pa šta bude i tako korak po korak.

Ja sam na stotinu puta rekao, idite bez mene, ja neću. Volio sam biti sam, tu sam se osjećao najsigurnije. Kreirao sam neki svoj vlastiti prostor u kome sam bio potpuno zdrav, psihički neopterećen stvarima i tada mi je bilo sve kul. Vremenom čovjek shvati da je sve do njega.

Čovjek je sam sebi najveći neprijatelj, bojiš se smrti na svakom koraku, ali onda sam sebi kažeš, koga briga, ako će se umrijeti, neka se umre, to se ne može izbjeći. Uživaj u životu, šta bude neka bude. I ono smiješno ovdje je činjenica da je danas dan panike, slabo spavao i odmah mi nije dobro. Gledaš okolo sebe i zapitaš se što ja, ali šta se može Bože moj.

[vucko071]

Druzenje je super, sport takodjer. Ali, kako se druziti ako je velika vjerovatnoca da ces tokom tog izlaska doziviti panicni napad? A ako neces da ga dozivis onda moras popiti koju tableticu za smirenje. Jedno vuce drugo i na kraju se svaka osoba koja ima anksioznost pocne povlaciti u sebe.
Ja garantujem da sve anksiozne osobe u dubini duse zude za izlascima i druzenjima, ova samoca je samo njihov odbrambeni mehanizam. Ko je dozivio napad panike zna o cemu pricam, zna kako je to uzasno stanje i jako dobro zna koliko vremena treba da se covjek povrati od napada panike.

[Tabhana]

Dok sam se bavio sportom (i to uveliko), skoro nikad nisam imao te napade. Sada rekracijski odigram nekad fudbal, nekad košarku i sve protiće bez problema.

Vidiš, ja sam posjednji leksilium popio prije par godina (ima sigurno 3-4 godine). Vjeruješ li da uvijek nosam sa sobom 2 u džepu, čisto da znam da su to jer me to opušta. Svako se pati na svoj način, ali ja sam ubjeđen da je sve do samog čovjeka i njegovih misli. Prije sam mogao sve podnijeti, tipa umro taj, tja se razbolio, a sada kada to čujem, odmah mi nije dobro.

Ako već morate uzeti tabletu za smirenje, uzmite nešto blago tipa Persen. Vidim da se ovdje spominjao, na biljnoj je bazi, leksilium stvara ovisnost, a to ne želite.

Sve ovo što pišem je na osnova mojih problema. Možda nemamo svi iste, svaki organizam drugačije reagira.

[Stoner]

al kako se ukljuciti kada malo po malo steknes odredjenu vrstu odbojnosti prema socijalnim kontaktima?

meni npr., u posljednje vrijeme smeta drustvo, ne mogu onih bucnih druzenja, grupnih izlazaka i ostalog..

uvijek sam bila onaj tip kojem poslije visesatnog druzenja treba odmor od buke, samoca - da povratim energiju kazu, introvert.
ali u posljednje vrijeme sve cesce prevagne ono "ma hajte vi bez mene, fino se provedite"

Joj ovo se i meni dešava u zadnje vrijeme. Imam osjećaj da sam ponekad pravo asocijalan i to me pravo brine jer je sa stajališta psihologije/psihijatrije ovo jako jako loš znak.

[konektovan]

al kako se ukljuciti kada malo po malo steknes odredjenu vrstu odbojnosti prema socijalnim kontaktima?

meni npr., u posljednje vrijeme smeta drustvo, ne mogu onih bucnih druzenja, grupnih izlazaka i ostalog..

uvijek sam bila onaj tip kojem poslije visesatnog druzenja treba odmor od buke, samoca - da povratim energiju kazu, introvert.
ali u posljednje vrijeme sve cesce prevagne ono "ma hajte vi bez mene, fino se provedite"

Joj ovo se i meni dešava u zadnje vrijeme. Imam osjećaj da sam ponekad pravo asocijalan i to me pravo brine jer je sa stajališta psihologije/psihijatrije ovo jako jako loš znak.

Sve dok to ne postane ustaljena rutina,dobro je.

[bull21]

Treba izbjegavati samoću. Ja sam imao jako težak period kada sam svakoga izbjegavao, no hvala Bogu to je sve iza mene. Sada se trudim da što više vremena provedem sa prijateljima, u priči, kafenisanju itd.

Meni je doktor svojevremeno sa 18 godina propisao leksilium. Otišao sam kod drugoga koji se skoro pa uhvatio za glavu sa riječima "Je li on normalan".

Od tableta nema ništa, sve je to do psihičke pripremljenosti.

