Forum Klix.ba

stiv33 wrote:Hvala komšije, još da ovom tipu objasnimo tko smo, pa ćemo onda zaigrati kako treba

stiv33 wrote:Hvala komšije, još da ovom tipu objasnimo tko smo, pa ćemo onda zaigrati kako treba

Dabba wrote:Pokretne kuhane konzerve se malo jače zaigrale.. 20-tak lomova?!? Pa to mane niti u UFC-u... Gdje je granica normalnog?
http://www.24sata.hr/crna-kronika-news/ ... ova-371472

Objavljeno 14.06.2014.
Slobodna Dalmacija

Oči u oči

Teofil Pančić: Nije Haag kriv što smo mi ostali isti



Golem čovjek, goleme načitanosti.
Kolumnist i književni kritičar beogradskog tjednika „Vreme“.
Politički komentator Radija Slobodna Europa.
Dosad objavio 18 knjiga, mahom političkih i književnih eseja, među kojima je hrvatskoj javnosti posebno zanimljiva zbirka priča “Aleja Viktora Bubnja”, u kojoj tematizira svoje odrastanje u predratnom Zagrebu i (ne)dobrovoljni odlazak u Beograd 1991. godine. Za sebe, parafrazirajući Boru Ćosića, veli: „Rođen u Skoplju, umro u Zagrebu, živi u Beogradu.“
Posljednjih godina živi na relaciji Zemun – Novi Sad.
Putuje autobusom.
Dame i gospodo, Teofil Pančić.


Razgovaramo na dan četvrtog splitskoga Gay Pridea, pa da vas pitam: što je s beogradskim Prideom? Lani je bio otkazan?
- I ove godine je otkazan, jer se datum poklopio s vremenom poplava, pa je samim time bilo zgodno da se poplave uzmu kao službeni razlog otkazivanja. S time da ne znam odgađa li se Pride za isto vrijeme dogodine, ili će ipak biti najesen.

Da ostanemo još na paraleli Split-Beograd. Vas su u Zemunu pred koju godinu huligani u autobusu pretukli metalnom šipkom, dok je našeg Antu Tomića nepoznati govnar nedavno u centru Splita zalio kantom izmeta. Što takva obilježja napada kazuju o položaju pisca u srpskoj, odnosno u hrvatskoj kulturi?

- Kad bismo pokušali tražiti metafore, ono što se dogodilo Tomiću je više u nekom mediteranskom štihu, gdje se na mediteranski način, pa i surovo, nekoga vrijeđa i ponižava, dok je sa mnom bio klasičan balkanski obračun šakama i šipkom, bez imalo mašte. Pretpostavljam da ono što se dogodilo sa mnom boli više fizički, dok ovo s Antom... ne znam što da kažem.

Ali kao što se Ante Tomić nije povukao nego i dalje pije kavu na istom mjestu, jer bi inače ispalo da su barabe zauzele tvoj životni prostor, tako i ja živim jednako kao prije napada, pa se i dalje vozim autobusom iz Zemuna za Beograd i normalno hodam po gradu, i to je jedini način na koji ima smisla postojati i baviti se ovim poslom. Dakle, ako živiš onako kako žive ljudi koji te čitaju.

Rođeni ste u Skoplju, rano djetinjstvo proveli u Pirotu, formirali se u Zagrebu, a 1991. se odselili u Beograd. Pitanje se nameće: koje su granice vašega kulturnog prostora? Je li to bivša Jugoslavija minus Slovenija?

- Zašto minus Slovenija?

Mislio sam, zbog jezika.

- Ne, ne, Slovenija mi je važna u kulturnom smislu, a i znam slovenski. U jezičnom i kulturološkom smislu vezan sam za sve republike bivše Jugoslavije, ali u suštini ja sam čovjek Panonac, Podunavac. Ali i jadranski i dinarski prostor doživljavam kao svoj, jer sam se tuda muvao i hodao.

Možete li malo objasniti to „Panonac“? Što to točno znači?

- Panonci su Vojvođani, Slavonci, Mađari, Rumunji iz onih krajeva koji su bili pod Austrougarskom. To je ravničarski prostor s epicentrom u Vojvodini, tu se osjećam najbliže sebi.

Dakle, po znamenitoj i kontroverznoj klasifikaciji sociologa Dinka Tomašića vi ne spadate u violentni dinarski već u pitomi ravničarski tip? Od ljudi vašeg soja nam ne prijeti opasnost?

- Ne bih sâm sebe klasificirao, no kad bi me netko istraživao, tu bi me našao. To je mentalitet bez vanjske agresivnosti, ali nipošto hladan. Introvertirani, pomalo i suicidalni ljudi.

