Tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1992. nadalje zapovjednik Vojske Republike Srpske (VRS) general Ratko Mladić sastajao se sa komandantima iz Hrvatske vojske, dogovarao prekide vatre, isporuke oružja i nafte i zajedničku borbu protiv Bošnjaka. Kako su objavili zagrebački Globus i Jutarnji list, dio Mladićevih dnevnika je objavilo tužilaštvo Tribunala kao dokaz protiv čelnika Herceg-Bosne, hrvatske tvorevine u BiH, Jadranka Prlića, Slobodana Praljka i ostalih kojima se sudilo u Hagu.
General Mladić u svom je dnevniku ostavio bilješke sa susreta sa Praljkom, Prlićem, Antom Rosom, Milivojem Petkovićem i drugima, većinom u mađarskom Pečuju ili Njivicama u Crnoj Gori.
Prvi sastanak koji je Haško tužilaštvo izdvojilo je onaj od 5. oktobra 1992. kad se Mladić u Pečuju našao s delegacijom Hrvatske i Herceg-Bosne. Predstavnik Hrvatske bio je general Slobodan Praljak, koji je od marta 1992. do jula 1993. bio pomoćnik hrvatskog ministra odbrane Gojka Šuška. U julu 1993. je Praljak postao zapovjednik, Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojske Hrvata u BiH.
Praljak je na sastanku od Mladića tražio da srpske snage prekinu da granatiraju Slavonski Brod, a da će Hrvati iz Jajca Srbima dati struju, a oni će im, zauzvrat, pustiti vodu. Praljak, ako je vjerovati dnevničkim bilješkama, predložio je Mladiću obustavu sukoba. On je na sastanku objašnjavao Mladiću da Hrvatima nije u interesu rat sa Srbima, oružani sukobi će prestati dogovorom Hrvata i Srba, a prava opasnost su Muslimani. ,,Naš cilj je Banovina iz 1939, ako to ne postignemo, nastavljamo rat", zapisao je Mladić Praljkove riječi. Praljak je uvjeravao Mladića da je sporazum hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića samo formalan, donesen na insistiranje Sjedinjenih Američkih Država, ,,kako bi se dodvorili islamskom svetu". Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove riječi: ,,Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine".
Na drugom sastanku, poslije pada Posavine 26. oktobra 1992, Praljak je kazao: ,,Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju da podijeli Bosnu. Mi ćemo natjerati Aliju da sjedne za sto sa (Matom) Bobanom (...) i (Radovanom) Karadžićem (ondašnjim predsjednikom Republike Srpske). Interes nam je da Muslimani dobiju svoj kanton da bi imali gdje da se odsele".
Na tom sastanku je dogovoreno da bude održan sastanak komandanta hrvatskog Glavnog stožera generala Janka Bobetka i zapovjednika Teritorijalne odrbane Trebinja Božidara Vučurevića kod tog hercegovačkog grada.
Prema Mladićevom dnevniku, sastanak od 8. jula 1993. sa Milivojem Petkovićem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka, bio je finansijski najteži. Petković je do kraja jula 1993. bio načelnik Glavnog stožera HVO-a, a tada ga je zamijenio Praljak. Mladić je zabilježio da je u zamjenu za oružje i ,,učinjene usluge" položeno 1,191.246 tadašnjih njemačkih maraka i dvije cisterne dizela. Dogovoreno je da Hrvati još 8,092.032 marke plate u roku od nedjelju dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer se u to vrijeme HVO finansirao direktno iz Zagreba, komentaiše Globus.
Tuđmanov savjetnik Hrvoje Šarinić izričito je u više navrata porekao postojanje bilo kakvog dogovora koji bi vodio podjeli BiH s Miloševićem. Oni koji insistiraju na postojanju ,,dogovora " tvrde kako je Milošević na tim pregovorima zahtijevao sve teritorije na kojima su Srbi imali većinu. Po toj logici bi Tuđman i njegovo vođstvo osigurali prvenstveno zapadnu Hercegovinu gdje su Hrvati imali apsolutnu većinu.
Deklasifikovani dokumenti iz tog vremena koje je američka Centralna obaveštajna agencija (CIA) objavila 2013, navode kako bi priznavanje bivših jugoslovenskih republika od strane Njemačke i nekih evropskih država moglo da izazove rat u BiH i ohrabri podjelu zemlje između Hrvatske i Srbije.
,,Perspektiva za BiH izgleda dosta tmurno, čak i ako se Srbija i Hrvatska dogovore. Obavještajni podaci pokazuju da su i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman spremni za priključenje djelova BiH njihovim teritorijama. Štaviše, izvještaji pokazuju da su njih dvojica sve vrijeme u kontaktu uprkos sukobima. Ljetos je Tuđman njemačkim političarima rekao da je BiH apsurdno prevelika i da je on spreman da je podijeli", naveli su u CIA.
