Forum Klix.ba

Da upravo i jeste do licemjera, do mrcina, do onih koji govore jedno , rade drugo, a misle treće, do onih je koji se nisu pamakli sa mjesta zadnje desetljeće dok cijeli svijet napreduje... do onih je koji nemaju hrabrosti da priznaju kako su popušili foru ! Do onih je koji nemaju kuveta u sebi, do sebičnih je do mrcina koji samo palamude i kake po kafama i to ne pred više od troje ljudi, do nas je u stvari ovakvih kakvi smo postali... puni lažne nade i vjere da će doći "SVEMIRCI" i promijeniti će stanje..do nas je jer očigledno da smo i samo navikli da krademo i budemo u talovima, do nas je jer volimo osjećati se kao bitni dok ganjamo štelu za porodilište, pa onda za osnovnu školu djetetu i onda sve redom, do nas je jer smo navikli već da budemo peksini i prljavi, jer navikli smo smeće da bacamo kroz razne prozore, do nas je jer postali smo beskičmenjaci.... . do nas je jer ne smijemo više sami sebe u ogledalo pogledati i priznati sebi da jemo mi smo karcinom ove nekad tako lijepe zemlje.... !

Do ove amorfne mase je koja više ne misli ni svojom glavom, do mase je koja je navikla na bale sijene i torove, do mase je koja je prestala da radi i samo čeka gebiru, do mase je koja je prestala da ore livade i navikla se da preprodaje mašine krave i ostale donacije... do mase je koja je otišla iz svojih rodnih sela i spustila se u gradove jer misi da to je rješenje, do mase je ćunjoglavaca koji više nemaju vizije, nemaju dobre namjere i jeste nadaju se samo smrti komšijine krave... a da svoju pri tome i nemaju !

Maknimo se sa mjesta jer možda već prekosutra bude prekasno !

P.S

Dont dream dreams !

.... Sanjao sam noćas da ih nema... sanjao sam san u kojem sve je bilo kao na javi, kao u reali nekoj samo što reala nije crna kao današnjica već nekako malo je svijetlija kao što sutrašnjica trebala bi da bude ....

Sanjao sam ta treveička žičara radi, nekako postah svjetan sna u onoj kabini za Trebević... nekako nije nalik onoj nekadašnjoj.. malenoj crvenoj il žutoj... nije nikako onako malena i nestabilna... već nekako ima neki displej LCD u njoj.. na kojem se vide neki objekti koje ja ni vidio nikad nisam, na LCD-u vidjeh nešto što me podsjeti na Igman i Bjelašnicu ali nekako mnogo mi ljepše i pitomije sve skupa to izgleda na ekranu nego kad se ja pokušam prisjetiti kako nekad izgledalo je... Iz kabine bacih pogled na grad ... kad ni divlje gradnje ni smoga... ni smrada... ma ničega lošeg ne vidim oko sebe.. sve meraja neka.. miris proljeća sam osjetio čim stupih nogom iz kabine... miris proljeća i neki ljbazan gospodin dočekaše me po izlasku...
Okrenuh se od one pozicije na kojoj iziđoh i krenuh prema vidikovcu, ... nekako ni sam još svjetan jeli ovo san ili je java... stigoh na vidikovac i onako uzbuđen još jednom se uvjerih da grad ponovo je grad.. da nekako oni ljudi oko mene bezbrižni su, čuje se graja djece iz onih dijelova planine... gdje nekad minirano sve je bilo... njihovi osmjesi ugrijaše me i natjeraše da se zapitam... pa zašto niko u patos ne gleda i zašto se svi smiju.... da gudra nije legalizovana... il barem dekriminalizirana.... meni nekako upitnici iznad glave... no opijen mirisima i prizorom... odlučih opalit šetnju do početka bob staze ne bi li se uvjerio da sve ipak ružan je san... Dođoh na startnu poziciju onu.. i imah šta vidjeti... staza radi i uprkos proljetnom vremenu... djeca neka sa sankama čekaju da prođe trening boba trosjeda... svi nasmijani, razdragani, rumeni naravno i nekako zdravi na prvi pogled.... još kontam pa nigdje ne vidjeh da neko loži vatru.. na otvorenom svi koriste one male već unaprijed napravljene roštilje i prostore za pečenje povrća i mesa...

