Forum Klix.ba

Ljubav ne zna za granice i prepreke

Nakon više od deset godina od završetka rata na Kosovu, u kuršumlijskom planinskom selu Sagonjevo sklopljen je prvi brak između Srbina i Albanke. Naime, nakon završetka konfilkta na Kosovu 1999. godine, veze koje su ranije postojale između Srba i Albanaca pokidane su i stvoreno je obostrano nepoverenje.

Nekad iza nišana, danas na istom poslu

Na čelnim pozicijama u poslovnicama širom BiH u kompaniji Sector Security zaposleno je čak 90 posto dobitnika ratnih vojnih priznanja i odlikovanja – i to svih, Srba, Bošnjaka i Hrvata. Ljudi koji su prije 15 godina ratovali jedni protiv drugih, danas rade zajedno. Kažu da njihov primjer može poslužiti svima u BiH, naročito političarima koji građane i dalje uvjeravaju da ne mogu živjeti zajedno.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_534.htm

Zamolio bih sve dobre ljude koji žele da pomognu onima koji su izgubili kontakt sa dragim osobama tako što će link prema tražilici “Tražim izgubljenog prijatelja” postaviti na: web stranice, blogove, forume.....

Tražim izgubljenog prijatelja


http://www.a-free-guestbook.com/guestbo ... terbranisa

Anes Tesanj wrote:Normalno da je suživot moguć....
Ali nažalost, samo mali broj ljudi to shvata, draže je svima, po sistemu svako u svoj kavez...

Ne bih da ovo bude strasni off topic, ali moram napisati moje razmisljanje o toj rijeci 'suzivot'. Jezik ima strasnu moc, on utice na svijest i oblikuje ga na nacin o kojem mnogi ljudi ne razmisljaju cesto, a sto bi i razmisljali, kad je jezik ta neka 'primarna tehnologija' koja je pokrenula sve druge, pa o njemu vise ne razmisljamo na taj nacin.

Rijec 'suzivot' je za mene kukavicije jaje podmetnuto ljudima da bi u svijesti urezali ideju o paralelenim svijetovima sa iscrtanim granicama, a ne o pripadnosti svih ljudi jednom primarnoj grupi -- ljudi. Tu rijec nikada nisam cula kad sam odrastala, a kad sam je prvi put cula, imala sam fizicku reakciju na nju (negativnu). Zivot je zivot, i dijelimo ga sa ostalim ljudima. Suzivot? Sta je to? Zivot pored zivota?

Meni taj 'suzivot' negira zivot koji ljudi dijele, u kome zajednicki ucestvuju, i negira mi ideju one Bosne koju mi, kao ljudi bez ideoloskih obiljezja na celu, zelimo zivjeti. I mislim da bi ga trebalo izbaciti iz javne upotrebe, jer je samo jedna od odrednica koja psiholoski utvrdjuje podjele i distance.

Tema je, naravno, super, a zanimljivo je koliko je malo posjecena. Samo naprijed.

Kako pozitivna tema, bravo!

Želio bih samo da pojasnim nešto forumašima koji nisu pratili ovu temu od početka..Zbog nekog defekta koji se prije određenog vremena desio na forumu, brojač posjeta ove teme i anketa su se nažalost resetovali na početak.Na anketi je do tada bilo negdje oko 500 glasova. Sjećam se da je 73% forumaša glasalo ZA...

piupiu wrote:

Anes Tesanj wrote:Normalno da je suživot moguć....
Ali nažalost, samo mali broj ljudi to shvata, draže je svima, po sistemu svako u svoj kavez...

Ne bih da ovo bude strasni off topic, ali moram napisati moje razmisljanje o toj rijeci 'suzivot'. Jezik ima strasnu moc, on utice na svijest i oblikuje ga na nacin o kojem mnogi ljudi ne razmisljaju cesto, a sto bi i razmisljali, kad je jezik ta neka 'primarna tehnologija' koja je pokrenula sve druge, pa o njemu vise ne razmisljamo na taj nacin.

Rijec 'suzivot' je za mene kukavicije jaje podmetnuto ljudima da bi u svijesti urezali ideju o paralelenim svijetovima sa iscrtanim granicama, a ne o pripadnosti svih ljudi jednom primarnoj grupi -- ljudi. Tu rijec nikada nisam cula kad sam odrastala, a kad sam je prvi put cula, imala sam fizicku reakciju na nju (negativnu). Zivot je zivot, i dijelimo ga sa ostalim ljudima. Suzivot? Sta je to? Zivot pored zivota?

