Dugo je trajala ta predaja. Krenuli smo iz podruma nakon doručka, a već je padao zlokoban mrak kad su nas kamionima doveli na Ovčaru. Pretovarili su nas u autobuse, nekakve vojne s drvenim klupama. Rezervist koji nas je vozio ispričavao se zbog onoga što su napravili, govorio da je mobiliziran, ali i njega su babe psovale. Kad je on ušutio, ušutjele su i one.
Noć smo proveli pod stražom u Adaševcima, mjestu u Srbiji blizu Šida, na odmorištu uz autocestu Zagreb-Beograd. Nitko se nije pomaknuo kad su došli Beli orlovi i počeli izvlačiti ljude iz autobusa. Nismo se usudili ni gledati, samo smo ljude iz Crvenog križa koji bi povirili u bus tu i tamo upozoravali na krv koja je prekrivala beton. Ne znam jesu li ikog ubili jer nisu pucali. Ali jauci su bili stravični.
Kad je svanuo dan, odvezli su nas u Bogdanovce, nekakvim poljskim putovima. Rekli su da nas žele poslati u Hrvatsku, ali da nas Tuđman neće i da je bolje da odemo u Srbiju, da će se Crveni križ pobrinuti za nas. Iza naših autobusa parkirali su tenkove i cijeli dan pokušavali su nagovoriti branitelje Vinkovaca da im otvore put u minskom polju, pa će nas poslati. Bio sam ponosan što nisu pali na tu 'foru'. Čuli smo ih kako razgovaraju preko motorola i svima nam je bilo drago kada je nekakav kapetan JNA tražio da mu daju na vezu 'oficira' ZNG-a, da se dogovore. Jedini odgovor bio mu je da ZNG ima časnike i da nema dogovora.
Noć pokolja na Ovčari
Te su nas noći vratili na Ovčaru. Autobus su uvezli u jedan od hangara. Neki mladi vojnik rekao nam je da se ne udaljavamo od autobusa jer 'ima puno četnika' i da se 'puca na sve što se kreće'. Nitko se nije usudio ni otići pišati. Cijelu tu noć u drugim su hangarima ubijali ranjenike. Slušali smo rafale i turiranje bagera, što je trajalo cijelu noć. Znali smo da ubijaju ljude, ali nismo imali pojma da su to ranjenici iz bolnice. Čekali smo kada će na nas već jednom doći red. Nitko se nije mogao ni pomjeriti, progovoriti riječ ili dvije. Svi smo sjedili kao katatonični. Zaspao sam sjedeći na drvenoj klupi vojnog autobusa, uz tu pucnjavu i bagere, potpuno slomljen. Spavao sam dok su ih ubijali, ukočen na drvenom sjedalu među ljudima koji su gledali u prazno. U tom busu, s nepunih 13 godina, bio sam najstariji muškarac, jedini u svojoj užoj i široj obitelji za kojeg smo bili sigurni da je u tom času još živ.
Ujutro su nas odvezli u Šid, u kojem sam zadovoljno na tamošnjoj otvorenoj tržnici vidio nepregledno more uništenih i spaljenih tenkova i oklopnih transportera. Valjda su to mjesto odredili za stovarište onih oklopnjaka koji su stradavali u Vukovaru. Znam da su brojke uništenih kojima smo se hvalili pretjerane, ali da ste vidjeli tih pedesetak spaljenih olupina na jednom mjestu, ne biste mogli vjerovati kakav je to spektakularan prizor.
Potom su nas zatvorili u sportskoj dvorani u Sremskoj Mitrovici i ponovno nam punili glave time da nas Hrvatska ne želi, da nas je Tuđman izdao, da bi bilo bolje da ostanemo u Srbiji. Nitko nije ni trepnuo na te budalaštine. U pravom času uspjeli smo dojaviti ljudima iz međunarodnog Crvenog križa da bi nas mogli poslati u Hrvatsku preko Bosne. Na njihovo inzistiranje, ljudi iz JNA nevoljko su pristali. Potrpali su nas u autobuse, pa pravac Bosna.
U Brčko smo stigli kada je već pao mrak.
Ljudi iz grada su se okupili, okružili naše autobuse i zaustavili ih. Plakali su zbog nas, zbog naših mrtvih i ranjenih, zbog naših srušenih domova. Grlili su nas i donosili nam hranu i piće iz svojih kuća. Netko mi je donio mlijeko, ono u mekanoj plastičnoj vrećici kakvo se prodavalo prije rata. Jedva sam ga pio, bilo je mlako i neprokuhano, a slijevalo mi se niz obraze po jakni. Pa što, pokušajte vi piti takvo mlijeko ravno iz vrećice!Iz podruma u hotel, na sedam godina
One iste babe koje su psovale vojnike govorile su sada uplakanim ljudima iz Brčkog proročanski: 'I kod vas će doći rat - ljudi, pazite se.' A oni su dobrodušno i u čudu govorili: '
Što vam je ljudi, ovo je Bosna, ne može ovdje biti rata.' 
Iz Brčkog nas je JNA pod oružanom pratnjom odvezla u Bosanski Šamac, a tamo su nas poslali pješice preko mosta u Hrvatsku.
dobar