Ja ko ja onako zbunjen i usplahiren... priđoh jednom djetetu i zamolih ga da me uštine ne bi li se probudio... djete ni pet ni šest spuca mi šamar... i ja sav znojan probudih se... u današnjici .... okružen crnjacima i ljudima koji samo u patos gledaju, raduju se tuđoj nesreći i uopšte se zdravo ne smiju....

Pošto se od smeća nigdje više sakriti ne mogu ostaje mi jedino da sanjam....

jebi ga ja kad god sanjam žičaru dođe mi Severina u san i okrene misli na gluho bilo.

zonbirile wrote:jebi ga ja kad god sanjam žičaru dođe mi Severina u san i okrene misli na gluho bilo.

kralju

Već neko vrijeme promatram ljude, posmatram ih dok hodaju, dok kupuju, dok šute, gledam ih kad pričaju, kad hodaju u društvu ili pričaju sami sa sobom... gledam ih i kontam o posljedicama....

Prvo sve se slabije smiju, sve više kupuju najjeftinije artikle u velikim piljarama ili čak kupuju artikle isteklog roka po pijacama, gledam ih kako kupuju garderobu u radnji polovne odjeće... nekako muk je oko njih, muk i neka nervoza. Posmatram ih u saobraćaju gledam ih kako psuju, kako se znoje od huje neke i sopstvene nerealiziranosti... gledam omladinu onda... kao da je sa Pinka ispala... razbacuju smeće oko sebe, ponašaju se nekulturno mahom i nekako provincijski, posmatram pijaćare kako bacaju ambalažu u Miljacku onako spokojni dok policija prolazi pored njih i ne čini ništa... sa distance posmatram skupe koke praznih glava ali bijelih i sređenih noktiju, sa distance vidim svu njihovu prazninu, njihovu besramnost i sav bezbrazluk njihovih mahom glavatih pratilaca koje krase neka bijesna auta ali koji su šuplji do koljena.. to shvatim kad im se približim i napravim se strancem.. pa ih na engleskom pitam za neku ulicu... oni .... zbunjeni tada otkriju svu svoju glupost... nastavljam da posmatram smeće kako leti nošeno vjetrom.. izgleda mi da je samo ono slobodno i bezbrižno u ovoj sad već prljavoj zemlji... posmatram petkom ljude kako se ispaljuju sa posla da bi bili viđeni u nekom od novo-izgrađenih vjerskih objekata.. valjda ako se pokažu to će im donijeti napredak u karijeri i skok neki na ljestvici .. il šta već... posmattram djecu kako se igraju gađajući se kamenjem i psujući majku jedni drugima, gledam ih kako su opterećeni materijalnim i kako uopšte nekako (bar na pogled) ne uživaju u igri ... već uživaju u mobitelima i sličnim stvarima materijalne prirode...gledam penzionere kako "beru" po kantama za smeće obrok ili zimi materijal za potpalu.. gledam nekadašnje logoraše kako su im oči pune tuge neke, gledam komšinisu koja je izgubila sina na Žuči kako je ogorčena i nekako bijesna unutar sebe... a opet sa vana je tako blaga i smirena...

Što više gledam sve su mi oči punije suza koje nisu radosnice.. jer što više gledam i razmišljam sve više bježao bih u kanjon Rakitnice ili u Klokot kod Bihaća... bježao bi u okolinu Jajica il Vareša... jer tamo bih gledao prirodu koji ovi peksinavci još nisu uspjeli sjebati uprljati i pokvariti.... nije dobro gledati i kontati... u ovoj zemlji je najbolje biti površan i banalan... biti podoban i pomalo čak i praviti se budala... treba se znati pojaviti i biti viđen na nekim lokacijama... jer tako se izgleda napreduje .....

Sve u svemu sve će to o mila moja prekriti ruzmarin snjegovi i šaš......

Jeste, jeste @uvijek dobar gost, sve ti je ovo kao nekakav san, ruzna mora. A posto nada zadnja umire, 'bem mu ovo pravilo, nada se jadan insan da ce se jednog dana probuditi iz kosmara i ugledati jedno novo, svjeze oprano, civilizirano drustvo, pa se sa potpuno drugacijim emocijama i prioritetima, pun motivacije baciti u harmonicnu svakodnevnicu. A ona ono normalna, gotovo sterilna od silne normalnosti.

Svi smo mi produkt ovog i ovakvog drustva, a drustvo kompleksna pojava do-zla-boga, pa se bezbrojne manifestacije njegovog zdravlja moraju raspodijeliti na razlicite nacine po glavi produkta. Nas zapala, jebi ga, frustracija.

