Citati koje bi podijelili s drugima

[Mannequin]

Kad ispustite casu ili tanjur na tlo, zacuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, zacuje se buka. Ali, kad pukne srce, nastane tisina.. Pomislili biste da ce nesto tako vazno napraviti najvecu buku na cijelom svijetu ili da ce se zacuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca cinele ili zvuka zvona. Ali ne, cuje se samo muk i gotovo pozelite zacuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli..

[Elzana]

A stranger loses half his charm the day he is no longer a stranger.

— Geneviéve Antoine Dariaux

[teky92]

Te noći sam joj oćutao najlepše reći koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da čuje to što oćutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje
raste na ničijoj zemlji između devet salaša, u fantazmagoričnoj oazi koja se u Sahari Žita priviđa samo
onda kad se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je
osvoje svojim instrumentima...
I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice
misli, i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna
se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne
pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nežno provuče finu četku te velike krošnje kroz svoje
kose...
I Neizgovorene Reči ostaju da trepere u lišću starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje
kose na mom češljiću od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiće ga Oluja šenlučeći gromovima nad
ravnicom, složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reči, ili polegnuti tiho i
neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?
Ali naićiće čerga tog leta, i to ne Mečkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli
Svirači Tužnih Očiju, praćeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši
se u sedlu, primetiće u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla
izdeljati odlična viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda proseda, možda bez ikoga, ti ćeš
ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameći ga da ti sobu opraši polenom i
prolećem. A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videćeš samo drozdovo pero na šeširu
kako promiče za šimširom, i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a
godinama je znaš...
I zaplakaćeš, istog časa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...
*****
Dordje Balasevic- Jedan od onih zivota

[teky92]

Iz romana "Spletkarenje sa sopstvenom dušom" Marije Jovanović

"Prepričavanje uvek poprimi vid spletkarenja. Čak i kad želimo da u sećanju obnovimo neki doživljaj, tačno-onako-kako-je-bilo, upadamo u zamku najgore vrste spletkarenja sa sopstvenom dušom.Zahtev za potpunom iskrenošću završi se nehotičnim domunđavanjem sa sobom, ulizički oduzimamo, dodajemo, prekrajamo, i laskajući i kad, navodno, sebe u sebi najviše opanjkavamo.
Sećanje nije zapečaćena konzerva koju po potrebi otvorimo i zateknemo uvek isti sadržaj, ono preobražava prošlost, upisujući joj sadašnje znanje, iskustvo i osećajnost.
Zato priču o prošlom, dakle, govor o bilo čemu, treba uzeti sasvim uslovno, kao mešavinu malo nehotičnih laži, malo stvarnog zaborava, malo dodvoravanja vlastitoj iskrenosti, sve stopljeno u plitku caffe-creme, u koju, umesto šećera, sipamo gomilu spletki."

[TheBlejac]

Ako kanis pobjediti ne smes izgubiti

[Komšinica]

.

[paradjik]

Zivot je sranje, al' alternativa je neprihvatljiva!

[Ljuska_u_BaklaFi]

Ponekad pomislim da u meni živi mali šizofreničar koji ima jedno lice al nekoliko likova
Jedan od likova stoji i čeka. Čeka da dođe neko bolje vrijeme, nada se da će se nešto promijeniti kad uradi ovo ili ono i onda će kao biti sve super. Sjećam se da je čekao da završi osnovnu školu, pa da prođe rat, pa da upiše fakultet pa da diplomira i počne da radi...Sad čeka čudo da se dogodi pa da skupi pare, kupi stan, kola, da se skrasi.

Drugi lik je zaigrano Dijete koje sa svojih 28( i još malo) još uvijek jedva odoljeva iskušenju da skakuće po barama dok pada kiša, koji voli nani da se uvali u krilo, koji izbjegava sve moguće obaveze, koji stalno govori ima vremena - uradiću to kad još malo odrastem, koji voli da pleše, pjeva i da se smije, koji je zaljubljeni i ne može da miruje ni tren.

Ima tu i jedan mali Plačko koji se boji života i budućnosti, sav isprepadan i zbunjen neprestano strahuje od mogućih problema. Pita se stalno šta ako ne bude dovoljno dobar, ako ne ispuni ono što se od njega očekuje. Ima tu i jedan Borac koji pokušava da opstane u stvarnom svijetu a da pritim ne proda dušu đavolu, Filozof koji pametuje, Psiholog koji traži u svemu dublji smisao, Vjernik koji pokušava da se ne odrekne Boga kad mu život pokaže svoju bolnu i ružnu stranu.

