numizmatic wrote:SmokingMan wrote:Sve ima svoje razloge.
MysteriousMan
Haj taman sam u potrazi za nečim novim otkako sam došla pred kraj Naruta
tako da mi ovo ide na listu
Mada me iznenađuje da ti se sviđa moram priznati. Jesi li gledao Clannad?
Btw Noragami
Vrh!!
Misterizozan sam poput Kosmosa,i volim njegovu prirodu.
Dok nisam upozao jednu sada,meni jako dragu osobu koja se duboko nastanila u mome srcu,čak iako nismo uspjeli postati ništa više od prijatelja (ali ne žalim,jer znao sam da nikada ne bi mogli pružiti jedno drugome ono za čime svako od nas toliko žudi[/b],eto ostali smo jako dobri i prisni prijatelji,bolje reći kućni,ona je se skrasila sa osobom za kojom je toliko tragala.Sada žive zajedno.I ja sam sretan zbog toga.Zahvalan sam joj jer me je naučila šta znači istinski voljeti nekoga,bez površnosti.I da budem iskren nikada nisam nikoga toliko volio,ona je moje duševno zadovoljstvo.I ja je smatram dijelom svoje porodice.) uopšte nisam volio romantični anime sa primjesom drame.A sve je nekako počelo sa njenim preporukama.Na početku je sve bilo,gledat ću,ostavit ću to za drugi dan,je sam baš bio u jednom jakom anksioznom stanju,kada mi nije bilo ni do ničega,nisam imao nikako dobar san,slabo sam jeo,pio sam puno kafe,jednostavnije rečeno,sav sam bio naelektrisan.
Elem,sve je počelo sa nečim daleko do romantike,Grave of the Fireflies,nakon kojeg sam ostao apsolutno oduševljen,pomalo opčinje dubinom tematike,empatije i drame koja je prožimala čitav film.Uslijedio je nedugo zatim i Gardens of words,jednostavno priča me je toliko dirnula da nisam mogao kraj filma dočekati bez suza,tako je isto bilo i za Your name,pa i 5 centimeters per second na kraju,kojeg sam toliko osobno shvatio,ponajviše zbog Tonoa Takakija,jednostavno kada gledam anime ja moram i da osjetim sve emocije koje osjete i glavni likovi,jer drugačije ne mogu da shvatim dubinu priče,a poruka koja se želi prenijeti gledatelju mi je jako bitna.Ja jednostavno prezirem sjediti 1,5 sat a da iz gledanja animea ne izvučem neku poruku za sebe.
Ah...Citat iz jedne od najljepših scena u animeu 5.centimeter per second.
...And right then it felt like I finally understood where everything was, eternity,the heart,the soul.It was like I was sharing every experience I'd ever had in my past 13 years.And then,the next moment,I became unbearably sad.I didn't know what to do with these feeling.Her warmth,her soul.How was I supposed to treat them? That,I did not know.Then right then,I clearly understood that we would never be together.Our lives not yet fully realized,the vast expanse of time.They lay before us and there was nothing we could do.But then,all my worries,all my doubt,started melting away. All that was left were Akari's soft lips on mine.
Kao i još drugi neki,meni dragi....
In the end, the train stood 2 hours motionless in the middle of nowhere.
Every minute seemed like an eternity.
Time felt crept by slowly, with clear malice towards me. All I could do was grip my teeth and try to hold back my tears...
Akari... Please, don't wait for me...
If you'd just go home.
Yesterday, I had a dream... A dream I have had since long ago. In that dream, we had yet to turn 13. We were in a vast countryside, completely covered with snow. The lights of the houses extended far into the distance, a dazzling sight. We walked on the thick caprpet of fresh snow, but did not leave any footprints. And like that... 'Someday we will be able to watch the cherry blossoms together again'. Both of us, without any doubt... That's what we thought.
Volio bih da sutra mogu ustati i reći da ovaj anime nikada nisam ni pogledao,samo zbog velike nostalgije i želje da ga opet iznova pogledam.
To su animei koji ispunjavaju moj život,romansa,drama,tragedija.
