palermo wrote:Pufff, pozivanje na jugoslovenski model nikako nije dobro. Posebno nije dobro kada ti ovdje proturaš tezu o tome da se radi o varijantama jednog jezika. Ko je taj koji će odlučiti da svi mi govorimo jedan jezik......ko je taj ko će natjerati npr Hrvate da prihavte ideju o tome da svi govorimo istim jezikom. Ko je taj ko će odlučiti kako će se taj jezik zvati, ili ti zamišljaš to na način da svi govorimo isto a da samo ga drugačije nazivamo.
Konačno i sistem nastave se može inovirati.. Zašto ne bi ti kao učenik kada izučavaš hemiju i fiziku imao jedne razredne drugove (raznih nacionalnosti), pa onda etnički čisti razredi koji izučavaju metranji jezik, a na satu fizičkog si recimo sa potpuno drugim đacima (opet etnički mješovitim). Bit je da se djeca druže, upoznaju, prijateljuju....a ne da ih mi kroz totalitarni sistem na silu sastavljamo. . I šta, eto nek to tvoje bude u Mostaru, šta će biti u Sarajevu, šta će biti u Širokom brijegu, ili šta će biti u Trebinju.
Kao što neko reče, mi moramo stvarati ogdledne primjere funkcionisanja jednog društva. I Mostar je, uprkos svim bremenitostima kojima se suočava,idealno mjesto za tako nešto.
Al sasvim sam siguran da na način na koji ti to predlažeš to nije moguće.
Editi: rastavljamo-sastavljamo
Ako je BiH drzava ravnopravnih gradjana i naroda (namjerno stavljam gradjane ispred), i ako su ti prokleti narodi ovdje autohtoni, kao sto jesu, onda apsolutno ima smisla da se na satu jezika izucava zajedno cijela bh knjizevnost koja ukljucuje i srpske i hrvatske i bosnjacke pisce (i Jerveje itd.), da se izucavaju i vrijedni knjizevnici iz regiona (npr. Krleza obavezno itd. itd.), te da se naravno izucavaju svjetski klasici. Zasto to ne moze sve postojati na jednom predmetu? I da se djeca uce pisati i cirilicu i latinicu ravnopravno? Sta je tu sporno? Ako je BiH ravnopravna drzava sa ravnopravnim jezicnim varijantama i pismima, onda je apsolutno MUST da djeca moraju uciti sve sto u ovoj drzavi postoji, a to su svi pisci i sve varijante ovog naseg jezika, te oba pisma. Tek kad sva djeca to budu znala i izucavala, onda mozemo reci da su svi ravnopravni. Sta dobijamo razlicitim satima jezika? Da djeca ne znaju vise od pola knjizevnosti svoje vlastite drzave, te da ne poznaju npr. cirilicu i ne znaju procitati sto je pisao neki vazan srpski pisac ili njegov kolega iz Banja Luke? Jugoslovenski model nije nikakvo totalitarno nametanje, vec je to jedino normalno gledanje na ovu stvar koju su do kraja izidiotizirali i izopacili nacionalisti, odnosno susjedne zemlje u agresiji na BiH.
Istorija - ako mi zivimo u jednoj domovini BiH, ako smo autohtoni narodi, a jesmo, cemu onda uciti tri razlicite istorije? Zasto bi Hrvati npr. ucili istoriju Hrvatske kao svoje domovine, Srbi Srbije, ako smo mi ovdje svi autohtoni, a jesmo? Zar nije najlogicnije da imamo JEDNU istoriju, u kojoj se naravno mogu nalaziti i neke lekcije o regionu, i cijelom svijetu, kao sto je i normalno, ali zasto bi drzavljani ove zemlje razlicitih nacija ucili razlicite istorije? Nek mi neko to objasni!
Da, ravnopravnost je u integraciji, a nisam skontala Skijasa, sta mi ovo govori o Beslagicu, ali vidim spominje nekakve autonomije i gluposti, ja apsolutno ne pricam o tome. A to da insistiram da mi govorimo isti jezik, kao sto svjedoci i ovaj forum gdje se svi savrseno razumijemo, nije moje proturanje nekakvih cudnih teza, vec je to rekla struka. Treba citati Snjezanu Kordic.
I struka i treba jedina da se pita o ovim stvarima, a ne da agresori ovdje nasilno dijele djecu preko svojih pijuna i ispostava, u pripremi da ta djeca jednog dana zive u Hrvatskoj ili Srbiji. Upravo je integracija borba protiv toga. I takodjer treba dovoditi u pitanju ovu tezu o tri razlicita 'ravnopravna' jezika koja je i u Ustavu, jer je ispravno reci da se radi o ravnopravnosti sve tri varijante naseg jezika.
Ako sam ja bila na nastavi uvijek sa svim djacima bilo koje nacije, i nista mi ne fali, dapace time sam samo bogatija, onda nema razloga da se danas djeca uopce razdvajaju po bilo kojoj osnovi. Jedna je BiH, pa tako i nastava treba biti jedna.
CITATI SNJEZANU KORDIC I UCITI
Objavljena knjiga Snježane Kordić "Jezik i nacionalizam"
mjesto: Zagreb
organizator: Durieux d.o.o.
url:
http://www.durieux.hr/
Zagrebački izdavač "Durieux" objavila je knjigu "Jezik i nacionalizam" lingvistice i profesorice na više njemačkih fakulteta Snježane Kordić, u kojoj, kako navodi izdavač, nudi spoznaje kako se instrumentalizira jezik za nacionalističke ciljeve, kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti.
"Zadnjih dvadeset godina u Hrvatskoj je čistoća jezika ili jezični purizam postao velika tema, prisutna na svakom koraku", tvrdi autorica na početku prvog poglavlja knjige "Jezični purizam".
Kako navodi, izišlo je mnoštvo jezičnih savjetnika koji hvale purizam, na njega se pozivaju autori brojnih razlikovnih rječnika, autori pravopisa, lektori i učitelji, njega zahtijevaju pisci jezičnih kolumna po novinama, njime se upravljaju urednici raznih emisija o jeziku na radiju i televiziji.
"U Hrvatskoj je purizam uvršten ne samo u fakultetski program studija kroatistike nego i u nastavne programe svih srednjih škola", piše autorica, podsjećajući na misao Ursa Altermatta kako se etničko čišćenje uvijek prvo odvija u glavama, tj. na području jezika i simbola.
Podsjetivši na riječi Chrostophera Huttona iz knjige "Lingvisti i Treći Reich" da je u lingvista u službi nacizma materinski jezik uzdignut na prijestolje kao božanstvo, Kordić u nastavku zaključuje kako takav odnos prema jeziku danas vlada u Hrvatskoj.
"Dominacija purizma znak je dominacije nacionalizma", tvrdi ona, navodeći kako purizam u Hrvatskoj nije svojstvo jezika, nego kroatista koji to svoje svojstvo žele nametnuti drugim govornicima u Hrvatskoj.
Navodi kako hrvatski jezikoslovci prave umjetne razlike, jer od toga imaju niz prednosti - to je dobro plaćen posao i dodatan izvor zarade te da, kako dodaje, ministarstvo financira njihove projekte, jer su uvjereni da je različitost jezika "od životne važnosti za opstanak države".
Kad bi kroatisti prestali naređivati ljudima kako da govore i umjesto toga opisivali jezik kakav on jest, u društvu bi današnji broj "jezikoslovaca" u Hrvatskoj postao nepotreban i mnogi bi kroatisti ostali bez posla, drži ona.
Kordić navodi da Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci maju zajednički standardni jezik pa se ne može govoriti o različitim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantama jednog te istoga standardnog jezika.
"Svi prigovori nazivu srpskohrvatski, a porijeklo im nije znanost, pokazali su se kao znanstveno neutemeljeni", tvrdi autorica u knjizi, napominjući kako je ustavno proglašavanje službenog jezika suvišno.
Knjiga "Jezik i nacionalizam" (430 str.) ima tri poglavlja - Jezični purizam, Policentrični standardni jezik te Nacija, identitet, kultura, povijest. Na kraju je popis citiranih radova, registar imena i pojmova te bilješka o autorici, Snježani Kordić (Osijek, 1964.), koja je objavila nekoliko knjiga te više od 150 lingvističkih radova.
Nakladnik nije objavio recenzente knjige, a njezino objavljivanje pomoglo je hrvatsko ministarstvo kulture.
(Hina)