Ko je kriv? - Nada!

@ Uvijek dobar gost. Dosta te je više. Konačno ima jedan dobar dan i onda pročitam tvoj post i sve mi se smuči.
Zašto tako precizno i realno opisuješ stanje u kome se nalazimo???
U životu imam sve što mi treba. Zdravu porodicu,par dobrih prijatelja,kuću,auto i dobar posao pa ipak se ne osjećam dobro. Fale mi normalni,razumni ljudi,kultura,ljubaznost,čistoća i vjera u bolje sutra a to nažalost nikada nećemo imati ovde.
Ma Nele je to najbolje rekao "Ljudi su ovde drćni i odlučni ali teško je reći da išta vide".

... Jučer me je preko dana uhvatio u radnoj stolici na poslu... nako malo me protresao ali me nagnao da razmislim o svoj bezznačajnosti ljudi u ovoj kotlini, nagnao me da se zapitam šta bi bilo kad bi bilo... Navečer legoh premotavajući film nekih pregledanih dokumentaraca i emisija na temu zemljotresa i nekih drugih prirodnih nepogoda u kojima se čovijek osjeća kao list na vjetru... Dok padao sam u san jesam razmišljao sam o svoj našoj neusklađenosti sa prirodom, o svoj našoj bahatosti i o svom ovom smeću koje me okružuje... na jedan tren sam posmislio da bi se zemlja Bosna i Hercegovina samo u par sekundi mogla osloboditi svog smeća i svog hamelja koji danas živi na njenoj površini...
Nekako tren poslije toga... probudio me je zemljotres..... podrhtavanje tla koje je mene razdrmalo iz stanja dubokog sna u neko stanje straha i dubokog razmišljanja...

Sve u svemu jeste možda bi priroda trebala učiniti ono što mi ne umijemo ili nećemo.....

uvjek dobar gost wrote:... Jučer me je preko dana uhvatio u radnoj stolici na poslu... nako malo me protresao ali me nagnao da razmislim o svoj bezznačajnosti ljudi u ovoj kotlini, nagnao me da se zapitam šta bi bilo kad bi bilo... Navečer legoh premotavajući film nekih pregledanih dokumentaraca i emisija na temu zemljotresa i nekih drugih prirodnih nepogoda u kojima se čovijek osjeća kao list na vjetru... Dok padao sam u san jesam razmišljao sam o svoj našoj neusklađenosti sa prirodom, o svoj našoj bahatosti i o svom ovom smeću koje me okružuje... na jedan tren sam posmislio da bi se zemlja Bosna i Hercegovina samo u par sekundi mogla osloboditi svog smeća i svog hamelja koji danas živi na njenoj površini...
Nekako tren poslije toga... probudio me je zemljotres..... podrhtavanje tla koje je mene razdrmalo iz stanja dubokog sna u neko stanje straha i dubokog razmišljanja...

Sve u svemu jeste možda bi priroda trebala učiniti ono što mi ne umijemo ili nećemo.....

nestala je moc prirodne selekcije
previse se govana nakotilo na ovu planetu a krem de la krem tih fekalija je nekako dospio u nasu vladu
elita iz hale

simonese wrote:

uvjek dobar gost wrote:... Jučer me je preko dana uhvatio u radnoj stolici na poslu... nako malo me protresao ali me nagnao da razmislim o svoj bezznačajnosti ljudi u ovoj kotlini, nagnao me da se zapitam šta bi bilo kad bi bilo... Navečer legoh premotavajući film nekih pregledanih dokumentaraca i emisija na temu zemljotresa i nekih drugih prirodnih nepogoda u kojima se čovijek osjeća kao list na vjetru... Dok padao sam u san jesam razmišljao sam o svoj našoj neusklađenosti sa prirodom, o svoj našoj bahatosti i o svom ovom smeću koje me okružuje... na jedan tren sam posmislio da bi se zemlja Bosna i Hercegovina samo u par sekundi mogla osloboditi svog smeća i svog hamelja koji danas živi na njenoj površini...
Nekako tren poslije toga... probudio me je zemljotres..... podrhtavanje tla koje je mene razdrmalo iz stanja dubokog sna u neko stanje straha i dubokog razmišljanja...

