Dobrinja 1992. - 1995. RATNA DEŠAVANJA

[juzna_strana]

Postujem tvoje misljenje Sarajmen. Naravno da je njihov doprinos bitan u svemu,konkretno sto se tice knjige zao mi je sto je nije studioznije napisao. Nadam se da ce neko to uraditi dok su sjecanja relativno svjeza.

[juzna_strana]

Naravno,covjek mora ostaviti neki trag,pogotovo mi koji smo svjedoci tog vremena.
Konkretno o skolama ? Unistene sve tri,to sve govori.. A dvije su bile prva linija odbrane,klin u neprijateljskoj teritoriji.
Ti to znas i bolje od mene.
Moj odnos je bio odgovoran,koliko su to okolnosti dozvoljavale,ono tvrda cetvorka i malo izostanaka
Ne zamjeri ako je moj odgovor suhoparan..

[Dupli_skalp]

jel o.š. "aleksa šantić" čitav rat bila pod okupacijom? nekako su preopušteni na onim snimkama, a d2 je tako blizu.

zatim, ima li šanse da je dio sniman i iz ex o.š. "dpd"? jer na dijelu snimka se vide padine mojmila brda s desne strane, baš kao kad se gleda iz te škole prema d3.

[hamza_sa]

@Sarajmen

Vjerujem da ima,pogledat cu i ja. Citao sam knjigu H.Becirevica i razocarao se totalno. Lik koji zbrise s Dobrinje nekad u avgustu napise knjigu o njoj,nekako nepovezano,nidje veze. Drago mi je sto postoji ova tema,cijeli rat sam proveo u ovom naselju i nenormalno sam ponosan na ljude koji su me ostavili u zivotu. Nisam bio vojno aktivan obzirom da sam pocetkom rata imao nepunih trinaest godina,ali sam barem cistio puske drncem i nosio hranu tadasnjem rezervnom sastavu Mup-a i raji iz ulice..

U kojoj si ulici zivio ili jos uvijek zivis?

Ne moras ovdje, moze i na PP.

Po ovome ispisanom boldiranom, nesto mi govori da se mozda i znamo, obzirom da sam na pocetku agresije bio pripadnik MUP-a.

[juzna_strana]

@ Hamza

Sigurno se znamo,poslao sam ti pp.
Moram napomenuti da je prvi udar na tom dijelu ratista podnijela jedinica Mup-a,rezervni i aktivni sastav.
Naravno uz sudjelovanje gradjana koji su se ukljucili u odbranu.

[Repetitor]

@djes ba

hvala za video,nisam imao prilike ranije gledati. Raja iz C-5,cak i onaj dedo sto je stalno biciklo vozao,nabio je jedno 2 milje km Nesto kontam, mogao bi fivu pitati za filmove koje je snimao u ratu,vjerujem da ima dobrog materijala. Malo je filmova dostupno na netu a toliko toga se izdesavalo.

Milan Trivić bi trebao da ima najboljeg i najkvalitetnijeg materijala.On je snimao napad četnika na Aerodromsko naselje.Postoje ti snimci.

Imam i ja nekih snimaka,do sada koji nisu objavljivani pa kad se nakanim morat cu postavljati dio po dio.

[smurf]

Hajde Repetitor nakani se sto prije, sevapa ces zaraditi

[juzna_strana]

Vala bas repetitor,ti filmovi su za sevapa. Nema toga puno na netu.

[Cholina_Lokica]

@djes ba

hvala za video,nisam imao prilike ranije gledati. Raja iz C-5,cak i onaj dedo sto je stalno biciklo vozao,nabio je jedno 2 milje km Nesto kontam, mogao bi fivu pitati za filmove koje je snimao u ratu,vjerujem da ima dobrog materijala. Malo je filmova dostupno na netu a toliko toga se izdesavalo.

Milan Trivić bi trebao da ima najboljeg i najkvalitetnijeg materijala.On je snimao napad četnika na Aerodromsko naselje.Postoje ti snimci.

