Sarajevo kojeg više nema

[Pravi Valter]

.

[Filter]

Nastavak price o "Jadima mladoga Valtera"

dobar

[vryzas]

Nastavak price o "Jadima mladoga Valtera"

dobar

[Miss RX]

Citajuce vas bas uzivam i da znate i ja sam neizljeciva Sarajka!

[♥ Julianna ♥]

Još malo, još malo...Valtere BUDI SE!

U svjetu tame skriven lik
kroz kolut dima tonem ja u mir
i osjecam da gori moj svijet
jer nista od onoga sto zelim nije tu

Krik iz druge sobe cujem
to mi neko kaze: "Nisi sam"
tako, tako sam umoran
i cekam valove
valove mora

Ti dolazis s njim
osjecam da dolazis ti
to je znak da doci ce dan
s toplim vjetrom juga

Krik iz druge sobe cujem
to mi neko kaze: "Nisi sam"
tako, tako sam umoran
i cekam valove
valove mora...

[♥ Julianna ♥]

Citajuce vas bas uzivam i da znate i ja sam neizljeciva Sarajka!

[Dado34]

Sjeca li se neko gdje se snimao spot "nekako sa proljeca" Crvena Jabuka, kako se zvao kafic? Mala matura, prvi izlazak u grad, prvi ples sa djevojkom u koju sam bio 3 godine zaljubljen, prvi poljubac (kratki na usne), prva cigareta zapaljena, prvo alkoholno pice, jednostavno nezaboravnih par sati bas u tom kaficu.

[branimir stulic]

Mislim da je snimano u Kolibi... na Mejtasu. Dio na Vrelu Bosne.

[Sitijevac2011]

Tako bi htio da podjelim ove price svog djetinjstva, i moja sjecanja na staro Sarajevo...ali nazalost ne mogu, nacete tridesete...a djetinjstva nisam imao, taman kad sam trebao da budem "bezbrizan" bio sam osudjen na podrum, dok sam dosao sebi od 92-95 skontao sam da me je i pubertet prosao, vjerovatno kao i dosta ljudi sa foruma...al strasnih prica ima, da se potpisem za ovu temu def.

[Dado34]

Mislim da je snimano u Kolibi... na Mejtasu. Dio na Vrelu Bosne.

Jeste Koliba, u pravu si 100% samo se nesto ne sjecam pravca Vrela Bosne, sjecam se da kad smo se vracali da je bilo iz pravca grada ( u glavi mi ostade nesto Pofalici prema Alipasinu), taxi je vozio nizbrdo kad smo krenuli.

[ismb]

Maaaah
Nemam više niti volje, niti vremena da pišem ovakav neki copy/paste elaborat...
Mislim, sad sam počeo pisati, od toga da su, izgleda, Sarajlije jedini mentalno retardirani ljudi koji ne razlikuju č i ć, dok ih naravno agrameri savršeno razlikuju, pa do....
Pravi Valter se ne bi niti našalio da takvu glupost

izvali

, a daleko od toga da bi i u primisli mogao da bude neko u liku

ministra

sa sekretaricom (ili šta je već) Eugenom.
Nažalost, časno ime za nick ne koristi ime MJ (vjerovatno najtalentovanijeg književnika kojeg je ovaj grad dao u posljednja dva stoljeća, a koji je sa svog Mejtaša otišao... neki i znaju razloge) nego druga VP-a, mada je... blaaaaah
Iako imam malo postova, možda i premalo godina u odnosu na časne članove ovoga foruma (od muhe pa na dalje), imam dovoljno godina (40-something) da znam da ono ne piše sarajlija vulgaris nego...
Oprostite, baš mi je povuklo živac (halo, ko je od Sarajlija pisao onakve eseje - osim MJ, DDŽ, i možda još par onih koji razlikuju č i ć... )

[Dado34]

