Biblija i Kuran

[iceman2010]

Interesantan i 16:15. Jedan od razloga zasto je ovo dodato u bibliju. Ustvari sam Isus je rekao da je poslan samo izgubljenim ovcama doma izraelova, a ova recenica je trebala posluziti Pavlu za njegove potrebe.

[iceman2010]

I provedosmo sinove Israilove preko mora, pa ih je slijedio faraon i vojske njegove nasiljem i plahovitošću. Dok, kad ga stiže davljenje, reče: “Vjerujem da nema boga osim Onog u kojeg vjeruju sinovi Israilovi i ja sam od muslimana!”
91. Zar sad! A doista nisi poslušao prije i bio si od mufsida.
92. Zato ćemo danas spasiti tebe - tijelo tvoje - da budeš znak za onog ko bude iza tebe. A uistinu, mnogi od ljudi su prema znacima Našim nemarni.(Kur’an, 10:90-92)


Jedno od najznačajnijih predskazanja datih u Kur’anu odnosi se na egipatskog faraona zvanog Merneptah, koji je bio sin Ramzesa II. Prema historijskim zapisima ovaj faraon je bio potopljen dok je progonio Musa a.s. preko Crvenog mora. Pored Kur’ana ovaj faraon se spominje i u Bibliji u knjizi “Izlazak”: “I vode se povratiše i prekriše dvokolice, i konjanike i svu vojsku faraonovu, koja je za njima krenula kroz more, tako da niko od njih ne ostade”. (Izlazak, 14:28.).
Začudo, kada je sav svijet znao kako se faraon utopio, Kur’an donosi ovu zapanjujuću objavu.
Kako je izvanredno morao izgledati ovaj ajet, kada je objavljen! U to vrijeme se nije znalo da je faraonovo tijelo ostalo netaknuto, a to je bilo skoro 1400 godina prije nego što je ova činjenica izašla na vidjelo. Profesor Loret je bio taj, koji je 1898. godine pronašao mumificirane ostatke faraona koji je živio u vrijeme Musaa a.s. 3000 godina njegov leš je ostao umotan u omotače u svom mezaru Tebanske nekropole, gdje ga je Loret pronašao i podvrgao naučnom ispitivanju. 1912. godine on je objavio knjigu pod naslovom “Kraljevske mumije.” Istraživanja su potvrdila da je mumija, koju je otkrio Loret, doista faraon koji je poznavao Musaa, odbijao njegove molbe, slijedio ga kada je on bježao i pri tome izgubio svoj život. Njegovi zemni ostaci su bili spašeni Božijom voljom od uništenja da bi bili znak ljudima, kao što to stoji u Kur’anu.


Pogledaj sada šta znače one riječi-"sada ćemo spasiti samo tijelo tvoje onima iza tebe!?? Da bude primijer nama i dan danas da vidimo kako je skončao- zar ne!??

[iceman2010]

"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti..." (En-Nur, 55)

Obećanje je obavijest o nečem radosnom što će se desiti u budućnosti. U ovom ajetu Uzvišeni Allah obećava da će vjernike, Muhammedove, sallallahu alejhi ve sellem, sljedbenike, učiniti namjesnicima na Zemlji, tj. vođama i prvacima, da će vjeru islam učvrstiti i da će ashabi, nakon što su bili u strahu, mirni i bezbjedni postati.
U vrijeme kada je došlo ovo obećanje, ashabi su živjeli u velikom strahu jer su arapska plemena svim silama pokušavala uništiti islam i muslimane. Ashabi su danonoćno bili pod oružjem iz straha da ih neko ne napadne, i govorili su:
- Šta mislite hoćemo li doživjeti da dočekamo sigurnost i mir i da ostavimo ovo oružje, ima li nade za to?

Jedan ashab dolazi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pita ga:
"Hoćemo li čitavu vječnost biti u strahu?", tj. hoće li jednom doći dan da ostavimo ovo oružje i da doživimo mir? Priželjkuje da jednu noć prespava u miru! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu smireno i pouzdano odgovara: "Neće proći dugo vremena a čovjek od vas će sjediti, u velikoj skupini ljudi, opušten, bez ikakvog oružja!" (Pogledati: Tefsir Ibnu Džerir et-Taberi, komentar sure En-Nur, 55.)

Obećanje da će ashabi postati namjesnici na Zemlji i da će im strah sigurnošću zamijenjen biti, počinje se ostvarivati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobjednički ulazi u Mekku, oslobađa Hajber, Bahrejni i ostale dijelove Arabijskog poluotoka. Nakon smrti Poslanika, ashabi donose vjeru spasa u područja Perzije i Šama, te područje Misira – Egipta. To se desilo u vrijeme Omera, radijallahu anhu, zatim u vrijeme Osmana, radijallahu anhu, islamska uprava se širi da bi obuhvatila zemlje sjeverne Afrike sa zapadne strane, a istočno se širi sve do Kine. Allahovo obećanje se ispunilo, ashabi su postali namjesnici na Zemlji i strah je zamijenjen sigurnošću.