Ima tu još par likova koji se probude ponekad i kad se sve to zbrćka nastane moja konfuzna ličnost koja često ni sama sebe ne može da shvati. Trudim se stalno da pokrenem onog prvog koji čeka, da drugogo naučim da odraste, da trećem obrišem suze i uvjerim ga da će sve biti u redu, ljepim polomljeni mač borcu, pametujem s filozofom, raspravljam s psihologom, molim se s vjernikom Bogu... I ma koliko me izluđuju ponekad sva ta lica mog šašavog uma ne želim da izliječim tog malog šizofreničara u meni jer bez njega to ne bih bila ja .

[Ljuska_u_BaklaFi]

Ja ti imam jednu svashtaru na racunaru (tako se zove folder ) u koji godinama skupljam kojekakve citate gdje ih nadjem, i koji mi se svide. Ako nadjem i izvor i njega stavim ali ovaj, nazalost nije imao potpis niti je pisalo odakle je preuzeto. Ali mi se bas svidjelo, ima jos jedan zanimljiv cu da ga metnem odmah sad

[Ljuska_u_BaklaFi]

Kada sam bila dijete, viđala sam ženu koju sam gotovo zaboravila. Bila je to sasvim običana žena, nižega rasta, ne naročito privlačnih crta lica.

Činilo mi se da uvijek nosi jedan te isti smeđi baloner, teške crne cipele i malu aktovku u ruci. Hodala je veoma brzo. Sasvim obična žena, ali s licem djevojčice. Ono što me je čudilo kod nje bio je izraz njezinog lica. Uvijek kada bih je vidjela nosila je pomalo skriveni osmjeh, ali dovoljno vidljiv i iskren, koji kao da nije pripadao ovome svijetu. Njezin je osmjeh bio u potpunom kontrastu s neuglednom vanjštinom. Činilo mi se da skriva nekakvu veliku tajnu. Kasnije sam zaboravila na nju, neobičnu ženu dječjeg lica, s osmjehom. Kada sam je se sjetila, shvatila sam da sam vjerovatno već u njenim godinama. Sjetila sam je se kada sam primjetila da već neko vrijeme nosim takav osmjeh, da sam otkrila njenu tajnu nakon više od četvrt stoljeća. Tajnu sretne osobe kojoj ništa ne može skinuti osmjeh sa lica. Otkrila sam da žena nasmješenog lica ustvari živi u meni......

[Ljuska_u_BaklaFi]

Prije neki dan razmišljala sam o svijetu bez mene. Svijet tjera dalje i radi ono što radi. A mene nema. Jako čudno. Zamisli kamion za đubre koji dolazi i kupi đubre a mene nema. Ili novine bačene pred ulaz a mene nema da ih pokupim. Nemoguće. I još gore, kad prođe neko vrijeme poslije moje smrti, tada će me istinski otkriti. Svi oni koji su me se bojali ili su me mrzili dok sam bila živa, najednom će me prigrliti. Na sve strane biće moje riječi. Stvoriće se klubovi i udruženja. Biće odvratno. O mom životu snimiće film (ali obavezno kad me ne bude ). Predstaviće me daleko hrabrijom i talentovanijom nego što jesam. Daleko.
Ljudski rod preuveličava sve živo: svoje junake, svoje neprijatelje, svoj značaj.
Gadovi jedni . Eto, sad mi je bolje. Prokleti ljudski rod. Eto, bolje mi je.

[Ljuska_u_BaklaFi]

Posmatrajte drvo u sumi. Vidjecete kako njegovi listovi, njegove grane i njegovi korijeni rade harmonicno, da bi razvili njegov zivot.
Ni jedan od njegovih cvjetova ne tezi da zasijeni druge, jer oni znaju da su lijepi samo u jedinstvu sa svojim drugovima. A, ako ih istrgnete sa grane, oni ce uvenuti i umrijeti.
Gledajte kako plod misli samo na to da se sam preda, kako bi sa ljubavlju ispunio dijelo, koje mu je namijenilo drvo koje ga nosi. Posmatrajte dijelove svoga tijela: prsti rade sa prstima, ruka pomaze ruku, gornji zub suradjuje sa donjim. Svaki dio radi za dobro cijelog tijela.
Posmatrajte kapljicu vode izgubljenu u okeanu, ciji glas doprinosi velikoj pjesmi talasa, a koja, takodje, ima svoj udio u laganom i neprekidnom radu, koji cini da se jednog dana odrone gromade stijena sa obale.
Tada ce te osjetiti duboku solidarnost koja sjedinjuje sva bica; shvaticete da su misli i zelje koje vas stavljaju nasuprot i naoruzavaju protiv drugih, u stvari samo varljiva iluzija i da se zlo koje se nanosi drugima, cini samom sebi, svom sushtinskom bicu, koje je samo dijelic jedne velike cijeline svih bica svijeta.

