Jesu li Jugoslavija i komunisti bili toliko loši Bošnjacima?

[Bodkin]

Hoce da kaze naravno da je mlada bosna i sam gavrilo bili u stvari srpski nacionalisti.

a oni to nisu, nego tajno odjeljenje handjar divizije

lomi se da dokaze da je sve sto je vezano za jugoslaviju = srpski nacionalizam

negdje procita podatak da je od sveg direktorskog kadra u jugoslaviji, 80 % pripadalo srpskoj komponenti. Logicno je onda da covjek misli tako, a kako ce drugacije?Eto haj ti reci..

Pretpostavljam da ces nam podijeliti taj podatak o 80% da i mi vidimo. Da vidimo kako to srbi sjede na direktorskim pozicijama u hrvatskoj, sloveniji ili makedoniji. I to u takvoj vecini. Ne znam jel gluplje napisati to ili povjerovati u to

[geralt]

Hrvatsko/slovenacka i srpska verzija "jugoslovenstva" su se znatno razlikovale tokom citavog postojanja Jugoslavije, posebno na samom pocetku, i to je razlog za mnogo zla sto se desilo u zadnjih 100 godina.

Hrvati i Slovenci su zamisljali Jugoslaviju kao konfederaciju manje-vise nezavisnih republika koje bi davale nesto para za zajednicku vojsku i institucije, i koja bi im bila stit od pretenzija Austrije, Madjarske i Italije - otprilike nesto kao Austro-Ugarska, u kojoj bi oni bili "Ugarska".

Srbi su zamisljali Jugoslaviju kao nesto slicno tadasnjoj Njemackoj, gdje bi se sve nacije stopile u zajednicki jugoslovenski identitet, i u kojem bi Srbija bila ekvivalent Prusiji/Brandenburgu - vojni, ekonomski i kulturni centar iz kojeg bi se vladalo. Iz danasnje perspektive to zvuci kao velikosrpstvo, ali su razlike izmedju srpskih Jugoslovena kao sto su bili Princip i Apis, i velikosrba kao sto je bio Nikola Pasic, su bile velike, i to najvise oko uticaja pravoslavne crkve i ocuvanja odvojenog srpskog identita. Velikosrbi su prvu Jugoslaviju htjeli iskoristiti samo kao nacin da se poveca vojna i ekonomska moc Srbije. Cak se u dvadesetim razmatrala opcija "amputacije" Slovenije i Hrvatske, gdje bi se srpska vojska (tj. kraljevska jugoslovenska vojska, koja je za razliku od JNA stvarno to i bila) povukla iza famozne linije Virovitica-Karlovac-Karlobag i sve iza nje proglasila Srbijom.

Ironija je u tome sto su upravo Spaho i JMO svojim glasovima za Vidovdanski ustav prevagnuli da prva Jugoslavija postane "srpska" varijanta.

[LBVIEW]

Hoce da kaze naravno da je mlada bosna i sam gavrilo bili u stvari srpski nacionalisti.

Jer od kad pise na forumu, lomi se da dokaze da je sve sto je vezano za jugoslaviju = srpski nacionalizam

Crna ruka i Apis koji stoje iza pripreme atentata su naravno deca cveca.
Sve sto se kasnije desilo u Kraljevini SHS, od otimacine zemlje, nesankcioniranih zlocina i svakodnevnog sikaniranja Bosnjaka, o cenu je pisao i Spaho, ukazuje kakav je bio cilj atentata. Gavrilo jeste bio instrumentaliziran od srpske obavjestajne sluzbe, bio on licno internacionalista ili ne.

Ne postoji ni jedan relevantan strani izvor koji kaze da je bio srpski nacionalista.
Npr.
https://www.britannica.com/biography/Gavrilo-Princip

Ko god tvrdi da je cilj atentata kasnije sikaniranje bosnjaka nije normalan i dobar u glavi.

Ko god iz danasnje bosne iz 2018 gleda na desavanja u 1914 nije dobar u glavi itd itd

Ko god tvrdi da cilj Srbije nije bila malo veca Srbija nije dobar u glavi.
Ko god tvrdi da Apis i Crna ruka nisu stajali iza atentata nije dobar u glavi.
Ko god danas iz srpske perspektive ostalim tumaci desavanja 1914-e nije dobar u glavi.

