Pa...meni je sveto ono sto je moje, kao sto je i vjernicima sveto ono sto je njihovo.
I uvijek kada se o ovome prica, namece se identicno pitanje - po cemu je jedno bitnije od drugog?
A, po pravilu, tu se uvijek postavlja "sistem" gdje je religijsko bitnije od nereligijskog, nazvacu to ateistickog. Iz kojeg razloga bi to nesto religijsko, pa ma sta da je, bilo bitnije, postovanije i sl. od nereligijskog, ili recimo ateistickog?
Imam ja odlican primjer ovoga, kad se jaranov brat zenio. On ateista, ona katolkinja. I zapela ona da se vjencaju u crkvi jer njoj to "znaci". Mladozenja se zateleb'o, pa mu svejedno, ali zato mladozenjin buraz, takodjer ateista, nije bio zateleban i hladno rekao - hajte, samo nemojte od mene ocekivati da to odobravam i da udjem u tu crkvu. Isto mu rekli i ostali u porodici, od matere i oca, pa nadalje, a cak i neki rodjaci koji su takodjer katolici.
Mlada se tu pocela bacakati, kao - nije joj jasno zasto je to problem jer je on (mladozenja) nista, pa ako njemu ne smeta, zasto smeta porodici?
Mladozenjinom burazu se na to kosa na glavi digla (a haman je celav
), i upitao je sta joj znaci to da je on "nista", da bi ona rekla - pa, ateista...to je nista u vjerskom smislu.
Ovaj joj onda sasuo sve i svasta na to da je "ateizam" nista, i naravno - nije zaboravio spomenuti da je na isti nacin kako je za nju ateizam "nista", tako i za njih njeno katolicanstvo "nista", nula, izmisljotina, nebuloza, glupost, itd., a onda je upitao da li bi pristala da se nakon crkve odu vjencati i u dzamiju jer, ipak, njegov otac je musliman. Naravno, odgovor je bio kategorican - NE (samo jos sto nije rekla "ni mrtva").
Elem, od crkve ne bi nista, samo opstinsko vjencanje. Da li ga je kasnije odvukla i u crkvu, ne znam. Vjerovatno jeste, posto je on (mladozenja) malo poplitak, tacnije predobar u dusi, i nikome ne zna reci NE ni za sta.
a sad hajmo vrijeme je dorucku