Page 29 of 29

#701 Re: Josip Pejaković odlazi iz Sarajeva

Posted: 05/12/2010 23:20
by ljubav_aha
MuaDib wrote:Josip Pejaković ne odlazi zato što je Josip, Hrvat, katolik, super Bosnac, komunista, u lijenovićevoj stranci. Josip je najavio da razmišlja o odlasku iz Sarajeva. Josip želi da ode iz Sarajeva jer je nivo primitivizma u ovom gradu prešao svaku mjeru. Sarajevo svakim danom postaje sve netolerantnija sredina, Sarajevo se pretvara u bliskoistočnu mahalu, urbane konture grada gutaju kvazinaselja, u Sarajevu se provodi tiha islamizacija, koju ne žele ni Bošnjaci, ali po onoj staroj šute i trpe, zajedno sa svim normalnim građanima.
Josip Pejaković ide iz Bosne, jel ovo nije Bosna za koju se zalagao, ovo što danas imamo je, moram tako reči kondominij Bošnjakistan, Srpska, Herceg-Bosna. Jospipa guši razina patokratije na bosanskohercegovački način.
Većinski Bošnjaci, Srbi i Hrvati dozvolili su da par nacionalističkih psihopata i 1/3 izmanipulisane mase vlada njihovim životima, da Bosnu odvaja od njene viševjekovne prirode, da pljačka, da žari i pali ovom napaćenom zemljom.
Nije ništa onako kako se promoviše, drevna je istina, i Josip na to ukazuje kao alternativni visoki predstavnik, kao onaj koji otkriva šta znači u ime naroda. Ukazuje da je rat isključivo pokrenut radi pljačke, a ne nacionalnih ideala. Ali to je nebitno, već je bitno što je dao njima amo intrevju, što je pohvalio Dodika. A što je pohvalio Dodika, ne što je on super političar, super Srbin, već ga je pohvalio što ima stav, što se njegova riječ poštuje i što pokazuje što na umu, to na drumu, da igra na otvorene karte i zastupa interese RS, ne ulazeći kako je ona nastala. Imamo li mi tkz. bosanski patrioti i domoljubi takvog političara, imamo li mi probosansku istinsku figuru, ili imamo prepotentnog Zlatka, prefrganog Sulejmana, nadobudnog Harisa ili bosansku verziju Berluskonija-Fahru. Sve su to stvari koje normalnog čovjeka bole. A posebno Josipa jer je za Hrvate izdajnik, Srbe ustaša, a ovdje ikebana, koja treba da šuti. Jospi nije takav čovjek, koji šuti i trpi. Josip upozorava, kao i mnogi drugi, ali nema ko da sluša.
Pa se nemojmo čuditi kada se probudite jedan dan, i vidite da Sarajeva nema, da je sve izvitopereno i da vaše, naše djete teroriše neki kabadahija, neki mali vehabija, neki narkobosić, sin nekog guzonje. Ali tada će biti kasno, isuviše kasno. Za kraj moram citirati pastora Martina Niemöllera:

Kada su nacisti došli po komuniste,
ja sam ćutao;
jer nisam bio komunista.

Kada su zatvorili socijaldemokrate,
ja sam ćutao;
jer nisam bio socijaldemokrata.

Kada su došli po sindikalce,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio sindikalac.

Kada su došli po mene,
nije preostao niko da se pobuni.
nije preostao niko da se pobuni.

Da ne bi i kod nas bilo slično

Kada je Gertruda odlazila,
nisam se bunio,
jer nisam operni pjevač.

Kad je Josip odlazio,
nisam se bunio,
jer nisam glumac.

Kad mi je komšija odlazio,
nisam se bunio,
jer sam mislio blago njemu.

Sad kada je došlo vrijeme
da ja odem,
nema nikog da me zaustavi.

Jer jedva čekaju da im prodam stan,
da prodam kuću i da odem,
jer nemam njegov dijalekt,
jer ne nosim bradu,
jer mi žena nije pokrivena,
jer ne idem na džumu,
jer mi je kćerka nosi kožnu jaknu,
ali nema ko da me zaustavi,
isem da glavu spasim.
:thumbup: