piupiu wrote: ↑11/03/2024 16:49
Bodkin wrote: ↑11/03/2024 13:55
palermo wrote: ↑11/03/2024 13:29
4. I na kraju, al ne najmanje važno, a vezano za ono što jee Šarčević napisao. Moram iskazati svoje razočarenje nesposobnošću (da'l namjernom ili nenamjernom, ne znam ) Srba i Hrvata koji žive na tim tzv. bošnjačkim većinskim prostorima da razumijeu Bošnjake, njihove frustracije, strahove i nade. I čini mi se da oni, umjesto da budu neka vrsta poveznice, postaju samo dio one šire priče o Bošnjacima koji su, eto, dobri u duši, al ih ipak treba emancipovati. Nisu oni krivi što su tak'i. A i Šarčevićev tekst je negdje na ovom fonu.
Mozes temu otvoriti jer je poprilicno zanimljiva. Ali mogu ti reci da dobijes metu na ledjima cim se ne slazes sa vecinom. Ali generalno se slazem da ni trebali biti poveznica
Odličan post, @palermo, iako i u njemu ima kontradikcija, na primjer, ovaj 4. dio je na više načina u kontradikciji sa tačkom 3.
Osnova demokratskog razmišljanja ide upravo u suprotnom pravcu - umjesto da se nepopularna (manjinska) mišljenja koriste kao barometar, ona se koriste za javni linč i sedmičnu dozu huškanja i skupljanja jeftinih političkih poena. Čitam iz tvoje tačke 4 da Bošnjaci žele da drugi budu kohezivni element tako što će ublažiti njihovu kolektivnu bol. No, nije taj simbolični Šarčević zadužen da bude kolektivno psihoterapeutsko sredstvo za frustrirani većinski narod, koji, kako sam kažeš iz frustracije ubrzano klizi u nacionalizam.
Nego, mene zanima gdje da lociramo nosioce demokratske debate koji neće frustrirati većinski narod? Kad uklonimo FGR, koja baš kao i Šarčević nervira frustriranu većinu, gdje ćemo pronaći te prihvatljive kritičke, liberalne struje koje neće izazivati frustraciju? Šta bi bile karakteristike tih prihvatljivih struja? A šta karakteristike društva u kojem se ne frustrira većinu?
Samo par napomena. Radi boljeg razumjevanja. Nisam ja nigdje napisao da netko, Šarčević ili netko drugi treba ublažavati neku bošnjačku frustriranost ili , kako to reče, biti kolektivno psihoterapeutsko sredstvao. Ja sam samo iskazao razočarenje nesposbnošću Srba i Hrvata koji žive na tzv. većinskim bošnjačkim prostorima (zapravo, upitno je je li nesposbnost pravi termin, možda je ipak bliže istini reći nevoljkošću ) da razumiju Bošnjake.
Ako dozvoliš, sa druge teme sam uzeo dio tvoga posta
Ljudi koji na utakmicama uporno pjevaju 'Jedna si, jedina' (koju volim) dok svira himna su za mene nepoštovaoci državnih simbola koji svaki nastup reprezentacije učine nakaradnim. Nije bitno čije je nepoštovanje manje ili više legitimno, treba početi prihvatati odgovornost za ono što želimo ili ne želimo - i ono što signaliziramo svojim ponašanjem.
Zar se zaista mora ovo pitanje postaviti. Zašto pjevaju ?. Valjda zato što žele da osjete da su dio neke države, zato što su ljubomorni kada slušaju Lijepu Našu, sto bi da osjete da su neko i nešto....Zar je to teško razumjeti ? Ja bih rekao da nije, samo treba malkice htjeti. I nije ovo jedini primjer, bio mi je zgodan jer ga sinoć pročitah, mogao bih spomenuti i odnos prema Komšiću, Šarčevića i uniformu itd.....Jasno je meni da ovo što si napisala ima svoj temelj, da otvara prosto za intelektualnu diskusiju, ali bez dodira sa realnošću ta diskusija nema svoju upotrebnu vrijednost. Između ostalog i zato što nije odgovoreno na pitanje, ako neće pjevati "Jedna si jedina" šta da pjevaju ?
Ako stignem, ovih dana bih napisao i širi osvrt na svaku od tačaka...