Nije baš da su „pomalo suicidalni“: neki dijelovi te regije imaju najveću stopu suicida na svijetu?

- Kako da ne: sjever Vojvodine i jug Mađarske. Ima više teorija o tome. Poljski pisac mađarskog porijekla Krzysztof Varga smatra da sklonost melankoliji tih ljudi potječe od pretjerano teške hrane, pa te ta presitost prirodno vuče prema tlu i ti toneš u zemlju. Geografski, tip tamošnjeg tla je pješčara. A u ravnici. Sad zamislite kad zapuše vjetar: taj pijesak ti ulazi u sve pore i utječe na raspoloženje. Čak ima kvart u Subotici, zove se Prozivka, s najvećom stopom suicida: taj je kvart posebno izložen tim malim pješčanim olujama. U kombinaciji sa špricerom od bijelog vina, koji Mađari zovu „Hosszu lepes“, čovjek može donijeti svakakve odluke.

U knjizi „Aleja Viktora Bubnja“, u kojoj se prisjećate odrastanja u Zagrebu, pišete da je „dom samo jedan, a sve drugo su stanovi“. Je li taj vaš dom u Panoniji ili u Zagrebu?

- Nisam slučajno napisao da je dom samo jedan. To važi i danas. Ono je bio dom. Ovo danas su stanovi.

Znači, Zagreb?

- Naravno. Ja sam se imao razloga vezati za Zagreb, jer sam prvih deset godina života proveo seleći se non-stop. I onda je Zagreb bio prvi grad u kojem sam ostao duže. Prvi put sam mogao razviti odnos prema gradu.

Je li vam to rano iskustvo seljakanja pomoglo ili odmoglo kad ste 1991., s 26 godina, iz Zagreba otišli u Beograd?

- Apsolutno mi je otežalo. Jer mi je bio prvi put da mi se čini kako sam negdje za stalno. I zato mi je teško bilo odlučiti se za odlazak iz Zagreba, jer to je ipak bila moja odluka, ali izazvana okolnostima.

Jeste li otišli dobrovoljno? Ili ste bili primorani?

- Da, i jedno i drugo. Da, ja sam otišao dobrovoljno. I da, otišao sam jer su bile takve okolnosti. Meni nitko nije uperio pušku u glavu i rekao: „Moraš ići!“ U tom smislu, moj odlazak je dobrovoljan. Ali da nije bilo okolnosti, ne bih otišao.

Možete li malo opisati te okolnosti?

- Ja sam 1991. osjetio da u Zagrebu postajem stranac. I bilo mi je mučno da svaki put kad napišem nešto protiv Tuđmana i HDZ-a moram objašnjavati da to nije zato što sam Srbin.

Pa ste izabrali Beograd da tamo pišete protiv Miloševića?

- Da. Zaključio sam, ako se Jugoslavija već raspada po etničkom šavu, onda idem u Srbiju da pljujem po onima koji su etnički moji, kako ne bih morao objašnjavati da moje pisanje nema veze s mojom nacionalnom pripadnošću. Odlazak iz Zagreba bio mi je teška odluka, jer je trebalo ostaviti cijeli odrasli život iza sebe.

To je zapravo bio izbor između dva nacionalistička režima?

- Apsolutno. Izbor između dva zla. Tu nije bilo dobrog izbora. Možda bi bio dobar izbor da sam otišao u Australiju. Ali nisam htio prati suđe nego se ostvariti u pisanju. A ne mogu ja u Australiji biti Teofil, pa boli njih dupe za Teofila, što je sasvim u redu.

Jeste li te 1991. kao Srbin u Zagrebu doživjeli kakvu traumatičnu scenu?

- Ne postoji jedna scena, postoji mnoštvo malih scena koje ti, kad ih kumulativno gledaš, daju misliti. Procijenio sam da je za mene više traumatično, a manje štetno, da pokupim pinklec. Treba li reći da ni danas ne znam jesam li dobro odlučio.

Kako ne znate?

- Zato što ja nisam proživio taj život u Zagrebu nakon 1991. godine. Ja ne znam kako bi izgledao taj moj alternativni život, i zato ne mogu znati jesam li tada donio dobru odluku.

Možemo li konstatirati da je odlazak iz Zagreba bio „tektonski poremećaj“ u vašem životu?

- Naravno da je bio. Moj život se raspao na onaj prije i poslije 1991. godine, i puno sam o tome pisao. Ali opet, ja sam ja, ona ista osoba, i da se nađu neki klinac iz 1985. koji se zove kao ja i ovaj ja sadašnji, pa mislim da bi ta dvojica mogli popričati jedan s drugim i da bi se dopali jedan drugom.