Sve u svemu jeste možda bi priroda trebala učiniti ono što mi ne umijemo ili nećemo.....

nestala je moc prirodne selekcije
previse se govana nakotilo na ovu planetu a krem de la krem tih fekalija je nekako dospio u nasu vladu
elita iz hale

--------------------------------------------------------------------------------

ja ih čitam ko tarot karte,moliti Boga da ne bude trećeg jačeg zemljotresa.Pa oni mole Boga ,da ljuljne,ali ono pravo,pravo,pa onda tek ide bisnis,od mrtvačkih vreča,deka,lanč paketi,šatori,štab za qurac,štab za palac,pa izjave,pa heroji,pa izgradnja,donacije.Nadam se da su naše molitve jače,molite se ljudi,dobar je Bog.

... Ni sam ne znam odakle da krenem... ili da počnem, motiviše me sunce koje vani sija da budem pozitivan da budem nekako bolji, da se smijem i da iz mene poteče pozitivna energija.. jer vrijeme joj je. Onda korak nazad u smislu reale neke koja se zbiva oko mene.. u smislu otvaranja il izgradnje još jedne velike piljare koja će nas približiti prosparitetu... koja će nas natjerati da zaboravimo da živimo u zemlji masovnih grobnica u zemlji nepravde, korupcije , u zemlji zla i laži.... kao šo reče jedan od "otvarača" najnovije blještave nove velike piljare.... shoping hobi je bitan i krucijalan jer evo sada postoji objekat u kojem se taj hobi može i upražnjavati... nema veze što je Gološ koji je prekardašio sa gabaritima objkta rekao da se parkovi i zelene površine gradu ne isplate... tom logikom neće nas zabrinuti nestajanje stogodišnjih stabala u Velikoj aleji ili na Willsonovom..neće nas zabrinuti ama baš ništa jer nema se vremena . Šta ima veze tamo ćemo napraviti veliku piljaru ali ovaj put zelene boje da barem odmaramo oči dok se bavimo svojim omiljenim hobijem.... Neće nas zabrinuti što nam se djeca nemaju gdje igrati jer kako banalni stanovnici Sarajeva kažu.... pa kome trebaju parkovi kad su nam planine toliko blizu.... do kojih u određenim mjesecima nema ni organizovanog prevoza... ne zabrinjava nas ni prašina, ni buka, ni stres... ma čemu sve to kada imamo shoping hobi.... !

Jeli nam Italija pokazala šta i kako, jeli nas natjerala da se zapitamo... šta da je potres bio jači svega stepen ili dva..ako nije Italija neće ni tako simboličan datum kao što je 06. April.!???

Naravno da nismo jer gledali smo vatromet sinoć i nekako već smo zaboravili na smisao stvarni 06 Aprila... kriv je GRAS... kriva je vlada kantona, bivša gradonačelnica, sadašnji gradonačelnik... svi su krivi samo nismo mi sami jer ... jeste fol je da budemo banalni, površni, nekad i zlonamjerni, zlobni, sebični... ali da budemo viđeni na otvorenjima .. jer tu se duša nekako razgali... nisam siguran samo kako ih nije bilo stid puštati snimke sarajeva, kako je Kemo pristao da pjeva... i nisam više siguran koji je ovo grad ... sem imena sve se nekako na krivo nasadilo !

Umjesto da danas mi bojkotujemo GRAS, umjesto da opkolimo zgrade vlada ne ma neee mi... zidamo kuće na padinama, uzimamo stanje kao normalno i zadato, govorimo sami sebi da je sve ok, bacamo smeće u rijeke i jezera, mi bacamo smeće na vidikovce... mi smo samo mi onakvi kakvi smo fol trebali biti poslije agresije i ... svega ostalog. nema veze što su nas za šaku dolara prodali oni koji presijecaju vrpce, nema veze što su prodali sve ideale za koje su ljudi krenuli da brane svoje gradove i svoja sela... ovdje ništa više nema veze jer banalnost i podobnost se itekako isplati !...