[iceman2010]

Rekao je Uzvišeni Allah:
"Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni, ako Allah bude htio, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao." (El-Feth, 27)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usnio je da zajedno sa svojim ashabima ulazi u Mekku i obavlja 'umru (obred koji se obavlja prilikom posjete časnoj Kabi), i ashabi su se jako radovali kada im je Poslanik ispričao svoj san. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa velikom grupom ashaba, kreće prema Mekki s namjerom da obave 'umru. Ashabi nisu nimalo sumnjali da će se san Poslanika ostvariti i da će ući u Mekku. Međutim, dolazi do sporazuma na Hudejbiji između muslimana i Mekkelija u kojem je između ostalog dogovoreno da muslimani te godine ne ulaze u Mekku, što je ashabima jako teško palo. Tada je Omer, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
- Zar nas nisi obavijestio da ćemo posjetiti Kabu i obaviti tavaf?
- Svakako, ali da li sam rekao da ćete to učiniti ove godine? – upitao je Poslanik.
- Ne – odgovori Omer.
- Onda znaj da ćeš sigurno ući u Mekku i obaviti tavaf! – rekao mu je Poslanik.
U povratku sa Hudejbije, Uzvišeni Allah objavljuje suru El-Feth, nakon čega Poslanik poziva Omera i uči mu ajete "Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časni hram ući bezbjedni..."
Naredne godine Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojim ashabima, uistinu ulazi u Mekku i obavlja 'umru i time se ostvaruju objavljeni ajeti i potvrđuje se Allahova riječ. (Pogledati: Tefsir Ibnu Kesir, komentar sure El-Feth)

[PRO testant]

Nije me bilo dva-tri dana. Vidim da se rasprava razvila i to u potpuno suprotnom smijeru. PRO od tebe sam ocekivao vise. Ocekivao sam da koristis druge izvore osim wikipedia-e.

Za pocetak cu te pitati razumijes li ti sve sto ja pisem? Vidis li da ne koristim slova sa kvakicom? Naveo si neke smijesne primjere. Tipa koje je slovo s upotrjebljeno prilikom pisanja teksta. Nun koji si naveo se uopste ne cita. U danasnjem (mi ga zovemo arapski) Kur'an-u su upisana sva pravila za citanje. Ako uzmes Turski i arapski Kur'an vidjeces da su drugaciji. Ali razlika je u tome sto u prvom nisu upisana pravila za citanje. Orginalni Kur'an je pisan bez hereketa. Posto ne znas arapski, ne mozes ni znati da su ustvari isti. A ako bi neko zelio da sredi ovo sto sam ja pisao morao bi da napravi niz ispravki u svemu napisanom. Prvo bi morao dodati kvakice, a onda ispraviti niz gramatickih gresaka koje sam napravio.

Znas li koliko se gubi u prevodu? Znas li kojim je jezikom pisana biblija? Znas li da je ta danasnja biblija ustvari, u najmanju ruku prevod prevoda. To ti je isto kao kad bi neko uzeo Korkutov prevod Kur'an-a pa ga preveo na arapski i rekao evo ovo je to. Evo ti samo jedan primjer u samoj fatihi. Korkut je "maliki jevmi din" preveo kao "Vladara Dana sudnjeg" Malik jeste vladar ali je din vjera. Zamisli sada prevod na arapski korkutovog prevoda. Nidje veze. E tako je i prevod prevoda biblije koji danas krscani koriste nidje veze.

Ovo su ponovo dijelovi biblije koje je neko po svom nahodjenju ubacio u bibliju:

9 Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha.
10 Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima.
11 Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše.
12 Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo.
13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše.
14 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih.
15 I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.
16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.
17 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti,
18 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro."
19 I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.

Obrati paznju na boldirano. Mozes li ti sta od ovoga? Da ti dam malo otrova da mi demonstriras svoju vjeru?

U petoknjizju niti jednu rijec koja se pripisu Mojsiju isti nije napisao.

Opet o proročanstvima HEHE!
Pročitaj Djela Apostolska, i onda mi postavi isto pitanje.
Do tada... uživaj u čitanju i odgovoru na svoje pitanje. (to što si pitao upravo se tada dešavalo)
Pozdrav

[bierkof]

amo jedno pitanje bierkofu: Zamisli da si vladar neke zemlje i da svoj rezim i diktaturu baziras i opravdavas religijskom knjigom. Da li bi ti bilo u interesu da je ista predmet naucnog istrazivanja i kritike?

Predpostavljam da govoris o Kur'anu... Da sam JA vladar neke zemlje (uz te uslove) naravno da bih dozvolio. Ali to sam samo ja, neko drugi mozda nebi... Kur'an kaze, govori istinu makar bila i gorka. therefor..

Jos nesto, ja postujem svacije misljenje, pogotovo pravih historicara ako je ono objektivno.
Evo opet moram da se vratim na ovo...

Tamo se u početku i okretalo. Nije neko glupiranje stvarno provjeri, zaista je tako bilo.

Znam i to je opstepoznata cinjenica, ne moram da provjeravam. Tako je bilo u ranom islamu, nakon toga je dosao ajet koji je naredio muslimanima da se ne okrecu prema Jeruzalemu. ovaj Ibn Warraq kaze da su nakon smrti Muhammeda SAWS muslimani izmislili taj ajet i totalno odbacili praksu koju je do tada praktikovao Poslanik, sto nema nikakve veze sa mozgom. Sve dzamije koje su izgradjene za vrijeme poslanika su okrenute prema Meki, ipak on tvrdi da se Muhamed do kraja zivota klanjao Jeruzalemu.

Recimo moje iskustvo za ljudima sa bliskog istoka je totalno drugacije. Recimo sada se redovno sastajem sa barem 15 Iranaca (skoro svi od njih su phd holderi ili phd studenti), i zanji put smo upravo diskutovali o zakonu u tim zemljama.
Jedan mi rece otvoreno, ja imam potpuno povjerenje u svoj sistem jer je to islamski sistem i nas veze i stiti jasan zakon. Drugi potvrdise. Moram da priznam da to nisam ocekivao.
Ali na kraju smo se svi slozili da je islamskom sistemu potrebna reforma, ali ne u odbacivanju zakona nego u uvodjenju vecih sloboda, i moje predvidjanje da ce to prirodno da se desi kroz par sljedecih desetljeca...
Neminovno je, ista stvar je sa pravima ljudi u kini. Zivi bili pa vidjeli.
Objasnise mi da zakon cak i nije strog koliko ljudi vani misle. Recimo nije problem vidjeti ljude kako jedu za vrijeme ramazana, ili zene koje normalno hodaju obucene kako zele, dok zapad misli kako za to odmah lete glave..