Meni taj 'suzivot' negira zivot koji ljudi dijele, u kome zajednicki ucestvuju, i negira mi ideju one Bosne koju mi, kao ljudi bez ideoloskih obiljezja na celu, zelimo zivjeti. I mislim da bi ga trebalo izbaciti iz javne upotrebe, jer je samo jedna od odrednica koja psiholoski utvrdjuje podjele i distance.

Tema je, naravno, super, a zanimljivo je koliko je malo posjecena. Samo naprijed.

Moj duboki naklon za post!

piupiu wrote:

Anes Tesanj wrote:Normalno da je suživot moguć....
Ali nažalost, samo mali broj ljudi to shvata, draže je svima, po sistemu svako u svoj kavez...

Ne bih da ovo bude strasni off topic, ali moram napisati moje razmisljanje o toj rijeci 'suzivot'. Jezik ima strasnu moc, on utice na svijest i oblikuje ga na nacin o kojem mnogi ljudi ne razmisljaju cesto, a sto bi i razmisljali, kad je jezik ta neka 'primarna tehnologija' koja je pokrenula sve druge, pa o njemu vise ne razmisljamo na taj nacin.

Rijec 'suzivot' je za mene kukavicije jaje podmetnuto ljudima da bi u svijesti urezali ideju o paralelenim svijetovima sa iscrtanim granicama, a ne o pripadnosti svih ljudi jednom primarnoj grupi -- ljudi. Tu rijec nikada nisam cula kad sam odrastala, a kad sam je prvi put cula, imala sam fizicku reakciju na nju (negativnu). Zivot je zivot, i dijelimo ga sa ostalim ljudima. Suzivot? Sta je to? Zivot pored zivota?

Meni taj 'suzivot' negira zivot koji ljudi dijele, u kome zajednicki ucestvuju, i negira mi ideju one Bosne koju mi, kao ljudi bez ideoloskih obiljezja na celu, zelimo zivjeti. I mislim da bi ga trebalo izbaciti iz javne upotrebe, jer je samo jedna od odrednica koja psiholoski utvrdjuje podjele i distance.

Tema je, naravno, super, a zanimljivo je koliko je malo posjecena. Samo naprijed.

Pusica

Evropa u malom


Piroge, buhtle, medenjaci. Tu su i biblija stara više od 120 godina, barbika u italijanskoj nošnji... Sve to predstavljeno je na jednom mjestu, na Festivalu nacionalnih manjina „Mala Evropa“ u Prnjavoru.


Mladi iz regije se okupili na kampu u Tuzli


Mladi aktivisti Crvenog križa iz Srbije, Hrvatske, Makedonije i BiH okupili su se na ljetnom kampu koji organizuje Crveni križ općine Tuzla.


Preminuo Stjepan Bobek


Noćas je u Beogradu, u 87. godini života preminuo Stjepan Bobek, legendarni igrač Partizana i najbolji strelac reprezentacije Jugoslavije svih vremena. Popularni „Štef“ čitavih 14 godina nosio je crno-beli dres a kao trener, pored beogradskog kluba vodio je Legiju iz Varšave, Panatinaikos, zagrebački Dinamo i skopski Vardar. Veliki sportista i umetnik lopte ostaće zabeležen kao jedan od najboljih jugoslovenskih fudbalera svih vremena.



Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_535.htm

Bajramska sofra razumevanja i tolerancije

Nekoliko stotina Kragujevčana podelilo je u četvrtak radost Bajrama sa svojim komšijama muslimanima na Bajramskoj sofri održanoj u organizaciji Skupštine grada i Kulturnog muslimanskog društva “Gajret”.U Kragujevcu živi oko 150 muslimanskih porodica koje su prvi put imale priliku da se na ovakav način predstave svojim komšijama.

Mladi se molili za mir u svijetu

U Sarajevu je od 3. do 5. rujna održan ekumenski susret „Hodočašće povjerenja na Zemlji“ u organizaciji ekumenske zajednice braće iz Taizea, mjesta na jugu Burgundije u Francuskoj. Više od 600 mladih iz Poljske, Njemačke, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Mađarske, Rumunjske, Španjolske, Portugala, Francuske, Italije, Austrije, Engleske i Bosne i Hercegovine tri dana molilo je za mir u svijetu. Sarajevo je prvi put domaćin jednog ekumenskog susreta koji se deseteljećima održavaju u gradovima širom Europe i svijeta. Uz molitvu, radionice, razgovore, mladi se druže i pronalaze u sebi mir, povjerenje, vjeru i ljubav.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_537.htm

Svakačast, tema je odlična.