Kako nije bilo stid jučer sve one koji su polagali cvijeće na Vracama.. jer Vraca onako izgledaju jer je spomen park pretvoren u hrpu smeća i hamelja. ..... ali i to smo mi.... bez stida mrve... i baš onako po mjeri.. vladajućih elita !!..

fuj ! Ni sunce ne može izliječiti sve... pridružimo se barem štrajku u jami Stranjani....... jer jeste oko nas sve je jama !

http://www.youtube.com/watch?v=d6RAD0mPwLg

Hoće li miris nove garderobe odagnati mučnimu iz stomaka koja je izazvana aparthejdom u obrazovnom sistemu... hoće li miris nove limuzine zatamnjenih stakala učiniti da zaboravim da u mojoj zemlji ima oko 30 % nepismenih ili oko 45 ooo ljudi koji su skoro pa beskućnici. Hoće li šetnja najnovijim tržnim centrom učiniti da zaboravim na svu korupciju i sve podjele unutar društva u kojem živim...? Hoće li pogled na silikonska poprsija il na najnoviji ekran mog najnovijeg mobitela učiniti da zaboravim agresiju, opsadu, nepravdu, laži, licemjernost i svu dvoličnost u kojoj obitavam ? Hoće li sva površnost kojoj težimo odagnati recesiju i svu dubiozu ekonomskog sistema zemlje u kojoj životarimo, hoće li nam banalnost naša vratiti perspektivu djeci koja danas jedu rendanu salamu u vrtićima ili stoje pred prostorijom u kojoj druga djeca uče osnovne pojmove i postulate vjere ? Hoće li nova maskara učiniti da nestane svo smeće koje smo nabacali u zadnjih skoro 15 godina?
Hoće li ovo društvo osjetiti napredak i benefit od ovolikih velikih piljara u kojima se prodaje mahom uvozna roba, gdje je benefit za poljoprivrednike koji blokiraju ceste ili za domaća preduzeća koja posluju na rubu propasti jer ih se sistemski ne stimuliše i ne pomaže im se u borbi na slobodnom tržištu.... hoće li sve to pomoći da postanemo zemlja pismenih ljudi, svjesnih ko su i šta su, zemlja ljudi željnih spoznaje i ljudi koji znaju da može bolje.... ???

Pohitimo po svoj komad smiraja u neki od najnovijih tržnih centara, nema veze što nam se nekad i ogadi jer nemamo dovoljno šoldi... nema veze što imamo samo za kafu popit... lijepo je malo pustiti mozak na pašu.. kao da ga već dovoljno odmarali nismo....!?!?!?!?!?

 

nešta mi se skupilo ...

Smeće to sam ja, smeće to si ti, smeće to smo svi mi.....
Uhvatih malo sunca na Igmanu, pobjegoh u prevodu u šumu, sakrih se , izolirah se daleko od stresova od crnjaka, od buke, od Brankovića, od Džaferovića i svih inih sivih eminencija koje krčme naše šolde kao da su im babovina.
Tako sakriven sjedeći uz ili bolje rečeno između dva planinska potočića koja su sada malo i življa zbog topljenja snijega... mazlumah i razmišljah, sjedih nako gledajući u prazno i osluškivajući ptičice i njihov cvrkut, sjedio sam, ja tako dobrih par sati nit pričah nit pjevah, nit plakah, u par navrata sam se uhvatio da niočemu ne razmišljam već da kao Mujo iz vica samo sjedim.... šetao sam istina je i tražio pored potoka otiske pšapaka jelena il srna, gledao sam ima li još divljači ili smo i njih sve protjerali..

Krenuh doma i prije toga pokupih smeće koje sam načinio tu, smeće u vidu dvije boce od vode, smeće u vidu stvari koje sam donio u šumu... skupio sam svo svoje smeće i krenuo sam naviše što bi rekli, prema mjestu na kojem sam ostavio automobil (kod partizanskog spomenika) ... razmišljah o divljači, o smeću, o nama, o sebi, o budućnosti.. odjednom moje razmišljanje prekinuo je krik jelena.. ja se okrenuh.. pogledah u tu stranu iz koje sam načuo riku... kad odjednom iz gustiša.. iskoči srna, kao da su nam se pogledi sreli.. zastali smo oboje.. i nekako taj tren kao da je trajo vječno... ona odskakuta u šumu, garant nije ni tren jedan poslije toga razmišljala o meni... No ja jesam o njoj, jesam o njoj i o šumskom redu, jer svega sam se nagledao i u šumi sjedeći.. nagledao sam se razasutih balvana, šumskog nereda i smeća u vidu PVC boca i kesa...
Jeste da je mogla ona srna opsovala bi mi majku, oca il šta već, opsovala bi mi nešto onako u prolazu... ja joj tada ne bi stigao objasniti da nisam ja bacao... ne bih ni mogao.. jer vjerovatno srne generaliziraju nas sve kroz plastiku, bespravnu sječu šume, otpad i šumski nered....