Imam i ja nekih snimaka,do sada koji nisu objavljivani pa kad se nakanim morat cu postavljati dio po dio.

Hajde se nakani
Odavno trazim njegove snimke jer bi trebalo na nekima da ima i moj otac

[Repetitor]

Ima ko Ibre Cara,kompletni snimci Ko ti je otac ako nije tajna? Jel iz AN? Moze i na PP

Ja moram naci neki dobar program za izrezivanje nekih scena i dijelova,posto su snimci po par sati,a kao takve ne mogu ih upload

[demode]

Koja je to bila nebuloza kad nam je rahmetli dedo, stari partizan dosao u goste prvi put na Dobrinju 1, onaj zadnji Trg ispod trolejbuske (prijeratne okretaljke), tamo negdje odmah poslje olimpijade, i mojim zbunjenim roditeljima rekao "Fino vam je ovdje samo pazite da vam cetnici nezaigraju kolo ispod prozora". Rijeci koje su spavale 8 godina u zidovima novogradnje.
Koliko puta sam kao tinejdzer zamisljao jednom kad ostarim dovest cu sina iza zgrade da mu pokazem gdje sam naucio igrati fudbal i kakvi su to bili derbiji izmedju nas i ovih iz Ul. M. Krleze. Mogao si biti peder, p.cka i slusati BROS ali nikad nisi smio igrati za njih niti neko iz njegovih za nas.
Danas odem tamo ponekad iza livade, sam, nevodim sina, jer tad zapalim cigaru pa bih mu morao objasnjavati sto ce mi cigara kad nepusim. I gledam kako se sve urusilo i nestalo u par dana. Gledam u drvece koje je zasadjeno kad sm tamo doselili, sad je vec to ozbiljno drvece. Nekako sam se nadao da cemo zajedno rasti. I cini mi se da je samo ono ostalo u Dobrinji, zeni koja je postala starica u dvadesetim .
Prvi put sam uzivo vidio cetnike tamo negdje februar-mart kad smo se biciklima vozili ka Vrelu Bosne, u onoj kasarni u Nedzaricima. Sjedili su neobrijani rezervisti po prozorima, vidno pijani i dobacivali te dizali tri prsta. Sve sam kontao da su u prolazu i da idu kucama jer su dosli sa ratista iz Hrvatske. Tek sam napunio 17 godina i jedina mi je bila briga da kompletiramo bend te godine i da tezgarimo u jednom kaficu na crno.
Prvi face to face sa cetnikom. Malo je ravna linija sto se tice vremena ali mislim da je bio negdje pocetak aprila. Znam da je bilo neobicno toplo za to doba godine i taj dan smo igrali kosarke na trgu. Neko je dotrcao i rekao eno cetnika u prolazu idu po haustorima. Sjecam se onako s loptom pod rukom B. i ja smo otisli da vidimo jel to fakat.

[demode]