[hAZNADAR]

Bogdan Žerajić, Vladimir Gaćinović, Ibro Fazlinović, Mehmed Mehmedbašić, Vasa Čubrilović, Nedeljko Čabrinović, Cvetko Popović, Ivo Andrić, Danilo Ilić, Ivo Kranjčević, Trifko Grabež, Dobroslav Jevđević, Mustafa Golubić, Đulaga Bukovac, Dragutin Mras, Gavrilo Princip, Simo Miljuš,..

najznacajniji clanovi Mlade Bosne. Na stranu nacionalni ili vjerski prizvuk imena - dovoljno je vidjeti samo biogafije spomenutih.

Ima par anarhista i rusofila. Vecina obucavana u Srbiji u odredima komita, clanovi ranih cetnickih jedinica u balkanskim ratovima pocetkom XX vjeka, dobrovoljci na stani Srbije u ratovima protiv Turske, jedan poznat po zalaganju za etnicki cistu Srbiju i protjerivanje manjina a jedan je bio jedan od najgorih cetnickih vojvoda u WWII - odgovoran za klanja vise hiljada civila, ucesnik bitke na Neretvi protiv partizana,...

Sve u svemu - ovdje bez obzira na tradiciju imena prednjaci srpski nacionalizam.

Mlada Bosna jeste bila jugoslovenska ali po modelu srpske dominacije i po mjeri srpskog nacionalizma.

Komunisti bez Srba nisu mogli pobijediti u NOB ni bez Srba uspostaviti novu drzavu. Gavrilo i Mlada Bosna su se provukli u SFRJ iako sa komunistickim kriterijima nemaju nista.

[General War]

Ubijes trudnu zenu i heroj si.

nije bila trudna... sto ne umanjuje cin terorizma

Haj ba eno Erdoan haj sto potusi kurde i po sirije, vec i izvrsi sjecu turaka sto su protiv njega...pa sta fali?

[BHCluster]

Ubijes trudnu zenu i heroj si.

nije bila trudna... sto ne umanjuje cin terorizma

Haj ba eno Erdoan haj sto potusi kurde i po sirije, vec i izvrsi sjecu turaka sto su protiv njega...pa sta fali?

Erdogan i Bakir su Ćaba.

[Vrhbosanski]

Kako god mi smo jedini narod koji nije bio zastupljen buktinjama. Kada su predstavljale narode nije nas bilo a kada su uveli šestu onda su predstavljale evo ko što neki kažu republike. Dakle kako god nas nema. Idealno društvance i zajednica Jugoslavija nema šta...

A i kako da nas priznaju kao narod? Baš se 49. nana iz Ustikoline izjašnjavala kao Bošnjakinja. Mi nismo bili tada rasčistili sami sa sobom oko našeg nacionalnog identiteta. Neće KP da direktivom nama nadjeva ime nacije.

Ja sam Bošnjak, kad ćeš ti prihvatiti da je umobolno nazivati djecu po turskom caru koji je Bosnu porobio i poklao nego po prvom bosanskom kralju.

[Vrhbosanski]

Očito nisi u stanju da shvatiš da su i ta Turska imena sastavni dio identiteta današnjih Bošnjaka. Razvoj današnjih Bošnjaka je tekao 1000 godina i sve što se u tom trenutku izdešavalo dio je našeg identiteta. Takođe davanje orijentalnih imena je dio Islamskog vjerovanja a ne neke ljubavi prema Turcima.

Po trenutnim imenima razvoj Bošnjaka je krenuo sa 1463.

[Vrhbosanski]

Pola imena u Srba i Hrvata nisu Slavenska imena nego Rimljanska. Evo Maja a Maja ima i u Bosnjaka. Danas sve vise daju Rimljanska imena.

Znači polovina imena je slavenska, naspram kolikog procenta među Bošnjacima? Prije ćeš sastaviti vojsku Meheda da ponovo jurišaš na Bobovac nego jednog Tvrtka

[Vrhbosanski]

A ljiljane ne spominji - znamo koliko ih volite i zato utrn. A imena u Srba i Hrvata nisu samo slavenska - itekako prednjace krscanska ili izvedenice od krscanskih.

A gdje si me smjestio pod to "vi"? Moj otac i njegov otac su bili Bošnjaci i prije 93.

[hAZNADAR]

A ljiljane ne spominji - znamo koliko ih volite i zato utrn. A imena u Srba i Hrvata nisu samo slavenska - itekako prednjace krscanska ili izvedenice od krscanskih.

A gdje si me smjestio pod to "vi"? Moj otac i njegov otac su bili Bošnjaci i prije 93.