Protestant, pogledaj malo ko ti potpisuje linkove koje pastiras. Ljudi koji pozivaju da se islamski svijet unisti nuklearnim bombama itd...

Sto se ostalih stvari tice, o tome malo kasnije...

[iceman2010]

Opet o proročanstvima HEHE!
Pročitaj Djela Apostolska, i onda mi postavi isto pitanje.
Do tada... uživaj u čitanju i odgovoru na svoje pitanje. (to što si pitao upravo se tada dešavalo)
Pozdrav

Hahahaha.

Hoces da kazes da se ovo stvarno desavalo? I cime to potvrdjujes? Tekstom iz Biblije? Hoces da kazes da je ovaj umetnuti tekst dokaz za napisano prije ovog teksta? Hahahahahaha.

Nego popij otrov. Testiraj svoju vjeru. Ja necu vjerovati da si pravi krscanin dok ne popijes otrov i nista ti ne bude.

[PRO testant]

iceman malo sam zauzet u narednih par dana pa ti nakon toga odgovorim na te tvoje postove.
Još nisam završio onaj o porijeklu Isusa, i nisam zaboravio.

Pozdrav

[PRO testant]

Samo ti pročitaj, pa se uvjeri u detalje.

Pozdrav

[arzuhal]

Ne znam samo kako vam se da

[Chmoljo]

Ne znam samo kako vam se da

isti sam...

znam da ništa ne znam

[PRO testant]

Opet o proročanstvima HEHE!
Pročitaj Djela Apostolska, i onda mi postavi isto pitanje.
Do tada... uživaj u čitanju i odgovoru na svoje pitanje. (to što si pitao upravo se tada dešavalo)
Pozdrav

Hahahaha.

Hoces da kazes da se ovo stvarno desavalo? I cime to potvrdjujes? Tekstom iz Biblije? Hoces da kazes da je ovaj umetnuti tekst dokaz za napisano prije ovog teksta? Hahahahahaha.

Nego popij otrov. Testiraj svoju vjeru. Ja necu vjerovati da si pravi krscanin dok ne popijes otrov i nista ti ne bude.

Pa i ti svoje tvrdnje potkrepljuješ tekstovima iz Qurana??
Šta je tu čudno da i ja poptkrijepim neke svoje iz Biblije?

Ja jasno postavih pitanje, na bazi tekstova iz Qurana, ali niko ne odgovori.
ako je Quran rekao da se Božija riječ ne može izmjeniti, te je i Tevrat i Indžil, i "Knjigu" nazvao SVOJIM OBJAVAMA(i da se Muslimani konsultuju sa Kršćanima (sljedbenicima knjige) ako im nešto nije jasno), a onda rekao da je ta njegova ranija objava izmjenjena, u šta čovjek treba da vjeruje? Na šta to liči?

Pozdrav

[arzuhal]

Ne znam samo kako vam se da

isti sam...

znam da ništa ne znam

a đe da znam

[Chmoljo]

Ne znam samo kako vam se da

isti sam...

znam da ništa ne znam

a đe da znam

čuo sam da je i Sokrat rodom iz Gusinja... imaš li ti kakav citat da to potvrdiš?

[arzuhal]

čuo sam da je i Sokrat rodom iz Gusinja... imaš li ti kakav citat da to potvrdiš?

Za Sokrata ne znam, al' ti pouzdano mogu reći da je Aristotel bio balkanac

[Chmoljo]

ma Sokrat nije onda sigurno... puno je volio svoje učenike... i previše...

[Bosanac sa dna kace]

Pa i ti svoje tvrdnje potkrepljuješ tekstovima iz Qurana??
Šta je tu čudno da i ja poptkrijepim neke svoje iz Biblije?

Ja jasno postavih pitanje, na bazi tekstova iz Qurana, ali niko ne odgovori.
ako je Quran rekao da se Božija riječ ne može izmjeniti, te je i Tevrat i Indžil, i "Knjigu" nazvao SVOJIM OBJAVAMA(i da se Muslimani konsultuju sa Kršćanima (sljedbenicima knjige) ako im nešto nije jasno), a onda rekao da je ta njegova ranija objava izmjenjena, u šta čovjek treba da vjeruje? Na šta to liči?

Pozdrav

Kuran se ne moze izmijeniti, jer je to posljednja Bozija rijec, a prijasnje objave su se mijenjale kako su se ljudi mijenjali...

[iceman2010]

Pa i ti svoje tvrdnje potkrepljuješ tekstovima iz Qurana??
Šta je tu čudno da i ja poptkrijepim neke svoje iz Biblije?

Ja jasno postavih pitanje, na bazi tekstova iz Qurana, ali niko ne odgovori.
ako je Quran rekao da se Božija riječ ne može izmjeniti, te je i Tevrat i Indžil, i "Knjigu" nazvao SVOJIM OBJAVAMA(i da se Muslimani konsultuju sa Kršćanima (sljedbenicima knjige) ako im nešto nije jasno), a onda rekao da je ta njegova ranija objava izmjenjena, u šta čovjek treba da vjeruje? Na šta to liči?

