Forum Klix.ba

-LIBERO- wrote:

T-Rexx wrote:Bolje je imati blokadu nego parlamentarnu vecinu koja ce raditi za interese velikosrba i degradirati drzavne institucije!

Prijatelju, ti bas recitiras SDA floskule i postapalice. K'o mladi skojevci svojedobno.

Red parola, red pamfleta...red ideolosko/stranacke doktrine.

T-Rexx wrote:

-LIBERO- wrote:

T-Rexx wrote:Bolje je imati blokadu nego parlamentarnu vecinu koja ce raditi za interese velikosrba i degradirati drzavne institucije!

Prijatelju, ti bas recitiras SDA floskule i postapalice. K'o mladi skojevci svojedobno.

Red parola, red pamfleta...red ideolosko/stranacke doktrine.

Bas me zanima ko je obecao Dodiku sve i svasta samo da ga pomiluje i ostavi u fotelji mvp

-LIBERO- wrote: Pricas o sorazumu u Prudu??

Jesi li ga procitao?

Ako nisi, hajde. Cisto da smanjis svoju zadivljenost SDA vrhuskom. Pa kada procitas, tivra se na temu da pricamo o SDA patriotizmu.

Ricardo Style wrote:

-LIBERO- wrote:Cija mu je ovo sablja u ruci????

Mladi pacifista i intelektualac iz Novog Pazara...da je bogdo jos ovakvih, gdje bi nam kraj bio.

Ma hajde bolan, ovdje se ne zna ko pije, a ko placa. Onaj dvije, konkurent mu suha jedinica, predsjednik kluba Bosnjaka polupismen - ne zna da prica, predjednik BANU takodje polupismeni Ceric, zamjenik mu ovaj sa sabljom (mada jedini na ovom spisku nij eordinarni glupan) koga formalno obrazovanje ni ne zanima, mada mu svakako mila pozicija rektora Univerziteta.

T-Rexx wrote:

-LIBERO- wrote: Pricas o sorazumu u Prudu??

Jesi li ga procitao?

Ako nisi, hajde. Cisto da smanjis svoju zadivljenost SDA vrhuskom. Pa kada procitas, tivra se na temu da pricamo o SDA patriotizmu.

Prud ne valjda. A valjda li ovo sto je ovaj obecao Dodiku??

bogoljub wrote:

-LIBERO- wrote:

T-Rexx wrote:Bolje je imati blokadu nego parlamentarnu vecinu koja ce raditi za interese velikosrba i degradirati drzavne institucije!

Prijatelju, ti bas recitiras SDA floskule i postapalice. K'o mladi skojevci svojedobno.

Red parola, red pamfleta...red ideolosko/stranacke doktrine.

što ti se ne sviđaju SDA floskue i poštapalice?

Bosanski_hibrid wrote:

Ricardo Style wrote:

-LIBERO- wrote:Cija mu je ovo sablja u ruci????

Mladi pacifista i intelektualac iz Novog Pazara...da je bogdo jos ovakvih, gdje bi nam kraj bio.

Ma hajde bolan, ovdje se ne zna ko pije, a ko placa. Onaj dvije, konkurent mu suha jedinica, predsjednik kluba Bosnjaka polupismen - ne zna da prica, predjednik BANU takodje polupismeni Ceric, zamjenik mu ovaj sa sabljom (mada jedini na ovom spisku nij eordinarni glupan) koga formalno obrazovanje ni ne zanima, mada mu svakako mila pozicija rektora Univerziteta.

Ovdje je neko baš nepismen Prvo Cerić nije predsjednik Banu-a, već akademik Ferid Muhić, koji govori dvocifreni broj jezika, usput rečeno A Cerić je daleko od toga da je nepismen, čovjek doktorirao u Čikagu. Ove ljude u SANU-u ne mogu smisliti

Ricardo Style wrote: u Sarajevu mozes bit akademik, a da nisi magistar, ma moze i bez faksa, nema veze...

T-Rexx wrote:
kako se samo jeftino i kukavicki izvlacis.

SDP tvrdi da je pravni nasljednik KPJ-a, pa s tim u vezi i ne kriju da nose taj ukleti gen koji ih nagoni da dijele ljude na partijase i nepartijase. Ko nije sa njima protiv je njih. Ko nije u partiji drzavni je neprijatelj.

Canton wrote:Nosi ili Tihić taj gen, kao bivši partijaš?