Pa kada covjek cuje pricu kako ne moze mahati ljiljanima neko ko ima muslimansko ime - imaju samo dvije opcije:

- uobicajena susjedna mitomanska odakle u 99,99% slucajeva takva perverzija dolazi i ujedno time da se lazno predstavljas kao Bosnjak.
- fenomen u Bosnjaka,.. mozda svega nekolicina sa takvim razmisljanjem. Ja jos javno ne cuh ijednog ikada u probosanskim snagama da ismijava muslimanska imena koja slave ljiljan.

Tako da mozes sam izabrati u kojoj si grupi.

A vezano za temu - to sa imenima smo davno na prethodnim stranicama rascistili i pojedini su javno priznali da su srpska i hrvatska imena ovdje domaca a muslimanska strana. Ujedno time i kulture. Sta ti imas na to reci?

[Kejn]

Kako god mi smo jedini narod koji nije bio zastupljen buktinjama. Kada su predstavljale narode nije nas bilo a kada su uveli šestu onda su predstavljale evo ko što neki kažu republike. Dakle kako god nas nema. Idealno društvance i zajednica Jugoslavija nema šta...

A i kako da nas priznaju kao narod? Baš se 49. nana iz Ustikoline izjašnjavala kao Bošnjakinja. Mi nismo bili tada rasčistili sami sa sobom oko našeg nacionalnog identiteta. Neće KP da direktivom nama nadjeva ime nacije.

Ja sam Bošnjak, kad ćeš ti prihvatiti da je umobolno nazivati djecu po turskom caru koji je Bosnu porobio i poklao nego po prvom bosanskom kralju.

Meni je bolesnije da se jedan katolik iz Jajca izjašnjava kao nekakav Hrvat ako pitaš mene....

[sandzokan]

Ja sam Bošnjak, kad ćeš ti prihvatiti da je umobolno nazivati djecu po turskom caru koji je Bosnu porobio i poklao nego po prvom bosanskom kralju.

Ti Bošnjak pa su ti Mehmedi, Muhamedi, Armini....umobolni.
Ajd pajdo odgovori ti meni na pitanje koje sam ti postavio prije deset dana.

To su slavenska imena... Koji bi vrag Srbi i Hrvati nadjevali arapska i turska imena kada imaju svoja nacionalna imena dok Bošnjaci su se odrekli svojih predokupacijskog nasljeđa? Danas imaš simpa stvar da Bošnjaci koji mašu ljiljanima i kunu se u Bosnu prije nadivaju imena svojoj djeci po Turčinu koji je uništio Bosnu, nego po našem prvom kralju koji ju je postavio na mapu.

Koliko je tih nacionalnih imena? Ja znam za Hrvoja i Srboljuba, daj mi navedi ostale.
Pa što onda i vi, čuvari bosanske tradicije i uspomene na Katarinu Kosaču, ne prihvatite taj ljiljan nego se šepurite sa šahovnicama po Bobovcu?

[kiligonzales]

Hrvatsko/slovenacka i srpska verzija "jugoslovenstva" su se znatno razlikovale tokom citavog postojanja Jugoslavije, posebno na samom pocetku, i to je razlog za mnogo zla sto se desilo u zadnjih 100 godina.

Hrvati i Slovenci su zamisljali Jugoslaviju kao konfederaciju manje-vise nezavisnih republika koje bi davale nesto para za zajednicku vojsku i institucije, i koja bi im bila stit od pretenzija Austrije, Madjarske i Italije - otprilike nesto kao Austro-Ugarska, u kojoj bi oni bili "Ugarska".

Srbi su zamisljali Jugoslaviju kao nesto slicno tadasnjoj Njemackoj, gdje bi se sve nacije stopile u zajednicki jugoslovenski identitet, i u kojem bi Srbija bila ekvivalent Prusiji/Brandenburgu - vojni, ekonomski i kulturni centar iz kojeg bi se vladalo. Iz danasnje perspektive to zvuci kao velikosrpstvo, ali su razlike izmedju srpskih Jugoslovena kao sto su bili Princip i Apis, i velikosrba kao sto je bio Nikola Pasic, su bile velike, i to najvise oko uticaja pravoslavne crkve i ocuvanja odvojenog srpskog identita. Velikosrbi su prvu Jugoslaviju htjeli iskoristiti samo kao nacin da se poveca vojna i ekonomska moc Srbije. Cak se u dvadesetim razmatrala opcija "amputacije" Slovenije i Hrvatske, gdje bi se srpska vojska (tj. kraljevska jugoslovenska vojska, koja je za razliku od JNA stvarno to i bila) povukla iza famozne linije Virovitica-Karlovac-Karlobag i sve iza nje proglasila Srbijom.