Jeste li nakon 1991. uspjeli doći do osjećaja cjelovitosti?

- Osjećaj cjelovitosti ti ne pruža pripadnost kolektivitetu, niti mjesto gdje živiš, već samo tvoja vlastita ličnost i mogućnost samoostvarenja. U tom smislu, nemam osjećaj krize cjelovitosti, odnosno krize identiteta. Stvari koje sam proživio, čitao, gledao, slušao, ljudi kojima vjerujem – to je moj život. Ostalo su samo biografske pojedinosti.

Igor Mandić je u povodu vaše knjige „Aleja Viktora Bubnja“ ustanovio da u biografiji imate dovoljno materijala za razvoj u srpskog nacionalista, ali se to nije dogodilo. Zašto nije?

- Nacionalizam je jedna vrsta prostaštva i jeftinog izgovora za to da se bude zao ili da se drugome želi zlo. Ne znam kako se čovjek zdrave pameti može opredijeliti za zlo. Kad mi se dokaže da su zlo i prostaštvo pozitivne vrijednosti, onda ću priznati da je nacionalizam dobar. Dotad ne.

Da skočimo malo na Haaški sud. Nekidan je u Zagrebu, nakon odslužene haaške robije, s ovacijama dočekan čovjek odgovoran za pokolj muslimanskih civila u Ahmićima. Slično se i u drugim ex-YU državama dočekuju lokalni „haaški heroji“. Ako haaška suđenja nisu dovela do nacionalnih katarzi i dubinske društvene osude nacionalizma, je li Haag promašio svrhu?

- Nisam siguran da je Haaški sud, čak i da je radio bolje nego što jest, mogao ostvariti te preambiciozne ciljeve koje smo mu mi postavili. Haaški sud može kazniti počinitelje i nalogodavce, ali ne može promijeniti naše mentalitetske, tradicijske i kulturološke kodove, niti može promijeniti naše političke elite i naše visoke prelate. Haaškom sudu se može puno toga zamjeriti, ali nije on kriv što smo mi ostali isti.

A tko je kriv?

- Političke, intelektualne, medijske elite. A i mi sami. Te elite nisu pale s Marsa, nego su proizvod društva u kojem žive, što znači da su mnogi među nama od takvog istog materijala. Uostalom, već 25 godina demokracije to dokazuje. Nema manijaka, ubojice i lopova za kojeg u ovih 25 godina nismo glasali.

Jesu li okončani ratovi na Balkanu?

- Apsolutno sam pesimist ako je pitanje koliko smo se mi promijenili, jer promijenili se nismo. Ali sam optimist oko okolnosti, a one su takve da novih ratova na Balkanu ipak ne bi trebalo biti.

Dvojica najmoćnijih ljudi Srbije trenutno su Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, obojica „šešeljevci“ iz 90-ih. Navodno su se promijenili. Može li se vjerovati tim ljudima?

- Da kažemo ovako: ja im ne vjerujem ništa. Mnogi im vjeruju, pogotovo oni koji misle da će nešto od njih dobiti. Povratak tih ljudi u vlast svakako je dokaz loše socijaldemokratske vlasti zadnjih desetak godina. Ali nisam sklon da, kažnjavajući socijaldemokrate, vraćam ove tipove na vlast. Nažalost, mnogi su bili za Vučića i Nikolića samo zato da se ovi obračunaju s demokratskim prvacima. To je ista logika koja drži na vlasti Orbana u Mađarskoj, Gruevskog u Makedoniji, Erdogana u Turskoj, i koja će vjerojatno vratiti desnicu na vlast u Hrvatskoj. Pokušavam razumjeti tu logiku, ali ne mogu – mislim da je pogubna.

Dijelite li stavove onih koji su međunacionalnu solidarnost na prostoru bivše Jugoslavije, izazvanu nedavnim poplavama, doživjeli kao veliki šamar balkanskim nacionalizmima?

- Naravno da je sjajno što se to dogodilo, ali mislim da to ne treba precjenjivati. Mogao bih biti sretan kad bi takvi odnosi vladali i u redovnim situacijama, a ne samo kad su potresi i poplave. Ako je ovo korak prema tome, odlično.

Poznat je vaš stav da hrvatski i srpski nisu „srodni jezici“, već jedan jezik. Kako biste to objasnili nekome tko je uvjeren u suprotno?

- Pozvao bih se na činjenicu da Damir Pilić i ja ne razgovaramo na engleskom i da se savršeno razumijemo. Ako mu to ne bude dovoljno, zamolio bih ga da porazgovaramo on i ja, pa da vidimo na kojem ćemo jeziku razgovarati. Ponižavajuće je dokazivati tako očitu stvar.

