Eh i ti si nasao gdje ces traziti duh, ma i bilo kakav - na koncertu najveceg i najnesavjesnijeg tezgarosa u bivsoj drzavihAZNADAR wrote:Ljeto 2005, jubilarni koncert Bijelog Dugmeta na Kosevu. Konacno se sastala ekipa, jedva docekano od fanova i naravno jugonostalgicara koji su se kao i ja nadali pravom feelingu. U prvim redovima sa kcerkom, ponosan sto cu joj pokazati duh mog vremena, i kako je sve nekada bilo bolje. Oko mene cujem naglaske svih krajeva bivse YU - srce mi puno.
Izadje Dugme na scenu isto preko neke stvari, jednostavno se vidjelo da su samo dosli uzeti lovu, na silu se smijesiti i razguliti. Trubaci jedini spremni a i to mi izgledalo nekako cudno. Grijesi Dugme gore nego garaza bend, ispadaju iz ritma, falsevi, ma ocajno sviraju, a Brega najvise grijesi - zaboravio akrode pjesama koje je sam komponovao. Oko mene neki privid euforije potpomognut alkoholom, ali tanko brate, ni traga nekadasnjem feelingu. Isto ko eto sad smo tu i nema druge - moramo glumiti jugoslovenstvo. Na pjesmi Lipe Cvatu vidim Tifa se nesto ljuti i govori da nece,... i kada dodje cuveni stih Bas me briga sto si otisla, ravna ti je Jugoslavija,. ne rece Jugoslavija vec pusti publiku da otpjeva stih a mi to otpjevasmo nekako sa pola srca, nekako vise ravna ti je ZmzgzmgJAAAAA. Katastrofa koncert, ni traga starom feelingu.
Poslije koncerta na putu do carsije prolazimo pored ogromnog mezarja, osvjetljeno i sa ulice citas spol i godista poginulih ili ubijenih u ratu. Zalosno brate, ko hladan tus plus i jos i ona kisa natapalica.
I tako zavrsi Jugoslovenstvo, jugonostalgija,... barem kod mene. Ne zbog lose svirke muzicara koliko zbog cinjenice da nisam nista u publici oko mene osjetio u tom duhu.
Balasevic se dugo drzao,... danas jednostavno vise nema pravih iskrenih jugonostalgicara. Ovo sto ima i sto se tako predstavlja su ili vjeciti podanici kojima treba skrbnik - ili ufurana FGR koja pokusava na taj nacin izigravati neku elitu naspram ostalih.
Salim se, naravno - izabrao sam da ovo sto si se potrudio da napises shvatim kao ilustraciju.
Shvatam i potrebu urednog uma da bas sve pojednostavi, klasificira i smjesti u odgovarajuce ladice - pokusaj i ti shvatiti da tako ne ide.
Nije tesko primijetiti da si sklon da ljude svrstavas u nekakve grupe vrlo sumnjive konzistencije (sto je jos i blago receno) i to na temelju jos sumnjivijih parametara koji tebi izgledaju valjani i cvrsti, a u stvarnosti su krajnje nepouzdani.
Ne bi ti trebalo biti tesko (a bilo bi pametno i korisno) da se tog manira rijesis buduci da s lakocom prepoznajes situacije u kojima tebe neko omalovazava stereotipom i svrstava tamo kamo ne spadas.
Koliko je ko i u cemu je iskren, ne mozes znati dok ga jako dobro ne upoznas.
A malo je vjerojatno da jako dobro poznajes dovoljno ljudi da bi mogao davati validne procjene o prisustvu ili nepostojanju neke emocije u velikoj grupi.
Nostalgija je emocija, nije permanentno stanje i ako je ne prepoznas tamo gdje i kad je ocekujes, ne znaci da ne postoji.
I nije nekorisna kako bi pomislili lose informirani.
Konacno, samo postojanje, pa cak ni veca ili manja rasirenost "jugonostalgije" nije razlog za uzbudjenje bilo koje vrste - ni za euforiju ni za paniku.
Jugoslovenska je ideja politicki mrtva. Tacka.
Jugoslavije vise nikad nece biti - to je, valjda, svim prosjecno inteligentnim i za tu temu zainteresiranim ljudima jasno ili bi barem trebalo biti jasno.
Nema, dakle, valjanog razloga za politicko djelovanje protiv te ideje ni protiv uspomene na tu ideju.
(A danas vrlo popularnu borbu protiv cinjenica... ne bih uopce komentirao
)Ko to, ipak, radi - tog vjerojatno proslost jos tisti i boli, pa neka onda laje, ako mu je od toga lakse
U pauzama moze borbene pjevat, a ima raznih borbenih, bas za svaciji ukus.