Kako volim ove nigdjeveze postove. Jeste, odlično je ignorisati problem i govoriti si da si ok kad nisi.

[Tabhana]

Treba izbjegavati samoću. Ja sam imao jako težak period kada sam svakoga izbjegavao, no hvala Bogu to je sve iza mene. Sada se trudim da što više vremena provedem sa prijateljima, u priči, kafenisanju itd.

Meni je doktor svojevremeno sa 18 godina propisao leksilium. Otišao sam kod drugoga koji se skoro pa uhvatio za glavu sa riječima "Je li on normalan".

Od tableta nema ništa, sve je to do psihičke pripremljenosti.

Kako volim ove nigdjeveze postove. Jeste, odlično je ignorisati problem i govoriti si da si ok kad nisi.

Ja, treba se zatvoriti u sobu, trpati tabletama i čekati smrt

[vucko071]

Ja, treba se zatvoriti u sobu, trpati tabletama i čekati smrt

Stvarno pretjerujes. Ti si osjetio manji stepen anksioznosti i imao srecu da si se uspio poprilicno izboriti sa tim, pa sad mislis da je kod svih ostalih anksioznih osoba takva situacija. Moras biti svjestan da ima ljudi koji imaju takav stepen anksioznosti zbog kojeg uopste ne mogu izaci vani, zatvoreni su u cetiri zida i u zacarani krug ove bolesti. I ti sad napadas i omalovazavas takve ljude i tjeras ih da izlaze u kafice, da se sto vise druze i da ne piju tablete. Tvoj savjet ih moze samo jos vise unistiti. Neko od njih ce poslusati tvoj savjet i izaci napolje, nece popiti tabletu i dozivice blamazu u prepunom kaficu ili nekom drugom javnom mjestu. Poslije toga ce otici kuci i postati jos anksiozniji i psihicki nestabilniji.
Tvoj savjet je odlican za ljude koji imaju blaze simptome anksioznosti, oni treba da se druze, da sto vise setaju, da se bave sportom i da ne posezu za tabletama. A ljudima koji imaju teze oblike anksioznosti treba mnogo vise vremena, strpljenja, srece, tableta i razgovora sa psihijatrom, porodicom i prijateljima dok konacno ne dodju do neke blaze anksioznosti koja je prisutna kod tebe. Tek tada mogu slusati tvoje savjete.

[Tabhana]

Drug, ko se izborio s tim? Pa ne bi pisao na ovoj temi da jesam. Evo 2 sata je izjutra i nije mi dobro, šta bi trebao sada. Meni je sve to počelo sa hernijom, gastritisom i gerbom II stepena. Uz to mi se nagomilao još jedan problem, a sve to srednjim 20-tim godinama. Gledam oko sebe i vidim svi zdravi, a ja se doslovno patim u životu. Upadao sam na stotinu puta u depresiju, a i dan danas se borim maksimalno protiv toga.

Sve je to rezultiralo napadima panike u kojima sam čekao samo smrt. Hvala Bogu pa se nije desila.

I ne napadam, samo kažem da je u većini slučajeva sve to psihe samog čovjeka, on se sam mora boriti protiv toga, misliti na neke druge stvari, a ne na to da li će sada ili za pet minuta doživjeti napad panike.

[Vipsilon]

Nema lijeka niti je moguće izliječiti anskioznost pogotovo kada sebi priznaš da si sakat ili kada odeš kod "profesionalca" i objelodaniš svima da imaš neki problem s kojim ne možeš izaći na kraj.

[Tabhana]

http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/cl ... znost.html

[annoy]

Ako već morate uzeti tabletu za smirenje, uzmite nešto blago tipa Persen. Vidim da se ovdje spominjao, na biljnoj je bazi, leksilium stvara ovisnost, a to ne želite.

Inače se slažem s tvojim savjetima, ali moram upitati, jel nekom Persen stvarno djeluje?
Ja sam ga pila par tjedana, i nisam baš primjetila rezultate, i sad ga nekad popijem, ali ne znam ni sama zašto. Samo mi stvori žgaravice i mučnine, a toga mi je dosta i ovako.

Mene fakultet dosta stavlja u situacije koje testiraju moju anksioznost i mogu vam reći da ništa ne pomaže toliko kao suočavanje sa strahom i stresnim situacijama. Barem meni.

[konektovan]

Ako već morate uzeti tabletu za smirenje, uzmite nešto blago tipa Persen. Vidim da se ovdje spominjao, na biljnoj je bazi, leksilium stvara ovisnost, a to ne želite.

