Čekam treći dan da se malo smirim i da pokušam napisati post bez previše emocija ali nema fajde, čak mislim da sam trenutno gori nego u vrijeme dok se belaj dešavao u Lištici.
Pričajte šta hoćete, pišite šta hoćete, ali oni koji su bili dole i znaju jedini istinu a sad hoće li je neko prihvatiti ili ne to je njegov problem i nešto sa čim bi se jedino psihijatri mogli pozabaviti jer iz pokušaja nekog da se bude objektivan u startu se ne vjeruje onima koji su bili napadnuti.
Prvo ću podsjetiti da se prošle godine nešto slično desilo u tom istom selu, ali je srećom bilo sasvim dovoljno policije koja je zaustavila OBE strane da ne dođe do eskalacije sukoba i sve je bilo gotovo za nepunih pola minute.
Ovaj put je bilo samo par ,kako mi jednom reče lokalni drot u kontroli saobraćaja u tom istom selu "saobraćajnih milicionera" i nekoliko u crno obučenih im kolega (samo se nadam da im ono nije specijalna policija,jer su bože sačuvaj smotani). Među prvima sam kupio karte na kojima stoji da su za utakmicu Široki - Velež datum 18 09 2009g, a zašto to vjerovatno znaju oni koji su ih opet pustili u opticaj vjerovatno radi neke utaju ili šta ti ga već znam čega ,i stali da čekamo da se počne ulaziti.
Dolazi do svađe sa prodavcem karti koja se odmah završava,za kojeg je kasnije rečeno da mu je ukradena torba i da je prebijen a na snimcima koje su sami plasirali se jasno vidi da ulazi u stadion bez ikakvih problema pored navijača i da nosi tu istu torbu sa sobom.
U tom momentu počinje kiša kamenica, i mada nisam sklon tvrdnji da je napad bio organizovani, očito je da su kamenice bile spremljene već prije našeg dolaska.
Odgovorno tvrdim i to svi koji su i jedan put otišli na gostovanje u hercegovinu znaju, da nema šanse da je iko od navijača nosio bilo kakvo oružije ili palice jer se dole i sendvići otvaraju a kamo li auta i autobusi da se ne pretresaju.
Tada sa naše strane kreće trka za onima koji su bacali kamenje i policija tad otvoreno staje na stranu napadača i udaraju pendrecima samo po navijačima Sarajeva dok preko njih opet počinju da lete kamenice svih veličina.
Tad čujemo da je drugi dio kolone presječen pred samim dolaskom na stadion i krećemo prema njima da se sastavimo.Škripci se izmiču preko puta stadiona i odatle nastavljaju kamenicama zasipati sve pred sobom, spajamo se sa našima i svi silazimo nazad prema mjestu gdje su autobusi parkirani bili.
Dvojica policajajca tad vade pištolje i počinju pucati u zrak, a iza njih opet napreduju kamenjari. Ostali policajci su već zauzeli položaj oko pumpe i apsolutno ništa ne rade da zaustave nemire.
U jednom momentu vidim momka na zemlji kako leži, i kontam da ga je kamen pogodio, prilazim mu i vidim mu rupu na pantolama, na desnoj nozi na 15ak cm iznad koljena.
Tu sam iskreno ostao šokiran skroz, jer sam tek tad skonto da pucaju i po ljudima, momku smo podvezali nogu šalom da ne krvari i sklonili ga sa mjesta gdje je kamenje i dalje padalo. Naš momak prilazi policajcu i govori mu "zovite hitnu, momak je upucan" a ovaj mu na to prska papar sprej u lice.
Tad se kreće u tjeranje škripaca van dometa i u tome se i uspijelo, i policija je da je htijela mogle opet u tim trenutcima da zaustavi sve, samo da su stali i zaustavili ponovni povratak kamenjara na mjesto odakle su nas mogli gađati. Otprilike u tim trenutcima je i pokojni Vedran pogođen.
Nastaje haos među ljudima, treći momak sjedi sa rupom u prsima i u šoku scene koje sam jedino u ratu viđao.
Nastavljaju se dešavanja ali se sve vrti u krug, prilaze i kamenjaju nas, otjeramo ih nazad i opet sve ispočetka i tako nekoliko puta.
Nakon punih sat vremena dolazi policija iz mostara, ulijeću pendrecima i sa suzavcema nas tjeraju prema iza buseva, gdje jedan i ispaljuje suzavac momku direktno u leđa sa nekih 3 metra udaljenosti, ali i zaustavljaju u tim trenutcima kamenjare koji su se opet osilili, valjda gledajući kako je do tad policija djelovala su osjetili da su stigli "njihovi" ali su ovi bili puno veći profesionalci pa su sve smirili.
Koliko smo bili rušilački raspoloženi mislim da će najbolje potvrditi tri kuće koje su bili pored autobusa i auta ispred njih na kojima ni jedno jedino staklo nije falilo.
Tad slijedi izlazak kroz špalir divljaka, i počinje rešetanje po autobusima skoro do izlaza iz Lištice. Ko nije preživio ne zna ni kako je to...
U mostaru sam se osjećao kao zadnje govno, kad dolazi NAŠA policija iz sarajeva i gura nazad u autobuse koji su već prepuni bili i tom prilikom momku lome ruku pendrekom.
O dočeku dole od stanovnika sve osim najvećeg respecta bi bilo premalo.... Hvala vam za sve...
I da razjasnim par sitnica...
Ne pripadam bošnjačkom korpusu i po nekom defaultu ovih naših prokletih prostora i nisam ni trebao biti dole, ali ja sam po nacionalnosti sarajlija i hordaš i jedino mjesto gdje sam trebao tad da budem je utakmica jedinog nam kluba i pustite mi se priče šta će vas dole toliko... Vi koji ne poznajete tu ljubav I NEMOJTE PRIČATI O NJOJ.
Drugo, pita li se iko od vas kulturnjaka zašto se suosjećaju navijači po cijeloj europi ? Zato što se ovakve stvari dešavaju svugdje, i zato što radi par podobnih političara i policajaca na mjestima koja nikako ne bi smijeli obnašati ljudi ginu, a oni svoju nesposobnost prikrivaju mahinacijama i podmetanjem kukavičijih jaja drugima.
Treće,muka mi je više od priča raznoraznih pametnjakovića koji znaju o svemu sve, pa se sad sa politike prebacuju na ovu temu, shvatitie samo jedno o ovome nemate pojma.
Vedran je poginuo a vi ga opet ubijate svojim glupim izjavama "išao da se bije pa je ubijen" (da ne tražim i ne citiram ali ako treba naći ću i to), pa stoko glupa ko bi pametan otišao na utakmicu da zna da može poginuti na njoj ?
Ma ne mogu ja ovo više pisati...
Nađoh jedan post, koji govori da ga je pisao hordaš...