Taman smo dosli do ugla zgrade kad ispred nas kao dvije stjene pojavise se dvojica naoruzanih vojnika. Neznam jel to bio strah ali kao da su bili kosarkasi. Ustvari samo u jednog sam i gledao jer je bio upectaljiv. Bio je visok, neobrijan sa onim brcinama kao Sava Kovacevic, u dugom koznom mantilu i s automatom oko vrata. Pricao je kako je to srpska zemlja, neki crnogorski dijalektom. Zatim su otisli kroz pasaz zgrade prema Kotorcu, a mi se pokupili, sjeli na atomsko i... nesjecam se, valjda smo baljezgali sta ono bi.
Nisu se dugo vise pojavljivali.
A onda nekad pocese naoruzani likova zaposjedati GP Sedrenik. Pricalo ce da su Beli orlovi. Mi smo jos mogli igrai na male na trgu, damo je bilo zajebano kad nam lopta ode prema njima. Ni svjesni nismo kako se obruc stezao. Samo je jednom Land rover milicije napravio krug po trgu i to je bilo to. Pojma nismo imali da smo na nicijoj zemlji. A kad smo shavtili vec je bilo kasno. Iz Sedrenika se vec znalo po koji put zapucati. Za jako kratko vrijeme smo bili totalno informativno odsjeceni od ostatka Dobrinje. Mislim da su se plasili uci na Trg ali su ga drzali pod prismotrom.
Jednog dana su utrcali konacno na trg iz Sedrenika. Sa bijelim povezima preko ruku. I to je bio kapak. Vec sam negdje pisao u nekoj temi, kako bih tad prrelazio kod komsija. Komsinica srpkinja bi mene i njenog sina maskirala s perikom i sminkom u svoje cerke a njen stariji sin koji je imao 24 godine je bio nasa starija sestra - debil, koja je sjedila na kaucu i ko fol mumlala i balila. Tad je ova moja "blizanka" izvalila " boli tebe... tebe nece silovati vidi kakav si". Oni su se plasili da ih mobiliziraju u vojsku, a ja jer nisam Srbin. Tako smo vjezbali maskiranje pa skrivanje iza ormara i ostale gluposti. Cekanje, neizvjesnost i niz nekih desavanja koja se ispreplicu, totalno odsustvo osjecaja za vrijeme. Ako vas interesuje kako je bilo tad u nicijoj zemlji da nastavim...

[Nekako s proljeća]

@demode, samo naprijed.

[Nekako s proljeća]

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/1369 ... 992-godine

Sunce 1992..

[Nekako s proljeća]

Uploaded with ImageShack.us

Teo Dzeko, 7 godina...Septembar 1994

[smurf]

A dragi demode kako nas nece interesovati... Podsjetio si me kako sam se prvih dana rata zanimao u stanu. Amidzincu, rodicu i tada malog rodjaka, kao rahmetli dedu i nanu smo iz Starog grada dovukli na Dobrinju jer se kod nas nije jos pucalo dok je Carsija gorila. Imam i mladjeg brata, te ti ja sa njima dvojicom slazem lego kockice, igramo se ta-taa sa figuricama i onim malim topicima na potez da bih par dana nakon toga otisao i zaoprave pucao. Jebo te, ovo sam skroz bio zaboravio, hvala ti sto si me svojom pricom napomenuo

[juzna_strana]

@ demode

hvala za postove,ako si u mogucnosti nastavi pisati..

Mislim da treba spomenuti i dogadjaje iz maja mjeseca 1992 u dijelovima Dobrinje 1 i 3 B,kada su odvedeni civili u zarobljenistvo. O desavanjima na trici ne znam puno,izuzev da je ocev prijatelj bio nekih 50-ak dana na Kuli,ali se zivo sjecam kako je bilo na jedinici..
Dva transportera BVP M-80 su usla u naselje iz pravca M.Krleze,ulicom koja vodi do trga i bivseg kafica Tik-Tak,izveli nekih 40-ak ljudi koji su pjeske uz transportere otisli prema okupiranom dijelu naselja..
Otpora nije bilo..
Nisu usli u ulicu Z.Spanca,vjerovatno su ih kontejneri na kojima je pisalo 'mine' odvratili od nauma.
Kako sam tada bio u toj ulici,znam da bi otpor bio zestok,naravno nije bilo protiv oklopnih sredstava,ali je bilo dosta napravljenih koktela i ljudi spremnih da ih bace s krovova.
Mislim da su neki od odvedenih poslije i ubijeni,da nisu docekali razmjenu...

[juzna_strana]

@ nekako s proljeca

Hvala za slike ! K'o bi rekao da je to danas sminkerski 'Sendi'

[obelix1]

Jedan od Przulja, prijeratni milicioner, zafrkan pravo (sjetit ce se starija ekipa iz Starog grada) je bio na Kuli, ne znam tacno na kojoj funkciji ali ne vjerujem da je bio obicni cuvar je pomagao i olaksavao zatvorski zivot nasima u zarobljenistvu. Cak je slao i pakete u Sarajevo.