Ironija je u tome sto su upravo Spaho i JMO svojim glasovima za Vidovdanski ustav prevagnuli da prva Jugoslavija postane "srpska" varijanta.

Ne ofiraj ovo. Nije to tako.

[kiligonzales]

Da li je Gavrilo Princip slavljen kao heroj u SFRJ po komunistickim kriterijima - ili po inerciji iz kraljevine?

Slusam pjesmu o njemu u izvedbi Safeta Isovica iz 76-te. O ideoloskoj podlozi organizacije Mlada Bosna pretpostavljam ne treba previse diskutivati.

Jasno je da je slavljen jer je zvekno okupatorskog princa, bas da se propitivao njegov background, pa i nije bas.

[kiligonzales]

Touche

Sta je na policama domace?

[kiligonzales]

Danas je realno reći da bosanski Srbi imaju nešto veći procenat nepismenih u odnosu na druga dva konstitutivna naroda... A mislim da je i razlog jasan - imaju više starog stanovništva...

Posebno je kritična situacija u gorskim opštinama, kao što su Kupres (RS) ili Kneževo...

Nema nikakve veze sa poentom teme, ali eto, da raščistimo...

Itekako ima. Bosnjaci su zbog islama manje obrazovani - sudeci po novim momentima YU fanova.

Sto daje malo prosireniji odgovor na pitanje iz naslova.

Bosnjaci dakle izmisljeni, okupatorski produkt, stranci sa stranim imenima, vjera nazadna, manje obrazovani,.... pa Jugoslavija nije bila losa kada je takvima dala sansu.

Pa kad su dosli AU, koga je bilo briga sto Bosnjaci pisu arebicom i cirilicom, pricaju pored bosanskog, turski, poneko arapski i perzijski. Ljudi donjeli svoj standard i nametnuli ga. Latinica brate. Eno Gazi Husrev Begova biblioteka otvorila dio digitalne arhive, na kraju 19. stoljeca, pa pocetkom 20. stoljeca ima djela na arebici. Koga briga za bosanske autore koji su pisali istom. Prve serijske publikacije Bosnjaka objavljene na cirilici.

Najstarija je iz 1866. godina...


Ali realno koga briga, ne...
http://www.ghb.ba/fond-periodike

Ono lijepo je pricati o necijoj zatucanosti i nepismenosti.

Titova Jugoslavija jeste dala vise sansi, nego prva Jugoslavija Bosnjacima.

[Lug]

Pretpostavljam da ces nam podijeliti taj podatak o 80% da i mi vidimo. Da vidimo kako to srbi sjede na direktorskim pozicijama u hrvatskoj, sloveniji ili makedoniji. I to u takvoj vecini. Ne znam jel gluplje napisati to ili povjerovati u to

greska Miki, mislio sam na BiH, a napisa cijelu Jugu.. ali to ne mijenja sustinu, a uostalom svako ko je zivio u BiH u ono doba ti moze potvrditi, to nije nikakva tajna, to jeste bilo tako. Daklem, spinovanje ti je bezzeze.. priznaj, pola ti se prasta

[mishic]

Mnogo je ovdje diskutabilnih stavova sa jako malo argumenata ali forum i služi tome da se razmjenjuju i sučeljavaju stavovi i odmjeravaju argumenti. Međutim, pojedini diskutanti ne da ne zaslužuju bilo kakvu pozornost nego svojim primitivizmom vrijeđaju i sam pojam "forum". Sa osobom poput "agenta sere", iole pristojnom čovjeku, je uvreda ne polemisati, nego se uopšte naći na istoj temi. Ono što on donosi kao krunski argument zapravo je kontraargument a uvrede koje je posložio ispod teksta su zapravo njegova lična karta ili njegov profil. Baš šteta što umobolni likovi zagade i ovako zanimljive teme kakva je ova...

[salik79]

Ja sam Bošnjak, kad ćeš ti prihvatiti da je umobolno nazivati djecu po turskom caru koji je Bosnu porobio i poklao nego po prvom bosanskom kralju.

Ti Bošnjak pa su ti Mehmedi, Muhamedi, Armini....umobolni.
Ajd pajdo odgovori ti meni na pitanje koje sam ti postavio prije deset dana.

Armini, najvjerovatnije, nisu. Armin je, kao - recimo - i Erwin, starogermansko ime.

