danas wrote:da, ja ipak smatram da sazetak islama (kao i hriscanstva) jeste da onaj ko vjeruje u boga i moli mu se biva nagradjen na onom svijetu, a onaj ko ne vjeruje u njega biva kaznjen, jer osnova ove obje religije je nagrada na onom svijetu kojom se pokusava regulisati ponasanje ljudi na ovom svijetu u mnogobrojnim domenima.
cemu praviti 5 prica, kada je tu samo jedna prica u osnovi?
da, vjerujem da vjerujesh da to jeste sazhetak abrahamskih religija, kao i da vechina ateista slichno razmishlja. isto tako je logichno da akcenat stavljaju na kaznu, a u vezi sa nagradom koja joj je kontra-tezha akcenat stavljaju na manifestacijski (ovosvjetski) pasivne elemente "vjerovanja i molitve", iako bi logichno bilo da neko ko ne vjeruje u drugi svijet akcenat ima na ovosvjetskim drushtveno korisnim pojavnim oblicima praktikovanja vjere.
sama kazna i njena strahota se treba staviti u odnos sa ljudskom psihom. shta mislish, da ne postoje zakonske sankcije za kradju, ubistvo, silovanje itd., kako bi svijet izgledao? ja vjerujem da bi bilo ljudi koji ne bi ni krali, ni silovali, ni ubijali, ali bi (vidjeli smo kod nas u ratu shta chuchi u chovjeku kad pruzhi prilika, zar ne?) broj nasilnika bio znatno vechi. chovjekova dusha je sklona i dobru i zlu i u tome je poshtenost koja mu daje izbor, priliku da sam odluchi, odabere dobro ili zlo. i logichno je da Onaj koji je chovjeka stvorio zna najbolje kakav je on i kako ga motivisati. pa, meleki su rekli, kad su informisani o stvaranju chovjeka, "zar chesh stvoriti chovjeka, da proljeva krv i stvara nered po zemlji" (parafraziram). ali, Bog je znao o chovjeku ono shto oni nisu, i njegovu drugu stranu. ja vjerujem u pobjedu te druge strane.
nazhalost, zasluzhiti raj, kao nagradu, nije tako jednostavno (vjerovanje i molitva) kao shto ateisti gledaju na to. ustvari chovjechanstvo ne bi ni moglo funkcionisati bez djelovanja principa nagrade i kazne i to nije ono za shta mislim da je ateistima posebno neprihvatljivo ili odbojno. mislim da je njima odbojno i ono shto nikako ne mogu svariti to shto je bitan faktor za odredjivanje nagrade i kazne-vjerovanje u Boga, a taj se faktor ne uklapa kao relevantan u njihov sistem vrijednosti. problem i jeste, iz perspektive vjere, shto je to oholost, prvi grijeh, nespremnost sitnog chovjeka da se pokloni Tvorcu. poznajesh li nekog chovjeka koji je uspio pobijediti svoj ego? takvi ljudi zrache. sazhetak islama iz moje perspektive je upravo u tome, u pobjedi nad svojim egom, sve drugo se tada samo poslozhi. upravo je ego taj koji kazhe "ko je taj bog da bih mu se ja klanjao", a ustvari je Bog tu sporedan, pravo znachenje rijechi je "zar JA da se nekom, bilo kome, klanjam?" zar ih ima puno shto mogu biti vechi vjernici u Boga, nego shto je shejtan? on poznaje Boga (vjeruje u njeg), padao mu je na sedzdu (molio se), ali je zbog ega odbio pasti na sedzdu chovjeku, iako je to Bog naredio svim andjelima. islam je disciplina dushe. ako na trenutak pokusash razmisliti o Bozhijom pespektivi i tome kako "On chovjeka stvara radi sebe, a sve drugo radi chovjeka", o tome kako je On "skrivena riznica shto se zheljela obznaniti", vidjeches chovjekovu nezahvalnost, vidjechesh zhelju ljepote da se podijeli sa njim i obraduje oko posmatracha, pobijedichesh sebe, vidjeti ljubav. nekad, aBd, i osjetiti.