Bosanski_hibrid wrote: Ovdje je neko baš nepismen Prvo Cerić nije predsjednik Banu-a, već akademik Ferid Muhić, koji govori dvocifreni broj jezika, usput rečeno A Cerić je daleko od toga da je nepismen, čovjek doktorirao u Čikagu.
Ove ljude u SANU-u ne mogu smisliti

The BEN10 wrote:

Canton wrote:Nosi ili Tihić taj gen, kao bivši partijaš?

Drug Sulejman Tihić - koja je on Dedina greška, Bože dragi...

celava_dlaka wrote:

Damir_5 wrote:

Ricardo Style wrote: u Sarajevu mozes bit akademik, a da nisi magistar, ma moze i bez faksa, nema veze...

Pa bio vam je i Tito priuceni bravar, pa je svasta nesto mogao i to ne samo u Sarajevu. Inace ne znam, mozda sam propustio tu vijest, ali cini mi se da Zukorlic i nije akademik.

Studije filozofije šerijatskog prava (Usuli fikh) okončao je na islamskom univerzitetu „El-Emir Abdel-Kadir“ u Konstantini, Alžir. Postdiplomske studije iz oblasti egzegeze Kur'ana (Tefsir) okončao na univerzitetu „El-Džinan“ u Tripoliju, Libanon.

http://mesihat.org/index.php?option=com ... rticle=137

udrch wrote:

celava_dlaka wrote:

kad si već postavio ovo, reci mi GDJE JE PEČAT?

ovo je vjerovatno fahrin odgovor komšiji..ubiše ga zbog kupljene diplome, pa sad uzvraća..
sa ovakvim ocjenama sigurno nije mogao ni upisati pravni fakultet u bivšoj državi, a kamoli da ga završi..
odgovor se sam nameće, ovo je ubleha obična..

Shahab wrote:Muftija pazarski je hrabar i natprosječno inteligentan čovjek. Da je bogdo više takvih javnih djelatnika kod Bošnjaka...

antimobbing wrote:

Shahab wrote:Muftija pazarski je hrabar i natprosječno inteligentan čovjek. Da je bogdo više takvih javnih djelatnika kod Bošnjaka...

Empatija i suosjećajnost je naša sposobnost da se identificiramo sa osjećajima drugih ljudi i da odgovaramo na njihove misli i osjećaje sa odgovarajućom emocijom. Ljudi koji nemaju empatije doživljavaju druge ljude tek kao objekte. Vanjština je samo odraz unutarnje ljudske prirode.

Pogibija Đulek-bega u Dugi
(1852 god.)

Pošto Omer Bosnu umirio,
Ravnu Bosnu i Hercegovinu
Do granicah blizu Gore Crne,
On is'ječe sve turske glavare
Od dobrijeh kućah i odžakah,
Još izgubi zmaja najžešćega,
Ali-pašu Rizvan-begovića;
Zarobi mu dva nejaka sina
I opravi caru u Stambolu.
I ostaše jadni Hercegovci,
Pa iznova stavljaju glavare
Od žalosnih kućah i odžakah;
Pak se stali u Mostaru gradu,
Piju Turci kafe i duhana
I žestoke mostarske rakije,
O svačemu zbore i govore,
A najviše oko Gore Crne,
Za junake, mrke Crnogorce,
Uto dođe jedno momče mlado
Po imenu Čengiću Ded-aga,
Pa Turcima turski selam zvaše,
A Turci mu selam prifatiše
I divno mu mjesto načiniše;
Sjede Dedo među poglavice,
Britku sablju drži preko krila;
Pa mu daju kafe i duhana.
Poče im se tugovati Dedo
Na valjanu srpsku Goru Crnu,
Da on više živovat' ne može
Od Srbalja od te Gore Crne,
Od sokola protopopa Luke
I sokola serdara Šćepana:
"Vazda idu po Hercegovini,
Robe, pale i sijeku glave;
Sve su zbili u kasabe Turke,
Već mi, Turci, življet' ne možemo!"
Age muče, ništa ne govore,
Dok podockan jedno Ture zorno,
Arnautin beže, Đulek beže:
"Aj, da bi me ne rodila majka,
Već kobila, koja ata rađa!
Ako sjutra uraniti neću,
Baš sa moje hiljadu momakah,
Pa izaći na Gacko široko
Pod Čengića prebijelu kulu;
Tu ću jednu noćcu prenoćiti,
Pa otolen rano uraniti,
Obrnuti niz Dugu krvavu
Dokle sidem gradu nikšićkome;
Niže grada nasred polja ravna,
Bijele ću popeti šatore,
A na gradu staviti barjake,
A upalit' zelene lubarde,
Nek' se mene straše Crnogorci;
A otlen ću sitne knjige pisat'
Po svoj Bosni i Hercegovini
Na careve age i begove,
Da pokupe Bošnjake junake,
I krvave ljute Hercegovce:
Biće vojske trideset hiljadah,
Da poharam lomnu Goru Crnu
I zapalim na Cetinju crkvu;
Ostala je zemlja bez glavarah;
Vladika se Petar prestavio,
Knez Danilo poša' u Rusiju;
Učiniću sve, što mi je drago,
A koji mi po tefter ne dođe,
Mojom ću mu sabljom posjeć' glavu!"
Al' mu veli Čengiću Ded-aga:
"Arnaute, beže Đulek-beže!
Ja znam da si carev kapidžija,
Jesi l' izam od cara uzeo?
I je li ti više dao vojske,
Nako Bosnu i Hercegovinu?
Hoće li ni pomoć' Arbanija?
Hoće li doć' iz Stambola vojska,
Iz Stambola i iz Anadola
I Misira, mjesta pitomoga?
Jer ako ta vojska doći neće,
Nemaš rašta vodit' Hercegovce
I Bošnjake, mrtve poturice,
Na đaursku đecu Crnogorce."
Tada Đulek njemu odgovara:
"Muči, Dedo, kurvino kopile!
Kako su te Vlasi uplašili,
Otkad su ti baba izgubili,
Što će meni Arnauti ljuti,
I što će mi od Stambola Turci,
I što će mi Turci Anadolci?
Što li će mi vojska iz Misira,
Kad ću povest' trideset hiljadah,
Od sve Bosne i Hercegovine?
A u jadnu malu Goru Crnu
Nema više neg' deset hiljadah;
Nas će biti po tri na jednoga;
Još nemaju praha ni olova,.
A mi silnu imamo džebanu
I carevu haznu i zairu."
U mlađega pogovora nema.
Otolen se Turci podigoše,
Đulek uze dva hata krilata,
Dora jaše, a đogata vodi,
I četiri bule u kavezu;
Za njim ide hiljada konjikah;
Izađoše Gacku širokome,
Ispod kule Čengića Ded-age;
Tu je turska počinula vojska,
A na kuli silan Đulek-bego
I njegove bule sve četiri;
Tu noćili, i divno im bilo,
Pa ujutru rano uraniše,
Obrnuše niz Dugu krvavu;
Ugleda ih protopope Luka,
Š njim je druga četiri stotine,
Pa Šćepana zove pobratima:
