Prvi korpus ARBiH

[Ramzess Veliki]

nemoj vala mogo bi te rmpalija tašnicom opalit preko leđa

AHAHAHAHAHAHAA, oplakah!

[JoseMujica]

sad mi pade jedna dobra detraumatizacijska fora...ono kad se sjetiš nekog od onih ratnih crnjaka samo u tu sliku dodaj Dofua s napućenim silikonskim usnicama i maskirnom tašnicom kako skakuće, mlatara rukicama i viče: Moj babo je prvoborac:lol:

[goran16v]

sad mi pade jedna dobra detraumatizacijska fora...ono kad se sjetiš nekog od onih ratnih crnjaka samo u tu sliku dodaj Dofua s napućenim silikonskim usnicama i maskirnom tašnicom kako skakuće, mlatara rukicama i viče: Moj babo je prvoborac:lol:

A mama cijenjeni strucnjak bez koje bi BH Telecom propo ko kauc!

[JoseMujica]

eeeee da im se vako barem preko foruma ne nahebem majke i đe išta imaju ispalio bi glavom do sad....davno sam presto ići na sve obljetnice i obilježavanja svega....zamisli sad doći 28. jula na Čarlijev mezar i da mi govor drži Senaid Memić, ratni profiter koji je čitav rat u Istambulu proveo ...i on da mi priča za šta smo se "mi" borili za to baš čovjek treba biti ili očajan ili tup...to je vrhunac ubijanja samopoštovanja

[Admir_1984]

eeeee da im se vako barem preko foruma ne nahebem majke i đe išta imaju ispalio bi glavom do sad....davno sam presto ići na sve obljetnice i obilježavanja svega....zamisli sad doći 28. jula na Čarlijev mezar i da mi govor drži Senaid Memić, ratni profiter koji je čitav rat u Istambulu proveo ...i on da mi priča za šta smo se "mi" borili za to baš čovjek treba biti ili očajan ili tup...to je vrhunac ubijanja samopoštovanja

sad je bio na Stojcevcu, na tv-sa pricao kako ne trebamo zaboraviti sve što se dogadjalo i slicno

[Ramzess Veliki]

eeeee da im se vako barem preko foruma ne nahebem majke i đe išta imaju ispalio bi glavom do sad....davno sam presto ići na sve obljetnice i obilježavanja svega....zamisli sad doći 28. jula na Čarlijev mezar i da mi govor drži Senaid Memić, ratni profiter koji je čitav rat u Istambulu proveo ...i on da mi priča za šta smo se "mi" borili za to baš čovjek treba biti ili očajan ili tup...to je vrhunac ubijanja samopoštovanja

Ja prošle godine prolazim na motoru porevd Vojničkoj, Ismet i delegacija otvaraju neko spomen-obilježje. Čim sam prišao, policajac iz obezbjeđenja mi priđe - "Nemoj druže, ja sam na smjeni, meni ćeš napraviti belaja, pusti šupke nek' laprdaju ... " i šta ću, odem.

[šepo]

