La_Forge wrote:pročitah većinu ovih komentara i odlučih se da pokušam potražiti savjet od vas...
prije skoro mjesec dana je moja draga raskinula samnom nakon 7 godina veze...
za mene je to bio grom iz vedra neba... sjeli smo, kao popričali, ona mi reče da ne može više, da se zasitila, da sam previše ljubomoran i da hoće slobodu...
u prvom trenutku to mije bio veliki šok, posebno nakon nekih detalja koje mi je ispričala vezanih za moje ljubomorne prenose o kojima ni sam nisam imao pojma...
situacije tipa, dodje mi da se ne pozdravljam sa kolegama ili smanjim telefon da se ne javim ako me zovu iz kancelarije ...
sad, ako nikada prije, posatao sam jako svjestan svog glupog ponašanja i njenih reakcija koje su proizašle iz svega toga...
iskreno mi je žao što sam osobu koju neizmjerno volim doveo do toga da strepi zbog mene... ta činjenica mi je gora od ove da više nismo zajedno...
raskid je bio katastrofalan, pizdili smo oboje, ljubili se i grlili i svak n asvoju stranu ... nakon par dana sam je zvao na telefon, tražio da se vidimo, da porazgovaramo... da čujem eventualne novosti za koje do tada nisam znao, da pokušam ispraviti neke stvari...
razgovarala je samnom, ali uporno odbijala da izadjemo... navadno se vrtimo u krug i nemamo šta novo reći ...
bilo mi je stvarno teško, nikad teže u životu, rekao bih, čak sam se sjetio rata i pomislio kako je tada bila mala maca, jebe.. teško ali opet drugačije...
ostvio sam prostora, nisam je više zvao, potrudio sam se da što više analiziram svoj stav prema njoj i tu ljubomoru.,... pa na kraju i sebe radi... ni meni nikada taj osjećaj nije bio drag, trpio sam ga koliko i ona ali svakako na drugi način....
iskreno vjerujem da sam iz ovoga naučio dobru životnu lekciju i da nikada više neću dozvoliti da mi te gluposti unište vezu... ali mi je opet neka sumnja za vratom, bojim se one stare "vuk dlaku mijenja..." ... ne znam, valjda ću jedino kroz praksu moći sebi dokazati suprotno...
mjesec dana nakon svega, nusefekti kajanja i patnje doveli su do toga da sam sebi upropastio život kompletno... smršo sam desetak kila, slabo spavam, i kad spavam konstantno je sanjam... pušim nenormalno ...
posao kriza, raja takodje, u kući sam konstantno natakaren... ne mogu nikako da se otrgnem tom osjećaju pa ni nakon mjesec dana,...
ne očeujem totalni presjek emocija ali neki vid poboljšanja, barem kada je apetit i san u pitanju ... bojim se da ću zeznuti zdravlje totalno ...
a uzrok tome može biti i slijedeći ...:
desetak dana nakon raskida sam je sreo na putu kući i ponudio joj da je odpratim. Tako smo krenuli zajedno i ja naravno skontam da je ovo idealna prilika da popričamo o svemu kad već izbjegava izlazak ... i tako sam ja počeo o svojoj analizi, kako mi je sve jaso i žao da je do toga došlo ... kako ću se potruditi iz petinih žila da promjenim neke stvari ... kako mi je stalo i kako je volim...
ona odgovara kako ona SAD ne može biti samnom. Da ne zna da li me voli i kako joj je sve prekipilo, kako kad mene vidi pomisli na zatvor i kako više nije u stanju da razluči jeli to ljubav, navika, šta je privlači a šta odbija ...
I tu se mi zagrlimo, ona me poljubi u usta, kaže da ćemo se čuti i ode kući...
nakon pet dana je zovnem i pitam šta ima, što se ne čujemo itd ...
kaže, pa ne znam, nakon dva dana skontam opet da nemamo o čemu pričati, a ako izadjemo ti ćeš meni napričati svašta i smuntaćeš me ... ?!
Tu sam definitivno odlučio da je više neću kontaktirati i pozabavim se svojom svakodnevnicom....
Priej par dana joj je bio rodjendan... nazvao sam nekada popodne i čestitao, pričali smo kratko o nekim glupostima, poslu, porodici ...
Nakon razgovora sam bio totalno razvaljen, ne znam ni sam šta sam očekivao od svega toga ali očito jesam nešto ...
Izadjem vani da prohodam, da sebi dodjem.... i tako šetnjom naiđem do jedne cvjećare..... kupim buket ... i odem joj pred zgradu ... nazovem i zamolim da siđe...
Uručio sam joj buket i polljubio je ... kažem joj kak mi je bilo bezveze da nakon svega makar cvijeće ne donesem ... i oept nastavimo sa nekom šupljom pričom ....
pitam je na kraju jeli sretna i zaovoljna i kaže da jeste ... na isto pitanje sam odgovorio kako sam razočaran što je ovako završilo i kako mi je žao ..
Kaže mi da se je sjetila kako nam je samo lijepo bilo prvih godina i kako smo super par bili ...
na to sam je zagrilio ... i poljubio ... dva puta ...
i gledamo se mi tako, smijemo jedno drugome...
ja joj kažem, daj mi još jedan poljubac....
odgovara, ne mogu ...
pa sad smo se reko poljubili ... ?
ne, ti si mene poljubio ...
nakon toga sam joj rekao da ću je sutra čekati na dogovorenom mjestu i da je pozivam na večeru, ako hoće neka dodje a ako ne i to je ok ...
sutradan mi je posla poruku "ja večeras neću moći, sorry" ... i naravno nije ni došla ...
-----------------------------------------------------------------
nakon svega, sve mi je jasno, zašto joj je smetala ljubomora, koji su uzroci svega ovoga, žao mi je i svjestan sam da sam za te stvari jedini krivac ja...
ono što ne kontam, pa ni nakon tih 7 godina je zašto me ovoliko kinji ?
znamo je odlično, i nikada nije imala tu osobinu, taj sadizam...
vidi da mi je tešk, da se polomih više... i daje mi neku lažnu nadu tim izjavama... ja sad ne mogu (ko biva moću ću kasnijeI, ili ti polupci, grljenja..
ne znam dali te volim ili ne ...
ne kontam, prošlo je valjda dovoljno vremena... pa makar toliko da može reći "ne hvala, ne zovi, ne traži,ne grli , ne ljubi ... gotovo ...!"
to je sve što tražim ...
jeli ona još uvijek nesigurna... isprepadana, zbunjena... ?
ili me šalta i to prvoklasno ... ?
i zbog čega ... šta je tu motiv ... ?
i sam sam prekidao sa djevojkama koje su me volile ... ali nikada nisam ostavljao ni mrvu prostora za neku nadu jer sam znao da je to još gora varijanata po njih...
ne znam, nisam više pametan, zvati i tražiti je više neću ... (potrudiću se iz petinih žila u svakom slučaju)
ali pitanje razloga ovakvog ponašanja me još više zavlači jer ja ovakav tražim samo malo prostora da opet pokušam, daje mi neku nadu bez povoda...
(zaboravih napomenuti da nam je oboma 27 godina i da ovakve scene mogu shvatiti u srednjoj školi ...)
Hej, meni kazu vrjeme ljechi sve...saljem ti savjet dalje...
)
