Izvjestaj o radu Vlade KS za prvu godinu ili "Ich dont think so..."
Autor: Pedja Kojovic dana Mon, 23/04/2012 - 18:41
***
Jedan od apsurdnijih momenata na danasnjem djelu 14. sjednice, tokom "vladinog sata" je incijativa, "pobuna", poslanika SDP-a, Hadzema Hajdarevica, protiv bilboarda koji su se pojavili po istorijskom dijelu grada Sarajeva i o kojima mediji pisu ovih dana.
Iako se izgovor (poslovnicka intervencija) koji sam upotrijebio kako bih dobio rijec moze klasifikovati kao zloupotreba Poslovnika ( I Predsjedavajuca mi je trebala izreci opomenu) nisam mogao/htio da se suzdrzim, a da ga ne pitam prema kome je tacno ova inicijativa upucena; prema nacelniku Opstine Centar, gradonacelniku ili premijeru, koji su svi, kao i poslanik koji "buni", iz iste stranke, SDP-a. (Mozda je Hadzem "Komsicev tim"?).
On, urednik casopisa "Ljiljan" ( Ne volim upotrebu velikih rijeci, ali ako je ikad postojao medij cija se uredjivacka politika moze okarakterisati rijecju "fasisticki" onda je to u slucaju tog casopisa. Neki od njihovih najvecih "hitova" su tekst u kojem se djecu iz mjesanih brakova naziva "kopiladima" ili naslovna na kojoj je "fransucki sarajlija", Remy Ourdan (Le Monde) proglasen za "BiH neprijatelj broj jedan") Dakle, on, Hadzem, je moje pitanje nazvao "primitivnim". Ja tu njegovu uvredu, medjutim, nosim sa ponosom, kao crveni karanfil na reveru za 1. maj.
Sada je Hadzem clan SDP-a i to se jedino moze objasniti ili time da se SDP priblizio njegovim nacionalistickim stavovima iskazanim u Ljiljanu u to vrijeme ili, sto bih ja zelio da vjerujem, njegovom intelektualnom evolucijom od tada do danas.
Po pitanju izbora ljudi koji vode fakultete i Univerzitet…
Potpuno je nejasno o cemu smo, zapravo, raspravljali dva i vise sati. Naime.
Zakon kaze da rukovodioci u ovim institucijama imaju pravo na dva mandata. Problem, po onima koji su trazili izjasnjavanje o ovome, je u sljedecem; Neki mandati traju dvije godine, a neki cetiri, pa se oni koji su izabrani na mandat od dvije godine osjecaju uskraceni za mogucnost jos cetiri godina "vladanja".
Ipak, pravi razlog citave ove price je, po meni, u sljedecem. SDA hoce da sacuva, a SDP hoce da smjeni aktuelnog rektora.
MI smo rekli da smo protiv Skupstinskog uplitanja u univerzitetska pitanja (A izbor rektora to sigurno jeste), da smo, generalno, protiv odluka i zakona koje imaju retroaktivno dejstvo (Zbog pravne sigurnosti) ali da smatramo da je besmisleno u ovoj oblasti ogranicavati broj mandata kao sto se to, iz razumljivih razloga, radi u politici.
Ovo sto slijedi je nas stav o dosadasnjem radu kantonalne Vlade:
Ja cu pokusati da se ne osvrcem mnogo na izvjestaj o radu Vlade koji ste upravo iznijeli. Nadam se da ce tonski zapis ostati sacuvan i da ce u buducnosti sluziti kao ilustracija jednog perioda u nasoj istoriji u kojem je vlast uprkos katastrofalnoj sigurnosnoj, politickoj i ekonomskoj situaciji u kantonu imala potpuno nekriticki odnos prema sopstvenom radu.
Ja cu sada, koliko mi vrijeme dopusti, sa po nekoliko recenica prokomentarisati rad vasih ministara.
Ministarstvo obrazovanja
Ministar Suljagic je bio vas najbolji ministar. Pokrenuo je mnoge i vazne reforme i to rapidno kako bi se nase zaostajanje za svijetom u segmentu obrazovanja barem malo smanjilo. Iako je okvirni budzet ostao manje vise isti on se izborio za dodatnih skoro 9 miliona maraka za obrazovanje. Otisao je jer su mu zaprijetili metkom, a vi kao ni vasa stranka mu niste pruzili ni podrsku ni zastitu. Kada biste u vasoj Vladi umjesto vrhunskog racunovodje za ministra finansija imali vrhunskog ekonomistu on bi vam mozda mogao reci koliko je za zemlju kao sto je nasa krucijalno ulaganja u obrazovanje.