Da se i ja ukljucim u diskusiju, kao sudionik bitke na Igmanu. Ja sam sa jedinicom prešao iz Sarajeva preko piste odmah poslije progona Juke sa Igmana i to 24. Januara 1993. Bio sam razocaran situacijom na Igmanu, jer se u Sarajevu ocekivala pomoc sa Igmana, a gore neuvezane, samovoljne jedinice, inertne...
Ofanziva na Igmanu krece samim pocetkom Jula 93 i to financijskom i naftnom pomoci Hrvatske- Franje T. da bi se rasteretilo ratiste kod Kreseva i srednje Bosne. Da vas podsjetim mi smo imali jaku ofanzivu na HVO u pravcu Fojnice i Kreseva, gdje smo im probili linije i imali znacajnih pomaka. Ja sam bio na pravcu od Tarcina - Lopata – Inac – Kresevo. Zauzeli smo i brdo Inac (gdje je poginuo rah. Dzemal Bijedic) i dosli iznad samog Kreseva, tada sam dobio naredbu da obustavim borbe i vratim se hitno na Igman.
Dolaskom na Igman zaticem rasulo, civili sa kravama i zamotuljcima , vojska demonstrativno baca puske.. Doznajem da se Rogoj i Trnovo branilo 10-tak dana, Grbak se nije pravo ni napadao, nego su im namjerno ostavili prolaz da se izvuku poslije pada Trnova, te osvoje prostor bez gubitaka i gubljenja vremena.
Odmah prvi dan, ja mislim 14.07.93 ima li smo prvu borbu i to prsa u prsa na rejonu Donje Grkarice. Napadaju i Sarajevo da bi vezali jedinice za grad. Dana 17.07.93 u kasno popodne dobijam naredbu da izvidim Golo Brdo, jer ne znaju sta se gore desava. Golo Brdo je cuvala 101. brigada, jedinica sastavljena od dosta boraca Srpske nacijonalnosti, koji su navodno i predali Golo Brdo. U ispomoc dobijam cetu vojne policije 8 mtb, jedinicu iz Pazarica (mozda Tigrovi), HOS iz Hrasnice ( nih 5-6 od cega dvije djevojke) i Zukinu jedinicu - Mesar.Tigrove sam ostavio uz cestu na uredene rovove od Brezovace prema Hadzicima, a HOS na suprotnoj strani , da mi cuvaju leda. Zukina jedinica je malo kasnila i ne cekajuci je ja sam razvio zdruzenu jedinicu ( mozda jedna veca ceta) i krenu u napad na Golo Brdo. Otpor je bio jak jer su ocekivali nas kontranapad. U sumrak sam po treci put ranjen, ovaj put tesko. Snjeli su me u satorskom krilu do vozila , dalje depadans Igmana do Cibe i par dana poslije za Suhodol.
Ja mislim da istog dana gine i moj drug pok. Musa Zeljko na Zuci
Sljedeci napad na Golo Brdo vodio je rah. Carli - Bogunic Emir dana 28.07.93.gdje je i poginuo.
Moram napomenuti da se Focanski bataljon casno borio na Proskoku, gdje je desetkovan i gdje je dana 18.07.93 poginuo njihov komadant i moj drug rah. Dzevad Hanjalic. (upoznali smo se na Grepku kada je bila akcija prema Focanskoj teritoriji). O tom bataljonu se ruzno pricalo, a zasluzuju duzno postovanje!
Iako smo izgubili par cuka i brda to je bila velika i casna bitka, gje smo bez oruzja, mesom na tenkove spasili Sarajevo i BiH i gdje smo po prvi put pokazali da smo Armija i da se moze vise jedinica iz BiH prebaciti sa ratista na drugo ratiste ( poslije je bilo Vlasic , Bihac...).
Ja sa ponosom idem sa djecom i obilazim manifestaciju Igman , koja nije samo Dzamija, koja traje vise dana i ima kulturnog sadrzaja. Da napomenem da je to jedina dzamija pravljena kada su se u BiH ostale dzamije rusile, a zasto i ne prouciti dovu svim sehidima BiH !

S postovanjem , Šepo.

[Ramzess Veliki]

Svaka čast Šepo!

[SimkeA]

Nazalost, citajuci ovo sve i totalno rasulo koje je vladalo, moze se steci utisak da ove ceremonije "Odbrana Igmana" koje se predstavljaju kao sudbonosne za grad Sarajevo i BiH, uopste nisu opravdane.
Ja sam u tom periodu bio dijete, ali citajuci postove onih koji tvrde da su tada bili na Igmanu, mogu zakljuciti da ove manifestacije vise lice na srpsko obiljezavanje boja na Kosovu, te da otprilike toliko i imaju pokrice u realnosti.

Svima koji su casno dali svoj doprinos odbrani vjecna zahvalnost.

[JoseMujica]

otprilike si dobro shvatio...sjećam se da su nam nakom jedno 5-6 dana neprekidnog rokanja u rejonu Obješenjaka donijeli popunu municije po dvije kutije metaka po vojniku

tu je stvarno sreća da je došlo do formiranja UNPA zone

[gorgonzola]

evo dio intervjua sa divjakom u e-novinama gdje spominje igman.je li ovo tacno?