Tuđmanova ,,bosanska" politika jedno je od najkontroverznijih područja njegovog političkog djelovanja. Njegovi kritičari u Zagrebu tvrde da je Tuđmanova politika prema BiH odlično dokumentovana u 36 stenograma, koji su postali dokazni materijal Haškog tribunala, a objavljeni su u izdanjima splitskog Ferala i sarajevskih Dana. Drugi značajan dokaz koji svedoči o agresivnoj politici Franje Tuđmana prema BiH su svjedoci jugoslovenski reformski premijer Ante Marković, predsjednik Predsedništva Jugoslavije iz Hrvatske Stipe Mesić (koji je, kada je kasnije došao na čelo Hrvatske, morao na Pantovčaku da demontira crveni telefon između Tuđmana i Miloševića), bitanski diplomata Pedi Ešdaun, međunarodni izaslanik za BiH, te mnogi drugi, koji su nedvosmisleno potvrdili ono što je već zapisano u stenogramima.
Ante Marković (1924-2011) je tokom glavnog svjedočenja pred Haškim trubunalom u procesu Slobodanu Miloševiću rekao da je 1991. iz više izvora čuo za sastanak Milošević-Tuđman u Karađorđevu, na kojem je dogovorena podjela BiH. ,,U direktnim razgovorima koje je sam zatražio, obojica su mu priznala da je istina šta se govori za Karađorđevo," kazao je Marković.
,,Sreli smo se odvojeno, u Beogradu i Zagrebu. Ja sam im otvoreno rekao šta sam doznao. I jedan i drugi su potvrdili da su se dogovorili da podijele BiH. Milošević mi je to odmah rekao, a Tuđmanu je trebalo mnogo više vremena", kazao je Marković, inače Hrvat iz BiH.
Prema Markoviću, Milošević je tvrdio da je ,,BiH i onako vještačka Titova tvorevina i da ne može opstati", kao i da su Bošnjaci i onako pravoslavci koji su silom prilika prihvatili islam. Tuđman je, po iskazu svjedoka, rekao da je ,,Bosna šaptom pala" i da će Evropa to podržati, jer neće dozvoliti da ima ,,muslimansku državu" u svom srcu. Tuđman je tvrdio da su muslimani katolici koji su primorani da promijene vjeru.
Hrvatski akademik i političar dr Dušan Bilandžić (1924-2015) je 2012. govorio za zagrebački magazin Nacional o Tuđmanovoj ulozi u pokušaju podjele BiH. Bilandžić je kao potpredsjednik Predsjedništva Hrvatske lično sudjelovao u tim pregovorima koje su vodila dva ekspertska tima, srpski i hrvatski, a koje su osnovali predsjednici Milošević i Tuđman.
,,Poslije sastanka sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu 25. ožujka 1991, predsjednik Tuđman pozvao me je u ured i rekao da ću biti u timu koji će pregovarati sa Srbima... Glavni cilj tih pregovora, koji su se, eufemistički, zvali ,,Pregovori o normalizaciji srpsko-hrvatskih odnosa", bila je, zapravo, podjela Bosne i Hercegovine."
Po Bilandžiću ,,u tim pregovorima uopće nije bilo riječi o normalizaciji odnosa između Zagreba i Beograda. Na njima se isključivo razgovaralo o podjeli BiH između Hrvatske i Srbije. Rekao nam je (Tuđman) tada da su se on i Milošević oko toga načelno dogovorili, a da mi vidimo kako povući konkretnu crtu razgraničenja".
Bilandžić je kako tvrdi, upozorio Tuđmana da će se Bošnjaci tome suprotstaviti. ,,Tada me je počeo ismijavati. Bilo mu je nezamislivo da Muslimani mogu spriječiti eventualni dogovor Srbije i Hrvatske o podjeli BiH. Bio je uvjeren da oni protiv toga ne mogu ništa napraviti. Kasnije se pokazalo da sam ipak bio u pravu. Muslimani su stvorili vojsku od 200.000 ljudi i jednostavno se nisu dali. U to sam se vrijeme u jednom trenutku sreo i s Alijom Izetbegovićem i pitao ga zna li za planove o podjeli BiH. Kako ne bih znao. Mi smo dobili informacije iz Karađorđeva, odgovorio mi je. Mislio sam da mu otkrivam Ameriku, a on je već sve znao".
Bilandžić je dalje iznio kako je Tuđman, u jednom trenutku rekao: ,,Mi ćemo pomoći Srbiji da se proširi, a ona će pomoći nama da se proširimo'. A to je proširenje trebalo biti na račun BiH. Nakon toga će, bio je uvjeren, odnosi između Srbije i Hrvatske biti kao odnosi između Francuske i Njemačke, koje su u 70 godina vodile tri rata. Bit ćemo najbolji saveznici, ali kad podijelimo BiH..."
Bilandžić je svedočio i da su mu članovi srpskog tima, akademik Kosta Mihajlović i profesorka dr Smilja Avramov rekli: ,,Naši predsjednici su dogovorili da cijela Posavina pripadne Srbiji."
Još jedan svojevremeno blizak saradnik Tuđmanov, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Hrvatske Josip Boljkovac (1920-2014) više puta je pred kraj života naglasio kako su Tuđman i Milošević htjeli da pocijepaju BiH, što je bio jedan od glavnih uzroka rata. ,,Milošević i Tuđman dogovarali su cijepanje BiH na sastanku 8. januara 1992. godine na Pantovčaku", rekao je Boljkovac u jednom intervjuu za zagrebački Index.
Milan BOŠKOVIĆ