Pa zasto?Aura Perez wrote:ma ne znam ni ja, prije par dana prekinula sa gorom polovinom, ispizdila se, nije mi do zivota bilo, a jedna povuce drugu. Da malo dodjem sebi, pa ih se rijesavam.Gospoda Ministarka wrote:Aura
Aura Perez wrote:ja moram razocarati i sebe i vas
al prestacu majke mi
Sa ove vremenske distance kad se sjetim mojih pokusaja da ostavim cigarete, sigurna sam da nervoza nije bila tako jaka (nije bilo nesto sa cim se ne moze nositi) nego sam ja bila "ubijedjena" da bih trebala biti nervozna, pa onda pocnem namjerno da tersam i onda mi muz (zakleti nepusac) kaze "idi kupi sebi cigarete" i ja onda kao, "sta cu moram kad nerviram sve oko sebe"taxi_driver wrote:
uh, lako je vama reci.ali evo odredio sam krajnji datum prestanka i ako tad ne prestanem, necu se vise ni truditi.
Pušenje je pitanje ljubavi
Uz cigaretu proživio sam cijeli jedan omanji život, punih dvadeset pet godina. Bila je to duboka i strasna veza, bez taktiziranja i doziranja - po dvije-tri kutije dnevno, najmanje. Preko cigareta i duhana koje smo pušili, preko različitih uredaba koje su pratile moj pušački vijek, mogao bih rekonstruirati jednu malu paralelnu historiju. Neću, recimo, zaboraviti onu dravu u grubom papirnom pakovanju, što ju je djed kupovao najamnicima a mi djeca potkradali, tako što bi otvori svaku paklicu i uzmi po jedan komad, misleći da se neće primijetiti. A hercegovina u elegantnim kartonskim kutijama na preklop - to se rijetko viđalo i budilo je strahopoštovanje. U taj red spadale su i jugoslavija (ona s utisnutim grbom) i sutjeska. Sve je to bilo strašno davno, kao u nekom predživotu, u svakom slučaju prije pojave filtera, koji me je dugo odbijao kao nešto svetogrdno, kao izdaja ili prijevara na koju svjesno pristaješ...
Dugo sam joj odolijevao, najviše i najduže uz onu staru sarajevsku plavu moravu, kojoj je drina bila luksuznija inačica, kojom si se častio kad si imao više novaca. Pandan su im bile istoimena niška morava i drina. Kasnije, kada su filteri već potpuno zavladali (beograd, opatija, ambasador, upitnik, lovćen, pedesetsedam - tko bi ih sve nabrojao), a u našoj proizvodnji više nisi mogao naći nijednu cigaretu bez filtera da te ne ubije već prvi dim koji iz nje potegneš, doživljavao sam trenutke tihe i slatke osvete kad bih se u nekom od rijetkih prolazaka kroz free-shop dočepao koje šteke pall malla ili gitanea. Istom užitku znale su povremeno služiti zlatne svilene škije, upakovane u modri pakpapir.
Kad smo se počeli europeizirati i kad je izašla uredba o zabrani pušenja u autobusima, a stupala je na snagu točno prvog siječnja neke od ranih sedamdesetih godina, sjećam se dobro - bojao sam se da se to naprosto neće moći preživjeti. Nikad se nisam mogao načuditi kako je ta uredba lako i brzo primljena među našim svijetom, pa ubrzo više nikomu nije padalo na um zapaliti čak ni na najzabačenijoj seosko-prigradskoj liniji.
Svojom voljom nikad ne bih zanemario ni ostavio duhan - presudila je astenija, slab krvotok. Na vlastitoj koži sam bolje nego i u kakvim medicinskim enciklopedijama otkrio što znači kada naš stari svijet kaže kako je jedino važno "od kakve je čovjek japije". Za moju japiju duhan je bio poput neutronske bombe: krajem osamdesetih već mi je bio tako oduzeo snagu da sam sam sebi bio smiješan. Bilo je: ili-ili. A pošto je razlog bio tako jak a ulog tako visok, nije bilo nikakve posebne tegobe - jednoga dana jednostavno više nisam pušio, i to je sve.
Međutim, moj "platonski" odnos prema duhanu nije se promijenio ni za dlaku. U današnjemu svijetu, već ideologijski podijeljenom na nepušački, koji je većinski i diktatorski, i na pušački, koji je postao ugrožena, manjinska vrsta, ja se osjećam pripadnikom i "navijačem" ovoga drugog. Jedan od tužnijih prizora moderne civilizacije vidio sam vjetrovitog, kišnog i hladnog jutra na pločniku ispred vašingtonske poslovne zgrade: dvojica-trojica mladih businessmana ili činovnika, u urednim plavim odijelima-uniformama, s propisno vezanim kravatama, uvlače svoje dimove, ne znajući da, gledani ovako sa strane, u tom trenutku izgledaju kao parije: prokazan i deklasiran ološ, izbačen na ulicu.
njonjica wrote:Sa ove vremenske distance kad se sjetim mojih pokusaja da ostavim cigarete, sigurna sam da nervoza nije bila tako jaka (nije bilo nesto sa cim se ne moze nositi) nego sam ja bila "ubijedjena" da bih trebala biti nervozna, pa onda pocnem namjerno da tersam i onda mi muz (zakleti nepusac) kaze "idi kupi sebi cigarete" i ja onda kao, "sta cu moram kad nerviram sve oko sebe"taxi_driver wrote:
uh, lako je vama reci.ali evo odredio sam krajnji datum prestanka i ako tad ne prestanem, necu se vise ni truditi.