Oni su poštovali ono za šta su namenjeni. Oni nisu bili određeni da sprečavaju sukob nego da na neki način izveštavaju. Odluka saveta bezbednosti nije bila vojna upotreba nego više kontrola, sprečavanje nekih velikih masakara. Vojnici UNPROFOR-a su na isti način bili kao građani Sarajeva, komandanti su sprovodili politiku svojih država. Ja znam da su vojnici UNPROFOR-a u najtežim periodima odnosili hranu, vodu i pomagali da se uspostavi voda plin itd. Mogu vam i reći da je u jednom momentu UNPROFOR sprečio pad Sarajeva. To je bilo avgusta ’93. god. Datum koji se u našem patriotizmu naziva dan kada je spašena Bosna i Hercegovina. U junu ’93. god. dve trećine pripadnika Armije BIH je pobeglo sa Igmana i tada je reagovao Savet Bezbednosti naređujući Mladiću da zaustavi napade jer je ušao u zaštićenu zonu.

[JoseMujica]

pa trebalo bi ti jasno biti iz mog posta.....sve i da su htjeli ljudi nisu imali s čim da se bore.....niej bilo municije, a kamo li šta drugo, a napadaju te od jutra do mraka...mi smo srećom svi imali štekove, pa je svak od nas donio po 400-500 metaka.

naš napad na Golo brdo 28.7. doslovno su nas rasbucali artiljerijom, posebno minobacačima, a naši ne znam jesu li dvij granate ispalili. tu gdje sam ja bio....bilo nas po formaciji 2 voda (a skupa nekih 30tak ljudi jer smo bil idesetkovani prethodnim borbama) niko metka nije stigao opaliti već smo kopali rupe da glavu u zemlju gurnemo kad su nas zaštemali

[junkers]

može pričat ko god šta hoće,ponavljam i nakon potpisivanja primirja i proglašenja unpa zone, ofanziva i borbe su se nastavile još par dana,ovo govorim za pravac č.grobovi-obješenjak-lasički stan

[Ramzess Veliki]

Sjetih se jedne situacije za crknut' od smijeha, ono nakon što se potpisalo primirje i mi gore kopali bajte i nešto pomjerali linije ... naš Milan je mijenjao cigare za municiju sa Trnovljacima u svojoj smjeni. Miki negdje otišao, a trnovljaci došli na isto mjesto i traže "onog tipa što šverca cigarama" - jer mu nisu znali ime.
A kod nas se desila malo šarenija grupa u smjeni, i na pitanje gdje je taj, drug odgovara:
"Ljubiša, gdje je Milan - traže ga?"
"Ne znam Darko, maloprije je tu bio ..."
Trnovljaci su se sasrali od straha, mislili da svo vrijeme dolaze na neprijateljsku liniju!

[Nekako s proljeća]

Nazalost, citajuci ovo sve i totalno rasulo koje je vladalo, moze se steci utisak da ove ceremonije "Odbrana Igmana" koje se predstavljaju kao sudbonosne za grad Sarajevo i BiH, uopste nisu opravdane.
Ja sam u tom periodu bio dijete, ali citajuci postove onih koji tvrde da su tada bili na Igmanu, mogu zakljuciti da ove manifestacije vise lice na srpsko obiljezavanje boja na Kosovu, te da otprilike toliko i imaju pokrice u realnosti.

Svima koji su casno dali svoj doprinos odbrani vjecna zahvalnost.

Odbrana Igmana, bar onog dijela koji je do okončanja rata ostao pod kontrolom A RBiH , jeste strateški bitno za grad Sarajevo. Grad Sarajevo je razbio fizičku blokadu prokopavanjem tunela između sarajevskog naselja Dobrinja i tada slobodnih teritorija Hrasnice. Od nje se je uz rizičnu dionicu uz planinu Igman , preko Igmana održavala kopnena veza sa ostalim slobodnim teritorijama pod kontrolom A RBiH.
Vladala je logika da se konzerva (aludiranje na opsjednuti grad) ne može otvoriti iznutra već izvan. Igman je po svim pretpostavkama imao tu poziciju. Nažalost, ta njegova pozicija je bila zloupotrebljavana od strane raznih paravojnih jedinica ili jednostavno rečeno formacija koje nisu bile pod punom kontrolom A RBiH, koja se tek izgrađivala. I naravno imala unutar grada pod opsadom , slične probleme sa jednim dijelom formacija koje su bile dio snaga odbrane grada.

