Vala, imao bih šta odgovarat i Nuriji Agiću i ostalim, ali...Nema razloga se unositi previše. Ima ovdje likova koji se satraše da pokažu kako je islam promašen slučaj i zar da na takve trošim virtualnu tintu? Pa nisam mahnit...
Ima ih i malkice drukčijih, pa prvo nastoje, džentlmenski, da puste nekog vjernika:
haj se ispucaj i reci sve što imaš, pa da te dočekam na volej...
Ja stvarno ne osjećam toliku potrebu da nešto branim islam jer, kako već jednom rekoh, islam brani mene.
Kada ste navodili ajete o kravi (po kojima najveća kur'anska sura i nosi to ime - El-Beqara), previdjeli ste ponajvažniji dio tih ajeta. To, zašto baš krava, pa da povezujemo značenje sa kravom kao simbolom imetka (svetost krave u hinduizmu je zadobijena putem perzijske religije jer krava simbolizira imetak i kraj nomadskog života, a početak naseljavanja i stvaranja sela, gradova, jer ona nije hajvan za kretanje, itd.

čitati knjige o sociologiji religije, historiji istočnjačkih filozofija, itd.) kojeg valja žrtvovati, a narod, nekako, škrt; pa postoji li veza između žrtvovanja krave i onog zlatnog teleta (što baš tele napraviše?) koje su sinovi Israilovi počeli obožavati u vrijeme odsustva Musaa, alejhi-selama, itd.itd....
Ono, kako rekoh, ponajvažnije u tim ajetima je stalno ZAPITKIVANJE, od strane Benu Israila, o kakvoj se to baš tačno kravi radi? Iako se u prvom ajetu veli da im Bog nalaže da samo zakolju neku kravu (bilo koju) i ništa više, oni, umjesto da tako i postupe i zakolju bilo kakvu, odlažu izvršenje naredbe svojim pitanjima:
a kakva baš treba bit? a koje boje? de nam još koji detalja daj, nije nam najjasnije.
I kada im bi sve dok kraja objašnjeno i kada nisu imali kud dalje - oni to učiniše, al' jedva. Mrsko im bilo pravo. Ipak, posljedica takvog ponašanja se navodi u ajetu koji slijedi nakon tih ajeta o kravi:
74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite.
Važno je imati na umu kakva im srca postadoše nakon toliko eskivaže...
Ashabi nisu puno ispitivali Posljednjeg poslanika, alejhi-selam. Nije da nisu pitali - svi ajeti koji se nalaze u Kur'anu, a počinju sa
jes-eluneke/pitaju te, bila su pitanja ashaba. I na njih su dobili odgovor. Kao VJERNICI, oni su odustali od postavljanja pitanja i samo su slušali Poslanika, alejhi-selam. Razumjeli su ajet iz iste sure:
108. Zar da tražite od svoga Poslanika kao što su prije tražili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je!
Naravno, oni ateisti koji idu za tim da što više diskvalificiraju islam će imati i neke odgovore na ovo, ne samo pitanja, pa će reći kako su to sve mehanizmi islama i Kur'ana da odbrani sama sebe od kritičkog promišljanja, itd. (čuj, ne smijem pitat!?) Nije važno šta će povodom toga reći. Ono što mislim da je važno jeste da se u istinitost sljedećeg ajeta mogu uvjeriti i to potvrditi i vjernici i nevjernici, podjednako:
26. Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje;
oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova;
a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?"
Tu je razlika u poimanju Allahovih ajeta i stava prema njima - i kod jednih i kod drugih.
I tu je negdje i kraj diskusije.
We-selamu 'ala menit-teb'al-huda!