Pozdrav

Ovako izgleda tvoje dokazivanje: Desilo se da su ljudi radili sve sto je navedeno u marku 16:9-20. To pise u Apostolima i nijedan drugi dokaz za to nemam. Nema veze sto je ovaj tekst umetnut puno kasnije nego sto su apostoli napisani.

(Ovakve stvari nisu mogle proci nezapazeno i u drugim izvorima osim biblijskih isto kao sto nije moglo proci nezapazeno ono ustajanje mrtvih iz grobova i pokazivanje mnogim. Ovo ustajanje iz grobova se nikada nije desilo. Autor ovih tekstova je "malo" pretjerao. Da se to desilo bilo bi zabiljezeno jos barem negdje drugo. Ako nista drugo, a ono u nekom od drugih evandjelja. Po Mateju 27:52-53
"A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. ")

Sto se tice tvog pitanja odgovor je logican: Dosao je Kur'an koji je sacuvao Boziju rijec tako da je ona ostala neiskrivljena. Prije toga je dozvolio to sto je dozvolio. On je furkan (onaj koji rastavlja istinu od lazi) i on presudjuje o tome koje su stvari u bibliji tacne, a koje su izmisljene i dodane. Dakle Bozija je rjec sacuvana dolaskom Kur'an-a bez obzira na ono sto su ljudi uradili od Biblije.

Iskreno, svaki krscanin bi se trebao zapitati o porijeklu biblije nakon sto procita prvu stranicu i opis stvaranja. Zemlja, pa noc jutro, pa noc jutro, pa noc jutro, cetvrti dan i dodje Sunce i zvijezde. Odkud smjena dana i noci bez Sunca?

Ali evo navescu ti jos neke netacne i nelogicne stvari.

[iceman2010]

Greška u dužini boravka Izraelaca u Egiptu:
U Poslanici Izlazak (12:40-41) se navodi:
"(40) Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina. (41) I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske".
Ovo je grješka, jer dužina boravka Izraelaca u Egiptu je samo dvije stotine i petnaest godina, a period od (430) godina je, ustvari, dužina oba njihova boravka u Kenanu (Palestini) i Egiptu (tj. boravak Izraelaca i boravak njihovih djedova prije njih). Jer je vrijeme od ulazka Ibrahima a.s. u Kenan do rođenja njegova sina Ishaka a.s. (25) godina, a od rođenja Ishaka do rođenja Ja'kuba a.8.1 (60) godina, a Ja'kub je imao (130) godina kada je ušao u Egipat. Tako je zbir godina od ulaska Ibrahima a.s. u Kenan do ulaska njegovog unuka Ja'kuba u Egipat dvije stotine i petnaest godina (215). (tj. 25 + 60 + 130 = 215 godina).
A dužina boravka sinova Izraelovih u Egiptu, otkako je Ja'kub a.s. u njega ušao do njihovog izlaska sa Musaom a.s., je, također, dvije stotine i petnaest godina (215). Tako su, dakle, oba boravka (sinova i predaka Izraelovih) u Kenanu i Egiptu trajala ukupno četiri stotine i trideset godina, a ne samo jedan od njih. Istraživači, istoričari i komentatori Biblije priznaju ovu grješku, objašnjavajući: "Zaista je tačna verzija samurijskog primjerka Starog zavjeta koji objedinjava ta dva boravka i ta verzija dokida ostale".
Evo leksla samurijskog primjerka Tevrata, knjiga Izlazak (12:40):
"Boravak sinova Izraelovih i njihovih djedova u Kenanu i Egiptu trajao je četiri stotine i trideset godina".
A evo i njenog teksta u grčkoj verziji Tevrata: "Izraelci i njihovi djedovi su, u Kenanu i Egiptu, boravili četiri stotine i trideset godina".
Do istog zaključka je došao i autor knjige, "Vodič kroz bogatstvo Svetog Pisma", koju kršćanski istraživači priznaju i cijene. On navodi da je od Ja'kubaova boravaka u Egiptu do rođenja Isaa a.s. proteklo (1.706) godina, a od vremena kada su Izraelci prešli more i kada je potopljen faraon, pa do rođenja Isaa a.s. (1.491) godina. I ako izračunamo (1706-1491=215) godina, a to je dužina boravka Izraelaca u Egiptu od Ja'kubaova dolaska u njega pa do Musaova a.s. izlaska iz njega, tj. faraonova potopa. I kada znamo da je Ja'kub a.s. četvrti djed Musaov a.s. (jer je Musa a.s. sin Imranov sin Kahatov sin Lavija sin Ja'kuba) dolazimo do čvrstog uvjerenja da je nemoguće da su Izraelci u Egiptu boravili duže od (215) godina. A s tim se slažu i svi jevrejski i kršćanski istraživači, učenjaci i istoričari, dok tvrdnje hebrejskog Tevrata o boravku Izraelaca (samo) u Egiptu, u vremenskom periodu od (430) godina su proglasili netačnim. Zato Adam Clark u svome komentaru kaže: "Svi se, uistinu, slažu daje sadržaj hebrejske Tore veoma sumnjiv, da su Pet Mojsijevih Poslanica iz samirijske Tore ispravnije od ostalih i da historija potvrđuje ono što se navodi u samirijskoj Tori".
Sakupljači Henry-Scottova komentara su rekli: "Zaista je samirijska verzija tačna i dokida svaku sumnju u tekst".
Postalo je sasvim jasno da sljedbenici Knjige, za navode u knjizi Izlazak (12:40) nemaju objašnjenja osim priznanja da su pogrešni.