Inače se slažem s tvojim savjetima, ali moram upitati, jel nekom Persen stvarno djeluje?
Ja sam ga pila par tjedana, i nisam baš primjetila rezultate, i sad ga nekad popijem, ali ne znam ni sama zašto. Samo mi stvori žgaravice i mučnine, a toga mi je dosta i ovako.

Mene fakultet dosta stavlja u situacije koje testiraju moju anksioznost i mogu vam reći da ništa ne pomaže toliko kao suočavanje sa strahom i stresnim situacijama. Barem meni.

Persen je neka alternativa ovoj hemiji,al' kod tezih oblika anksioznosti nema nikakvog efekta,pa cak i kod blazih. Ja sam to koristio,i nikakvog umirujuceg efekta nije bilo. Cak sta vise,razni cajevi su se bolje pokazali.

[oskarboy]

ma nikakve tablete vam ne trebaju,izadjite van,plivajte,vozite biciklo,trcite,jacajte duh i tijelo a time i samopouzdanje i anksioznost ima da ode u nepovrat.bavite se sportom,obarajte rekorde u trcanju i voznju biciklom koji su odlicni protiv anksioznosti

[Tabhana]

Ako već morate uzeti tabletu za smirenje, uzmite nešto blago tipa Persen. Vidim da se ovdje spominjao, na biljnoj je bazi, leksilium stvara ovisnost, a to ne želite.

Inače se slažem s tvojim savjetima, ali moram upitati, jel nekom Persen stvarno djeluje?
Ja sam ga pila par tjedana, i nisam baš primjetila rezultate, i sad ga nekad popijem, ali ne znam ni sama zašto. Samo mi stvori žgaravice i mučnine, a toga mi je dosta i ovako.

Mene fakultet dosta stavlja u situacije koje testiraju moju anksioznost i mogu vam reći da ništa ne pomaže toliko kao suočavanje sa strahom i stresnim situacijama. Barem meni.

Svaka tableta ima svoje nuspojave. Mnoge tablete pomažu u liječenju neke bolesti, ali mogu vam napraviti drugu. Možda ti tijelo drugačije reagira na Persen, zaista ne znam. Žao mi je što imaš problema sa žgaravicom i mučninom (to imam skoro pa svakodnevno radi problema sa stomakom, gdje skoro ništa ne mogu pojesti da ne osjećam posljedice).

Očigledno stres jako utiče na tebe, znam kako ti je jer sam i ja bio u identično situaciji.

[razonoda]

Ako već morate uzeti tabletu za smirenje, uzmite nešto blago tipa Persen. Vidim da se ovdje spominjao, na biljnoj je bazi, leksilium stvara ovisnost, a to ne želite.

Inače se slažem s tvojim savjetima, ali moram upitati, jel nekom Persen stvarno djeluje?
Ja sam ga pila par tjedana, i nisam baš primjetila rezultate, i sad ga nekad popijem, ali ne znam ni sama zašto. Samo mi stvori žgaravice i mučnine, a toga mi je dosta i ovako.

Mene fakultet dosta stavlja u situacije koje testiraju moju anksioznost i mogu vam reći da ništa ne pomaže toliko kao suočavanje sa strahom i stresnim situacijama. Barem meni.

Svaka tableta ima svoje nuspojave. Mnoge tablete pomažu u liječenju neke bolesti, ali mogu vam napraviti drugu. Možda ti tijelo drugačije reagira na Persen, zaista ne znam. Žao mi je što imaš problema sa žgaravicom i mučninom (to imam skoro pa svakodnevno radi problema sa stomakom, gdje skoro ništa ne mogu pojesti da ne osjećam posljedice).

Očigledno stres jako utiče na tebe, znam kako ti je jer sam i ja bio u identično situaciji.

Imas dovoljno tema o --stomaku-- procitaj, ima dobrih preporuka. Nije nemoguce. Ne jedes kako treba ,to ti je problem.

[annoy]

Svaka tableta ima svoje nuspojave. Mnoge tablete pomažu u liječenju neke bolesti, ali mogu vam napraviti drugu. Možda ti tijelo drugačije reagira na Persen, zaista ne znam. Žao mi je što imaš problema sa žgaravicom i mučninom (to imam skoro pa svakodnevno radi problema sa stomakom, gdje skoro ništa ne mogu pojesti da ne osjećam posljedice).

Očigledno stres jako utiče na tebe, znam kako ti je jer sam i ja bio u identično situaciji.