Maaaah
Nemam više niti volje, niti vremena da pišem ovakav neki copy/paste elaborat...
Mislim, sad sam počeo pisati, od toga da su, izgleda, Sarajlije jedini mentalno retardirani ljudi koji ne razlikuju č i ć, dok ih naravno agrameri savršeno razlikuju, pa do....
Pravi Valter se ne bi niti našalio da takvu glupost

izvali

, a daleko od toga da bi i u primisli mogao da bude neko u liku

ministra

sa sekretaricom (ili šta je već) Eugenom.
Nažalost, časno ime za nick ne koristi ime MJ (vjerovatno najtalentovanijeg književnika kojeg je ovaj grad dao u posljednja dva stoljeća, a koji je sa svog Mejtaša otišao... neki i znaju razloge) nego druga VP-a, mada je... blaaaaah
Iako imam malo postova, možda i premalo godina u odnosu na časne članove ovoga foruma (od muhe pa na dalje), imam dovoljno godina (40-something) da znam da ono ne piše sarajlija vulgaris nego...
Oprostite, baš mi je povuklo živac (halo, ko je od Sarajlija pisao onakve eseje - osim MJ, DDŽ, i možda još par onih koji razlikuju č i ć... )

e jbg i ti moras traziti jaje u dlaci ( nema č, ć, dž, đ, š u tekstu)

[tech10]

[quote="HAVANA"]pričao: Dario Džamonja
gledao Širaza Muftića kako slika nekakav nadrealistički mural, “plesao” u disko-klubu, ponosno mahao svojom dugom kosom i bio usamljen u gomili.

Za podlogu izabrao nekakvu zutu boju i nije je nanosio cetkom na platno, nego samo pljusno pravo iz kante po platnu. Raja se okupila u luku okolo, tip najblizi platnu sa strane nabacio glanc novo odijelo, upicanio se, dio farbe iz one kante promasi platno i zavrsi na njegovom odijelu. Covjek pomahnito, isao se zaliti upravi Skenderije.

[branimir stulic]

A tek kad je Dedan promijenio ime u Bacchus??? To je bio šok za sve nas koji smo stajali ispred.

[♥ Julianna ♥]

@ismb nemoj biti na kraj srca. Dokle ćemo jedni drugima spuštati samo da bi spustili? Svi isti cilj imamo. Obratimo pažnju na bitno.

Fin tekst, radnog i paradnog naslova:

PALO JE SARAJEVO

Piše: Nada Ler Sofronić

Opsada i ubijanje Sarajeva drugim sredstvima, kulturološkim urbicidom, traje skoro dvije decenije. Pokazalo se da je ta opsada sistematičnija i efikasnija od one o kojoj svi sve znamo.

Kultura je uspješno pridavljena i šaptom je davno pala – sada samo jedna po jedna padaju njene institucije : umjetnička galerija, muzeji, biblioteke.

Sarajevo tone u gustu maglu i duboki, ljepljivi mrak . To propadanje praćeno većinskim mukom, učinilo ga je jadnom, polupismenom kasabom, provincijom na kraju svijeta. Bosnom se množe Gluhe Bukovice i uz gluhi i nijemi kontrapunkt javnosti i samo se Sarajevo od prijestolnice prometnulo u Gluhu Bukovicu i postalo prijestolnicom – nekulture.

Palo je Sarajevo pod opsadom sprege zadrtih mediokriteta, primitivaca, polupismenih političkih i medijskih elita, mafije koja je jača, bogatija i moćnija od posljednjih mohikanaca koji istrajavaju na značaju kulture i nadaju se da ovo ipak nije njen definitivan poraz.