Sljedeći put ću počistiti šumu i od tuđeg otpada jer ne želim da mi niti jedna divlja životinja psuje majku !

Jeste smeće to smo svi mi, jeste šumski nered smo svi mi !

Živili

Kako od siline smijeha i dužine trajanja da mi se usta ne iskrive, kako od siline emocija da ne zaplačem il da ne plačem stalno ?
Kako da ostanem koliko toliko normalan i privržen nekim principima i životnim stavovima kad oko mene nered je i moralni haos, kako da u principu ostanem normalan kad živim u nečemu što je odavno prestalo biti simpatično i poželjno? Kako da pripremim djecu koji još nemam ,a želim je imati na život u ovakvoj državi, kako da ih pripremim na štelu, na dajdžiće, na podobne ,a nesposobne, kako da im objasnim ovoliki haos, ovoliku nepravdu i ovoliko neznanje, kako da im objasnim da ovdje u najboljem slučaju mogu samo da stagniraju... mada opet ako ovo ovako nastavi nemam ih na šta pripremiti ovaj će se sistem sam urušiti...
Odakle meni pravo da imam djecu u ovakvoj jednoj državi, odakle mi pravo da osudim djecu samim rođenjem u ovakvoj sredini, da ih osudim na masu nekih stvari koje će im se po rođenju prikačiti kao etiketa, odakle mi pravo da ih uvedem u nesigurnost, u neizvjesnost, u bezperspektivnost, u robovlasnički feudalni sistem, odakle mi pravo na sve to...?

Zašto da oni trpe kad trpim i ja, zašto da djecu osudim na nešto što ni sam više ne volim, zašto da ih osudim na mržnju, apatiju, bijes, nemaštovitost, odakle mi pravo na to ?

Nisam pametan više niti imam elana koliko sam imao, osjećam izdaju na svakom koraku, osjećam nepravdu koja je jača od mene, koja je jača od tebe koji čitaš ovo... nemam pravo osuditi djecu na banalnost, na površnost, na laž i obmanau.. jer ako sam ja doživio sve to.. valjda je ljudski želiti bolje djeci, želiti im sve ono što želiti im ne daju razni Bićakćići, Brankovići, Cerići, Dodici, Čovići, Jelavići, Prlići, Kačavende, Puljići i drugi ini nehljebi koji da im nije ovakvog stanja...

Odakle meni pravo da osudim djete svoje po rođenju... ?

ebote dobar je ovaj vic samo dugo traje i nekako crn je vopra !

analiziram:pun ti je k.... svega

simonese wrote:analiziram:pun ti je k.... svega

Da upravo tako pun mi je qurac svega, gledam ljude u oči i ne vidim više sjaj, gledam djecu kako se igraju u prašini i blatu, gledam povratnike u oči i vidim očaj, gledam komšiji u oči a ne u kesu šta unosi u kuću. Slušam ljude oko sebe i ne mogu da vjerujem koliko su postali banalni, površni i nekako destruktivni za generacije koje tek dolaze, gledam u zemlju dok hodam i poskakujem iako mi je noga kljakava jer smeće pokriva sve. Jel u redu to što gledam, jeli u redu to što ljude gledam u oči i što ne lažem, gledam svijet oko sebe nekako i popčinjem sa razmatranjem od sebe samog, zar ne osjetite Vi tugu, nepravdu, laž, obmanu na svakom koraku u ovoj tužnoj i sad već ružnoj zemlji bez ikakvog reda...?

Gledam u oči ženu koja je sina jedinca izgubila na Žući... gledam nju kako vene kako kopni dok tuguje i boluje...
Pri tome se pitam koliko će to još da traje, koliko će ovaj hajvan bosanko-hercegovački dopustiti još da ga se jaše, da ga se izluđuje, da ga se mori i da ga se ubija u pojam...? Pitam se koliko traje osjećaj dobrile kad neko prevari ženu, kad ukrade pa kupi sebi novo auto, pitam se koliko to traje i sa čim se može mjeriti osjećaj kada se siluje maloljetnica ili maloljetnik.. pitam se čemu muk i šutnja kad je cijele Europa na nogama.. pitam se šta čekaju studenti ... fol ih je strah.. a pred njima strahuju svjetske vlade, ako ih je strah neka se pridruže poljoprivrednicima i neka traktorima blokiraju puteve kad ne smiju fakultete... kao opozit gledam Bićakćića recimo kako se kiselo smije il Brankovića lopova kako laže i krade a poziva se na zakon... čiji je to zakon lopove... zar oni nikog više ne gledaju u oči... ???? Volio bij jednom njih dvojicu i Reisa povesti na teren da vide malo kako ljudi žive 45 kilometara od Sarajeva danas u 21. vijeku, ma volio bih id odvesti u Nezuke ili u okolinu Foče... u Ilijaš il Vareš... da vide kako to izgleda danas dok mi palamudimo....
Uhvatim se nekad da volio bih da sam bio živ 42. godine jer tada bi barem znao protiv koga se borim ... a danas... osjećam se mučno i više mi je muka od svega što vidim oko sebe....