"A, Šćepane, moj sivi sokole!
Evo sreće, a evo Turakah!
Zapanimo oko druma puta,
Oko druma poredi družinu,
Zaprijeti drugu svakojemu,
Da se ne bi koji prevario,
Ni na Turke srce pregrabio,
Da opali svoga džeferdara,
Da ni dalje ne poplaše Turke;
E su brzi na hatove Turci,
Uteć'će ni Gacku širokome;
Dok ne čuju tvoga džeferdara,
Ali moju vezenu šišanu."
Skoči Šćepan, kao soko sivi,
Oko druma busije poredi,
A on sjede nasred druma puta,
Pa Đuleka čeka na dorina,
Još družini tako progovara:
"Nemoj koji pušku isturiti,
Dok čujete moga džeferdara
I popovu vezenu šišanu;
Mi smo oba jedan do drugoga."
Crnogorci njega poslušaše.
Utoliko Turci nagaziše;
Gađe Šćepan bega Đulek-bega,
No Đuleku dobra sreća bješe,
Te ga tanka puška ne pogodi,
No kod njega Omera sinovca;
Pade Turčin u zelenu travu,
A Šćepan mu osiječe glavu,
Puče puška protopopa Luke
I pogodi odžu iz Mostara,
Pop Luka mu ugrabio glavu;
Zaciktaše bistri džeferdari
Oko druma sa obije strane,
A podviknu serdare Šćepane,
On podviknu, ka' da pije vino:
"A na glave, braćo Crnogorci!"
Tu pop Luka razagoni Turke,
Kao kurjak u planini ovce:
Tu im trista glava posjekoše,
A ostali natrag utekoše:
A sam Đulek osta na doratu,
Golu drži u rukama ćordu,
Oko sebe s'ječe Crnogorce;
Ža' mu bješe bule ostaviti,
Da u srpske ne upanu ruke,
No ga ljuta guja opazila,
Baš od Cucah Mika Vukoviću,
Na Turčina juriš učinio
S golim nožem u bijele ruke;
Na sablju ga Turčin dočekiva,
Mahnuli su po dva po tri puta,
No ga Turčin sabljom ošinuo
Po kapici i po perjanici,
Na obraz mu dade ranu grdnu.
Onda Mika riječ besjedio:
"Davor kapo, ne ostala pusta!
Mislio sam, da si na junaka
I još moje zlatne perjanice,
Koje no sam na krv zadobio!"
Mahnu bolje, primače se bliže:
Pos'ječe mu iza sablje ruku;
Drugom mahnu, posječe mu glavu;
Ugrabi mu konja i oružje
I zarobi bule sve četiri;
Na tome su boja razdvojili.
Arambaše vojsku okupiše,
Pa pogibšu braću izbrojiše:
Četrdeset i četiri više,
Što na mrtvo u boj pogiboše:
A turskijeh glavah tri stotine,
Među njima Đulekova glava
I četiri bule zarobljene;
To je grđe svoj turskoj krajini,
No njihove pos'ječene glave!
Arambaše bule prifatiše,
Pa ih pita protopope Luka:
"Sad šta ćete, bule Đulekove!
Ali ćete sa mnom Gori Crnoj?
Al' ćete se natrag povratiti
Do Čengića prebijele kule,
E ću vi dat' dobre pratioce?
Nos' te vaše ruho svekoliko
I na grlu đerdane od zlata;
Jer adeta u Srbina nema,
Ko bi tursku bulu zarobio,
Srbin zulum učinit' joj neće,
Niti će joj obraz oštetiti."
Zaplakaše bule sve četiri,
Pa ovako riječ besjeđahu:
"Be aferim, srpski arambašo!
Baš su takvi pošteni junaci,
Što na mejdan dobivaju glave!
Bog ti dao sreću u junaštvu,
Kad si nama život poklonio
I kad si ni obraz sačuvao!
Hodićemo Gacku širokome."
Tad' im pope pratioce daje,
Opravi ih Gacku širokome
Do Čengića prebijele kule.
Onđe stoje Turci kukajući,
Otiđoše Srbi pjevajući:
Nose turske ćurke i saruke;
Nose tursko svijetlo oružje;
Turske glave na strževo kolje,
Među njima Đulekova glava
Po granicah na strževo kolje.
Eto sada, Arnaute ljuti!
Piši knjige i zovi Bošnjake
I valjane tvoje Hercegovce,
Da poharaš s njima Goru Crnu.
To je bilo, istina je bilo.
Domaćine, daj mi čašu vina,
Ma dobroga, a čašu od oke,
Da nazdravim starac junacima!