"Tuzlanski model" gradnje mira

Građani BiH navikli su da se o njihovoj zemlji uglavnom govori kao zemlji koja nazaduje za europskim standardima. Zato prosto zvuči nevjerojatno kada građani drugih zemalja dođu u BiH po primjer o suživotu i nacionalnoj usklađenosti. Tuzla je tako sve prepoznatljivija u svijetu kao grad multukulturalnosti i međusobnog poštivanja.


Obnovom spomenika do vraćanja povjerenja

Po 200.000 američkih dolara obezbijeđeno je za obnovu franjevačkog samostana na Plehanu, kod Dervente, saborne crkve u Mostaru i Ferhat-pašine džamije u Banjaluci.


Sofra planula za 10 minuta!


Više od hiljadu Beograđana okupilo se juče kod Bajrakli džamije u Beogradu da obeleži početak Ramazanskog bajrama i proba specijalitete na bogatoj bajramskoj sofri. Interesovanje je bilo toliko da su jagnjetina, pite, baklave, tulumbe i ostali specijaliteti planuli za deset minuta.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_538.htm

Ne vjerovati da je suživot moguć, oduzima nam ono malo ljudskosti, što nam je ostalo, ako nam je uopšte ostalo.

Neno44 wrote:Ne vjerovati da je suživot moguć, oduzima nam ono malo ljudskosti, što nam je ostalo, ako nam je uopšte ostalo.

Vodenjak wrote:

Neno44 wrote:Ne vjerovati da je suživot moguć, oduzima nam ono malo ljudskosti, što nam je ostalo, ako nam je uopšte ostalo.

Mislio-otelo se,nema fajde ni javljati se...ovo ipak zasluzuje

„Signali srca“ - priče o hrabrim i plemenitim ljudima

U Sarajevu je promovisana knjiga „Signali srca“ čiji je autor Istraživačko-dokumentacioni centar. Radi se o projektu IDC-a uz finansijsku pomoć Ministarstva vanjskih poslova Švicarke, u kojem su registrovane priče bosanskih građana koji su pomagali jedni drugim tokom rata.


Josip Reihl Kir je pravi heroj rata

U petak navečer je u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika otvorena izložba posvećena tragičnoj sudbini nekadašnjeg šefa osječke policije Josipa Reihl Kira, ubijenog na povratku sa pregovora s pobunjenim Srbima srpnja 1991. godine, jer je predstavljao prepreku ratu. Izložba je dio projekta na kojem sudjeluju nevladine organizacije iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije.


Beogradski bendovi pred Zagrepčanima

Sledećeg vikenda, 1. i 2. listopada, zagrebačka Tvornica kulture ugostit će rock fest 'Pozdrav iz Beograda' na kojem će se u dva dana programa predstaviti šest mladih bendova iz Srbije


Sarajevo spremno za Evropski zimski festival mladih


U petak je u Sarajevu održan sastanak predsjednika i generalnih sekretara olimpijskih komiteta zemalja centralne i jugoistočne Evrope, a kojem je prisustvovao i dogradonačelnik grada Igor Kamočaji i gradonačelnik Istočnog Sarajeva Vinko Radovanović.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_539.htm

Fedhija Mukača, hrabrost bez predrasuda

Rođen sam u zaseoku Rajičići u blizini Šćitog. Tamo sam odrastao i kasnije se oženio sa mojoj suprugom. Rodili smo i odgojili sedmero djece, pet kćerki i dva sina. Svi su nam hvala Bogu živi i zdravi. Svako od njih ima svoju obitelj. Ovu kuću u kojoj se sada nalazimo u Šćitom Polju napravili smo zajedno sa sinom i sada tu i živimo. Kada sam otišao u penziju 1988. godine, supruga i ja preselili smo se ovdje. U ovom kraju svi mještani živjeli su nerazdvojno. Zajedno smo išli na veselja i teferiče, i jedni druge pomagali, kad god je bilo potrebno.


U selima nema ni Srba ni Hrvata

Maksim Milošević je prvi povratnik u selo Čavaš, u donjem delu hercegovačkog Popovog polja, koje je pre rata pripadalo trebinjskoj, a sada opštini Ravno. Došao je na ognjište sa suprugom Vinkom i smestio se u kućicu od svega osam kvadrata. "Ognjišta su nam porušena i popaljena, u selu još nema naroda, ni struje, ali slična je situacija i u selima u kojima su do poslednjeg rata živeli Hrvati


Krenuo prvi regionalni voz


Zajedničko železničko preduzeće Srbije, Hrvatske i Slovenije "Kargo 10" u ponedeljak je počelo da obavlja saobaraćaj. Prvi zajednički regionalni voz od Paraćina do slovenačkog mesta Sežana, sa 32 teretna vagona koji prevoze brikete drveta namenjene italijanskom tržištu, prošao je u ponedeljak oko 12.00 sati kroz beogradsku stanicu Batajnica:


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_540.htm

Neno44 wrote:Svakačast, tema je odlična.

jes jes samo prirodnije je piva viska ili tako nesto

Hercegovačka pjesma berača duhana, berača grožđa, stočara-nomada, hercegovački blues = hercegovačka ganga je nešto kao Fildžan viška.

Evo šta sam pronašao na YT, Haiku sa kamena:

Počela obnova Saborne crkve u Mostaru

U Mostaru je u petak počela obnova Saborne crkve koja je tokom rata srušena. Za obnovu crkve, koja je izgrađena 1873. godine, potrebno je oko pet miliona maraka. Sredstva koja su obećana na donatorskoj manifestaciji prije dvije godine sporo pristižu. Bez obnove Saborne crkve nema ni obnove prijeratnog Mostara, koji je u svijetu bio prepoznat kao grad zajedničkog življenja.


Familija Malešević, časni ljudi

Bili smo složna porodica. Otac i majka živjeli su veoma složno. Pored mene, imali su još jednog sina koji je bio šesnaest godina stariji. Nas dvojica smo se, bez obzira na razliku u godinama, uvijek dobro slagali. Obojica smo išli u školu, ali smo pomagali i roditeljima oko poljoprivrednih poslova.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_541.htm

Zamolio bih sve dobre ljude koji žele da pomognu onima koji su izgubili kontakt sa dragim osobama tako što će link prema tražilici “Tražim izgubljenog prijatelja” postaviti na: web stranice, blogove, forume.....

Tražim izgubljenog prijatelja


http://www.a-free-guestbook.com/guestbo ... terbranisa

@valterbranisarajevo,
Ja sam kopipejstirao neke podatke sa web. stranice http://www.fildzanviska.ba na ovaj Forum.
Treba mi tvoja formalna dozvola za ovo šta sam uradio. Tek ću vidjeti hoće li se gazde uključiti u mrežu Fildzan viska:
http://komsiluk.forumotion.com/filozofi ... a-t178.htm

Samo naprijed

Vukovar kao model za Izrael i Palestinu


I 12 godina nakon stravičnih zločina u Vukovaru, žitelji ovog grada sa sjetom su gledali na obalu Dunava i Vukovarsku adu, mjesta gdje su se nekada zajedno kupali i družili sa građanima susjedne vojvođanske opštine Bač. Došao je rat i granice su povučene. Ono što je nekada spajalo, odjednom razdvaja, rekao je gradonačelnik Vukovara Željko Sabo u Evropskoj akademiji u Berlinu gdje je održao predavanje na temu „Dunav – rijeka koja spaja ili razdvaja?“


Gospođa Vasiljka, dobri duh Sarajeva


Iako sam bio vrlo mali dječak sjećam se dosta stvari koje sam proživio u ranom djetinjstvu. Nije mi baš sve iščezlo. Čini mi se kako je to bio naljepši dio moga života. U sjećanju mi je najviše ostala bezbrižna igra sa bratom i prijateljima, ono što mi je kasnije mnogo nedostajalo. Ratom je naše djetinjstvo prekinuto i više se nismo mogli igrati. Stalno smo živjeli u strahu i neizvjesnosti. A u tom vremenu prije rata sve je bila čista dječija igra. Život je bio poprilično lijep. To i danas slušam od mojih roditelja, koji često hvale Titovo vrijeme i sistem. U selu iz kojeg potičem ljudi su živjeli lijepo i skladno. Stanovnici Trebečaja su bili i Srbi i Muslimani. Među nama nije bilo neslaganja i vladali su dobri međuljudski odnosi. Svi smo se poštovali i živjeli u slozi. Jedni drugima išli smo na praznike i družili se. I sada imam prijatelja Srba iz tog sela sa kojima sam u dobrim odnosima.


Priča sa sretnim krajem

Prije posljednjeg rata u BiH, Muradif Ćerimagić je već bio etabliran likovni umjetnik, iz one najbolje, prve generacije sarajevske Akademije likovnih umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada za crtež, akvarel, portret... U analima bh. likovne umjetnosti ostaće upamćene njegove samostalne izložbe: „Nostalgija Tijelom i Dušom“, „Autentično Vizuelno Iskustvo“ i „Na Iskustvima Prošlosti“. Nakon sarajevske Akademije, umjesto da izabere veliki grad sa svim pogodnostima koje najčešće nudi umjetniku, Ćerimagić je izabrao osamu i tišinu svoje Lastve. A kada je 2007. odlučio da ostane u zavičaju, završio je u – šatoru!


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_542.htm

Bajram na mostarski način


Mladi iz Centra za djecu i omladinu s posebnim potrebama iz Mostara „Los Rosales“, zajedno su proslavljali Kurban bajram. Zajedničko pjevanje i druženje za njih je najbitnije . Već tradicionalno, osmu godnu zaredom Željka Burić širom otvara vrata svog ugostiteljskog objekta za djecu iz Centra Los Rosales, pozivaju ih na svečani ručak i druženje. „Moja je mama katolkinja, tata pravoslavac, a suprug i obje nevjeste Bošnjaci. Moja unučad su ono što oni žele biti. Kada mi neko kaže – Sretan ti Bajram, ja to dočekam punog srca, jer mi je svaki praznik, praznik,“ kaže Željka.


Kreševo kao simbol tolerancije u BiH


Malo je bosanskohercegovačkih gradova koji su do danas zadržali izgled od prije nekoliko stotina godina. Takvo je Kreševo, grad u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Brojne kulturno-historijske znamenitosti bile su dovoljan povod da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2003. godine proglasi historijsko gradsko područje Kreševa nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Uz red franjevaca, koji vjerno čuvaju kulturno naslijeđe, to je i mjesto u kojem već vijekovima katolici i muslimani žive skladno.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_543.htm

Plemenitost i hrabrost Radomira Nedimovića


Priče o zločinima, koji su u počinjeni u BiH, i zločincima, koji zaslužuju kaznu, u drugi plan potisnule su primjere nesebičnog žrtvovanja ljudi koji su i u najtežim vremenima rizikovali i vlastiti život da bi pomogli komšiji druge nacionalnosti. Bosna i Hercegovina jedina je zemlja na svijetu u kojoj se o zlu govori javno i posredstvom svih medija, a o dobru gotovo nikako ili šapatom. Priča iz Goražda, kada je u opkoljenom gradu život sugrađanina Jusufa Dacića spasio Radomir Nedimović, jedna je od mnogih u ovom gradu i cijeloj Bosni i Hercegovini, koja svjedoči da mržnja nije sudbina stanovnika ove zemlje.


Behmen i Svetlana Broz potpisali Memorandum o saradnji


Danas, na Međunarodni dan zaštite ljudskih prava, gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen i direktorica NVO Gariwo Svetlana Broz potpisali su Memorandum o saradnji i podršci na realizaciji Programa “Edukacije o građanskoj hrabrosti” uosnovnim i srednjim školama, fakultetima i udruženjima građana na području grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine. Grad Sarajevo u partnerstvu sa NVO Gariwo, ovim memorandumom, također, prihvata pokroviteljstvo svečane ceremonije dodjele prestižne nagrade “Duško Kondor” za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti, koja se održava svake godine 22. februara u Sarajevu.

Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_544.htm

Badnjak s franjevcima u Sarajevu

U povodu Badnje noći franjevačka crkva sv. Ante bila je u petak uveče kuća molitve svih Sarajlija. Svetkovina Božića, velikog kršćanskog praznika pomirenja i mira koji je posvećen Kristovom rođenju, započela je misom ponoćkom. Okupljanje katoličkih vjernika, ali i pripadnika drugih konfesija, dugogodišnja je predbožićna tradicija u Sarajevu. U petak ih je u crkvi bilo preko 500, koji su uz božićne pjesme i prigodnu propovijed, zajedno dočekali Božić.

Badnje veče kod Ane i Svetozara

Ana i Svetozar prvo zajedno proslave katolički, a onda i pravoslavni Božić. Za njih su ovi dani puni radosti i zbog susreta sa djecom koja žive u Beogradu. Nisu stigli za majčin praznik. Ali, imaju oni još jedan Božić. „Ja ću ti se, mati, udat' za drugu viru“, govorila je često Ana svojoj majci, i tako je i bilo. Neko će reći: Pa šta? Priča nalik na tolike druge u BiH! Ali, nije. Malo je, ipak, posebna.

Novogodišnji koncert za djecu - mališani Foče uživali

Pod pokroviteljstvom opštine Foča sinoć je u Gradskoj sportskoj dvorani održan novogodišnji koncert za djecu pod nazivom Udahni muziku kojem je prisustvovalo preko hiljadu mališana i njihovih roditelja. Devedesetominutni koncert izveli su dječiji horovi „Princes krofne“ iz Sarajeva i „Palčići“ sa Pala.


Kompletne članke možete pročitati na sljedećem linku:

http://www.fildzanviska.ba/clanak_545.htm