U Slobodnoj Dalmaciji ste prije nekoliko godina za sebe izjavili da ste „dijete hibridne YU civilizacije“. Nedostaje li vam ta hibridnost u postjugoslavenskim društvima, koja su u značajnoj mjeri etnički očišćena i unificirana?

- Naravno da mi nedostaje. Ne iz ideoloških razloga, nego je to ambijent u kojem se najbolje osjećam. Nije slučajno, kad gledaš čitavu SFRJ, da se ja najbolje osjećam u onim dijelovima te cjeline koji su i danas najviše multi-kulti: Vojvodina, Istra, dijelovi Bosne. I veliki gradovi.

Damir Pilić

stiv33 wrote:Turistička sezona tek je počela, a na Hvaru pravi rat.
http://www.jutarnji.hr/pobuna-hvarana-- ... -/1200270/
Žao mi je Hvarani, ali Albanci u ovoj državi nisu nikad radili probleme, red je da se primirite ako ne želite da vam turisti pobjegnu.

stiv33 wrote:Turistička sezona tek je počela, a na Hvaru pravi rat.
http://www.jutarnji.hr/pobuna-hvarana-- ... -/1200270/
Žao mi je Hvarani, ali Albanci u ovoj državi nisu nikad radili probleme, red je da se primirite ako ne želite da vam turisti pobjegnu.

drastic wrote:

stiv33 wrote:Turistička sezona tek je počela, a na Hvaru pravi rat.
http://www.jutarnji.hr/pobuna-hvarana-- ... -/1200270/
Žao mi je Hvarani, ali Albanci u ovoj državi nisu nikad radili probleme, red je da se primirite ako ne želite da vam turisti pobjegnu.

dabog da im se more zaledilo I to kad su valovi da ne mogu ni klizanje naplacivati

Hrvatska gora i od Grčke

FINANCIAL TIMES 'Hrvatska je nova Grčka, imate inertnu Vladu i najgoru ekonomiju u EU'

AliceInChains wrote:Cisto da se zna, koliko se Hrvatska razlikuje od jugoistocnih komsija-neradnika:

Hrvatska gora i od Grčke

http://www.ipress.hr/gospodarstvo/hrvat ... 33045.html

FINANCIAL TIMES 'Hrvatska je nova Grčka, imate inertnu Vladu i najgoru ekonomiju u EU'

http://www.portaloko.hr/clanak/banda-ne ... o/0/61978/

..........Tito je kriv! Smrt Jugoslaviji .......i neka je mrtva, sad se barem svaka republika brine sama o sebi, bez ikakve filozofije oko ugrozavanja....svako svoje kolo. Usput Hrvati (ako vas ovdje ima), uputite vasim komsijama (oni, koji vas ekonomski dominiraju ), molim vas ,lijepi pozdrav, tj. u ekonomsku bombu, Sloveniju.

no_mani=no_fjučr wrote: Tito je cigan i srbopartizan i ko mu hebe mater, sto spominjes tog mandrila mrtvog na ovoj temi? Zarazeno mlijeko sisao?

no_mani=no_fjučr wrote:
Tito je cigan i srbopartizan i ko mu hebe mater, sto spominjes tog mandrila mrtvog na ovoj temi? Zarazeno mlijeko sisao?

Renta wrote:O tom potom što bi bilo da nije bilo Tita, to nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Ali da je Tito jedan od najvećiš ratnih i poratnih zločinaca to je činjenica. Tako da se kod ocjene Titovog imena i djela SVE treba uzeti u obzir, i ono dobro i zlo.

Druga je stvar što je ovaj forum iz Sarajeva...gdje Tito ima gotovo mitski značaj...pa se svaki kritički upis prema Titu dočekuje na nož..
Ali to je prvenstveno zbog cenzure tokom zadnjih 70 godina i obrazovnog sustava koji ne uči djecu o lošim stranama Titove diktature..

No, i vi dalje ako vam se da u kolo titovo..ljubičice bijela..

Renta wrote:O tom potom što bi bilo da nije bilo Tita, to nitko ne može sa sigurnošću tvrditi. Ali da je Tito jedan od najvećiš ratnih i poratnih zločinaca to je činjenica. Tako da se kod ocjene Titovog imena i djela SVE treba uzeti u obzir, i ono dobro i zlo.

Druga je stvar što je ovaj forum iz Sarajeva...gdje Tito ima gotovo mitski značaj...pa se svaki kritički upis prema Titu dočekuje na nož..
Ali to je prvenstveno zbog cenzure tokom zadnjih 70 godina i obrazovnog sustava koji ne uči djecu o lošim stranama Titove diktature..

No, i vi dalje ako vam se da u kolo titovo..ljubičice bijela..