Referendum za mobilizaciju puka i još ponešto
Sva naracija oko referenduma prevazilazi predizbornu mobilizaciju glasača i ne može se prosto svesti na predizbornu kampanju političkih partija. Referendum sutinski derogira Anex IV Općeg okvirnog sporazuma o miru u Bosni i Hercegovini i dovodi nas u stanje poništavanja prava, zakona, reda, poretka, pravnog okvira koji je ustanovljen Dejtonskim sporazumom 1995. godine. Premijer Srbije A. Vučić mora zaustaviti referendum jer je njegova država sljednik SRJ koja se na to obavezala Miloševićevim potpisom – da poštuje Dejtonski mirovni sporazum kao strana potpisnica i ponaša se u skladu s njim. Zato Vučić ne može reći da se on neće mješati u odluke i politiku predstavnika entiteta “rs”, tj. da Srbija i njeno rukovodstvo ne podržavaju, ali i ne osporavaju referendum o danu entiteta “rs”. To je samo jeftino izvlačenje od odgovornosti i lažna mudrost!? Vučić ovdje podvaljuje naivnima, jer on mora javno, jasno i glasno reći da je etnička srpska naracija o referendumu protivustavna i pravno irelevantna. Dakle, Vučić treba da zna da znamo šta mu je obaveza u međudržavnim odnosima. Odavno se Srbija miješa u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine na neprimjeren način i upravlja bosansko-srpskim glavama… Izgleda da su srbijansko-srpski političari malo zaboravili da u Bosni žive i drugi ljudi (građani i narodi) pored bosanskih Srba. Neko bi ipak trebao upitati i te ljude šta oni misle o srpskom političkom i militarnom ponašanju. Možda bi i drugi građani u Bosni željeli odgovoriti na neka referendumska pitanja?! Tek onda bi dobili cjelovitu sliku stanja.
U toku je cjelovita, koordinirana antibosanska operacija srpskohrvatskog etnofaulizma i velikodržavnog hegemonizma. Velikosrpska referendumska naracija i pokušaj uskrsnuća HZHB-teritorije predstavljaju logičan slijed antibosanskog djelovanja dva nacijska hegemonijska projekta. Oni u suštini jesu retrogradni, mračnjački projekti getoiziranja naroda i njihovog konfliktnog suprotstavljanja s tragičnim posljedicama. Oni jedan drugoga hrane i onda podstiču bošnjački politički koncept da nasjeda na etničku politiku koja se pretvara u partijsku politiku nekolicine, a to je ustvari prava mjera svih etničko-religijskih politika koje samo koriste narode kao topovsko meso u konfliktima. Ta politika segregacije u plemensko-religijska geta ne može osigurati prosperitet države i producirati novu svijest o budućnosti. To je vrhunski primitivizam onih političara koji su zauzdali narode i bjesomučno ih gone stazama prošlosti. To je nihilistička balkanska agonija srpskohrvatskog problematiziranja postojanja Bosne.
Od referenduma nema ništa kao ni od HZHB-politike, bez obzira što je medijska propaganda preplavila javnost najmorbidnijim scenarijima kao da se radi o Sudnjem danu. Svi su se najednom naoštrili i glasaće za “naše” bez ikakvog razmišljanja. Sofisticirani neofašisti i etno-religijski fundamentalisti “lijepo” pripovijedaju o valjanim razlozima nacijske politike antibosanstva, podsjećaju na mržnju, ugroženost i povijesnu odijeljenost različitih religija i etniciteta. Pozivaju se na svoje književnike, historičare (“histeričare”), sveštenike, profesore sa spornim tezama kao da su bogovi u čiju se riječ ne smije posumnjati. Bosanski patrioti, međutim, podsjećaju da se ne može otkinuti ni jedan djelić državne teritorije Bosne bez obzira na sve Čovićeve terce Dodiku. SH savez za destrukciju Bosne provodi zadnji povijesni blef pred Bošnjacima i bosanskim interesima, jer nema dogovora/dogovaranja o podjeli Bosne, a da se ne uzbune građani i pokrene pakao. Zato nas vuku za nos, varaju, lažu, traže bošnjačke naivce kojima bi mogli podvaliti priču o “dogovoru naroda” i “polasku s nule”, pokušavaju zaplašiti i ucjeniti, ali znaju da danas rat nije opcija kojom mogu nešto uraditi. S njima je poništena demokratska politička kultura na ovom prostoru i odgođen mir. Brojne deskripcije, koje dobijamo u analizama politika koje su nas potopile, nekada i nesvjesno objašnjavaju šta “ludaci i shizofreničari” rade u politici. To je kao da ste u ludnici i opisujete poteze ludaka koji su nas doveli do bankrota.
Referendumska mobilizacija puka služi etnopolitičkim oligarhijama da se učvrste na vlasti i definitivno poruše sve tragove ljevičarskog, socijaldemokratskog političkog mentaliteta na duži period. Na djelu je stravičan proces raspamećivanja ljudi i inficiranja javnog prostora primitivnom politikom. Uništenje pluralnog političkog ambijenta osigurava dominaciju etno-religijske politike u našem društvu i nameće nazadnu politiku isključivosti, segregacije i etnofaulizma. Velikosrpsko nasilje nad Bosnom ne posustaje. Referendumska halabuka treba još više proširiti prostor nepostojanja Bosne u kojem će na povijesnu scenu uz eresovsku sablast definitivno stupiti HZHB-teritorija. Tako se pokazuje da je referendum eresa o “nečemu”, ustvari, važniji etnopolitici tuđmaniziranih sljedbenika u podjeli bosanskog državnog prostora, nego bilo kome drugom.
Nakon neofašističkih, neonacističkih, populističkih političkih ideologija, koje su nas maltretirale u predizbornoj kampanji za mobilizaciju i homogenizaciju naroda, preostaje nam građenje bosanskohercegovačke države za građanina, čovjeka, isto onako kako to rade u političkim sistemima Njemačke, Francuske, SAD… Mi hoćemo takve sisteme života, a ne velikosrpski terorizam i četnički pokret, ne ustaški neofašizam, ne islamizam. Mi hoćemo političke standarde i političke sisteme francuskog i njemačkog društva, državu s moćnim ekonomskim regijama i slobodnim građanima. Naravno, ove ideje ne mogu i nikada neće ostvariti etničke politike bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda jer onda postaju suvišne. Ali, potonule su i socijal-demokratske ideje i narativi o jednakosti ljudi i građana, o slobodama građana i njihovom pravu da žive slobodno. Osioni lokalni neonacisti ne mogu zamisliti da u njihovom getu živi drugačiji čovjek. Nedavno smo vidjeli da i unutar nekih evropskih zemalja postoje ovi ksenofobični sons of a bitch.
http://krug99.ba/bosanski-kosmos-u-jaruzi-nacizma/