[Bodkin]

Pretpostavljam da ces nam podijeliti taj podatak o 80% da i mi vidimo. Da vidimo kako to srbi sjede na direktorskim pozicijama u hrvatskoj, sloveniji ili makedoniji. I to u takvoj vecini. Ne znam jel gluplje napisati to ili povjerovati u to

greska Miki, mislio sam na BiH, a napisa cijelu Jugu.. ali to ne mijenja sustinu, a uostalom svako ko je zivio u BiH u ono doba ti moze potvrditi, to nije nikakva tajna, to jeste bilo tako. Daklem, spinovanje ti je bezzeze.. priznaj, pola ti se prasta

Cuj to ne mijenja sustinu

Aha, obicno uzimam za ozbiljno argument “svako ti moze potvrditi” jer svako inace radi u zavodu za statistiku

[Sanjarko]

Pola imena u Srba i Hrvata nisu Slavenska imena nego Rimljanska. Evo Maja a Maja ima i u Bosnjaka. Danas sve vise daju Rimljanska imena.

Znači polovina imena je slavenska, naspram kolikog procenta među Bošnjacima? Prije ćeš sastaviti vojsku Meheda da ponovo jurišaš na Bobovac nego jednog Tvrtka

Pa to je istina. Pola imena nisu uopste Slavenska. Nego Grko-Rimskog porijekla jer su te imperije uticale na njih vise nego na nas putem crkvi. A crkve preuzele Latinski jezik i slicno. Na nas crkve nisu toliko uticale iako su i milom i silom pokusavale, pa zbog sile predzose nam pretci na Islam.

A sad sve vise i vise se daju Grko-Rimska imena. Ima toga sve vise i u Boshnjaka. Cak i biblijska imena. Umjesto primjerice Davud se nadjene ime David. Davud vise je Arapsko-Persijsko-Semitska verzija a David vise Judeo-Latinska.

[Sanjarko]

Touche

Sta je na policama domace?

Tesko je porediti to sve. Jer tada i sada je drugo vrijeme. Mehanizacija itd. A domacih proizvoda ima i u Bosni sve vise, ili mi se cini. Recimo ajvari i slicno. Samo nema niko od drzave neku podrsku kako na Zapadu imaju. Ali istina je da je tada Bosna u Jugi vise proizvodila nego sada samo cega to je pitanje. Recimo ugalj, celik i slicno se danas vise proizvodi i izvozi nego u doba Juge i to sve sa manje radnika zaposlenih.

Zato sam i stavio mehanizacija. Tesko porediti ta dva vakta radi mehanizacije. Bolje reci mozda automatizacije proizvodnje.

[Sanjarko]

Jos ima i ono specijalizacija proizvodnje. Juga je tada htjela da sve proizvodi sto je tesko uraditi a u danasnje vrijeme se vecina drzava specijalizira u nekoj proizvodnji, necega. Pogotovo ove manje drzave. Hajde Amerika i slicno mozda i mogu da sve proizvode skoro ali manje drzave tipa Bosne tesko. Ono samodostatna proizvodnja kako se zove vec. To je Juga pokusavala da dostigne.

[Haman2]

PRAVEDNIKA SABRIJU PROHIĆA UBILI SU KOMUNISTI 1946. GODINE; NJEGOVO TIJELO NIKADA NIJE NAĐENO

Nedim HASIĆ 21.05.2018.

Sabrija Prohić jedan je od četvero gračaničkih Prohića koji će 29. maja ove godine i zvanično biti proglašeni “pravednicima među narodima” u sarajevskoj sinagogi. Sabrija Prohić, njegova supruga Safeta, majka Esma i brat Avdo Prohić imenovani su “pravednicima” jer su tokom Drugog svjetskog rata spasili jevrejsku djevojčicu Nadu Kolman. Priznanje će nasljednicima biti uručeno u zgradi Jevrejske općine



Nakon što su njemački bombarderi napali Beograd u aprilu 1945. godine, Sabrija Prohić ostao je bez kuće na beogradskim Terazijama. Srušena je u napadu njemačkih pilota. Prohić je iz Gračanice, do početka Drugog svjetskog rata jedan je od najbogatijih Jugoslavena, čovjek čije se bogatstvo mjeri milionima. U vrijeme obiju Jugoslavija drži monopol na trgovinu drvetom, svaki prag ugrađen u željezničke pruge tadašnje Kraljevine izlazi iz njegovih radionica. “Sabrija je prvi imao telefon u Gračanici. Prvi je imao radio u Gračanici. Imao je automobil i vozača. Platio je uređenje kina u Gračanici. Bio je vizionar, kada je uveo telefon, pričao je kako neće proći dugo a da ćemo se gledati dok razgovaramo telefonom”, priča za Stav istraživač Nihad Halilbegović. Sabrija Prohić mu je daidža.

PROHIĆI I KOLMANI

Sabrija Prohić jedan je od četvero gračaničkih Prohića koji će 29. maja ove godine i zvanično biti proglašeni “pravednicima među narodima” u sarajevskoj sinagogi. Sabrija Prohić, njegova supruga Safeta, majka Esma i brat Avdo Prohić imenovani su “pravednicima” jer su tokom Drugog svjetskog rata spasili jevrejsku djevojčicu Nadu Kolman. Priznanje će nasljednicima biti uručeno u zgradi Jevrejske općine. “To je nagrada za cijelu našu porodicu, ali i za sve Bošnjake Gračanice koji su uvijek pazili svoje komšije, družili se s njima i čuvali ih. Malo je poznato da je Gračanica čuvala i nahranila 200 Slovenaca u Drugom svjetskom ratu, koje su Nijemci protjerali iz Koruške kada je počeo rat. Ti jadni ljudi su svoje glave sačuvali isključivo zahvaljujući gračaničkim Bošnjacima”, priča nam Halilbegović.

A slovenačke izbjeglice bit će važne u priči o spašavanju male Nade. Nevjerovatnu priču o poduhvatu porodice Prohić, nakon dvanaest godina istraživanja, rekonstruirao je Gračanlija Rejhan Prohić. Sve je, zapravo, počelo pred Drugi svjetski rat, kada porodica Kolman stiže u Gračanicu. Viktor Kolman, rodom iz Karlovca, bio je apotekar i brzo se počeo družiti s liječnikom Avdom Prohićem, Sabrijinim bratom. Postali su nerazdvojni, dvije su porodice išle skupa na izlete i ljetovanja. Viktor i Helena Kolman, rođena u Prozoru, u Gračanicu su stigli 1933. godine.

U aprilu 1942. godine dobili su kćerku Nadu. Od početka rata nisu hapšeni jer je vlastima tadašnje NDH nedostajalo ljekara i apotekara pa su radili svoj posao. Međutim, Rejhan Prohić piše kako početkom 1943. godine Ustaška nadzorna služba iz Tuzle prosljeđuje nalog vlastima u Gračanici za deportaciju preostalih jevrejskih porodica iz ovog grada. Kolmanovi bježe na Ozren, koji je tada pod četničkom kontrolom. Nada Kolman stara je tačno godinu dana.

Međutim, njemački vojnici napali su Ozren i četnike zbog kršenja primirja. U borbama stradaju neki od Jevreja koji su s Kolmanima pobjegli iz Gračanice. Jedan od ubijenih jeste Viktor Kolman. “Jadni Viktor uhvaćen je i označen kao intelektualni vođa, na mjestu je strijeljan”, piše doktor Avdo Prohić svom bratu Sabriji u Zagreb. Helena se uspjela spasiti, međutim, teško je oboljela od upale pluća. Nakon što je za to saznao, Avdo Prohić organizira prebacivanje Helene i Nade u Gračanicu, u svoju kuću, gdje ih prerušene u muslimansku nošnju dovodi jedan od Slovenaca.

Međutim, saznalo se da su Helena i Nada u Gračanici. Bolesnu Helenu policija odvodi iz Gračanice i ona završava u Zagrebu, u zatvoru na Savskoj cesti. Rejhan Prohić piše kako je Avdo Prohić uporno pokušava spasiti, u saradnji s bratom Sabrijom i nekim uglednim prijateljima iz vlasti, poput velikog župana iz Tuzle dr. Bahrije Kadića, bliskog prijatelja Prohića. Za vrijeme Heleninog boravka u zatvoru, Sabrijina supruga Safeta joj je donosila odjeću i hranu. Ipak, Helena je izgubila život u augustu 1943. godine. Rejhan Prohić misli kako je najvjerovatnije izgubila život zbog nehumanih uvjeta u zatvoru. “Po nekim mojim informacijama, moguće je da je skončala u Jasenovcu”, priča Halilbegović.

ZATVOR U ZAGREBU

Mala Nada Kolman je u kući Prohića u Gračanici. Brigu o njoj preuzela je majka Avde i Sabrije Prohića, Esme-hanuma, sa svojim kćerkama. “Dijete je dobro i u miru”, pisao je Avdo Prohić Sabriji, moleći ga da mu Sabrijina supruga Safeta “uzme 3 dječije cucle s flašicama i tri male što djeca nose na vratu, 2-3 para kratkih čarapica za Nadicu” i da mu to pošalje poštom. U kući je sve do jeseni 1943. godine, a lokalne vlasti znaju da je dijete u Gračanici. Na kraju su ipak upozoreni da će dijete biti odvedeno i Avdo Prohić odlučuje Nadu prebaciti kod brata Sabrije u Zagreb.

“Sabrija Prohić u to doba u Zagrebu ima 29 nekretnina”, priča Nihad Halilbegović. Najčešće su Prohići u svojoj vili u naselju Srebrnjak ili u kući u ulici Ilica. Sabrija i Safeta imaju petero djece, sinove Fikreta i Abdulaha te kćerke Eminu, Zumretu i Esmu. Sabrija još tokom Prvog svjetskog rata počinje raditi sa svojim ocem u njegovoj trgovini, a nakon toga se okreće poslovima s drvetom. Pišući o njemu u Gračaničkom glasniku, Rusmir Djedović kaže kako Sabrija izvozi drvo i proizvode od drveta u Zagreb, Beograd, Skoplje, Dubrovnik i Italiju, gdje sklapa brojna poslovna poznanstva. U Gračanici, piše Djedović, Sabrija posjeduje dvadesetak kuća i zgrada te lagere drveta širom BiH. Već 1925. godine dovozi vlastiti automobil Ford u Gračanicu i vozača iz Slovenije.

Djedović piše kako je zgradu na beogradskim Terazijama Sabrija Prohić kupio 1932. godine. Imao je tri zgrade u zagrebačkim ulicama Ilica i Frankopanska, ljetnikovac na Srebrnjaku, građevinsko zemljište na Pantovčaku i u Zagrebačkoj ulici. Iz Gračanice, pod pritiskom ustaških vlasti, odlazi u Zagreb početkom 1942. godine i oko sebe okuplja viđenije zagrebačke Bošnjake. U Zagreb sa Sabrijom seli i njegov poslovni partner Ibrahimaga Halilbegović, vlasnik zagrebačkog hotela “Mlinarica”. U hotelu i Sabrijinoj kući okupljaju i pomažu Bošnjake izbjegle iz Bosne i Hercegovine.

U Sabrijinu kuću, njegovim automobilom iz Gračanice, dolazi mala Nada Kolman. U Zagreb je vodi najmlađi brat Rukib Prohić sa svojom vjerenicom Mujesirom. Uz njih je i Slovenka Sonja, koja je kod Prohića u Gračanici radila tokom izbjeglištva. Rukib zna njemački i ima propusnicu za kretanje. Brigu o Nadi Kolman u Zagrebu preuzima Sabrijina supruga Safeta. Djeca Sabrije i Safete Prohić Nadu Kolman Zagrepčanima predstavljaju kao mlađu sestru. “Zagreb je bio središte, centar fašističke NDH. Tada sam bila učenica prvog razreda osnovne škole. Jednog jutra probudila nas je majka s viješću da nam je u goste došla jedna djevojčica. Mama nam je rekla da se zove Nadica, da je mala, da ima dvije godine i da je moramo paziti i biti dobri prema njoj”, pokazuje nam Halilbegović pismo koje mu je poslala Esma Prohić, kćerka Sabrije Prohića.

“Živo se sjećam te malene djevojčice. Imala je svijetlu kosu, rijetku i kratku. Gledala me je prestrašenim plavim očima. Gledala nas je bojažljivo, privijala se uz skute svoje pratilje i prestrašena, poput uhvaćene ptičice zaplakala. Nadica k nama nije došla sama, uz nju je bila Sonja, djevojka iz Slovenije. Mama nam je kasnije pričala da su Nijemci iz Maribora s ostalim Slovencima protjerali nju i njenu obitelj i da su se oni kao prognanici našli u Gračanici”, piše Esma Prohić i nastavlja: “Nadica se teško privikavala kod nas. Bila je plačljiva i nepovjerljiva, samo ju je Sonja mogla smiriti. Svi smo bili pažljivi prema njoj, posebno naši roditelji, koji su joj svu pažnju i ljubav poklanjali, gotovo zaboravljajući na nas, njihovu rođenu djecu… O Nadici nikome nismo smjeli govoriti, nikome je nismo smjeli pokazivati. Bila je kao mali zatvorenik, zajedno sa svojom Sonjom. Ne znam koliko je dugo ostala kod nas, otišla je isto tako tajanstveno kao što je i došla. Poslije o njoj niko u kući ništa nije pričao, ništa nismo pitali roditelje…”

Esma Prohić u pismu je napisala kako se sjeća da je njena majka Safeta pokušavala iz zatvora u Zagrebu izbaviti Nadinu majku Helenu. “Majka nam je pričala da je Helena nekim čudom uspjela mami poslati poruku, rekla gdje se nalazi i zatražila pomoć u hrani i odjeći. Naša majka nije marila za opasnost, preko potkupljenih stražara predala je Heleni tražene stvari i pred zatvorskim vratima strpljivo čekala da još nešto čuje o njoj. Stražar joj je uručio kratko pismo ispunjeno ljubavi i brigom prema Nadici. Pisala je da joj šalje lančić da se sjeti svoje mame. Lančić mama nije dobila. Kada je sutradan ponovo došla pred zatvorska vrata, novi stražari su je surovo i prijeteći potjerali uz obavijest da je zatvorenica prebačena u Jasenovac.”

