Ovo pišem samo zbog svih onih koji će kao i ja jednog dana potražiti na internetu pomoć kod prestanka pušenja. Ja sam iščitala sve moguće forume, tri puta čitala knjigu, ako nisam i četiri, od Allena Carra, ali ništa nije pomagalo. Svaku noć bi legla sa željom da prestanem pušiti, možda i bacila cigare, a onda ujutro ustanem i PANIKA. Bojala sam se tako života bez njih, da nisam ni pokušala vidjeti kako izgleda taj život. Prestajala sam 4-5 puta, nikada nisam prešla 20 dana, uhvatila bi me svaki put panika kad znam da je KRAJ, da smo se moje tadašnje voljene cigare i ja rastale

.
Prestala sam pušiti tako što smo jedno poslijepodne muž i ja razgovarali o finansijskim problemima, koje zaista i imamo, ali smo pušili tri kutije dnevno, on dvije, ja jednu, što je 12 KM dnevno, a mjesečno negdje oko 360 KM. Nisu bile ni finansije opet problem, oboje radimo, bez obzira što nismo imali para zbog cigara, strpili bi se, izvlačili, nekako krpili kraj sa krajem, iako možemo lijepo živjeti i bez brige. Problem je bilo zdravlje, lijenost, jednoličan i dosadan život, cigare tamo, cigare ovdje, cigare lijevo, cigare desno, naš brak je svoje temelje imao na cigarama

..brinemo se mi, kako ćemo izgurati ovaj mjesec, puno troškova, ako budemo i pušili, ostati će nam samo 80 KM, a s obzirom da imamo dijete, to je kao da ništa nemaš..u tom trenutku sam pušila cigaru..i onda se desio nekakav klik, nešto, što ja ni dan danas ne mogu objasniti. Ugasim cigaru na pola, kutiju njemu dam i stvarno sa suzama u očima od sreće mu govorim "ja više ne pušim", kao u filmu nekakvom ali je stvarno tako bilo. Navečer govori on hajmo zapaliti, pa rekla sam ti, ja više ne pušim..i nisam i neću više nikad zapaliti.
Prva tri dana je moje tijelo htjelo nikotin, imala sam nizak pritisak, spavalo mi se konstantno, tijelo mi je bilo izuzetno nadraženo i smetao mi je svaki dodir. Pomislila sam mnogo puta na cigaru, da se ne lažemo, deset godina je iza mene pušačkog staža, nisam mogla tek tako ustati jedno jutro i zaboraviti to sve. Kafa, jelo, izlasci, alkohol, sve su to bili neki okidači. Imala sam razumijevanje za sve, prije sam se bojala i svake pomisli na cigare kad prestanem, jer sam znala da će me vratiti istim. To razumijevanje mi je mnogo pomoglo, govorila sam sebi "dobro, znaš da si to unazad deset godina radila, nije to ništa strašno, eto prolazi, tvoje tijelo to hoće, ti nećeš, ti to više ne želiš", ili "eto, sad kad bi zapalila opet bi se kajala i govorila da sam kreten i da moram ponovo prestati pušiti, što je opet problem". Bez obzira što su prošle tek dvije sedmice, ja znam, mogu se sad zakleti da je nikada više neću zapaliti.
Seks je fenomenanal, bio je i prije, ali je nakon prestanka 80% bolji. Nikada nisam umorna, mogu raditi 24h dnevno a da ne padam u komu

..ne smrdimmmm (sad tek osjetim kako pušači smrde)..nemam više problema sa srcem (imala sam užasnih zbog čega sam i na preglede išla)..počela sam sa sportom da se bavim i jednostavno da UŽIVAM U ŽIVOTU. Zaboravila sam kako miriše "napolju" poslije kiše, zaboravila sam kako ruža može mirisati, kako parfem kod mog muža miriše, jer bi ga "jedva" osjetila..
Dug je post, ali šta ću, ključ uspjeha jeste razumijevanje sebe samog, ne mržnja ili šta već. Ja se ne ljutim na sebe što sam pušila zadnjih deset godina, samo sam razočarana i pomalo tužna jer sam propustila mnogo stvari zbog cigara. Nemojte i vi da propustite, krenite i vidjet ćete kakav je život bez njih, naravno, morate misliti pozitivno
