Na snimku gore ima Dobojsko (usce Usore), Ilijasko, Doboj (Istok) i Kladusko ratiste.
Sarajevsko:
Vikicev Specijalac o Ponorima Rata
Istina ili Mit - Crvene Strijele
http://ponor.blogger.ba/arhiva/2005/11/19/105807
Mozda ste culi za "Crvene Strijele" - rakete o kojima su se u Sarajevu ispredale legende. Slicno kao o LPG-u (el pi dzi, tacnije RPG) i nitroglicerinkama.
Za razliku od ova prva dva oruzja "Crvene Strijele" su bile ozbiljno oruzje koje je mozda imalo ulogu u ukupnom ishodu rata.
Od svih prica samo je izmisljotina da su Crvene Strijele bile automatski navodjenje prema izvoru toplote (tenku). Bile su poluautomatski navodjene sto znaci ta je operater morao pratiti cilj na nisanu za vrijeme lete rakete (par sekundi)
ali su zato imale infracrveni nisan koji je olaksavao nisanjenje u losim uslovima i kroz dimne zavjese. (Djaba bile one dimne zavjese na M84)
Sta su u stvari Crvene Strijele?
To je pakistanska "Baktar Shikan" verzija kineske rakete "Red Arrow HJ-2" koje je opet kopija americke TOW rakete.
Verzija koju smo mi posjedovali je bila dosta unaprijedjena tako da se slobodno moze reci da je to bila najjaca navodjena kopnena protiv oklopna raketa na ex-YU prostoru.
Imala je bolje borbene karaketiristike od europskog Milan-a ili ruskog Fagota sto su ih posjedovale hrvatske i srpske snage. (a Maljutka se nije mogla ni porediti).
Sutra cu spomenuti bitku u kojoj su "Crvene Strijele" odigrale kljucnu ulogu.
Rakete koje zivot znace
Sokolje je bilo jedno od najzesce napadanih Sarajevskih naselja zbog njegovog strateskog polozaja u odnosu na Sarajevsko polje (potez Stup-Rajlovac) odakle je neprijatelj mogao "uci" u Sarajevo tenkovima i odnosu na Zuc odakle smo mi branili prilaze Sarajevu iz pravca Rajlovac-Vogosca.
Sokolje je bilo pod konstantim udarom neprijatelja. Bombardovano je direktnom i indirektnom vatrom i cesto su pokusavali prodrijeti tenkovima.
Mi nismo imali svoje jednice na tom polozaju ali je par pripadnika imalo kuce na Sokolju tako da su u "slobodno" vrijeme konsultovali odbranu tamo.
Nasi su uglavnom bili dobro ukopani u temelje i podruma kuca ali smo bili ranjivi na tenkovske udare jer su Srpske oklopno-mehanizovane trupe obzirom na otvoreni prostor mogli pruzati direktnu vatrenu podrsku u nastupu.
Sokolje se drzalo ali kako padose Otes i dijelovi Stupskog regiona situacija je bila sve teza. U principu Srbi su u svakoj ofanzivi uzimali komad po komad i strahovalo se da je linija sve do Stupske petlje ugrozena obzirom na nepovoljan teren
i srpsku prednost u oklopu.
Jedini povoljan teren u tom citavom regionu bilo je Sokolje.
Pocetkom '93 cetnici su uspjeli izbiti oklopom na rejon prema Sokolju. Mogli su u jednom udaru presjeci taj citav prostor.
U napad je krenula oklopno motorizovana ceta sa rezervom u pozadini. Kao i prije komande su izdavali preko otvorenog jer nisu ocekivali da mozemo pruziti otpor na toj udaljenosti. Armijski vezisti su znali otprilike sta se dogadja.
Celni tenk se priblizavao prvim kucama a pratio ga je jos jedan tenk i transporter.
Tada se Srbima dogodilo najvece "tehnicko" iznenadjenje na Sarajevskom ratistu.
Negdje izmedju Sokoljskih kuca poletjela je prema celnom tenku razorna "Crvena Strijela".
Snazna eksplozija potpuno je rasturila celni tenk tako da je detonacija izbacila komandira tenka kroz otvor na kupoli.
Tu se prica razvija u legendu. Neko tvrdi da su raketama pogodjeni i drugi tenk i prateci transporter.
Neko kaze da su se ostali oklopni elementi, pod zastitom dima iz unistenog tenka, povukli.
Bilo kako bilo od tog dana situacija na zapadnom ratistu nikad vise nece biti ista.
Srpski su vojni planeri shvatili da odbrana Sarajeva posjeduje nesta sto im nece vise nikad pruziti priliku da slobodno "setaju" po zapadnom ratistu. Od tog dana sve sanse za pad Sokolja su propale a i neizvjesnost oko buducnosti zapadnog ratista se bar malo razbistrila.