Obrazovanje je, po misljenju Nase stranke, dugorocno, najbolja- ako ne i jedina - ekonomska sansa za nasu zemlju.
Ministarstvo saobracaja
Nasi mladi su prije par mjeseci pokrenuli gradjansku akciju u kojoj su trazili da im se osigura nocni javni prevoz barem u dane vikenda. Prikupili su hiljade potpisa, ukljucujuci i potpis direktora GRASS-a Harisa Kadica.
Nekoliko sam se puta sastao sa ministrom saobracaja povodom te inicijative.
Nas razgovor, a evo ministar je tu i moze potvrditi ili negirati, se moze svesti na sljedeci dijalog.
Rekao mi je, daj nam malo vremena.
Ja sam ga pitao, koliko vam treba? i predlozio da sami sebi odrede rok.
On mi je rekao, pa eto najdalje do sredine februara.
Od tada do danas povodom te inicijative za koju su nasi aktivisti skupili hiljade potpisa nismo culi nista. Mladi ovog grada su zamolili ministra i ovu Vladu da im pruze nocnu voznju, i to samo vikendom, dakle ono sto smo u ovom gradu, koliko me sjecanje sluzi, imali godinama prije rata. Imali li ista jednostavnije od zahtijeva da javno preduzece ciju neefikasnost i kriminal gradjani ovog kantona iz godine u godinu finansiraju svojim parama,…da to preduzece petkom i subotom produzi radno vrijeme za par sati kako se djeca ne bi morala s kulturnih dogadjaja i provoda vracati kuci taksijima?
I sada mi sa ministrom koji nije u stanju da ispuni jedan takav jednostavan zahtjev treba da pricamo o tome da li je regulacija saobracaja u gradu optimalna, da li postoje modusi za radne dane, za spice, za vikende, kako regulisati divlje taksiste iz drugih kantona i divljanje, odnosno, nepaljenje taksimetara nasih, kako uvesti biciklisticke trake.
A o saobracaju u mirovanju, dakle o cinjenici da se po gradskim trotoarima ne moze hodati od parkiranih automobila, da smo u tom pogledu i u zakonskom i u tehnickom smislu jos uvijek u proslom vijeku da i ne govorimo.
Ova vlada je - umjesto da sama udje u taj projekat i dugorocno obezbjedi prihode za budzet kantona - koncesiju za izgradnju garaze kod Narodnog pozorista povjerila firmi koja je poznata po tome sto drzi najneugledniji parking u gradu, pravo arhitektonsko ruglo,…firmi cijih je 14 racuna blokirano zbog sudskih sporova sa opstinom Centar.
Ministarstvo stambene politike
Ovo ministarstvo je u ovom mandatu donijelo novi zakon o upraviteljima koji je djelom poboljsao slabosti starog.
Sproveli su dugu i siroku javnu raspravu na nacin koji bi mogao da posluzi kao primjer kako se to treba raditi.
Najveca boljka i dalje ostaje neefikasnost u sprovodjenje zakona, a upravo to je zadatak ministarstva koje se ne bez razloga definise kao izvrsna vlast, dakle, vlast koja sprovodi zakone.
I tu dolazimo do sljedeceg.
I Inspektorat i tuzilastvo su od ove Vlade trazili da im odobri popunu radnih mjesta u skladu sa zakonima, pravilnicima i potrebama. Vlada je odbila i nije to predvidjela u budzetu. Bez dovojno inspektora i tuzioca prica o borbi protiv kriminala, o uvodjenju reda i zakona i pravde nije nista drugo nego obicna politicka demagogija.
Ako hocete da vidite da li polticari misle raditi ono sto pricaju pogledajte im budzete. Ako govore o borbi protiv kriminala, a umanjuju budzet onima koji to treba da urade znaci da vam mazu oci.