Ljepotu ubijaju, zar ne?
Sarajevo je gotovo dvije decenije izloženo i sveprisutnoj agresiji prema ljepoti . To vidimo po ružnim spomenicima u ono malo parkova koje Sarajevo još ima. Po zgradurinama-monstrumima koje niču u najljepšim četvrtima grada. Po lijepom Vilsonovom šetalištu koje je osvanulo načičkano jeftinim kioscima ili po prostorima ispred Markala koji se u sred centra grada pretvaraju u buvljake sa najlonskim vašarskim tendama. Po monstruoznoj drvenoj nadstrešnici iznad ulaza u elegantnu austrougarsku građevinu sarajevskog Pravnog fakulteta. Po Ilidži koja je od aristokratske ljepotice, pune parkova i perivoja, postala sub-urbani buvljak. Po novokomponovanoj „muzici“ koju moramo slušati čak i u javnom prevozu...

Zašto se ovdje ta socijalno-patološka neosjetljivost i odbojnost prema ljepoti toliko raspojasala?

Možda zato što je ljepota univerzalna, što je široka. Što nadrasta ono što je trivijalno, banalno, prostačko i uskogrudno. Što nema nacije ni vjere.

Kultura i politika zaborava
Sarajevo je izloženo i talibanski zadrtoj odbojnosti prema zajedničkoj prošlosti, čak i pra-prošlosti. Eto zato stradaju nevini sarajevski muzeji.

Strašna destrukcija bahate nezainteresiranosti ubija sarajevski Zemaljski muzej i njegova botaničku baštu. Njegovo me umiranje pogađa pravo u srce. Gledam zgranuto kako se gase kultna mjesta moje mladosti , posljednje oaze civiliziranosti. Profesori sarajevske Klasične gimnazije su nas tu dovodili da otkrivamo čudesne tajne prošlosti ove zemlje i da se napajamo ljepotom. Slika Sarajeva bez otvorenog zdanja Zemaljskog muzeja je za mene amputirani monstrum. Ona me plaši jer je prijeteća i zloslutna.

Ka kolektivnoj amneziji
Padaju guste magle svjesnog zaborava i na oronuli i zapušteni Historijski muzej. Prvo je prestao biti Muzej revolucije, a sad mu ne daju ni da bude naprosto Historijski muzej.

Na kraju krajeva, zašto onaj koji je izbrisao staro ime jednog muzeja pravdajući to valjda ideološkim razlozima i onaj koji je zamislio da je tako izbrisao socijalnu revoluciju i antifašistički otpor iz naše prošlosti, zašto taj neko ne bi brisao i historiju samu? U čemu je razlika?

Ovo je inače vrijeme mitomana, falsifikatora, stručnjaka za proizvodnju kolektivne amnezije i reviziju prošlosti. Možda žele graditi svoje velelepne, grandiozne “još starije“ muzeje. Koji će pokazati – šta? Da historija počinje od njih i da ljepota nema vrijednosti ako nije zapišana njihovim etno-nacionalnim smradom.

Kome trebaju knjige
Sarajevo je postalo i mjesto primitivne odbojnosti prema knjizi jer primitivci koji ovdje imaju moć ne čitaju i ne vole knjigu.

U težem slučaju, možda je riječ i o onima koje su učili da je dovoljno, čak poželjno, znati i čitati – samo jednu knjigu. Zato ovih dana tetura i pada Narodna i univerzitetska biblioteka iz čije sam bogate riznice jednom davno spremala svoj maturski rad o Humanizmu i Renesansi. Nakon saznanja da joj ukidaju grijanje, da je kažnjavaju smrzavanjem, sanjala sam košmarni, kafkijanski san da se nalazim u ogromnoj, luksuznoj biblioteci sa hiljadama knjiga po policama, a da sa užasom uviđam da se zapravo radi o jednoj jedinoj knjizi u više izdanja. Kako koju uzmem u ruke, vidim da je naslov isti.

I izreći ću bogohulnu, politički krajnje nekorektnu misao: ovoj državi ne treba novi Ustav. Treba joj prije svega kulture i ljepote. Ima uređenih zemalja koje ustav i nemaju. Ali nema ni jedne civilizirane i normalne države koja uništava svoje umjetničke galerije, muzeje i biblioteke.