Zeljko Przulj
pred kraj rata bio na liniji u Aerodromskom naselju. Jedne prilike neko pocinje galamiti:'' balije,balije hajde izadjite necemo pucati''
Mi odgovaramo:''izadji ti prvo pa cemo mi'' Mo kontamo zajebancija.
I fakat Zeljko izadje iz jedne zgrade na balkon.U panciru.
Sad da ne ispadnemo ckapi,izadjem i ja,i na meni pancir.Poce prica,gdje je ko od raje,jer smo imali neke zajednice poznanike,u tom pocinje isto zajebancija,veli on nama:'' nemojte se zajebavati imamo mi cetnika'' i od tamo izadje fakat lik sa bradom i cetnickim obiljezjima,isto smije se i kaze: '' ne zajebajite se imamo mi ovo'' i pokazuje RB bez granate.
Tu izaslo nas par ,njih par,oni otisli jednom momku donijeli slike iz njegovog stana koji je bio okupiran,razvezala se prica kao da nije rat.Bili cak dogovorili i fudbalsku utakmicu da napravimo na male golove izmedju linija

Kasnije dolazili neke seronje i bezbjednjaci iz brigade i bataljona,srali nesto kao sto mi to šurujemo sa četnicima bla,bla...

Dok se vodio ovaj razgovor izmedju nas i njih,nas je snajper cijelo vrijeme na nisanu njih drzao,a vjerovatno i neki njihov nas...Ali fakat sve proteklo da covjek ne povjeruje

živa istina.taj frćkavi u kratkom plavom panciru se prrstavio kao tajson a debeli bradonja Boro.taj dan sam bio tu i istina je da smo pokušali i da organizujemo trgovinu ali su nas odma naši zakebali poslavši bezbjrdmjaka.

[Repetitor]

Jedan od Przulja, prijeratni milicioner, zafrkan pravo (sjetit ce se starija ekipa iz Starog grada) je bio na Kuli, ne znam tacno na kojoj funkciji ali ne vjerujem da je bio obicni cuvar je pomagao i olaksavao zatvorski zivot nasima u zarobljenistvu. Cak je slao i pakete u Sarajevo.

Zeljko Przulj
pred kraj rata bio na liniji u Aerodromskom naselju. Jedne prilike neko pocinje galamiti:'' balije,balije hajde izadjite necemo pucati''
Mi odgovaramo:''izadji ti prvo pa cemo mi'' Mo kontamo zajebancija.
I fakat Zeljko izadje iz jedne zgrade na balkon.U panciru.
Sad da ne ispadnemo ckapi,izadjem i ja,i na meni pancir.Poce prica,gdje je ko od raje,jer smo imali neke zajednice poznanike,u tom pocinje isto zajebancija,veli on nama:'' nemojte se zajebavati imamo mi cetnika'' i od tamo izadje fakat lik sa bradom i cetnickim obiljezjima,isto smije se i kaze: '' ne zajebajite se imamo mi ovo'' i pokazuje RB bez granate.
Tu izaslo nas par ,njih par,oni otisli jednom momku donijeli slike iz njegovog stana koji je bio okupiran,razvezala se prica kao da nije rat.Bili cak dogovorili i fudbalsku utakmicu da napravimo na male golove izmedju linija

Kasnije dolazili neke seronje i bezbjednjaci iz brigade i bataljona,srali nesto kao sto mi to šurujemo sa četnicima bla,bla...

Dok se vodio ovaj razgovor izmedju nas i njih,nas je snajper cijelo vrijeme na nisanu njih drzao,a vjerovatno i neki njihov nas...Ali fakat sve proteklo da covjek ne povjeruje

živa istina.taj frćkavi u kratkom plavom panciru se prrstavio kao tajson a debeli bradonja Boro.taj dan sam bio tu i istina je da smo pokušali i da organizujemo trgovinu ali su nas odma naši zakebali poslavši bezbjrdmjaka.