Ma, na njima baš piše da nisu za one koji imaju želučanih problema. Jer sadrže paprenu metvicu, ako se dobro sjećam... I meni je tako svaki dan, mučnina, i žgaravica...već sam se navikla

[Reisova]

šta će vam tablete ? Malo sporta planine, društva i sve ok

[annoy]

Nažalost za neke teže slučajeve anksioznosti, ne možeš si sam pomoći, koliko god se ti pokušavao družiti, socijalizirati, planinariti.
Nego ti trebaju tablete, najbolje uz kombinaciju s kognitivno-bihevioralnom terapijom. No, kod nas baš nema puno mjesta koja provode takvu terapiju kao npr. u SADu.

Ja uzmem nešto samo kad imam baš jako stresan period, ispitni rokovi ili nešto slično, ostatak vremena mogu normalno funkcionirati... ali kod mene anksioznost nije toliko jaka.
Da sam neki teži slučaj, nema šanse da bih se sama borila s time. Tko ne zna šta ti anksioznost može napravit od života, taj je sretan. To je često začarani krug iz kojeg je teško sam izaći.

[vucko071]

Drug, ko se izborio s tim? Pa ne bi pisao na ovoj temi da jesam. Evo 2 sata je izjutra i nije mi dobro, šta bi trebao sada.

Izvini druze, pogresna procjena. Iz tvog posta sam nekako stekao dojam da imas neki blazi oblik anksioznosti, ali sam fulio.

Nažalost za neke teže slučajeve anksioznosti, ne možeš si sam pomoći, koliko god se ti pokušavao družiti, socijalizirati, planinariti.
Nego ti trebaju tablete, najbolje uz kombinaciju s kognitivno-bihevioralnom terapijom. No, kod nas baš nema puno mjesta koja provode takvu terapiju kao npr. u SADu.

To je ono o cemu govorim. Ljudi sa blazim oblikom anksioznosti se mogu lijeciti sportom, cajevima, vitaminima B kompleksa, druzenjima, persenima. Ali tezi oblici obavezno moraju na procjenu kod strucne osobe, a poslije na terapiju. Ako to ne urade napravice sebi veliki belaj jer ce se bolest vremenom samo jos vise pogorsati. A anksioznost je bolest kao i svaka druga, ako se zapustis i ne lijecis onda se bolest pogorsava.
Ali, najveci problem nas koji se borimo sa ovom bolescu je nedostatak strucnih i osposobljenih doktora kojima se mozemo obratiti. Sramota je da se ja lijecim zadnjih dvadeset godina zivota i da mi se stanje samo pogorsavalo. Na nasu zalost, nestrucni doktori koji nisu sposobni vecinu nas izvuci iz ovog stanja su najveci problem sa kojim se moramo boriti.

[annoy]

To je ono o cemu govorim. Ljudi sa blazim oblikom anksioznosti se mogu lijeciti sportom, cajevima, vitaminima B kompleksa, druzenjima, persenima. Ali tezi oblici obavezno moraju na procjenu kod strucne osobe, a poslije na terapiju. Ako to ne urade napravice sebi veliki belaj jer ce se bolest vremenom samo jos vise pogorsati. A anksioznost je bolest kao i svaka druga, ako se zapustis i ne lijecis onda se bolest pogorsava.
Ali, najveci problem nas koji se borimo sa ovom bolescu je nedostatak strucnih i osposobljenih doktora kojima se mozemo obratiti. Sramota je da se ja lijecim zadnjih dvadeset godina zivota i da mi se stanje samo pogorsavalo. Na nasu zalost, nestrucni doktori koji nisu sposobni vecinu nas izvuci iz ovog stanja su najveci problem sa kojim se moramo boriti.

Najgore je kad ti netko kaže da se ne "truješ" tabletama nego se moliš bogu ili izađeš u prirodu...ili nešto tog tipa. No, dobro, ja razumijem da netko tko ne pati od anksioznosti nema pojma što to znači. I drago mi je da nema, ne bih to nikome poželjela.
Žao mi je čuti da se toliko dugo boriš s time.
Ja bih rekla da moj problem nije toliko veliki, i nisam nikad imala potrebu biti na tabletama, srećom, ali ipak sam otišla kod psihologinje jer sam samo htjela čuti stručno mišljenje o nekim stvarima koje me muče i možda obaviti pokoji razgovor, a ona mi je rekla da praktički ne zna šta bi sa mnom. Ne tim riječima ali na to se svede. Da se eto nastavim sama boriti s time. Toliko o našim stručnjacima.

[Tabhana]

Pa dobro, bolje da ti kaže ne zna šta će s tobom nego meni svojevremeno "ne znam šta ti je"