Ministarstvo za boracka pitanja
Drago mi je da mogu da kazem da smo umjesto loseg direktora ZOI-ija dobili dobrog ministra za boracka pitanja koji se ne samo brzo snasao u svojoj novoj ulozi nego i pokazao da mu je do bivsih boraca zaista stalo. Mi smo nekoliko puta istakli da se principijelno ne slazemo sa politikom prema borcima koja zahvalnost drzave za ono sto su ti ljudi ucinili svodi na finansijsku korist i politicku manipulaciju.
Ipak, ministrova zelja da u sistem uvede barem malo vise pravde zasluzuje pohvalu.
Ministarstvo kulture
Nakon obrazovanja, u ovom ministarstvu je ucinjen najveci pomak na bolje.
Ministar Saric je barem djelimicno uspio nadoknaditi stetu koju je kulturi i sportu ucinio njegov prethodnik.
Izdvajanje za kulture nije ni priblizno na onom nivou na kojem bi trebalo biti i koji ste vi premijeru obecali u svom ekspozeu ali je ministar kulturnim radnicima uspio vratiti vjeru da ih u ovoj vladi predstavlja covjek koji kulturu razumije i voli i shvata zbog cega je toliko vazna za evropsku buducnost BiH.
Ministarstvo zdravstva
Poziv ministra zdravlja da se nadriljekaru Torabiju zabrani varanje bolesnih gradjana naseg i drugih kantona je bio potez koji je, na samom pocetku, mnogo obecao. Smjena dotadasnjeg direktora zdravlja koji je pare za lijekove i opremu zloupotrebiljavao da bi za proviziju zaposljavao nestrucan i nepotreban kadar takodje.
Mozda smo i zbog toga ocekivali da ce sljedeci korak ministra biti da barem krene u obracun sa onim sto je najveci problem u sadasnjem zdravstvu, a to je korupcija. Kada mi je ministar na moj upit rekao da ocekuje da sami pacijenti prijavljuju takve slucajeve znao sam da nista nema od toga. Postovani ministre, pa zar mislite da je u redu da vlast od gradjana trazi da budu njeni detektivi, da rizikuju osvetu zdravstvenih ustanova prema sebi i svojoj porodici?
Svaki dan se vidjate sa ministrom unutrasnjih poslova i mogli ste ga pitati kako se to radi u normalnim drzavama.
Dajte mi dva policajca u civilu i obiljezene novcanice i ja cu vam pokazati. Kada televizija prikaze jednog podmitljivog doktora sa lisicama na rukama korupcija ce se smanjiti visestruko, a posteni i vrijedni zdravstveni radnici, kojih je velika vecina, ce napokon bez nezasluzenog srama obavljati svoj posao.
Ministarstvo unutrasnjih poslova
Ne prodje ni jedan dan a da se u Sarajevu, na javnom mjestu, u po bijela dana, ne dogodi vatreni obracun.
Ne prodje ni jedan dan a da se neciji automobil ne kidnapuje i da pocinioci zovu vlasnika na broj koji je mogao biti poznat samo policajcu koji je pisao izvjestaj. Istrazitelji salju pokradene vlasnike da sami traze svoje stvari po buvljim pojacama i da ih, kad ih nadju i ostvare kontakt sa osobama koje ih prodaju, zovnu.
I dok gradjani zive u strahu ministar unutrasnjih poslova koji nema skoro nikakve ovlasti nad policijom i direktor policije su u licnom sukobu i ne pricaju.
Neki dan gledam scenu u strosmajerovoj.
Vozac se penje na trotoar i prisiljava pjesake na ulicu kako bi on mogao parkirati.
Odnekud se pojavljuje policajac i prilazi autu.
Vozac, krupniji mladic, obrijane glave, spusta prozor i kaze policjajcu, mrs.
Policajac zbunjeno pogleda u okupljene gradjane, okrene se i ode,
Eto to je moj komentar na rad i ministarstva i policije.
Postovani premijeru:
Mi smo znali da je stvarno stanje u kantonu puno teze od onoga sto javnost zna. Znali smo da ce te se po preuzimanju vlasti naci lice u lice sa problemima o kojima niste mogli znati prije, kada ste bili opozicija u ovim skupstinskim klupama.
Nisu analiticari bez razloga period prethodne vlasti sumirali u nazivu - cetiri izgubljene godine.
Zbog toga i nismo ocekivali da nam vec nakon prvih 100 dana raportirate o tome sta ste uradili.