Sapna:
“OFANZIVA LJUBAV”
Zbog zestokih artiljerijskih napada stigla je naredba iz komande brigade da se pojacaju sve linije odbrane jer se ocekuje neprijateljski napad. Borci su u vecem broju od pet sati ujutru izasli na linije odbrane. Ima i onih koji nemaju pusku ali imaju “Zolju”,rucnu bombu,tromblon i slicno. Neprijateljska artiljerija otpocela je dejstva po Nezuku,Zaseoku,Debeljaku i svim djelovima Vitinice. Tuku baterije haubica sa Kovacevca,Klise,Visoke glavice,Cirilova brda. PAM je mitraljirao desnu obalu Sapne.Oglasio se i VBR po Kraljevicima,Sapni i Vitinici.Na Nezuk i Debeljak palo je 38.neprijateljkih projektila,a na Zaseok daleko vise.Za trenutak je stalo oko 07:00 sati.
Onda se sva raspoloziva neprijateljska artiljerija okrenula prema Kovacevicima i Zecijoj kosi.Od granata gori zemlja.Ista situacija je i u Teocaku. Doslo je do frontalnog napada. Iz Kovacevica stizu vijesti da cetnici krecu sa silnom tehnikom da sve satru. Iste vijesti stizu i iz Teocaka.Napadnut je pravac Bilalici. Sve je mobilisano.Posada BST-a i MB 60.mm iz Kobilica otisla je u Kovacevice. ”Dzamijski golubovi”i IDG “Kobre”poslati su i pomoc Teocaku.Tamo je posada “Maljutkasa”. Manevarske jedinice su krenule prema Vitinici. Sve grmi tako da zemlja podrhtava.Civili su u podrumima i zemunicama iskopanim pored kuca. Mjestani Bilalica su u Godusu. Danas se vodi odsudna bitka za opstanak ovih prostora. U dolini Sapne primjete se pozari izazvani granatiranjima.Zapaljene su sume i trava.Cetnici upotrebljavaju zapaljive granate i municiju. Cine sve kako bi zauzeli Kovacevice i Zeciju kosu. Visecijevni bacac raketa,smjesten negdje iza Klise,izbacuje svakih deset minuta po dvanaest projektila na Sapnu,Kraljevice i Vitinicu. Poslije ispaljenih vise od 1.000 projektila neprijatelj je krenuo sa oklopno-mehanizovanim snagama.Tenkovi,transporteri praceni PAT-ovima i PAM-ovima iz tri pravca krenuli su na Kovacevice i Zeciju kosu.
Za kratko vrijeme pronjela se vijest da je neprijatelj zaustavljen.Poslije odbijenog napada do 17:00 sati neprijatelj je na slobodnu teritoriju ispalio novih 2.000 granata.Nadajuci se da su porusili sve sto se srusiti moglo, pa i volju boraca za odbranom,krenuli su u novi napad. Nas BsT pogodio je jedan tenk.To je izazvalo paniku medu cetnicima.Medutim cak trinaest oklopno-mehanizovanih oruda (tenkova,samohotki i transportera)islo je prema Kovacevicima.J
edan od jako bitnih momenata za tok neprijateljskih napada bio je dolazak posade TF-8 2.korpusa ARBIH.U Kovacevicima je bilo dosta ranjenih a iz sela se nije moglo izaci.”Crvene strijele”su bile precizne. Od tri ispaljena projektila dva su pogodila cilj,cetnicke tenkove,a treci se rasprsnuo medu neprijateljskom pjesadijom koja je pratila oklopnjake. Ostali tenkovi su primorani na povlacenje.Pored ostecenih sest tenkova i dva potpuno unistena borci 206.brdske brigade su uspjeli,u ispravnom stanju, zaroboti jedan oklopni transporter.Nase snage imale su gubitaka.
Smrtno je stradao Ramo Besic a ranjeni su :Zijad Mustafic,Osman Besic,Jusuf Memic,Ekrem Hamidovic,Mirsad Okic,Nihad Poljakovic,Hajrudin Smajlovic,Hazim Salkic,Mevludin Omerovic,Asim Nezirovic,Mehdin Hasanovic,Murat Muratovic,Mustafa Omerovic,Ramo Becirevic,Mehmed Garibovic,Nijaz Cerkic,Mensur Galjic,Saban Besic,Zijad Suljic,Mufid Muminovic,Vekaz hafizovic,Mirsad Besic,Safet Muhamedbegovic,Fahrudin Omerovic,Fuad Kahrimanovic.U Kovacevicima su stradale Fatima Suljic i Hurija Kahrimanovic,u Sapni je ranjeno Troje djece:Ismet Memic,Aldin Delic i Hazima.U odbrani Zecije kose zivot je izgubio Mehmed Nezirovic s Gaja a ranjen je legendarni branilac ove kote Mustafa Husic-Cektalo.Cetnici su probili linije u Teocaku i ovladali dijelom Bilalica.
Mrak pada na dolinu Sapne ranije nego bi trebalo.Siri se dim i miris paljevine.Na vise mjesta neprijateljske granate su izazvale pozare.Pozar se siri na Zecijoj kosi,iznad Sapne prema Gaju,gori Debeljak ispod Vrle strane,pozar je dobio maha i na Painusi i Banderci.Dosla je noc koju ce svi pamtiti.Stotine metara plamenih lanaca sirili su se poput sablasti spremne da proguta sve.ranama je podlegao Ismet Memic iz Sapne. 22.mart,93