[iceman2010]

Grješka u zbrajanju Izraelaca koji su sa Musaom a.s. napustili Egipat:
U knjizi Brojevi (1:44-47):
"(44) To su oni koje popisaše M oj.s i je i Aron ... (45) Kili \u popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od
dvadeset godina i više, svi za borbu sposobni u Izraelu. (46) Bilo je, dakle, svih popisanih šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset. (47) Među te nisu se ubrajali Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu".
Iz teksta se razumije da je broj onih koji su sa Musaom i Harunom a.s. izašli iz Egipta, starijih od dvadeset godina i sposobnih za rat, bio (603.550). U taj broj nisu ušli Levijevci (ni njihove žene ni ljudi), zatim sve žene Izraelaca i svi muškarci mlađi od dvadeset godina. Ako se tome broju pridodaju svi koji nisu popisani njihov broj neće biti manji od dva i po miliona, a ovaj broj nije tačan zbog nekoliko činjenica:
a - Jer se u knjizi Postanak (46:27), u knjizi Izlazak (1:5) i u knjizi Ponovljeni zakonik (10:22) pominje da je ukupan broj članova Ja'kubaove a.s. porodice koji su došli u Egipat sedamdeset (70) osoba.
b - Jer je boravak Izrelaca u Egiptu trajao samo dvije stotine i petnaest (215) godina.
c - Jer se u poslanici Izlazak (1:15-22) navodi da su, osamdeset (80) godina prije izlaska Izraelaca iz Egipta, njihova muška novorođenčad bila ubijana, a ženska ostavljana u životu.
I kada se imaju u vidu ove tri činjenice razum zaključuje da je pomenuti broj (603.550) pogrešan. Pa kada bismo zanemarili i ubijanje njihove novorođenčadi, te pretpostavili da se njihov broj svakih dvadeset i pet godina udvostručavao, ustanovili bismo da se broj sedamdeset (70) u dvije stotine i petnaest (215) godina udvostručio devet puta i da on nije veći od trideset i šest hiljada (36.000). Pa kako onda, broj njihovih ratnika, može biti (603.550)?! A ako je broj njihovih boraca bio veći od pola miliona, broj ukupnog stanovništva ne može biti manji od dva i po miliona, a to je apsurd kojeg zdrav razum ne može prihvatiti. Ako tome pridodamo ubijanje novorođenčadi apsurd postaje očitiji i veći. Osporavanju ovoga broja (603.550) je pribjegao i veliki istraživač Ibni Haldun1 u uvodu svoje historije, jer između Ja'kuba i Musaa a.s. su samo tri oca tj.četiri generacije i on je prema poslanici Izlazak (6:16-20) i poslanici Brojevi (3:17-19): (Mojsije sin Amramov sin Kehata sin Levija sin Jakoba) i nemoguće je da sedamdeset osoba imaju, samo u četiri generacije, tako velik priraštaj.
Postoje još dvije stvari koje potvrđuju grješku u ovome broju:
a - u poslanici Izlazak se pominje (12:38-42):
- da su sa sobom, imali mnoga stada ovaca i goveda,
- da su more prešli u jednoj noći,
- da su se iseljavali svaki dan,
- i da su im direktne riječi Musaove a.s. bile dovoljne kao naredba za iseljavanje.
Nakon prelaska mora Izraelci su odsjeli kod dvanaest izvora u blizini doline Sinaj. Da su Izraelci bili u broju koji je ranije pomenut bilo bi nemuguće da sa mnoštvom svoje stoke pređu more u jednoj noći, da se iseljavaju svaki dan i da svi čuju direktne riječi Musaove a.s. koje su bile dovoljne kao naredba za iseljavanje, kao što ni mjesto oko doline Sinaj ne bi bilo dovoljno prostrano za sve njih i njihovu stoku.
b - U poslanici Izlazak (1:15-22) se navodi da su Izraelci za svoje žene u Egiptu imali samo dvije porodilje i da im je faraon naredio da ubijaju svako njihovo muško novorođenče. Da je broj Izraelaca bio tako velik bilo bi apsurdno vjerovati da su samo dvije babice porađale sve njihove žene.
Naprotiv, bilo bi neophodno da ih bude na stotine. Istina je da je broj Izraelaca bio onoliki koliki je mogao nastati priraštajem (70) osoba u vremenskom periodu od (215) godina. Njima su, uistinu, bile dovoljne dvije babice za porod, bila im je dovoljna samo jedna noć za izlazak sa stokom iz Egipta u Sinaj, tome broju bio je sasvim dovoljan glas Musaa a.s. kao naredba za iseljavanje svaki dan i prostor oko doline Sinaj bio je dovoljan da na njemu odsjednu sa svojom stokom. Zato bez najmanje sumnje tvrdimo da je broj (603.550) Izraelaca sposobnih za rat, pomenutih u Poslanici Brojevi (1:44-47) pogrešan.

[iceman2010]

Netačno zbrajanje generacija u Isaovoj ajs. lozi:
U Evanđelju po Mateju (1:1-17) se navodi Isaova a.s. loza gdje se između ostaloga kaže:

"(17) Svega, dakle: od Abrahama do Davida četrnaest koljena; od Davida do prognanstva u Babilon četrnaest koljena; odprognanstva u Babilon do Krista četrnaest koljena".
Iz teksta se saznaje da je Isaova a.s. loza (od Ibrahima a.s. do Isaa a.s.) podijeljena na tri dijela. Svaki njen dio sadrži (14) koljena. Tako je ukupan broj koljena (od Ibrahima a.s. do Isaa a.s.) četrdeset i dvije generacije, što je u osnovi netačno, jer njegova loza u sebi sadrži (41) generaciju. Tako prvi dio od Ibrahima a.s. do Davuda a.s. ima (14) generacija, drugi dio od Sulejmana do Jehonije (14) generacija i u trećem dijelu od Salatiela do Isaa a.s. ima (13) generacija. Burfri je još u trećem vijeku bio suočen s ovom grješkom, međutim nije za nju pronašao adekvatno rješenje niti odgovor.

