#726 Re: Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))
Posted: 22/01/2016 15:15
Ča je život vengo fantažija - priča o Roku i Cicibeli
To je bilo ka u priči, Roko nije jema ništa, Cicibela još i manje
Ali jubav sve izliči, on je bija anarkišta, jemali su i kumpanje
To je bilo ka u priči, puno luštri i friškina, ma je isto priča prava
čulo se i grubih riči, bumbilo se puno vina, bolila je digod glava
Trči vrime, cvili maška, traje jubav pusta, siromaška
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantažija
Trči vrime, cvili maška, traje jubav pusta, siromaška
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantažija
To je bilo ka u priči, živili su ka golubi, i nosili svoje brime
S puno srca, malo riči, goli, bosi, gladni, grubi, volili se cilo vrime
To je bilo ka u priči, kad su bili puno jidni, bombe, rašpe livorvere
I sve druge strasne riči, vikali su oni bidni, ma su prošle te nevere
To je bilo ka u priči, malo sriće, puno jada, puno zime i propuva
Ali jubav sve izliči, boje vengo sto balada, boje vengo štruca kruva
To je bilo ka u priči, ma ih više ovod nima, na dnu mora su gajete
Sve beštime, grube riči, sve je prošlo poput dima, vrime metlom sve pomete
Trči vrime, cvili maška, traje jubav pusta, siromaška
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantažija
Šaka suza, vrića smija ča je život vengo fantažija.
Roko i Cicibela
Roko Ljubica, zvan Balauska, ribar iz Slatina, zaljubio se u Dujku (znanu kao Cicibela), kćer nosača Špire Bašića i kućanice Mande Drljače iz Velog Varoša, pa su svoje gnijezdo svili tamo gdje su jedino i mogli - na starom brodu koji su neprestano krpali cementom.
U časopisu Vijenac Matice hrvatske iz 1999. godine, Anatolij Kudrjavcev zapisao je kako je Cicibela puno psovala pa bi Splićani znali reći: “Beštimaš ka Cicibela.” Ona je, pak, svojem Roku skupljala opuške cigareta i kuhala mu brujete, a on je lovio ribu, koju su jeli ili prodavali za vino, kruh i duhan. A ponekad i za koji komad mesa. Nisu se trebali brinuti za higijenu u svojem domu, posve lišenom svih suvišnosti, i to je zaista bio sretan i slobodan život u slozi i ljubavi. Djece nisu imali, samo psa Belinu.
Bogati susjed iz obližnje kuće se bunio protiv lajanja, pa je na koncu dao otrovati Belinu. To je bio razlog zbog kojeg je Roko postao žestoki socijalist, protiv bogataša, i tu je svoju ideologiju, čim bi se nabavilo dovoljno vina, zastupao u temperamentnim monolozima koje je razumjela samo njegova Cicibela. Roko i Cicibela umrli su u ruševnoj kućici u Antonovoj ulici gdje su boravili.
“Držeći se za ruke, osluškivali su poruke beskrajnih daljina koje su im se primicale, a čela su im zajednički gorjela, kao u ono davno doba kad su prvi put zajedno prenoćili u Rokovoj gajeti na Matejuški. Nisu više trebali ni mogli govoriti, a oči su im se zaklapale od divne nemoći. I tako su skupa otišli. Pa su, poslije, na tom mjestu neki ljudi zatekli dva napuštena tijela i odnijeli ih ukopati na novom gradskom groblju Tršćenice”, zapisao je Kudrjavcev.
1978. o njima je snimljen film Roko i Cicibela u režiji Stipe Delića u kojem su glavne uloge igrali Boris Dvornik i Semka Sokolović-Bertok.
: