MarlboroGold wrote: ↑05/10/2021 19:10
¤ jelena ¤ wrote: ↑04/10/2021 15:31
1. Možeš li stoprocentno negirati postojanje Boga kao modela roditelja koji je ugrađen u mozgu Homo sapiensa?
Tome možemo samo pristupati sa filozofskih stajališta i nikako drugačije, jer je empirijski nedokazivo. Bar još uvijek. Čak su samo teze i ono da se rađamo kao ateisti, tj. da je čovjek po rođenju implicitno ateista iako to zvuči interesantno na prvu. Od George Hamilton Smitha pa danas do Dawkinsa koji ima slične teze.
Dalje, postoje moderne studije bazirane na kognitivnoj nauci koje idu u prilog tome da Boga ugrađenog u mozgu čovjeka uveliko možemo negirati, ali ne i apsolutno. Testirali su djecu predškolskog uzrasta tako što su predočili različite narative o Mojsiji i bjekstvu iz Egipta, tj. egzodusu. To su preoblikovali na sljedeći način:
1. "Historijska" verzija - Mojsije i drugi su prešli preko vode putem čamaca. Nije bilo spomena o Bogu i čudima.
2. "Sci-Fi" verzija - Boga su zamijenili nekim drugim fantastičnim bićem, a prelazak je objašnjen kao u Bibliji.
Sva djeca su birala "historijsku" verziju i da je to tačno, a ne sci-fi verziju.
Kad im je predočen narativ o Bogu, a ne nekom xyz biću, djeca koja su odgajana u porodicama u kojima religija igra veliku ulogu su za religijsku verziju tvrdila da je tačna, a ostala djeca su opet ovu prvu.
Šta nam ovo govori? Upravo to da je odgajanje u religijskom duhu ipak ključno, a to da je spoznaja o Bogu ugrađena u čovjeku od rođenja i da je to prirodno je poprilično klimavo, ali isto tako i nešto što ne možemo apsolutno negirati, tj. kako ti kažeš stroprocentno.
Za kraj...
Ma to o Bogu kao modelu roditelja ugrađenom u mozak čovjeka je objašnjenje forumaša @apsidejzi. To je terminologija koju je on koristio i pritom napisao da je Bog kao nekakav virus koji se ubacio u evolutivno korisnu funkciju čovjekovog mozga.
E, sad, ako je to tako, ja sam postavila pitanje...može li se stoprocentno negirati postojanje tog modela u mozgu čovjeka tj. ako nešto objašnjavaš, predočavaš nekom taj model virusa koji se ubacio u čovjekovu sposobnost spoznaje, recimo, da li je smisleno, korisno ili štetno uopšte negirati postojanje tog virusa u svom sistemu?
Dalje, ja pretpostavljam da @apsidejzi vjeruje ili misli da njegov mozak nije zaražen tim virusom jer je on ateista i ne vjeruje u Boga, ali...da li je to i objektivno tačno. I ako nije, ako je i on tim virusom zaražen samom činjenicom da o Bogu razmišlja, formira svoj stav i vodi nekakvu raspravu, da li se djelovanje virusa može neutralisati samim negiranjem postojanja istog u svojoj svijesti.
Naravno da ja mislim da ne može...i to sam već objasnila u jednom od postova i napisala da niko od nas nije stoprocentno ateista, ali taj moj stav nije univerzalija pa me zanima i stav sagovornika.
Tvoje objašnje mi je jasno i prihvatljivo.
Naravno da je odgoj ključni faktor, sa tim se slažem, a to potvrđuju i obredi kao što je krštenje i sunećenje...ti obredi inicijacije ne bi postojali i ne bi imali svrhu da nam je religioznost prirodno data kao univerzalija. Ali...
opet....religioznost jeste jedino svojstvena čovjeku...ne svakom i ne nužno svim jedinkama vrste, ali...majmuni ipak, još uvijek, nemaju nama znane bogove kojima se klanjaju i o kojima raspravljaju, tako da....možda je do našeg nepoznavanja braće bezrepih i modela u njihovom CNS-u, a možda je i naše nevjerovanje u Boga oblik ili opcija religioznosti ili jedno od nekakvih religioznih stanja....svakako tvorevina čovjeka....kao što je npr. i neoženjen, neudata, razveden, udovac.... opcija bračnog stanja, za razliku od drugog stanja....koje je prirodno.
Eto još par problema sa religijom.
