Navodno smo ušli u završnu fazu pregovora o reformi izbornog zakona, a vjerovatno u još jedan u nizu pokušaja lomljena predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da pristane na sporazum koji suštinski odbacuju sve ili skoro sve stranke sa sjedištem u Sarajevu.
Predstavnik SAD-a za reformu Izbornog zakona Matthew Palmer i Direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst vješto su iskoristili američke sankcije Miloradu Dodiku kako bi ponovo oživjeli pregovore o izbornoj reformi. Osim toga, na ruku im je išao i poziv predsjednika Srbije Aleksandra Vučića upućen Dodiku da se vrati u institucije BiH.
Američke sankcije su stvorile privid da su namjere Dodika da nezakonito ospori nadležnosti države na prostoru RS-a konačno zaustavljene, a nisu. Njegova najava povratka u institucije ne znači nužno i funkcionalnost istih, ali strancima to znači mogućnost da se na drugoj strani provede dogovor oko Izbornog zakon jer znaju da će Dodik podržati sve ono što je u interesu HDZ-a.
Uprkos tome što je kriza, u većoj ili manjoj mjeri, zajednički generisana od Dodika te donekle i Čovića koji nikada nije osudio politiku Dodika, medijatore to previše ne interesuje, jer sve je podređeno rješavanju izborne reforme, pa makar to značilo umanjivanje opasnosti koju predstavlja politika trenutnih vlasti RS-a.
Hrvatsko protivljenje sankcijama Miloradu Dodiku je sasvim logično, jer bez podrške SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH izbornu reformu nije moguće provesti.
Također, ono što je primjetno, medijatorima se žuri jer bi zvanični stav njemačke vlade, koji je nedavno najavljen, da se izbori trebaju održati po postojećim pravilima, ako već nije moguće postići dogovor, definitivno značio i propast misije Palmera i Einchorst. Indikativna je današnja izjava visokog predstavnika Christian Schmidta da će se sigurno održati izbori 2022 godine. Jedino što pregovore drži u životu je strah Bakira Izetbegovića da bude okrivljen za propast pregovora, ništa više ništa manje.
Jučerašnji sastanci sa predsjednicima svih opozicionih stranaka Palmer i Einchhorst iskoristili su da u javnosti stvore atmosferu da su svi podjednako uključeni u oblikovanje izbornog zakona, a što je daleko od istine. Odluka Naše stranke, SDP i DF da neće učestvovati u daljim pregovorima ni malo nije pokolebala međunarodni dvojac, upravo suprotno, krenula je neumska epizoda, a potvrdilo se da se nikad nije ozbiljno ni računalo na njih osim u gore naznačenom smislu.
Ipak, predsjednici opozicionih stranaka su prvi put odbili biti fikus u igri međunarodnih medijatora, gdje se temeljni pregovori uvijek vode između Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, jer je ustavnu reformu moguće provesti bez spomenutog trojca. Ne treba sumnjati, sve srpske nacionalne stranke podržat će izmjene izbornog zakona, tako da je mogućnost da opozicija blokira neki dogovor minimalna.
Isto tako, to je i jasna poruka građanskim strankama, bez obzira na broj glasova koji dobiju na izborima uvijek će biti predstavljeni samo kroz bošnjačku kvotu, jer oni za medijatore nisu faktor, već smetnja.
Koliko god se Palmer i Eichhorst trudili da pokažu da im je stalo do interesa Bosne i Hercegovine, još jednom je važno podsjetiti da je Palmer učestvovao u pregovorima koji su imali za cilj etničku podjelu Kosova, princip koji bi nanio nemjerljivu štetu interesima BiH.
Osim toga, a to je danas Palmer svojim medijskim istupom potvrdio kada je kazao da se vode "teški pregovori" u vezi tehničkih izmjena, medijatori svjesno odvlače pažnju s onog što je najbitnije, Dom naroda.
Uprkos tome što presude Evropskog suda za ljudska prava ne traže implementaciju principa "legitimnog predstavljanja", na način da u domove naroda, Hrvate biraju samo Hrvati, ili Bošnjake samo Bošnjaci itd, okvir pregovora je takav da se na svaki mogući način pokuša HDZ-u osigurati kontrola hrvatskog kluba u federalnom Domu naroda.
HDZ se u svojoj argumentaciji poziva na presudu Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, međutim, ako je HDZ upravu i ako zaista smatra da ova presuda garantuje princip "legitimnog predstavljanja" ima mogućnost poslati novu apelaciju Ustavnom sudu i osporiti one dijelove Ustava Federacije BiH koji garantuju da svaki kanton daje makar jednog delegata iz svakog od konstitutivnih naroda. Međutim, HDZ je apelaciju kojom je problematizirao dijelove Ustava FBiH uputio 2018. godine, pa istu povukao. Zapravo, HDZ vrši pritisak na SDA da im političkim putem, kroz promjene Izbornog zakona, isporuče nešto što vjerovatno ne mogu dobiti sudskim.
Mnogi su saglasni s tezom da je praksa pokazala da zapravo sve što HDZ radi zadnje dvije decenije ima za cilj ostvarenje spomenute kontrole. Ako je već tako, kako će Dragan Čović prihvatiti reduciranje ovlasti Doma naroda kad je u cijelu ovu avanturu krenuo upravo zbog Doma naroda, a ne Predsjedništva BiH? Iako se pronađe kompromis za Predsjedništvo BiH, neće puno vremena proteći, a da se opet ne otvori pitanje Doma naroda.
S tim u vezi, postoji realna opasnost da medijatori pokušaju stvoriti privid kompromisa koji bi u javnosti bio predstavljen kao srednje riješenje, ali bi praktično značio politički trijumf Hrvatske i HDZ-a.
To se može napraviti na način da HDZ navodno pristane na reduciranje ovlasti Doma naroda FBiH, ali da spisak onoga što predstavlja vitalni nacionalni interes bude tako široko postavljen da nijedna odluka, baš kao što je to sad slučaj, ne može proći prilikom glasanja. Takvo reduciranje bi se "prodalo" javnosti, dok bi se način biranja hrvatskog kluba, a što je interes HDZ-a, promijenio na način da se broj hrvatskih delegata koje imenuju kantoni promjeni i da više od 2/3 delegata biraju većinski hrvatski i mješoviti kantoni gdje HDZ ima značajnu glasačku bazu, a što do sad nije bio slučaj.
Ne uspiju li u Neumu, međunarodni medijatori će vrlo lako, a što praksa pokazuje, pomjeriti rok i nastaviti ubjeđivati javnost da su pregovori u ovakvom formatu u interesu BiH.
Palmer i Eichhorst pokušavaju resetovat politički sistem u Bosni i Hercegovini na početne postavke, vraćajući nas u 1995. godinu, ali bez jakog visokog predstavnika i podrške desetine hiljada vojnika koji su jedan potpuno nefunkcionalan sistem najstojali učiniti koliko toliko stabilnim.
Jednom kada se u takvim okolnostima neko opet odluči krenuti u nove blokade, kao sada predstavnici RS-a, ne samo državnih institucija, već sa novim izbornim zakonom i federalnih, institucije će se neminovno urušiti, a neki novi medijatori će nas ubjeđivati da je podjela Bosne i Hercegovine u interesu mira i stabilnosti Balkana.