Vojnički rečeno , nije se poštovao princip jednostarješinstva . Ali hajde...

Deblokada grada Sarajeva je sa Igmana pokušavana u 1992 godini, mislim da su bili zimski uslovi (zbog mina na zamišljenom pravcu) ali se neslavno završila. Prije svega po ljude iz klimom blage Hercegovine ...

Odbrana Igmana u ljeto 1993 godine dolazi kao snažna vojna operacija VRS-a na području Bjelašnice i Igmana, čijim ovladavanjem bi se grad Sarajevo hermetički zatvorio , a na taj način bi se tokom mirovnih pregovora koje je nametala međunarodna zajednica , pozicija delegacije bosanske Vlade uveliko pogoršala. Bila bi u jednu ruku pred kapitulacijom.

Ja neću da palamudim o samim borbama koje su se vodile tada , iako pripadam dijelu jedinica koji su izašli iz Sarajeva kako bi spriječili snage VRS-e da ostvare svoj cilj. Ne zanimaju me danas ni manifestacije koje se organizuju tim povodom. Još me manje zanimaju komentari učesnika na temi koji prduckaju sa vremenske distance.

Da je bilo propusta , to nema sumnje. Da je bilo očekivanja , da će se izazvati vojna intervencija međunarodne zajednice, ili bar ukinuti embargo na naoružavanje A RBiH, jeste.

Ali ako vi zaboravljate ili ste zaboravili, da je bilo pojedinaca, sastava manjeg ili veće snage u okviru A RBiH, koji bi svojim životima spriječili da neprijatelj ostvari svoj cilj, ja vas moram podsjetiti na tu činjenicu. Nešto mi prduckanja ''generala nakon bitke'' ne predstavljaju bilo kakvu vrijednost.

Zato bih vas zamolio da malo povedete računa o vremenu i svim onim okolnostima koje su bile prisutne tada, kako bi imali realniji pristup temi u svojim komentarima.

[Ramzess Veliki]

Na Malom Polju su nam rekli da idemo nazad na Mrazište "da zatvorimo rupu u liniji odbrane" ... Čim smo krenuli, naišli smo na njihovog izviđača koji nam je zbrisao. Tad sam rekao ekipi da nema tu nikakvih linija, nego da idemo ofanzivi u susret, i da je vrijeme da se oprostimo, da iza nas ostaje "Sultan Fatih" koji je bio sastavljen od neke djece i da će se razbježati čim zapuca i ako nas prođu da će se zatvoriti obruč. Samo jedan naš borac je pukao i poslali smo ga nazad. Na Veliko polje smo ušli kod Mrazišta iz dva pravca da u slučaju da jedna grupa upadne u zasjedu druga može da joj pomogne. Na Mrazištu sam rasporedio momke na velikoj udaljenosti jer nas je bilo samo desetorica a trebalo je pokriti makadamski put od hotela Igman i glavnu cestu. Nastaviću.

Da nastavim:
Sa malog polja smo ponijeli jednu zolju i RB sa tri granate koje su Zukini ostavili za sobom, kao i hand-granate. Popeo sam se na hotel i obratio pažnju na teren - ako čete obiđu čistinu Velikog polja, doći će ispod ili iza nas. ovog zadnjeg sam se bojao pa sam poslao Muhu na tu stranu i rekao mu da pojedinačno pročešlja šumu na toj strani. Nakon toga je počelo ...
Čuli smo tri prage od Igmana, kaže mi Patak poderaće nas bez direktne borbe. Sjetimo se da nema razgovornika i da su linije otvorene za prisluškivanje i počnemo razgovor na naše dvije motorole:
Ja: (Hladnim glasom) "Kosa 26 zove Kosu 25 ... čujem da imate nekih problema dolje, poslaću vam tri Strijele da to riješite ..."
Patak: (Viče kao u žaru borbe)"Ne šalji nikoga (imamo kitu a ne Strijele), pusti ih da idu kako smo planirali, zatvorićemo ih ovdje u potkovu i satrati, samo neka idu!"
... Trenutak nakon toga prage se vraćaju iza hotela Igman, i popušta pritisak na naše desno krilo. ponovo se penjem na hotel Mrazište i vidim da se čete pregrupišu i šire ispod ceste ... i kako nam dozvoljavaju da ih vidimo, sumnjam na opkoljavanje iza leđa ...