Koji si ti? Mozes mi poslati ako ti nije ofirno i na PP Jesi li inace bio sa ''srednjeg krila'' ili ''desnog''

[obelix1]

Jeste Kiklin brat. Nedeljko Misanovic mu je bilo ime,poginuo mislim oko 19-tog juna 1992 godineNe sjecam se tacno datuma,ali bio sam nedaleko odatle.Bio krenuo sa rahmetli Adijem Dervisevicem-Pasom u svoj stan,odnosno kao izvidnica i upadnu u zasjedu,on isao prvi i pokosi ga rafal upravo iz njegove zgrade.Adi tada uspije da se izvuce.Par dana kasnije pogine i njegov otac Arsen ,krenuo isto da izvuce slike iz stana i pogine i on.Kikla je bio hrabar momak.Pasa takodje,kojem je kasnije trece ranjavanje bilo kobno.Za ove iz aerodromskog znaju o kome pricam

A to da je Narcis bio borac,ne bih komentarisao.Lud bio-lud ostao...

Spomenu si Pašu, najpozitivnijeg lika u toj našoj četi, možda čovjeka zbog kojeg sam najviše plako kad je poginuo.Sječam se ko danas kad sam mu korektorom pravio grb HOSa i dobio od njega dvije kutije cigara,neuzvraćene ljubavi od gospođe sa cukom,lule i smrada tog duhana, žao mi ga je ....puno
Arsena Misanovića se sječam kao tužnog čovjeka koji je uvjek stajao na ćošku 12-ke i čekao, čekao da mu izvuku sina na kraju je i sam poginuo.
A Nacu nedirajte jeste bio kurir u prostornoj jedinici a samim tim bio je i borac, sad koje bio mlađi on ili Azur neznam.

[demode]

Unaprijed se izvinjavam ako neke datume pogrijesim i neke stvari subjektivno opisem jer ustvari pisem onako kako je meni to izgledalo tada i naravno kako se sada sjecam. Kako napisah par onih rijeci imam osjecaj kao da sam malo dusu rasteretio pa se opet izvinjavam ako nesto napisem sto nekom biti nebitno. I naravno pisem kad stignem.
Mislim da je bio 2.4. '92. Moj balkon je gledao prema aerodromu, odnosno na onu tablu gdje danas pise dobro dosli u Republiku mrsku. Tok dana vojska je zujala sa kamionima cestom. Mislim da su i taj dan u neka doba zaposjeli i vodovod na brdu Mojmilu. To vece su mi moji prvi i jedini put zabranili odlazak u grad. Ako se nevaram u gradu je bio neki koncert cini mi se El. orgazma. Navecer smo nas dvojica-trojica izasli ispred prodavnice na pocetku ul. Focanski propisi i sjecam se da smo nasli neku konzervu koja nam je posluzila kao lopta. Dok smo igrali seve sa konzervom ciji je zvuk uz nase smijanje odzvanjao ulicom iz prolaza se stvorio Aco P., jedan od rijetkih likova iz Kotorca s kojim smo se druzili. Prije par mjeseci dosao je iz Zadra gdje je bio na "odsluzenju" vojnog roka. Bio je stariji samo godinu dvije od nas ali kako se vratio kao da je dobio jos dvadeset godina. Prekinuli smo nase sutanje konzerve i onako okruzili ga da nam prica kako je bilo u Hrvatskoj. Lik je pricao kao na kvizu da ili ne i nekim cudnim pogledom je sicao okolo. Od nasih pitanja sjecam se samo da je odgovarao kako su uvijek "uastase" prve pucale i kako je rat pravo zajeban ali sve se to moralo kljestima cupati iz njega. To malo njegovih rijeci a vise naseg smijeha cesto je prekidao pokoji pucanj iz daljine negdje iz pravca Vraca. Kad god bi nesto opalilo on bi prekinuo malo zasutio i govorio ovo je M-ovaj, M-onaj neke brojeve koji nama nista nisu znacili. Nama je to bilo jos vise sega jer smo kontali ili je pukao ko lubenica ili se ufurao da je rambo. I onda neznam koji mi je .urac trebao da ga pitam "Sta je ba Aco nisi navikao na pucanje". Dugo me je gledao nekim pogledom ispraznim a onda rece "Nesmeta mi pucanje vec vase smijanje" a zatim se okrenuo na peti i otisao prema Kotorcu. Tad sam ga zadnji put vidio. Mi smo ostali kao popisani sa konzervom i buljili za njim. Cuo sam poslje da je bio vojnik na drugoj strani, sve ostalo sto sam cuo neznam je li istina pa to necu ni spominjati.
Jaran koji je bio na koncertu sutra ujuto mi je pricao da je noc prije bila frka na relaciji Alipasino, Olimpijsko i Nedzarici. Kao Zelene bertke su ih istjerale iz autobusa jer im je trebao za barikadu, posto su ovi iz Nedzarica vec jednu postavili. Kao dok su trcali prema Dobrinji malo se pucalo iz Nedzarica ali niko nije stradao.