Pierre Sale

[Umoslav]

"Drugim recima, učenje koje je došlo da spase svet — upravo ga je svojom uzvišenošću i pogubilo, nije unelo u istoriju pomirenje i jedinstvo, nego haos i mržnju. I istorija nije završena; a međutim, ona treba da se završi, upravo to traže narodi u svojoj želji da nađu predmet zajedničkog i složnog klanjanja. Oni i istrebljuju jedan drugoga zato da bi se, makar i putem pogibije mnogih nepomirljivih, najzad ujedinili oni koji ostaju. Hrišćanstvo nije odgovorilo toj potrebi čovečanskog srca, prepu-stivši sve individualnom rešenju, lažno se ponadavši u ljudsku sposobnost da razlikuju dobro i zlo. Čak i drevni zakon, ne toliko uzvišen, ali tačan i strog, više je zadovoljavao tu potrebu: čovečanstvo je osuđivalo na kamenovanje svakoga onog ko se odvoji od njega, i ljudi su ostajali u jedinstvu, makar i prisilnom. Još bolje bi toj potrebi odgovorilo, doduše, već sasvim grubo sredstvo — »zemaljski hlebovi«, skrivanje od čovekovih očiju svega nebeskog. Pošto bi ga nahranilo, ono bi uspavalo nemire njegove savesti.
Čini se da nećemo otići daleko od -istine ako kažemo da ovladavajući ljudskim sudbinama pribe-gavanjem kušanju »zemaljskim hlebovima«, ovde označava jedan strašni, ali stvarno moćni ishod iz istorijskih protivrečnosti: to je — snižavanje psihičkog nivoa u čoveku. Ugasiti u njemu sve neodređeno, uznemirujuće, mučno, uprostiti7 njegovu prirodu do jasnosti kratkotrajnih želja, ponuditi mu da sa merom zna, da sa merom oseća, da s merom želi — to je sredstvo koje će ga najzad zadovoljiti i umiriti..."

V.V.Rozanov - Legenda o velikom inkvizitoru

[Komšinica]

.

[Mannequin]

Ona te prijatelju jednostavno natjera da ju zavoliš. I da ju voliš. A onda te, prijatelju, zgazi. Do kraja. Uništi te. Bez milosti. Ali čini to tako da ju unatoč svemu još voliš. Kažu, prijatelju, da je jednom voljela i da se zaklela da nikad više neće..

[Kinaski]

samo da se subujem

[Mannequin]

A ja i dalje živim... Prkosna. Svoja. Ponekad slomljena i uplakana. Tužna. Ona koja luta dok kiša dobuje po krovovima i ljudi se pitaju, "Kuda to ona ide?" Ali "ona" ne mari za to. Ne više. Nekad davno to me je povređivalo, mislila sam, sramota je lutati i tražiti sopstveni mir, a sad znam da se neki ljudi jednostavno razlikuju i da im je mir potreban kao vazduh. Jedna sam od tih. U lutanju je spas.

[VeriBizi]

Nije naš zadatak u tome da se približimo jedno drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno. Nas dvoje smo, prijatelju dragi, sunce i mjesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedno s drugim već da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naučimo, da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.

[johnny-bravo]

''Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci, da postaje neizdrzivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da bi ste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se." Ivo Andric

[VeriBizi]

''Kad jedno odredjeno stanje pocne da vas muci, da postaje neizdrzivo, nemojte stajati u mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da bi ste se spasli, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se." Ivo Andric

[Luce]

No one can make you feel inferior without your consent.
Eleanor Roosevelt

[milicija]

Bolje biti bogat nego ne bit'

[VeriBizi]

This time next year we'll be millionaires

[d.a.d.a.]

To je jedina fotografija na kojoj smo zajedno. I zato sam je uramio još onda, da je čuvam. Iz nekih važnih razloga ne mogu je okačiti, a iz nekih malih ne mogu se otkačiti i iscepkati je na sitne komadiće. I tako je tu, u ladici. Ni tamo ni vamo...

Balašević

[StLouis]

Not the People who speaks the same language get along, People who share the same feelings and tasks can get along well .....( RUMI- Mevlana )