I ni jednog civiliziranog grada čije se vlasti pravdaju da to nije u njihovoj nadležnosti!

[Pravi Valter]

Tesko je izmjeriti IQ kamenu!

[branimir stulic]

[smurf]

Vozdra, ja sam smurf i neizl'jeceni Sarajlija. Ponosan sam na cinjenicu da 'dje god dodjem i progovorim dvije, moji sagovornici iole pismeniji, vrsnjaci ili stariji iz svih krajeva bivse Juge znaju odakle sam i odmah me zagotive. A nemaju materijalnog hajra, obicno plate kompletan ceh bilo na mom ili njihovom terenu... Nebitno, vazno je to da NAS duh postoji i da nije umro. I nece nikad. E sada, jeste da nema vise onog Saraj'va, nismo ni mi isti kao sto smo bili, neki su godinama postali ozbiljniji, neki s' godinama jos budalastiji... Sve je to isto... Krajem sedamdesetih ja sa rahmetli dedom sidjem u carsiju, obidjemo par njegovih ahbaba u Saracima, Kazandziluku... ljeti popijem limunadu ili borovnicu, zimi caj dok oni kahvenisu i dime, svratimo kod Hadzibajrica na corbu, pirjan od zelja ili tako nesto, ono radi adeta a da ne budemo siti da nana ne bude tersala kako ona kuha a mi po carsiji jedemo. Ako je bio vakat dedi da se "podsisa" svratili bi do Skake, ja nevoljko ulazio u tu radnju jer nije to obicna brijacnica, to je od Skake kojeg i dan danas znam usniti... i jastuke... i oklagiju... i sunetluk od kojeg nisam nista uspio kupiti jer je nestao bez traga "na cuvanje" I slusao sam razne price o Sarajlijama i onima koji to nisu, kao, trebalo je proci barem sto godina obitavanja u nasem seheru da bi se mogao nazvati Sarajlijom. Jedan od takvih je bio rametli Omer Uzicanin, sarac, koji je tada sa svojih pedeset i pe'-ses' godina "cekao" jos par godina staza jer njegov dedo ili pradedo je doselio u Saraj'vo tamo neke godine i kao tek onda ce postati "punopravan"... Rahmetli tata mi je uvijek govorio kako mi seljak ne moze biti prijatelj a ja se ibretom ibretio, toliko nasih kucnih prijatelja je bilo iz nekih ruralnih dijelova i uzajamno su se pomagali... Ja svoj put slijedio i po svom nahodjenju tabano, ne vjerujem ja nikome dok sam ne skontam, najgora skola koja postoji ali koju kada prodjes ne mogu te nasalantati ni Aboridzini, ni Inke, ni Asteci... A jaran iz srednje koji je rodjen i odrastao u jednom selu kod Kiseljaka ni po cemu nije odudarao od raje s'Bistrika, Logavine, Pirinog Brijega... Kako? Mozda bih od starog i trazio objasnjenje da mi tada nije bilo draze otici do Poste, CDA, Sloge, Kisobrana, Chaplina, Oskara, Piccadilly-a, Belmonda, Mupeta, Cumeza pa i Kuk-a koji mi je isao na neku stvar, Teatra, Boe, bilijara u Skenderiji, kod Fiska pod Logavinom, Elvisa, Kosute na Jahorini ili MOC-a na Igmanu... mozda je i na Bjelasnici bio... Ne, tamo je Feri... Ma ko ce ga vise znati, bilo je... A onda dodje mahnita '92. i ja skontah da seljaci nisu ljudi sa sela vec su to obicne pokondirene tikve ili ti po nasem papci. Hajde, rekoh sebi, malo mi je lakse jer imam jos par jarana i jaranica koji nisu iz Sarajeva pa bi mi pravo tesko palo da mi nisu prijatelji...
Bjez' ba Valter, beli si me svojim postovima bacio ne'dje 'dje bih sada volio biti, ono, rahat od pameti