[demode]

4.4. '92, mislim da je bila subota. Skoro cijeli dan sam sjedio na balkonu i posmatrao vojna vozila kako spartaju gore dole ur Aerodrom. Bilo je ti i bruka nekih slepera za koje su govorili na nose stvari, masine i opremu za Srbiju. Vecenji dnevnik je trajao vise nego obicno i moji roditelji su hodali gore dole, od nervoze i neizvjesnosti. U neka doba zgrade je nisko prelijetao helikopter. koliko se sjecam bio je policijski. Imao je komsija to obicaj raditi. Komsija, tata od I., preko puta mog ulaza vozio je Bell u miliciji, pa je znao tako nisko preletiti. Letio je iznad D1, Lukavica, Kotorac, Butmir. Kako je doletio tako je i nestao. Na TV-u sam gledao neku muzicku emisiju i znam da sam nervirao svoju majku i ruzila me kako mogu to gledati u takvoj situaciji. Dok smo se svadjali, odjednom je nestalo struje. Grobna tisina. Stari je trazi svijecu, lomio se po kuhinji. Iznenada strasan bljesak je sjevnuo u dnevnu sobu. Pa jos jednom. Pogledao sam kroz prozor i bila je sasvim nadrealna scena. Tamo negdje oznad one table dobrodoslice u pravcu Renaultovog servisa instaliraali su veliki reflektor. Slicno kao onaj iz IIWW kad su osvjetljavali nebo trazeci neprijateljske avione. S tim su reflektorom sicali svud po zgradama, po livadi izmedju D1 i Kotorca po GP Sedrenik. Neznam da li je prije dosla struja ili su prije ugasili to cudo, ali odjednom sve se kao vratilo u normalu. Stari je nasao svijecu ja upalio TV, stara me gleda. A onda za minut dva opet je nestalo struje. Sad smo imali svijecu ali nismo mogli naci upaljac. Stari je mrmljao preturajuci po stolu i komodi dok smo mama i ja sjedili na kaucu gdje smo se i zatekli. A onda eksplozija. Strahovita detonacija je obasjala prostoriju. Vrijeme je za tren stalo. Cuo se samo sat kako radi. Tek par otkucaja sekundi. Zatim druga i treca detonacija. Poslje cetvrte vise nisam broja jer su se jedna u drugu slijevale. Meni se cinilo da je trajalo gotovo i deset minuta. a mozda je bilo svega par minuta.

Opet je zavladala grobna tisina. Mati je legla i pocela se tresti. Nije mogla da dodje do daha. Imala je napad panike, histerije, pojma nemam cega vec. Nismo znali da ce nam, kad je poslje 3 mjeseca iz logora razmjene, ti njeni napadi biti gori od svakog cetnickog napada granatama.