Shahab wrote:
Balkanski mentalni sklop je takav i nema dalje. U našim junačkim pjesmama, narodni junaci su prikazivani kao silni sa dobrim konjima..to je balkanska percepcija Vođe. Nije ovo Češka da se narodni tribuni vozaju u škodama...

Pogibija Đulek-bega u Dugi
(1852 god.)

Shahab wrote: Balkanski mentalni sklop je takav i nema dalje.

Govorio Husrev-beže: "Šta sam skrivio?
Dušmani me opanjkaše, kod sultana mog.

Portugalski diplomata Žoze Kutiljero okrivio je nekadašnjeg bošnjačkog lidera Aliju Izetbegovića što je propao plan koji je Kutiljero predložio 1992. godine i ponovio da je “istinska tragedija” što nisu prihvaćeni principi tog sporazuma o budućnosti BiH.
"Kada se uporedi mapa koja je bila dodatak Izjavi o principima i mapa koja je dio Dejtonskog sporazuma iz novembra 1995. godine, vidi se da je, poslije tri i po godine ratovanja, rezultat skoro isti. Mnogi životi su mogli biti sačuvani”, rekao je Kutiljero, svjedočeći u dokaznom postupku odbrane Radovana Karadžića.
Kutiljero, koji je, kao predstavnik tadašnje Evropske zajednice, pregovarao sa stranma u BiH u prvoj polovini 1992. godine, dao je izjavu predstavnicima tima Karadžićeve odbrane prošle godine i ona je već objelodanjena.
Nakon što je svjedok potvrdio da bi, kada bi mu bila postavljenja ista pitanja, danas dao u suštini iste odgovore, Karadžić je predao Kutiljerovu izjavu u dokazni materijal.
Dio izjave je i pismo ambasadora Kutiljera magazinu “Ekonomist” u decembru 1995. godine, gdje on kaže da su “Aliju Izetbegovića i njegove saradnike autsajderi sa strane, koji su vjerovali da znaju bolje, hrabrili da odbaci sporazum iz 1992. i bori se za unitarnu bosansku državu”.
U izjavi se opisuje tok pregovora o uređenju BiH, čija je završna, šesta runda održana u Briselu krajem marta 1992. Srbi, Hrvati i muslimani dogovorili su se tada da se BiH “sastoji od tri konstitutivne jedinice, a svaka od njih, kao i središnje tijelo, zalagala bi se za zašitu ljudskih prava i za zaštitu prava manjina”.
U skladu sa Izjavom, Skupština BiH trebalo je da se sastoji od Doma građana i Doma konstitutivnih jedinica, a za donošenje odluka bila bi neophodna većina.
Bilo je takođe predviđeno da se održi referendum da bi bili potvrđeni ovi principi.
Kutiljero je potvrdio da je ubrzo nakon postizanja sporazuma dobio informacije da se Izetbegović odriče svog potpisa. Muslimanska stana je u junu 1992. formalno odbacila sporazum, kazao je on.
U izjavi svjedoka dati su i izvodi iz bilježaka američkog ambasadora Herberta Okuna, bivšeg zamjenika specijalnog izaslanika UN za Balkan, gdje on navodi kako je “Kutiljero prestao da vjeruje Izetbegoviću” i da smatra da je on “prepredenjak i da laže”, te da “jedno govori u javnosti, a drugo privatno”.
Zastupnik optužbe Alan Tiger sugerisao je da je "bilo više načina da se spriječi rat”, te da je, "osim prihvatanja principa, drugi način bio da bosanski Srbi prihvate nezavisnost BiH”.
“Niste spomenuli Hrvate, koji su takođe imali svoje ideje”, odgovorio je Kutiljero. Po proglašenju nezavisnosti Hrvatske mnogima bilo jasno da će doći do problema u BiH, rekao je Kutuiljero, dodavši da “Srbi nisu htjeli nezavisnu Bosnu, Hrvati su htjeli da pripoje dio Bosne, a muslimani su mislili da mogu da ostvare jedinstvenu državu".
On je naveo da Evropljani nisu htjeli promjenu granica, ali da Srbi i Hrvati nisu bili zainteresovani da BiH ostane kakva jeste, dok su se muslimani zalagali baš za tu soluciju, pa je trebalo naći održivo rješenje.
Kutiljero je svjedočio na osnovu obavezujućeg naloga Tribunala, pošto nije htio da da iskaz dobrovoljno, jer vjeruje da bi obaveza za pregovarače da se pojave kao svjedoci mogla sa ugrozi njihovu poziciju u nekim budućim sukobima.
Sudije su taj stav odbacile, navodeći da su mnogi drugi međunarodni pregovarači već svjedočili u Tribunalu.
Tokom svjedočenja u sudnici su bila dva predstavnika Vlade Portugala.
Zahvaljujući svjedoku za dolazak u Hag, Karadžić je rekao: “Niste bili nimalo meki prema Srbima, ali mi smo se divili vašoj upornosti i vještini da se sačuva mir”.

Shahab wrote:

Govorio Husrev-beže: "Šta sam skrivio?
Dušmani me opanjkaše, kod sultana mog.

Nepobitna ISTINA....Nedavno sam čuo efektnu hikaju o Gazi Husrev begu, od jednog nakšibendijskog derviša, koja kaže, da se Husrev-beg toliko obogatio prilikom opsade Beča, da su Sarajlije maksimalno bile ljubomorne, da su uporno slale optužujuća pisma u Carigrad, kako se Husrev beg obogatio trgujući sa neprijateljem, odnosno tajno prodavajući namirnice Bečlijama pod opsadom... Na kraju je sultan u tolikoj mjeri spinovan, da je naredio njegovu eliminaciju...