Ne tako davno, odem ja na Slatko cose i po receptu Muhameda Gafica narucim dvije kafe, konobar i ne donese vec je neko sjeo i pravi mi drustvo. Nekada samo citamo novine, nekada bacimo suplju, ali nakon izvjesnog vremena sve cesce ih popijem sam, ona prva bas sjedne, vec druga, hladna, sa splasnutom pjenom, ma ni na sta nalik. Jebi je tamo, batalim taj adet... Sva su raja tu negdje, ali svi u svojim dumanima... Pun im klinac svega... Izlozi sve sareniji i sareniji, nekada si mogao po cijeni skontati kvalitet a danas ti ni Google ne moze pomoci. Sta ja znam sto je to tako. Ne znam ni sto sam se navio, htio sam samo nesto kratko da napisem kako mi se ova tema ne bi izgubila i evo me jos uvijek pisem.
Bilo je prije jako puno dobrih stvari ali i groznih... Znam da nije bilo radnji u carsiji da zjape prazne i sa natpisom "radnja u pripremi" citavu vjecnost, znalo se ko je mangup, znalo se da u supermarketu u Skenderiji nisi mog'o maznuti cokoladu ili flasu Zvekana a da si iz Sarajke mog'o iznijeti sve slozeno u kartonskoj kutiji... Znali smo iz aviona prepoznati da li su leviske iz Vartexa ili Trsta, nije postojao dupljak adidasa...

Ma necu vise nista reci, nemojte me nista vise pitati, zelim da budem anoniman

[BHF_Manijak]

Smurf jesi ga vala izvuko iz petnih zila, nadam se da si i ti dusu razgalio ovim postom, osjeca se iskrenost u njemu vjeruj mI! Posebno me dojmio zadnji pasus, vjeruj sa suzama u ocima ga procitah...

[Pravi Valter]

.

[Pravi Valter]

Znam da je tema izlizana, ali.....


Nekada u Sarajevu smo se dijelili iskljucivo na dvije kategorije: raja i supci. Raja smo bili u biti skoro svi. I bas svima je pruzeno mnogo sansi da „bude u raji“, jer onaj koji nije, ili vise nije, je jednostavno proglasavan supkom. Nismo tada imali, bar mnogi od nas, ni vjere ni nacije, ili tacnije nismo primarno bili Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali, nego smo prvenstveno bili raja i supci. Nismo se dijelili na bogate i siromasne. Nekako smo svi imali „za cekera“, ali opet ni previse ni premalo. Danas je moj „jaran iz raje“ dobio nove tene, sutra neko drugi a prekosutra mozda ja. Ako neciji roditelji nisu mogli priustiti svom djetetu nove popularne tene, niko od nas tog jarana nije provocirao zbog toga. Osim Supaka. Kad neko dobije novo biciklo svi su mu trazili da im dadne „krug“. Samo supci nisu davali „krug“. Kad neko bude nepravedno uspjesan, svi smo ga kolektivno mrzili. Raja ga je mrzila zato sto je uspjeh nepravedan, dok su ga supci mrzili zato jer je uspjesan, pa makar i nepravedno. Odlicni ucenici, ili kako smo ih tada zvali „streberi“, su bili raja ako dozvole da se prepisuje od njih na kontrolnom, ako nisu dozvoljavali bili su supci. Losi ucenici su bili raja ako drugom losem uceniku dozvoli da prepise ono sto je on vec prepisao od „strebera“, ako nisu dozvoljavali bili su supci. Ucitelji su bili raja ako nam na bas svaku izvaljenu glupost ne dadnu keca, dok oni koji su to radili su bili supci. Domari u skolama su generalno bili raja, jer su uglavnom voljeli djecu. Najveci supci su bili sintori, jer su nam otimali i ubijali cuke koje smo svi mi, i raja i supci, zvali svojima. Pravili smo im ogrlice, hranili ih, izvodili u setnju po Vilsonovom setalistu iako su zivjeli napolju. Nema veze, mora cuko ici na Vilsonovo! Jer tamo cuke kake i piske. Sve dok neki supak ne htjedne da taj cuko bude samo njegov, da se zove „supkov“ cuko, pa kad ostala djeca to ne dozvole on otrci starom kuci, isprica mu nekakvu potresnu pricu, stari zovne sintore i nema vise cuke. Sad je cuko sintorski. Sad prave sapun od naseg cuke. Sve zbog supaka! Udruzenog rada supaka! Znate one SOUR-e? Eh, ovo vam je SOUR supaka sintora i supaka sto hoce ba cuko bude samo njihov.