[Ramzess Veliki]

Rješavam izvući jedinicu, i zovem načelnika brigade na Malom Polju:
"Kosa 26 zove Kosu 21 ... ovdje postaje gusto, postupiću po nahođenju." (Htjeli smo se izvuči jarkom iz ove loše pozicije i okrenuti situaciju - napasti njihovo čelo ispred Velikog polja ili im zaći za leđa)
Načelnik odgovara: "Nipošto se ne povlačite, znam da vas je malo, morate izdržati!"
To je bilo potpisivanje smrtne presude. Sad su četnici znali da nas je šaka jada ... i počinje krhanje sa svih strana ... Srećom por. Handžić je čuo taj razgovor, odmah oteo golfa nekom šverceru i sa još trojicom iz Šklapa gas pravo do hotela oko kojeg su nas zbili. Na cesti sreću grupu koja nam je krenula za leđa, i pokose ih rafalima sa prozora, i upadaju u borbu. Čete izlaze ispod ceste - kornjače ... Sejo iz Šklapa pada pogođen sijačem kroz laki pancir, metak u srce, Nermin kosi tog četu PM-om, Handžić prebacuje Seju preko ramena i vadi ga i naređuje povlačenje. Mi u brzini formiramo čelo, bok i začelje sa protuoklopima, pokriva se glavnina a bokovi se smjenjuju. Iza nas grme kamioni - počelo je gonjenje ... u svoj toj frci i trčanju kroz šumu dalje od ceste, naiđemo na - koga drugog (i koja vjerovatnoća ...) na tog idiota načelnika! Talijanske cipelice i pumparica. Gdje li je on koji k... krenuo? Unesem mu se u lice i kažem - "Kanal se sluša ... kaži sljedeće u eter (momcima iz "Sultan Fatiha"koji su na Malom Polju, pobiće nas u mraku ...): Ostavljam ekipe za zasjedu i zaprečavanje, pripremite se za doček glavnine."
Načelnik uzeo motorolu i udara je šakom, kao u nervozi i govori "Koja je šifra, zaboravio sam šifru ... "
Vadim svoju motorolu, pokazujem mu je i podižem cijev ... "Načelniče, ima još motorola ... "
Stao je, pogledao me i izgovorio u eter ... "Ostavljam ekipe za zaprečavanje i zasjedu, pripremite doček glavnine snaga."
Istog momenta sve je stalo, kamioni su se pogasili i nastupila je sablasna tišina. Potrčali smo prema Malom polju da se pokušamo organizirati. U mraku koji je pao za petnaestak minuta nesta nam načelnik ... dolazimo na Malo polje ... PRAZNO!!! SVE PRAZNO!!! Stali smo u šoku, obilazimo oko hotela ... nikoga ... uto me na motorolu zove Handžić ...

[Ramzess Veliki]

