ŠTA JE NAMA TURSKA?
Crnogorski trgovački kalfa, osnivač, ministar sigurnosti, vlasnik političke sekte SBB, veoma bliske najbrutalnijim kriminalcima i tako dalje, dakle, Fahro Radončić, zadnjim intervjuom za jednu televizijsku stanicu, a zatim ga je prepričao u svom tabloidnom biltenu, dao je još jedan prilog istinitosti teze: ljudska pamet je ograničena, a glupost bezgranična!
Ali, ni bahatost, ni arogancija, ni šarlatanstvo, ni kompleksi ljudski, takođe, nemaju granica, što učestalim pojavljivanjem na javnoj sceni rečeni kalfa svaki put sve revnosnije dokazuje, u čemu je Zlatan Lagumdžija, njegov idejni mentor i pokrovitelj, dobio dostojnog konkurenta!
U rečenom intervjuu, samodovoljni i superrealizirani čovjek, kako za sebe voli često da kaže, kokodakao je o svemu i svačemu, od kojeg kokodakanja izdvajam onaj dio u kojem crnogorski cvrko govori o kriminalu i korupciji na način, da funkciju ministra sigurnosti koristi za lične obračune sa onim ljudima i firmama koje nisu pristale na reketiranje njegovog tabloida.
Sad, sa pozicije na kojoj jeste, zloupotrebljavajući državni pečat, misli da može ovjeravati potjernice u tabloidu za ljudima od društvenog ugleda, vjerujući u zabludu svakog skorojevića, da vlast nekome može skinuti ugled. Zabluda je i to, da mu funkcija na koju su ga posadili, sama po sebi donosi ugled. No, čim padne sa funkcije ostaje ono što jeste – niko i ništa! Duplo golo! Ugled se ne kupuje i ne dobija rješenjem o postaveljenju. On se gradi, što opisani cvrko ne može da shvati od kada je šljego iz trafike Mila Đukanovića u Sarajevo.
To što je Crnogorac, šef političke udruge opasnih namjera, veoma blizak ubicama i narko-mafiji, postao ministar sigurnosti, jeste sramota za sve Bosance i Hercegovce, a ne samo za šefa frakcije «crvenih Kmera» u SDP-u.
I, dok nas bruka u našoj avliji, dok prvo lijepi etikete a onda pljuje, dok oživljava lažnog cara Šćepana Malog, živopisni crnogorski cvrko se može i nekako izdurati do sljedećih izbora. Ali, u zadnjem je kokodakanju sa tv ekrana izašao van granica države koja mu je dala utočište, pa je, kao jabandžija u njoj, velikoj, regionalnoj,ekonomskoj, kulturnoj, političkoj i vojnoj sili – prijateljskoj Turskoj – nanio veliku uvredu. Nakon nje, Zlatko Lagumdžija mora Ankari uputiti zvanično izvinjenje! Siguran sam da niko, pa ni njegov mentor Zlatan, nije ga ovlastio za izliv primitivizma, neprijateljstva i laži prema nama prijateljskoj zemlji.
Zamislite, Turke je optužio da su finansirali SDA za lokalne, a Bakira Izetbegovića za opšte izbore, u kojima ga je porazio. Da pobijedi trgovačkog kalfu Bakiru nije bila potrebna pomoć Turske. Ali, i da su SDA i Izetbegović iz Turske i dobili finansijsku pomoć, ne vidim ništa neprijateljskog, ništa lošeg, kao što nema ništa lošeg u finansijskoj pomoći američkih i zapadno-evropskih institucija, fondacija ili političkih stranaka, datoj SDP-u, SNSD-u ili Liberalima, a da ne govorimo o odnosima hrvatskog i be-ha hadezeova.
Međutim, opijen bahatošću, naoružan neznanjem i primitivizmom, cvrko ide dalje pa u Turskoj, umjesto razvojne šanse, vidi opasnost po našu državu, čime se svrstava u red intelektualnih veličina poput maglajskog kokošara Dževada Galijaševića, samozvanog antiterorističkog stručnjaka Darka Trifunovića, neofašista iz zabranjenog Nacionalnog stroja u Srbiji i tamošnjih » našijevaca» koji, i danas, Tursku vide kao Osmanlijski imperij, opasnost, dakle, neprijatelja. Niko od njih, zaslijepljen «slepačkom kulturom», kako mitsko i guslarsko pisanje istorije petovjekovne vladavine Osmanskog carstva definiše veliki srpski pisac Svetislav Basara, u njemu ne vide i veliku civilizaciju i kulturu!
Ne vide činjenicu da je taj imperij trajao pet vjekova zato što je bio jedini imperij u istoriji koji je bio nadnacionalan, multi-religijski, multi-kulturalan, imperij koji nije razlikovao ljude po boji kože. Zato se i prostirao od Kine do Maroka, od Balkana do Budima i Beča. Na tom ogromnom prostoru, u nekad podaničkim narodima, još uvijek žive brojna civilizacijska i kulturna dostignuća Osmanlija, koja su postala sastavni dio njihovih nacionalnih duhovnih i materijalnihv rijednosti. Crnogorac bi, dakle, morao znati i to da je osmanlijska civilizacija odlučujuće utjecala i na ukupni korpus duhovnih i materijalnih vrijednosti, na identitet Bošnjaka omeđen njihovim kulturno-povijesnim krugom.
Ipak, razumijem da obrazovanje trgovačkog kalfe limitira njegov pogled na svijet, pa i na Tursku. On je vidi i razumije samo na način vjernog tumača Njegoševog «Gorskog vijenca». Zato, Turska nije partner za Fahra, uprkos što je dvanaesta “ekonoooooomija” u svijetu. Ali, jeste za pravoslavnu Bugarsku, Rumuniju i Rusiju, za katoličku Češku i Poljsku i druge države u čije je nacionalne ekonomije Turska uložila desetine milijardi eura, a u be-ha samo simbolične iznose. Zašto?
Među ostalim, i zato što oni nemaju trgovačkog kalfu za ministra sigurnosti, koji u slobodno vrijme uči Njegoševe stihove! (Piše: Ekrem AVDIĆ, tuzlalive)
jes ga ovaj odero..
od uvazhenog novinara i biznismena, uvazhenog ministra do vice guvernera narodne banke 
koji lazhira izbore 