[iceman2010]

Ovaj bas volim. Ovaj potvdjuje da su neke stvari mijenjene i dodavane BAREM 400 godina nakon smrti osobe kojoj se pripisuju. Vec sam ga naveo ali ne mogu da odolim da to ne uradim ponovo:

U knjizi Postanak (36:31) se navodi: "Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih".
Zatim slijede rečenice u kojima se pominju imena edomskih kraljeva koji su vladali prije prvog izraelskog kralja Taluta (Šaula), kojega je naslijedio Davud a.s. a prije njih su Izraelom vladale sudije. Ovi odlomci iz knjige Postanak (36:31-39) se u istoj formi nalaze i u Prvoj knjizi Ljetopisa (1:43-50) i njihova suglasnost s Prvom knjigom Ljetopisa je očigledna, jer oni jasno ukazuju na to da je njihov autor živio nakon vladavine Izraelaca u Palestini. Njihov prvi kralj je bio Talut (Šaul), a to je bilo 356 godina nakon Musaa a.s. Nema nikakve osnove da ove riječi budu sastavnim dijelom prve tevratske knjige Postanak. Pa kako je, onda, mogla ući u njen osnovni tekst?!
Tačan je sud Adama Clarka koji kaže da ovo uopšte nisu riječi Musa a.s., nego su, zapravo, komentar pisan ispod teksta nekih verzija knjige Postanak. Prenosioc teksta je smatrao da se radi o osnovnom tekstu, te ih je unio u njega.
Ovaj komentator otvoreno priznaje da ovih devet pasusa ne pripada Tevratu, već su pridodati osnovnom tekstu jednog od njegovih izdanja. Zatim je taj dodatak ušao u sve kasnije verzije Knjige.

Pokusao si se izvuci nekim misaonim egzibicijama, navodio neke arheoloske dokaze o kraljevima, ali istina je da je prvi kralj Izraela Šaul. To potvrdjuje i vecina krscanskih kriticara biblije.

[iceman2010]

Nova teorija o dokumentima Kroz godine dominantna je postala tzv. nova teorija o dokumentima koju su u 19. st. razvili stručnjaci za Stari zavjet: Karl Heinrich Graf, Abraham Keunen i napose Julius Wellhausen. Wellhausen je razlikovao četiri izvora Petoknjižja: 1. jahvističku predaju (J) iz vremena oko 950. pr. Kr. 2. elohističku predaju (E) iz vremena oko 800. pr. Kr. 3. svećeničku predaju (P) iz vremena sužanjstva oko 550. pr. Kr. 4. deuteronomističku predaju (D) iz 7. st. pr. Kr. U izvorni jahvistički tekst ugradio je redaktor, iz vremena neposredno nakon pada Sjevernog kraljevstva 722. pr. Kr., elohistčki tekst i tako stvorio Jahvističku historiju. Ta historija se u vremenu nakon sužanjstva ugradila u svećeničku predaju. Martin Noth izgradio je dalje Wellhausenovu teoriju početkom 20. st. i pripomogao joj kroz svoju Izvještajno-historijsku studiju da se dugo godina održi i naširoko prihvati u istraživanju Starog zavjeta. Po Nothovom mišljenju svećenička predaja nastala je oko 950. pr. Kr. u krugovima oko jeruzalemskog kraljevskog dvora. Ona priča Izraelovu historiju od stvaranja svijeta do izviđanja Obećane zemlje.

[iceman2010]

Pa, konačno, nakon stotina godina tapkanja oko tog problema, neki su naučnici istupili pravo naprijed i rekli da Mojsije nije napisao većinu Petoknjižja. Prvi koji je istupio bio je Thomas Hobbes. Istakao je tekst ponekad tvrdi da je ovo ili ono takvo „do današnjeg dana“. Problem sa time je da pisac opisujući suvremenu situaciju, neće je pisati kao nešto što je trajalo već jako dugo vremena, „do današnjeg dana“.

Isaac de la Peyrere, francuski Kalvinist, primijetio je da prvi stih knjige o Deuteronomiji (Ponovljeni Zakon) kaže „Ovo su riječi koje je Mojsije izgovorio djeci Izraela širom Jordana...“ Problem je bio un tome da se riječi odnose na nekoga tko je na drugoj strani Jordana u odnosu na pisca. To znači da stih iznosi riječi nekoga tko je ZAPADNO od Jordana u vrijeme pisanja, koji opisuje što je Mojsije rekao djeci Izraela na ISTOKU Jordana. Problem je pogoršan jer Mojsije sam nikada u životu nije bio u Izraelu.

De la Peyrereova knjiga je bila izbačena i spaljena. Bio je zatvoren i rečeno mu je da su uvjeti njegova puštanja na slobodu – obraćenje na Katolicizam i opovrgavanje svoga rada. Očito, shvatio je da je diskrecija bolja strana.

Nedugo nakon toga Baruch (blagoslovljeni) Spinoza, poznati filozof, objavio je ono što je dosizalo do stvarno masovne kritičke analize. Tvrdio je da problem pasaža u Bibliji nisu bili izolirani slučajevi koji bi se mogli riješiti jednim potezom kao „urednička ubacivanja“, nego su to radije prožimajući dokazi izvještavanja treće osobe. Također je istakao da tekst govori u Ponovljenom Zakonu 34, da „nikada se u Izraelu nije uzdigao još jedan prorok kao Mojsije...“ Spinoza je istakao, s pravom, da su to bile riječi osobe koja je živjela dugo vremena nakon Mojsija i imala je priliku da uspoređuje. Jedan je komentator istakao da te riječi također ne zvuče kao da su os „najponiznijeg čovjeka na svijetu.“! [friedman, 1987.]
Spinoza je zaista živio opasno, kada je napisao:

To je ... jasnije nego Sunce u podne, da Petoknjižje nije napisao Mojsije, nego netko tko je živio mnogo kasnije.