... "Krenite prema Hrasnici, načelnik je izdao naređenje za povlačenje. Svi su već krenuli."
(I sad sam u šoku dok ovo pišem ...)
Istog momenta smo znali da ne možemo više ništa uraditi, i pretpostavili smo da će čete zatvoriti obruč oko Sarajeva, i da ćemo ga mi probijati. Pobacali smo svu garderobu i sve što nam neće trebati i počeli u rančeve i transportne vreće trpati što više možemo municije, bombi, granate za RB ... svako jedan ranac i između sebe transportnu vreću, puške preko leđa.
Krenuli smo i stigli kolonu ... sablasno je to izgledalo ... i dugo je trajalo. Svi smo šutali i bili smo u šoku. Omerica je u šoku i od iscrpljenosti počeo halucinirati, priviđaju mu se Dobrinjske zgrade ... opalim mu šamar da se dozove ... zahvali mi se. Nosim municiju i više ne mogu - padam u jarak ... ne mogu da ustanem i pomislim - da me hoće zaklati, ubiti, ne mogu više podnijeti ... samo da ovo prestane. Podižu me i krećem dalje. Vučem onu municiju kao i svi drugi ... pucaju im žuljevi jer su obukli nove čizme koje su našli u hotelu. Mislim da smo negdje ušli u neke kamione, mislim i da smo ih oteli, tog dijela se više ni ne sjećam, uglavnom sišli smo u Hrasnicu i ušli u školu, tu su bili i Dobrinjci koji su razbucani dan ranije, mislim na Hojti. Spavamo po stolovima i na podu. Ujutru postrojavanje ... neki tip ... viče nešto ...
"Braćo moja, suborci moji, moram vas poslati nazad ..."
Izađem - "Izvini, a koji si sad ti?"
- Komandant korpusa Karavelić
- Komandante, ovi ljudi ne mogu nazad. Imaju otvorene rane na nogama. Iscrpljeni su i treba im 24 sata da dođu sebi.
- Ja MORAM poslati 220 ljudi ovog momenta na Igman!
- Komandante, 24 sata odmora i ne brini se, probićemo liniju, poderaćemo ih. Ovo što vidiš je najbolje sa Dobrinje, možemo sve. Ali nakon 24 sata. Pošaljite civilnu miliciju, a mi ćemo ih zamijeniti.
....

[al_akhisari]

Rješavam izvući jedinicu, i zovem načelnika brigade na Malom Polju:
"Kosa 26 zove Kosu 21 ... ovdje postaje gusto, postupiću po nahođenju." (Htjeli smo se izvuči jarkom iz ove loše pozicije i okrenuti situaciju - napasti njihovo čelo ispred Velikog polja ili im zaći za leđa)
Načelnik odgovara: "Nipošto se ne povlačite, znam da vas je malo, morate izdržati!"
To je bilo potpisivanje smrtne presude. Sad su četnici znali da nas je šaka jada ... i počinje krhanje sa svih strana ... Srećom por. Handžić je čuo taj razgovor, odmah oteo golfa nekom šverceru i sa još trojicom iz Šklapa gas pravo do hotela oko kojeg su nas zbili. Na cesti sreću grupu koja nam je krenula za leđa, i pokose ih rafalima sa prozora, i upadaju u borbu. Čete izlaze ispod ceste - kornjače ... Sejo iz Šklapa pada pogođen sijačem kroz laki pancir, metak u srce, Nermin kosi tog četu PM-om, Handžić prebacuje Seju preko ramena i vadi ga i naređuje povlačenje. Mi u brzini formiramo čelo, bok i začelje sa protuoklopima, pokriva se glavnina a bokovi se smjenjuju. Iza nas grme kamioni - počelo je gonjenje ... u svoj toj frci i trčanju kroz šumu dalje od ceste, naiđemo na - koga drugog (i koja vjerovatnoća ...) na tog idiota načelnika! Talijanske cipelice i pumparica. Gdje li je on koji k... krenuo? Unesem mu se u lice i kažem - "Kanal se sluša ... kaži sljedeće u eter (momcima iz "Sultan Fatiha"koji su na Malom Polju, pobiće nas u mraku ...): Ostavljam ekipe za zasjedu i zaprečavanje, pripremite se za doček glavnine."
Načelnik uzeo motorolu i udara je šakom, kao u nervozi i govori "Koja je šifra, zaboravio sam šifru ... "
Vadim svoju motorolu, pokazujem mu je i podižem cijev ... "Načelniče, ima još motorola ... "
Stao je, pogledao me i izgovorio u eter ... "Ostavljam ekipe za zaprečavanje i zasjedu, pripremite doček glavnine snaga."
Istog momenta sve je stalo, kamioni su se pogasili i nastupila je sablasna tišina. Potrčali smo prema Malom polju da se pokušamo organizirati. U mraku koji je pao za petnaestak minuta nesta nam načelnik ... dolazimo na Malo polje ... PRAZNO!!! SVE PRAZNO!!! Stali smo u šoku, obilazimo oko hotela ... nikoga ... uto me na motorolu zove Handžić ...