Sto neko sa foruma rece, a ja smatram to potpuno ispravnim, nismo se svi rodili kao Sarajlije. Mnogi su to postali nakon sto su njihovi roditelji zajedno sa njima, ili oni glavom, dosli u Sarajevo. I to vrlo jednostavno. Postali su Sarajlije jer su bili raja. I oni su u ovom gradu uvijek bili dobrodosli. I volim te ljude. I postujem ih. I imam mnogo prijatelja medju njima.I mozda bih i ja to uradio da sam na njihovom mjestu. I bice dobrodosli. A oni drugi, to su vam oni neprilagodjeni. Oni su supci i zato ne mogu biti ni Sarajlije. Oni su najopasniji supci. Danas su veoma aktivni.

Supci su svi linearno znali razlikovati Č i Ć. Ne kazem da svi koji razlikuju ta dva slova su supci. Daleko od toga. Smatram da su oni u prednosti i malo im zavidim sto znaju razlikovati ta dva nesretna slova. Ali, supci ih razlikuju jer su sve i jednu rijec koja u sebi sadrzi ta dva slova ucili napamet. Mi smo ucili tablicu mnozenja a oni su ucili Č I Ć tablicu. Nisu to osjecali nego napamet ucili. Zasto? Pa da bi se razlikovali od raje. Zato sada ne znaju matematiku.

Kad smo malo poodrasli, kad smo se zamomcili, i tada smo se dijelili na raju i supke. Onaj ko je zvao ture za sankom svima bio je raja. Onaj ko nije mogao da zove ture za sankom bio je raja. Onaj ko nije htio, a mogao je da zove ture za sankom je bio supak. Onaj ko je samo nekome zvao ture za sankom bio je supak. Supci su bili oni koji nisu htjeli da te odbace do grada autom da te raja vide kako se vozis u autu. Ili oni supci koji nisu htjeli da prime 5-og covjeka u auto-da se ne preoptereti. Oni koji nisu gledali TLN nisu bili supci. Oni su bili papci, ali to je neka druga tema. Raja se zajedno druzila a supci su to pokusavali nekako minirati, jer supke niko nije zvao na dernek. Zato su supci mrzili derneke, pa su zvali miliciju zbog preglasne muzike. Najveci supci su bili oni koji su poceli da se zabavljaju sa bivsom djevojkom od svog „jarana iz raje“, ili kao kruna supakluka da preotme djevojku od svog „jarana iz raje“. E, to je vrhunski supak. Supak par excellence.

Kad je rat poceo, mega-supci su bili oni koji su otisli „tamo“. Nikad im halaliti necemo. Raja je ostala u gradu.

Danas ima malo raje. Uglavnom se srecemo sa supcima. Moram reci da je i ovaj grad postao jedan veliki supak. Tokom citave godine taj grad-supak prdi, ali sve kulminira zimi kad nas taj silni cjelogodisnji smrad poklopi u vidu smoga i magle. Svi se nekako zajedno nabijemo u taj smrad i disemo punim plucima. I dobro nam! Pravo nam dobro! Ma nismo normalni. Dzaba, ja ga opet volim. To je moj smrad.