Spinoza je već bio „ekskomuniciran“ iz Judaizma. Sada je bio u poprilično vrućoj vodi sa Katolicima i Protestantima! Naravno, njegova je knjiga smještena na listu „zabranjenih knjiga“ i čitavo mnoštvo ukaza napravljeno je protiv nje. Ono što je još interesantnije, je da je napravljen pokušajn da ga se smakne!

Preobraćeni Protestant koji je bio postao Katolički svećenik, Richard Simon, prihvatio se opovrgavanja Spinoze i napisao je knjigu u kojoj kaže da je jezgra Petoknjižja napisana od Mojsija, ali da je bilo „nekih dodataka“. Pa ipak, ti su dodatci jasno napravljeni od pisaca / prepisivača koji su bili pod uticajem Boga ili Svetoga Duha, pa je bilo uredu od njih da prikupe, aranžiraju i elaboriraju tekst. Ipak je tu u nadležnosti još uvijek bio Bog.

Pa, možda ćete misliti da bi crkva trebala znati kada ima prednost. Ma kakvi! Simon je bio napadan i izbačen iz svog reda od strane svojih kompanjona Katolika. 40 pobijanja njegovog rada napisano je od strane Protestanata. Samo je 6 knjiga preživjelo spaljivanje. Jednu od tih preveo je John Hampden, koji se također uvalio u vruću vodu. On je „odbacio stajališta koja je imao zajednička sa Simonom ... 1688, vjerojatno kratko vrijeme prije no što su ga bacili sa kule.“ [Edward Gray]

Simonova ideja da su prepisivači prikupili, aranžirali i elaborirali tekst prema textus receptusu, konačno je pošla u pravom smjeru.

U XVIII st., tri neovisna učenjaka rješavala su problem „dubleta“ ili priča koje su ispričane 2 ili više puta u Bibliji. Tamo imamo dvije različite priče o postanku svijeta. Dvije priče o savezu između Boga i Abrahama. Dvije priče o imenovanju Abrahamova sina Izaka, dvije priče Abrahamovih izjava strancima da je njegova žena zapravo njegova sestra, dvije priče o tome kako Izakov sin Jakov putuje u Mezopotamiju, dvije priče o otkrovenju Jakovu u Beth-Elu, dvije priče o tome kako je Bog promijenio ime Jakovu u Izrael, dvije priče Mojsijevom dobijanju vode iz stijene kod Meribaha, itd.

Oni koji su zaglavili u željnom razmišljanju, vjerujući da je Mojsije napisao Petoknjižje, pokušali su ustvrditi da su ti dubleti uvijek bili laskavi, a ne ponavljajući ili kontradiktorni. Ponekad su morali zaista nategnuti tu ideju da kažu da su predviđeni da nas nečemu 'nauče' pomoću tih kontradiktornosti koje zapravo nisu kontradiktornosti. To se objašnjenje, kao i obično, nije održalo protiv još jedne činjenice: u najvećem broju slučajeva, jedna od dvije verzije dubleta odnosila bi se prema božanstvu njegovim božanskim imenom Jahve, a druga, prema božanstvu jednostavno kao „Bog“. To je značilo da su bile dvije grupe paralelnih verzija istih priča i svaka je grupa gotovo uvijek bila konzistentna oko imena za božanstvo koje je koristila. I ne samo to, bilo je i raznih drugih termina i osobina koje su se regularno pojavljivale u jednoj ili drugoj liniji priča, a to nam ukazuje da je netko uzeo dva različita stara izvorna dokumenta i preuredio ih da dobije „kontinuiranu“ naraciju.

Naravno, isprva se mislilo da je jedan od ta dva dokumenta Mojsije bio koristio kao izvornik za priču o postanku, a ostalo je sam napisao! No, u konačnici je otalo da se zaključi da su oba izvornika morala biti od pisaca koji su živjeli NAKON Mojsija. Postepeno, Mojsije je bivao eliminiran gotovo u cijelosti iz autorstva Petoknjižja!

Ovdje bih htjela primijetiti da se ovo nije događalo jer je netko naišao i rekao: „hej, ajmo demolirati Bibliju!“ Ne. To se događalo jer je bilo problema koji su boli oči i svaki od istraživača koji je kroz vijekove radio na tome silno se trudio da zadrži textus receptus status Biblije! Jedina iznimka u ovom lancu događaja je naš znatiželjni momak Abraham ibn Ezra koji je ZNAO o problemu u tekstu Tore u XII st. I rekao da treba šutiti! Sjećate li se što je rekao? „I ako razumijete, prepoznat ćete istinu. A onaj koji razumije, šutjeti će.“ A što mi vidimo kao rezultat te šutnje? 800 godina Križarskih pohoda, Inkvizicije, i općenito supresije. No, vratit ćemo se na to.

Natrag na naš lanac događaja: u XIX st., Biblijski učenjaci shvatili su da tamo u Petoknjižju nisu postojala samo dva glavna izvora; bilo ihh je zapravo četiri. Shvatilo se da prve 4 knjige nisu bili samo dubleti, nego je bilo i tripleta koji su se konvergirali sa ostalim osobinama i kontradikcijama vodeći ka identifikaciji još jednog izvora. Onda je shvaćeno da je Deuteronomija bila odvojeni izvor. Čak i više od toga, nisu tu bili samo originalni dokumenti, bio je tu i rad „zagonetnog editora“.

