Duka Dizel II wrote: ↑04/09/2020 14:22
horkesh wrote: ↑04/09/2020 13:32
Čitao sam nekoliko različitih izvora o tim ponudama. Milošević jeste nudio svašta, ali haj'mo malo biti realni - ko je Miloševiću, Karadžića da ne spominjem, mogao vjerovati? Bili su spremni svašta ponuditi da ne bude referenduma u BiH, ali, znajući o kakvim se osobama radi(lo)... A referendum je bio one time opportunity. Bosna i Hercegovina je dobila i rok od Badinterove komisije, bilo je tad - ili nikad.
Karadžić je 1991. godine, ako se dobro sjećam, izjavljivao da "naravno da nema šanse da Srbi pretenduju na muslimanski Višegrad". Jedan od primjera.
U svakom slučaju, govorim više o aktivnostima nakon početka rata i nakon proglašenja RS-a.
Ja mislim da nema smisla govoriti o aktivnostima i dogovorima, kad je rat već počeo.
Jer rat po pravilu počne, kad politika i diplomatija ne postignu dogovore.
Ne razumiješ šta želim reći. Nakon početka rata ne govorim o političkim aktivnostima i sporazumima. Teritorija RS-a bila je zaokružena skoro u cjelosti vrlo brzo nakon početka rata, iz poznatih razloga.
Eh, da je tad političko vodstvo Srba reklo "ljudi, nama ovi zločini ne trebaju, to su naše komšije i sugrađani, to su i naše svetinje" i slične poruke kakve ovih dana slušamo iz Crne Gore... Samo zamisli koliko bi toga bilo drukčije. Od međunarodne percepcije RS-a i, generalno, Srba, do toga da bi Bošnjaci i dalje mahali jugoslovenskim zastavama.
Bošnjak je, ali bukvalno, pušku uzeo tek kad je morao baciti Titovu sliku. Vrlo je vjerovatno da bi Bošnjaci nastavili da dobrovoljno služe u vojsci te Jugoslavije.
Duka Dizel II wrote: ↑04/09/2020 14:22
E sad ovo, nije se moglo verovati Miloševiću.
Ne znam zašto.
Ako mu se nije moglo verovati da će ispuniti obećano Bošnjacima ukoliko padne dogovor, moglo mu se verovati da će biti rata ako dogovora ne bude.
Da, mislim da se može reći da rata ne bi bilo u Bosni, čak i ako bi prekršio sporazum i obećanja data Bošnjacima. No, to bi bilo zato što bi u tom slučaju BiH ostala u SR Jugoslaviji, a Bošnjaci bi u cijeloj Bosni i Hercegovini bili svedeni na ono što su danas u RS-u - niko i ništa. Nepoželjni i proganjani, primorani da djecu šalju u razne OŠ Sveti Savo, dok svi čelnici RS-a negiraju sopstveni, odnosno Ustav Republike Srpske, o Ustavu BiH da ne govorim. I iz Dejtona probiru šta im odgovara.