Ma džaba se ja pitam moj kume... džaba najbolje je povećati količine, ugasiti mobitel, isključiti televizor i pojačati muziku kad dosade mi igrice... dajte veću rizlu i jeste napustite svi Vi o vi objekat jer povraća mi se od samo pogleda na pinkuše i lažne lafove koji ni sami ne znaju gdje su više šuplji... a kontaju da su neko i nešto danas u BiH kad svi smo mizerije koje samo trpe li trpe...!

Znam ja nas jebo ti nas !

Mozda se dese promjene kada Bosansko-Hercegovacki hajvan zajase medije i zapocne antifasisticku i antinacionalisticku propagandu... kada mu univerzalnije vrijednosti budu draze od lopovluka, pozivanja na mrznju,diskriminaciju, na puske i u konacnici zivot bude drazi od umiranja...

Sada trenutno smo u 90, a trebali bi se vratiti u 84 kada je BIH-a davala obiljezje Jugoslaviji i Balkanu i kada je Balkan nosio prave Evropske vrijednosti koje su se danas sacuvale na tako malom prostoru pojedinih BH gradova.

Tek kad skinemo omce sa medija, onda cemo moci razmisljati o nasem boljitku. Dosad cemo samo zivjeti u strahu jedni od drugih.

 
nema ništa od toga, sve je to šuplja, ..., poslušaj pjesmu i sve će biti jasno

Divna fotka, hvala.. oduvijek želim da posjetim to mjesto.. da pokušam sam da nađem odgovore, da na neki način uspostavim konekciju na nekim drugim talasnim dužinama jer osjećam sa vremena na vrijeme jake glavobolje, osjećam kako se mozak buni, osjećam da mu ne gode informacije koje ga zapljuskuju i vidim kako mu ne odgovaraju signali koji dolaze do njega....

Nasuprt tome danas sam bio u ministarstvu jednom na federalnom nivou, mada skoro sam išao u posjetu i istom ministarstvu na državnom nivou i mogu slobodno reći da situacija je u pet deka...

..... Ko je gldao fil "biti Joyn Malkovich" mislim da se tako zvao, shvatiti će poruku...

Volio bih samo na par dana ući u mozgove uposlenika u ministarstvima, volio bih uči u te umove i malo dati sebi oduška, volio bih se na taj način odmoriti daleko od ovog društva, volio bih malo ohladiti svoje sive ćelije bez da ih moram spušavati, volio bih tih par dana provesti u stanju bezbrižnosti i rahatluka jer zaista tim ljudima je super, oni su jedini stvarni korisnici svega oko nas, oni su ti koji su uprkos svemu što se oko njih zbiva jaki kao temelj na argumentaciji da nije do njih !
Tako bih volio , ma ne moram biti mlađi, mršaviji, tamniji, odmorniji, .... ili već kakav ja volio bih samo malo ući u taj - te mozgove... i na taj način u stvari sebi prekratiti muke !

da ih samo vidite.... kontam ni ova gripa najnovina im ništa ne može... jači su oni i od toga !

Da ih samo vidite !!!!

Neku noć palamudih sa brkama svojim oko Branka Ćopića, ono kako smo ga čitali dok smo bili mali, kako smo gutali njegove pripovjetke, kako smo na neki način saživili se sa likovima iz njegovih priča, kako smo u stvari uživali čitati jezik kojim je on pisao... onako narodni pripovjedač... dječiji pisac... i kad dođosmo do dijela kako je čovjek umro... svi znamo samo da se ubio... niko od nas nije znao ili čuo il pročitao zašto se to desilo... znamo samo da skočio je sa mosta u rijeku u Beogradu i znamo da se taj most sada zove Brankov most.....

