Gaia wrote:kad smo vec kod ljubavi i voljenja, ja bih da ukazem na ogromnu razliku u tipicnim misaonim procesima Istoka i Zapada. posebno u poljima religije i duhovnosti.
religiozna misao zapada naginje centriranju na grijeh i kaznu i na seksualnost kao grijesnu. ali takva misao nije uspjela stvoriti bezgresno drustvo. iz perspektive Istoka olicen Bog muskarac kojeg zanima seksualni zivot individue ne postoji.
Hinduizam ima svoje panteone, Budizam ima Budu, Taoizam ima prazninu (void), ali seksualnost ne smatraju uzrokom sramote i grijeha u istoj mjeri u kojoj se ovaj neprirodni rascjep pojavljuje u religioznoj misli Zapada.
Zapad duhovnjaka smatra bespolnom osobom koja izvrsava dobra djela. putenost i duhovnost svrstavaju na dve oprecne tacke spektra. iz perspektive Istoka rascjep izmedju duha i tijela pokazuje se kao psiholoski nezdrav. sa moje tacke gledista ja vidim isto tako.
i s druge strane 3 glavne monoteističke religije imaju tendenciju kroćenja i potiskivanja ljudskog libida, a naročito ženskog
ne uzimajući u obzir da seksualnost i libido kao nagon su urođeni čovjeku i da svako potiskivanje tog prirodnog nagona (ne zalažem se sada da hodamo okolo i razmnožavamo se ko sa kim stigne i ne pozivam na orgije) izaziva nemir, bolesti(kako duševne tako i fizičke) i generalno je nezdravo
nema bezgrešnog društva jer nema čovjeka bez grijeha tj savršenoga čovjeka, svi smo podložni nekim strastima i nagonima i različito ih kontrolišemo
međutim sa supresija seksualnog nagona je naročito vidljiva kod katoličkih svećenika vjerovatno stvorena iz potrebe da se svećenik kao medij Boga označi na neki način i učini posebnim u društvu