(Ljudi koji su prestali pricali su mi da je to samo stvar volje, kazes "necu" i to je to....ja nisam mogla i to me bas frustriralo. )
Svaki covjek je razlicit; neko moze ostaviti cigarete "sad pa sad" nekom treba vremena i "visinske" pripreme (kao meni).
Vec sam pisala da je to kod mene bio proces.
Znam samo jedno: onaj ko je jednom pomislio da bi trebao prestati pusiti, prestat ce kad-tad.
Tako i ti driveru....pitanje je vremena...ja ti preporucujem da sa tim procesom krenes sto prije jer svaki dan sa cigaretom je jedan dan zivota proveden manje kvalitetno, sa neprijatnim zadahom, sa smrdljivom odjecom, sa ostecenim culima okusa i mirisa, sa....ma da ti ne nabrajam, znas ti to vec i sam
Ako ti nekako mogu pomoci, tu sam.
Gospoda Ministarka wrote:Ja sam shvatila da nekima nema pomoci... jedan od njih si i ti taksista
A majke ti, zar se ne osjecas glupo kad vidis da je jedan smotuljak duhana jaci od tebe, zar nemozes pokazati snagu karaktera??? O ekonomskoj racunici ti nemam sta pricati, znas i sam kolika je moguca usteda pogotovo kad poskupe od NG, zatim, uzasno smrde, pa je i nekulturno tek sad vidim, ne zdravo... Sve znas i sam... i samo neznam kako covjek moze dopustiti da mu neka stvar upravlja zivotom.taxi_driver wrote:Gospoda Ministarka wrote:Ja sam shvatila da nekima nema pomoci... jedan od njih si i ti taksista
e jesi mi i pomogla
, kada maximalno uzivas u cigari, i nema potrebe da se opires tom osjecaju, jer tesko da ces uspjeti. ). E tad je vec lakse prestati, jer imas ocit razlog.statix wrote:@taxista
Ne znam koliko dugo pusis, ali si sad u onoj "najboljoj" fazi
Strpi se malo doci ce vrijeme, kad se dignes, a zelembaci lete po lavabou od kasljanja, pluca se stegne, a cak i koza se susi i nema svoju svjezinu, nokti pozute(ovo nisam ja
Uglavnom, sad nemas sklad izmedju zelje, volje i misljenja o istom. Kada dobijes zelju i volju da bacis cigare, tada lose misljenje o cigari samo dodatno stimulise volju.
Svi smo mi oduvijek znali da ne valja, ali nismo imali volje da prestanemo.
njonjinjonjica wrote:Samo da se tuspasim...jucer je bilo mjesec dana od kad sam ostavila cigarete.
cestitam i samo tako nastavi pa da se tuspasiš i na godišnjicu Heeej Muha, pa gdje si?muha_sa wrote:njonjinjonjica wrote:Samo da se tuspasim...jucer je bilo mjesec dana od kad sam ostavila cigarete.
nije offnjonjica wrote:Heeej Muha, pa gdje si?muha_sa wrote:njonjinjonjica wrote:Samo da se tuspasim...jucer je bilo mjesec dana od kad sam ostavila cigarete.
Kako obitelj?
(da ne bude off)
Kako vi deverate sa duhanom?
Muha je bio strastveni pušac dvije kutije danju a uvece još jednu Evo sam kupio pola kile sjemenki od suncokreta, imam jos pola kutije da sprzim, i (duboki uzdah) necu vise kupovati cigarete.taxi_driver wrote:pa jesi li prestao?chuchumbamayumbe wrote:Ovo iznad sam pogresno citirao, a taj sto ga uhvati kriza od pomisli, taj sam upravo bio ja, ba.taxi_driver wrote:chuchu lako je tebi reci,ali ja sam ti kao i kolega koji rece mene uhvati kriza cim pomislim da pokusam prestati pusiti.
Nije da mi nije pasala ispusio mozda pola i ugasio a cudan osjecaj ponovo drzati u ruci cigaru.Manje od pola.Gospoda Ministarka wrote:Chuchu, ipak ces to pola dovrsitichuchumbamayumbe wrote: Evo sam kupio pola kile sjemenki od suncokreta, imam jos pola kutije da sprzim, i (duboki uzdah) necu vise kupovati cigarete.
Vidjecemo, znaci, od sutra najvjerovatnije okrecem novu stranicu.
btw, ovdje u Rumuniji je najjeftinija cigareta oko 3,5-4km
Ako si vec odlucio baci tu kutiju odmah sad i zavsi s tim.