Oprostili smo vam, da tako kazem, i to sto ste nam po dolasku na vlast i usvajanju budzeta ciji je prijedlog izradila prethodna vlast obecali rebalans za sest mjeseci - a niste to obecanje ispunili.
Bili smo svjesni da ce vam dosta vremena trebati samo da sagledate stanje koje vam je prethodna vlast ostavila.
Nasa ocekivanja za prve dvije godina mandata nisu bila velika - ali vi ste ih uspjeli iznevjeriti.
Od vas se premijeru Musicu, prije svega, ocekivalo da gradjanima koji su 2010 glasali za promjenu date barem nadu da je napokon dosla vlast koja se nece baviti sama sobom nego problemima gradjana za ciji racun i interes radite.
Oni koji prate i poznaju prilike u kantonu nisu ocekivali da vec u prvoj godini svoje vlasti znacajno, kao sto svi znamo da je neophodno, smanjite javnu potrosnju, da otvorite 10 000 novih radnih mjesta u proizvodnji, da preko noci rijesite nagomilane probleme u javnim preduzecima.
Ali vecina gradjana, a i ja spadam u tu grupu, je ocekivala da opravdate nadu da je dosla nova, bolja vlast od prethodne. Vlast koja ce uciniti napor da zaustavi pljacku javnih dobara i pretvaranje Sarajeva u provincijsku kasabu u kulturnom i urbanistickom smislu i da ce svake naredne godine, barem za malo, zivot u kantonu biti bezbjedniji, kvalitetniji i ljepsi.
Ocekivali su da cete prije svega i pod hitno rijesiti one stvari za koje ne treba izdvajati dodatna budzetska sredstva.
Da cete formirati vladu cija ce etnicka struktura biti u skladu i sa zakonom i sa duhom mulitetnickog Sarajeva.
Da cete ukinuti diskriminaciju prema nasim sugradjanima koje se ne izjasnjavaju kao Bosnjaci, Srbi ili Hrvati.
Nadali su se da cete se u izboru ljudi koji upravljalju javnom imovinom rukovoditi moralnim i strucnim kvalitetima kandidata a ne rodbinskim i stranackim vezama.
Kritike koje pojedinih ministarstva, koje sam ranije iznio, nemaju po svojim posljedicama na stanje u kantonu ni priblizno istu tezinu kao ovo o cemu sada govorim - o razocarenju koje ste proizveli, o iznevjerenim nadama ne samo glasaca koji su vas doveli na vlast nego i svih gradjanki i gradjana i o tome da ce ukoliko ovako nastavite biti tesko ubijediti gradjane da ponovo izadju na izbore i da glasaju jer je promjena nabolje zaista moguca.
Moj komentar da je ministar finansija Kozadra "vrhunski racunovodja" je izazvao mnogo replika i, imam osjecaj, povrijedio gospodina Kozadru, kao covjeka.
Na samom kraju sjednice sam osjetio potrebu da se javim i razjasnim sta sam mislio. Tim izrazom sam zelio da kazem da se on u obavljanju svog posla fokusirao iskljucivo na to da se brojevi "slazu", umjesto da kroz brojeve "izrazava" politike koje zastupa, politicku viziju koju ima.
Iznenadilo me - neprijatno - kada je kolega Konakovic, nakon mog izvinjenja ministru Kozadri ( "…ukoliko ste moj komentar dozivjeli kao licnu uvredu ili omalozavanje…") nazvao moje ocekivanje da i ministar finansija, kao i svi drugi ministri, ima politicku viziju i kroz svoj resor implementira politike u tom smjeru - neznanjem, ili dubokim neznanjem, ili tako nesto.
U replici Konakovicu sam potvrdio da je tacno to sto za sta me on "optuzuje" i da, zaista, vjerujem da svaki ministar treba da ima viziju, kako vidi napredovanje resora koji vodi, grada, kantona i zemlje ciji je rukovodilac, i da smatram da premijer upravo na osnovu te vizije (koja se u najmanju ruku sastoji od cilja i metoda za njegovo postizanje) i znanja kojim raspolazu kandidati za ministre treba da odabere svoju Vladu, svoj tim, "suborce", cije su politicke, ekonomske, socijalne, kulturne itd. vizije, stremljenja, komplementarni s njegovom, koji je, naravno, "sef parade".
Neznanje?!
"Ich dont tink so".
p.k.