Danas kad bilo sta radis odmah naletis na supka. Supci u politici, na TV-u, granapu, pekari, obdanistu, fakultetu, autu, kafani, na odmoru, na poslu .... svuda covjece. Moras, da bi u pameti opstao praviti neki svoj mikrokosmos. I taman taj mikrokosmos nadogradis tako sto ces, recimo, nesto napisati, koliko to god bilo citljivo, dobro ili ne, pa makar i na forumu, odmah, iste sekunde, momentalno ti se nadje, onako kraj ruke, neki od danas raznih vrsta supaka. Primjera radi, neki od supaka, po forumima pljuju po svemu sto neko drugi napise, bilo to dobro ili ne, bilo to pametno ili ne. Onako u 20-ak kucanih strana koje je neko drugi napisao, taj glanc novi supak, sjedne i pasionirano trazi sta je neko, bilo ko, lose ili pogresno napisao. I konacno, nadje sta ne valja, nesto, bilo sta sto nije dobro napisano. Sad je sretan. Nirvana jebote! Zamalo da mu ne nadjem sta je pogrijesio misli se on. Zamalo da mi ovaj promakne a da mu greske ne nadjoh!

Jer i supci su evoulirali. Danas i njih ima more vrsta. Licno najvise uzivam kad dva supka, nebitno koje vrste zakuhaju. Recimo zakuha supak politicar i supak gazdurina. Ne mogu se nikad dovoljno nasladjivati tom borbom. Ili supak Sarajlija sa supkom turbo-folkerom. Kako tu varnice sijevaju. Danas, pored vec pomenutih, imamo pametne supke, glupe supke, udavace supke sa 5 zvjezdica, main stream supke, male supke, velike supke, red neck supke, city supke (kao podvrsta Sarajevskih supaka), supke sa zapada, supke sa istoka, supke domace izdajnike, supke iz svih dijelova grada, supke svih nacionalnosti, djevojke supke sa sibicama, supke iz dijaspore, automehanicare supke, supke vjernike, supke nevjernike, supke na polozaju, ogorcene supke, nedefinisane supke, supke sa saltera, crne supke, zute supke, supke iz mjesanog braka, taxi supke, strait supke, bi supke, homo supke, rent a supke (iznajmis ih covjece za eskorta) i, vjerovali ili ne sretne supke. Nevjerovatno! Ima njih masa jos ali im ne mogu upratiti evoluciju.

Danas ako hoces da izvadis rodni list u Opstini moras da zamolis supka na polozaju da kontaktira malog supka, kako bi on nazvao amidžu od supka iz mjesanog braka sa Bjelava. Ali avaj, supak iz mjesanog braka sa Bjelava je na odmoru, pa cemo onda ici preko sretnog supka koji direktno zna supka sa saltera u Opstini. Eh, onda supak sa saltera nece da ti izda rodni list. Zasto? Pa zato jer je supak jebote! Onda moras zvati main stream supka koji ce to direktno zavrsiti sa nacelnikom Opstine koji je inace nedefinisani supak.

A ja:

SUPAK MOZDA I JESAM ALI TERORISTA ........ NIKADA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

VRATICE SE VALTER...........................

[capitano10]

[muha_sa]

"Pravi Valter"
Supci su svi linearno znali razlikovati Č i Ć. Ne kazem da svi koji razlikuju ta dva slova su supci. Daleko od toga. Smatram da su oni u prednosti i malo im zavidim sto znaju razlikovati ta dva nesretna slova. Ali, supci ih razlikuju jer su sve i jednu rijec koja u sebi sadrzi ta dva slova ucili napamet. Mi smo ucili tablicu mnozenja a oni su ucili Č I Ć tablicu. Nisu to osjecali nego napamet ucili. Zasto? Pa da bi se razlikovali od raje. Zato sada ne znaju matematiku.

jeblo te č i ć dosta što me hanuma grdi što ne razlikujem sad me i ti nadje

[Pravi Valter]

.

[♥ Julianna ♥]

Vrapčići..tvrdo il meko č?

P.S u modi je biti *upak..to je sada IN....lalalala