Možda nije ova tema najbolja... ali... možda je i Ćopić produkt ovog društva.. možda čovjek nije htio da bude uključen u jedan projekat koji nas je vratio cijeli vijek u rikverc, možda nije htio da bude saučesnik, nije htio da bude rame uz rame sa Ćosićem i ekipom... možda je čovjeku nekako prekipilo ,a nije znao šta i kako !

Nadalje ima li iko info oko ovoga...?!?!?!?

Sto bih dobro bilo da u Sarajevu jednog jutra svane Brankovicev Most,hihihihi

Da,cika Branku je bilo jasno kud je svijet krenuo,tesko se razocarao Ne znam gdje se moze naci,ali svakako treba procitati njegovo pismo drugu i prijatelju Ziji Dizdarevicu,koji je skoncao u ustaskom logoru,da li Gradisci ili Jasenovcu,svejedno...

patrius wrote:Da,cika Branku je bilo jasno kud je svijet krenuo,tesko se razocarao Ne znam gdje se moze naci,ali svakako treba procitati njegovo pismo drugu i prijatelju Ziji Dizdarevicu,koji je skoncao u ustaskom logoru,da li Gradisci ili Jasenovcu,svejedno...

Ukoliko ima negdje na netu, ili neko ima skenirano volio bih pročitati pomenuto pismo....

Bih u okolini Konjica jučer... sve do Glavatičeva skoro skroz sa druge strane Bjelašnice.... nagledah se dobrile i meraje, napatih se od puta koji nikako nije dobar... nekako na mahove se u meni smjenjivali osjećaj ponosa i osjećaj bijesa.. ponosa nekog od one silne ljepote... od jačine stećaka koje sam vidio... nekako pored tih kamenih gromada osjećao sam se jači i nekako veći, kao da me obuzimala neka sila koja izbija iz njih.... nekako drago mi je bilo vidjeti da ljudi rade na zemlji, da siju, da spremaju voćnjake za ljeta... lijepo mi bilo vidjeti one konje koji trče .... nekako ponosan sam bio dok stajao sam pored topića koji je obnovljen kao i ostalih par partizanskih spomenika... ponosan sam bio jer nekako vratio mi se u tim trenutcima osjećaj da ipak nije sve tako crno i da nije sve tako loše....
Sa druge strane put sam po sebi u meni je budio osjećaj bijesa, smeće ono pored njega isto tako, srušeni objekti koji evo tolike godine poslije agresije nisu obnovljeni, bijes me hvatao kad sam vidio kako izgleda Glavatičevo, srušeno i dalje, nekako i pored svih potencijala koje ima.. izgleda kao da je agresija tek prije nekih pola godine okončana....


Šta hoću da kažem..... zemlja kontrasta, zemlja potencijala sa jedne strane i metuzalema koji samo droncaju sa druge strane, zemlja kapaciteta ali i nepismenih , zemlja od koje se može živjeti ali zemlja sa lljudima na pozicijama koji nemaju vizije...

Konkretna rješenja.... popravak kamenih kuća, uređenje korita neretve, uređenje i rušenje objekata koji nisu u skladu sa okolinom, poboljšanje infrastrukture, otvaranje smještajnih kapaciteta koji moraju imati određeni standard, obrazovanje lokalnog stanovništva koje treba da ponudi gostima lokalne specijalitete i smještaj...

Fokus na ribolov,fokus na kanjon Rakitnice i ostale terene koji nisu minirani ili su u međuvremenu deminirani, fokus na mušicu, fokus na zdravu hranu koju trebaju da proizvedu lokalni stanovnici i povratnici u svojim plastenicima il baščama, fokus na lokalnu zajednicu i zadržavanje mladih i obrazovanih kadrova koji imaju kapacitet da iznesu to sve.... odnosno da ponude sve to na tržištu ..... što svakako (vjerujte mi) lokalne i ostale vlasti nisu sposobne jer nemaju kapaciteta u bilo kom smislu, odnosno tamo rade samo podobni a rijetko sposobni koji imaju viziju !!!!! Preduslovi su tim ljudi koji može da napravi situacionu analizu i koji je u stanju da ponudi konkretna rješenja koja se etapno mogu realizirati !

Ovo se može realizovati u roku od 3 godine ..... a konkretni rezultati mogu se osjetiti već u roku godinu dana, dok bi se u roku od pet godina čak i novac uložen u sve ovo mogao vratiti !

Živili !