I tako, nakon godina patnje, krvoprolića i smrti zbog rada na materijalu, shvatilo se da je netko „kreirao“ Bibliju sastavljajući 4 različita izvorna dokumenta u „kontinuiranu“ povijest. Nakon mnogo daljnjih analiza, bilo je zaključeno da većina zakona i većina pripovijedanja Petoknjižja nisu bili čak ni dio Mojsijeva vremena. A to je značilo da ono nije moglo biti napisano od Mojsija. Više od toga, pisanja različitih izvora nisu čak ni bila od osoba koje su živjele u vrijeme kraljeva i proroka, nego su bila evidentno produkti pisaca koji su živjeli na kraju biblijskih vremena!

Mnogi učenjaci nisu mogli nositi breme rezultata svoga rada. Njemački učenjak koji je identificirao izvor Deuteronomije rekao je da je takav pogled „suspendirao početak Hebrejske povijesti ne na Mojsijeve velike kreacije, nego na zrakoprazno ništa.“ Ostali su učenjaci shvatili da je to značilo da je slika biblijskog Izraela kao naroda vođenog zakonima baziranima na Abrahamskom i Mojsijevskom savezu, bila kompletno lažna. To se moglo reći i ovako: ono što biblija tvrdi za prvih 600 godina Izraela, vjerojatno nikada nije postojalo.

Pa, sa time se nisu mogli nositi. I taho, dolazi nam Wellhausen (1844.-1918.) u pomoć. On je objedinio sva otkrića da očuva sistem vjere religioznih učenjaka. On je amalgamirao pogled da je religija Izraela bila razvijana u 3 faze, sa gledištem da su i dokumenti također napisani u 3 faze, i zatim je definirao te faze bazirano na njihovom sadržaju. Pratio je osobine svake faze, istražujući način na koji svaki različit dokument izražava religiju, svećenstvo, žrtve i mjesta obožavanja, kao i vjerske praznike. Uzeo je u obzir legalne i pripovjedne sekcije i ostale knjige Biblije. Na kraju, on je dao „vjerojatni okvir“ za razvoj židovske religije i povijesti. Prva faza je bila „priroda/plodnost“ period; druga spiritoalno/etički; i zadnja „svećeničko/legalni“ period.

Kako je Friedman primijetio: Do ovog dana, ako se ne želiš složiti, nećeš se složiti sa Wellhausenom. Ako želiš postaviti novi model, usporedit ćeš ga sa Wellhausnovim modelom.

Trebam također dodati da je profesor za Stari Zavjet, William Robertson Smith, koji je podučavao pri Slobodnoj Crkvi Škotskog fakulteta u Aberdeenu, i koji je bio editor Enciklopedije Britanike, bio stavljen pred crkveni sud pod optužbom za herezu zbog promocije Wellhausenovog rada. Bio je oslobođen, ali ga je do groba pratio glas/oznaka „nevaljalog biskupa“.

Protivljenje kritičkoj studiji Biblije bilo je na vrhu koplja katoličke crkve kroz stoljeća. No, interesantno, u moderna vremena, Katolici su više otvoreni za ispitivanje teksta od Američkih Kršćanskih Fundamentalista koji sliče, više od ičega, Svetim Križarima i Inkviziciji!

Pa ipak, analiza Biblije je nastavljena. Knjiga Izaije je tradicionalno smatrana da je napisana od proroka Izaije koji je živio u VIII.st.pr.Kr. Kao što to biva, većina prve polovice knjige zadovoljava tu postavku. Ali, poglavlja 40 do 66 su očito napisana od nekoga tko je živio 200 g. Kasnije!

Novi alati i metode modernih vremena učinili su mogućim da se napravi zaista fini rad na području lingvističke analize i relativne kronologije materijala. I kao dodatak, tu su još i stvarne arheološke pomame još od Wellhausena!

Taj je arheološki rad proizveo enormnu količinu informacija o Egiptu, Mezopotamiji i ostalim regijama koje okružuju Izrael, a ukjlučuje i glinene pločice, natpise na zidovima i grobnicama, hramovima i nastambama, čak i papirusu. I tu nalazimo još jedan problem: u svim prikupljenim izvorima, i egipatskim i zapadno azijskim, NE postoje stvarne reference o Izraelu, njegovom „famoznom narodu“ i osnivačima, njegovim biblijskim povezanostima, ili bilo šta drugo prije XII.st.pr.Kr. A činjenica je da, 400 godina nakon toga, ima jedva više od pola tuceta nagovještaja kojima se može utvrditi porijeklo.

Ovaj isti problem ima i korespodenciju sa Biblijom. Biblija ne predstavlja apsolutno nikakvo znanje o Egiptu ili Levantu tijekom drugog milenijuma pr.Kr. Biblija ne kaže ništa o širenju egipatskog carstva preko cijelog istočnog Mediterana (što je i bilo), nema spomena o velikim egipatskim vojskama koje marširaju (a jesu), i nema spomena o marširajućim Hititima protiv Egipćana (što je i bilo), i posebice nema spomena o egipćaniziranim kraljevićima koji su vladali Kanaanskim gradovima (što je bio slučaj).

Velika i razorna invazija Morskog Naroda tijekom drugog milenijuma nije pomenuta u Bibliji. Zapravo, Postanak opisuje Filistince kao već smještene u zemlji kanaanskoj u vrijeme Abrahama!

[iceman2010]

Eto tako. Pa ti meni opet reci kako je Mojsije napisao i slovo u petoknjizju koje mu se pripisuje.

Budi mi pozdravljen!