SABRIJINA SMRT

Sve to opasno vrijeme, u sjedištu NDH, porodica Prohić čuva jevrejsku djevojčicu, ne odvajajući je od svoje djece, iako su svjesni da takav čin po njih može biti koban. Uostalom, njihov sin Fikret bio je u zatvoru zbog povezanosti s ilegalnim pokretom i jedva se uspio spasiti potkraj rata, kada su ustaše masovno likvidirale zatvorenike pripremajući se za bijeg iz Zagreba.

Nakon dugo godina traganja, Rejhan Prohić uspio je rekonstruirati i kako se Nada Kolman konačno uspjela spojiti s ostacima svoje porodice, onima koji su preživjeli holokaust. Starija sestra Helene Kolman, Erna, živjela je u Italiji, odakle je nakon pada 1943. godine uspjela ilegalno ući u Švicarsku i tu ostati do kraja rata. U augustu 1945. godine Ernin mlađi sin Egon Sonnenschein stiže u Gračanicu, gdje je saznao šta se desilo s njegovom tetkom i tetkom, ali i gdje je mala Nada, njegova jedina preživjela rođaka. U Zagreb je porodica Sonnenschein stigla u septembru 1945. godine i preuzela Nadu od Sabrije Prohića i njegove supruge. Pokrenuli su postupak usvajanja.

Porodica se htjela vratiti u Varaždin, gdje su prije rata živjeli, no, kako su im komunističke vlasti otele svu imovinu, odlučuju se iseliti u Izrael. Morali su se odreći jugoslavenskog državljanstva i nisu smjeli ponijeti ništa osim osobnih stvari. Nadu su, kako piše Rejhan Prohić, odvojili od porodice i poslali u kibuc, u kojem je ostala do svoje tinejdžerske dobi. Tada se skupa s Egonovim roditeljima preselila u Južnoafričku Republiku.

Školovanje je završila u Johannesburgu, nakon čega je dobila ponudu za posao kao profesorica hebrejskog jezika u Zimbabveu. Tu je upoznala i svog budućeg supruga Louisa, s kojim ima dvoje djece. Sina Victora i kćerku Natalie. Nada danas živi u Sidneju i, iako već u poznim godinama, i dalje radi kao profesorica hebrejskog jezika.

A Sabrija? Nakon što su partizanske trupe ušle u Zagreb, nova komunistička vlast oduzela mu je sve nekretnine. Prohićima je ostala tek jedna kuća u kojoj su živjeli. Pola godine nakon što je mala Nada Kolman sa svojim rođacima otišla iz njihovog doma, Sabrija je odlučio ponovo pokušati raditi, pokušao je obnoviti svoje poslovne veze s Italijanima. Drugog maja 1946. godine našao je vozača u Crikvenici i sjeo u automobil u kojem su se uputili ka Trstu. Do Italije nikada nisu stigli. Automobil i tijela Sabrije Prohića i njegovog vozača nikada nisu nađeni, kao ni stvari koje je Sabrija ponio sa sobom. Do danas se ne zna gdje su ubijeni, ko ih je ubio i gdje su im pokopana tijela.

Dan nakon što je Sabrija otišao iz Zagreba ka Italiji komunisti zatvaraju njegovu suprugu Safetu i sina Fikreta, pokušavajući ih prisiliti da otkriju gdje je Sabrijin novac i zlato. U vrijeme dok je već uveliko mrtav komunističke vlasti protiv njega u Tuzli pokreću sudski postupak i proglašavaju ga krivim jer je tokom rata prodavao “drvo, zemaljske proizvode i raznu manufakturnu robu”. Sabrija Prohić, na inicijativu članova porodice, po službenom sudskom postupku, službeno je proglašen mrtvim tek 2003. godine u Zagrebu.

http://www.bh-vijesti.com/pravednika-sa ... e-nadjeno/

http://stav.ba/pravednika-sabriju-prohi ... e-nadjeno/