...čovječe, napiši roman, ovjekovječi događaj

[Ramzess Veliki]

... General je zagalamio:
- Kokoške jedne, mogu vam samo reći IŠ !!! ko neće da ide neka preda oružje!
Istog momenta momci iz bataljona su počeli bacati puške na gomilu, one puške koje su pokupili iza Trnovljaka jer ih je general bez oružja poslao na Hojtu koja je već bila pala, jedva su glave sačuvali, a neki su se javili tek iz kiseljaka nakon 5-6 dana ...
Kažem ekipi - Ovo je naše oružje, nije nam ga niko dao. Sve što imamo sami smo zarobili.
Dođe Omerica - To ni vi ne date oružje? Bićemo zajedno.

Otišli smo u učionicu. Dolazi naš oficir kome neću spomenuti ime i kaže: Ne dajte oružje. Karavelić je izgubio Igman i traži krivca. Ako predate oružje vas će okriviti. Već je poslao po vojnu policiju.

Pogledao sam ekipu i rekao: Na oružje. Idemo u proboj.
Razvukli smo protuoklope i istrčali napolje i zauzeli dominantne položaje. Ostali Dobrinjci grabe oružje sa one gomile i pridružuju nam se. Mi smo se iskalili u uličnoj borbi, ovo je naš teren.
Niko ne dolazi. Čekamo.
Dolazi poručnik .. "Momci, stigla su pojačanja na Malo polje. Linije su stabilne. Zaslužili ste odmor, kamioni dolaze da vas prebace do tunela, idete na Dobrinju.

[_aja_]

...sva se naježih, da srce pukne.

[Ramzess Veliki]

...čovječe, napiši roman, ovjekovječi događaj

Ma često se ne sjećam mnogih stvari, valjda onaj odbrambeni mehanizam ... skoro me drug ubjeđivao da sam bio sa njim u nekoj akciji koje se ja nikako ne mogu sjetiti ... a i bolje je tako. Kad bismo se svega sjećali iz tog perioda, poludjeli bismo načisto.

[al_akhisari]

...respekt

[Tigar1]

Jaraniko trebao bi ti knjigu napisati... u ovih tvojih par postova se može itekako vidjeti svo ono naše poznato ''bosansko šalabajzanje'', površnost i neuređenost, pogotovo kad govorimo o ljudima koji bi nas, kao trebali voditi, paušalni i ishitreni potezi koji nekada, nažalost, mogu jako mnogo da koštaju...

toga smo danas i svjedoci redom po sudovima, općinama, kantonalnim institucijama, a Boga mi i državnim...

mnogo magistara a znanja još manje...

[Ramzess Veliki]

Jaraniko trebao bi ti knjigu napisati... u ovih tvojih par postova se može itekako vidjeti svo ono naše poznato ''bosansko šalabajzanje'', površnost i neuređenost, pogotovo kad govorimo o ljudima koji bi nas, kao trebali voditi, paušalni i ishitreni potezi koji nekada, nažalost, mogu jako mnogo da koštaju...

toga smo danas i svjedoci redom po sudovima, općinama, kantonalnim institucijama, a Boga mi i državnim...

mnogo magistara a znanja još manje...

Nažalost, tako je to bilo tih prvih godina. Haotično, neplanski ... komandni kadar se određivao u ulici među nama. Kakvih je tu sve fula bilo, recimo prvi komandir naše čete TO ... (nas trojica smo je naoružali, jedan je bio policajac a nas dva klinca trčali sa njim po dojavi iz haustora i ulazili u napuštene stanove i nalazili svakakvog oružija), pojavi se lik kojeg uopšte nismo znali, a jedva smo se znali inače, i pita da izaberemo komandira. Zatim petorica zaviču kako se on pokazao u borbi (mi se čudili u kakvoj je borbi mogao biti kad nije kao ni mi makao iz ulice ...) i da on treba biti komandir, i mi šta ćemo, izglasamo ga. Ta petorica - poslije shvatimo - njegovi ahbabi, i on njih postavi u svoj štab, i jebi ga. Dobijemo jedno smeće za komandira čete, poslije to isto smeće postane komandant trećeg bataljona ... kad su mu ljudi ginuli na Igmanu, njega našli pijanog u jarku, nalokao se u Hrasnici. Kad ga je mina drmnula na Igmanu i ranila u nogu, čitav bataljon je kleo što ga ne ubi.
Ali imali smo mi i legendi, dobrih komandanata i istinskih heroja ...