[demode]

Moram ovako prekidati jer nevidim tekst dalje kad pisem.
Otrcao sam kod komisije jer su oni bili zdrvastveni radnici. Vrata mi je otvorio vec sluzbeno isprepadani cika B. u kucnom ogrtacu. "Treskavica"- rekoh nekontrolisano. Covjek me gledao zbunjeno, i ne bio poslje onakvog rokanja. "Sta Treskavica sine"- pitao me. "Mama se trese ko Treskavica"- eto to sam zapamtio neznam od kud mi to. On i teta S. su dotrcali sa doktorskom tasnom. Ja sam samo hodao oko njih sa svjecom i taman kad sam htio da je spustim mama mi zadnjim naporom rece da joj nestavljam svijecu iznad glave. Onda sam se sjetio da to rade pokojnicima. Ovi dobri ljudi koji su inace bili srbi su je poslje nekog vremena vratili u normalu. Vratila se i struja. Nekad smo se i svi vratili u krevet budni da docekamo jutro. Pojma nismo imali sta se desilo. Ujutro su javili da je noc prije napadnuto skladiste SUP-a za specijalne namjena ili kako su se vec zvali. Ujutro je poceo 5. april. Mislim da se tada konacno upalila masina koju su verglali danima i koja ce nam raditi nad glavama skoro 4 godine.
Mislim da su taj dan vec poceli pomalo zauzimati GP Sedernik. Po cesti su se mogle vidjeti naoruzane osobe kako iz pravca Kule dolaze blizu Sedrenika. Ja sam sjedio u prvom redu na premijeri tog filma. Na balkonu. Neznajuci da smo svi mi protagonisti. Ustvari oni su gledali nas. I tako negdje oko podne, dok sam posmatrao to trckaranje oko Sedrenika i Kotorca, BOV-ove, kamione, vozanje gore dole, sjecam se kako mi je u kadar nesto munjevito uletili s desne strane iz pravca Trebevica. Bez zvuka, bez glasa, samo sam u uglu pogleda osjetio da nesto dolijece. Svega par desetim metara iznad ceste uz Aerodrompojavio se MiG-29. U djelicu sekunde kako je zamako iz vidnog polja sto zbog zgrade sto zbog Sedrenika, tek iza njega je slijedio zvuk koji je tek bio urnebes. Stakla su se tresla da sam mislio kako ce puci. Potrcao sam u drugi dio stana koji gleda prema Trgu misleci kako cu ga vidjeti kad se bude dizao. I dok sam dosao do prozora kroz prostor iznad same zgrade je preletio drugi avion, cini se jos brze i jos nise. Po boji i obliku krila prepoznao sam da je bio MiG-21. Samo sam stigao da se dreknem "Na pod", da pokrijem usi te da se odmaknem od prozora. E mislim da su prozorska stakla tad stvarno bila na granici pucanja. Zvuk se vukao za avionom kasneci par trenutaka. Mislim da mi je to bilo prvo najiskrenije WOW koje sam izgovorio, i koje cu ko zna koliko puta jos izgovoriti. Dovukao sam se do prozora i prizor je bio slican kao kad je Jugoslavija trebala igrati protiv Argentine u Italiji za vrijeme svjetskog prvensva. Na svakom prozoru je stajao neko, neko zbunjen, neko uplasen, neko izgubljen a neko se i ponadao a da to niko nije znao.

[Repetitor]

http://www.youtube.com/watch?v=gc1-zpXQ ... r_embedded#!

Mada su mnogi od vas ovo vidjeli,ali samo da se podsjetimo.Nek vide onih par uhljupa sto posjecuju ovaj forum,a gadjali su Sarajevo i njegove gradjane sa druge strane.Nek vide sta su to bili vojni legitimni ciljevi,ili su bili neduzna djeca i civili...