Euridica, lijepo pises, ne idi sa teme, treba nas vise koji ozbiljno razmisljmo o statusu zena u drstvima,a jucer napsiah, religije su bile dio takvih drustava, religije nisu nikad ni imale cilj poboljsati status zena, jer svako poboljasenja statusa zena u drustvima je uslovilo intrerne promjene tretiranja zena od strane relgijskih insittucija. Jod od '80 tih godina u liberalnijim drustvima , zene su pocele mijenajti svoj status u okviru npr. crkvenih poslova, obrazlozenja teoloskog materijala i sl.Euridika wrote: Ne znam jesi li me dobro razumio, ali ja jesam govorila o pravima žena u odnosu na muška prava u okviru istog društvenog staleža. Nisam uopće poredila prava muškaraca i žena u međuklasnim odnosima. Svakako da su žene plemića i veleposjednika imale mnogo veća prava nego ijedan muški (ili ženski) rob, kmet, zemljoradnik i sl. I inače, svi nižerangirani slojevi društva su generalno živjeli (i danas žive) mnogo težim životima, i obespravljeni su u poređenju sa vladajućim strukturama i bogatašima.
Ali, ako uporediš muška i ženska prava iste društvene skupine, vidjet ćeš da postoje razlike. Sve do 20-og stoljeća žene nisu imale pravo glasa, bilo im je ograničeno kretanje, nisu imale mogućnost zaposlenja ili im je zarada bila daleko manja od muškaraca (čak i za iste poslove) i sl.
Mislim da griješiš kad kažeš da je ženska vladavina bila brutalnija. Prvo, broj ženskih vladara je daleko, daleko manji od broja muških vladara u povijesti. Drugo, žene su rijetko dolazile na vlast samostalno, osim kao žene ili udovice vladara, ili kao majke maloljetnih vladara. Ženska brutalnost je imala sasvim druge motive u odnosu na mušku i uglavnom je bila ograničenog djelovanja. Nije baš da historija pljušti od osoba kao što su Krvava Mary ili Elizabeth Bathory. Bilo ih je, da, ali većinom se radi o ženama koje su bile psihičke poremećene i te svoje psihičke poremećaje su iskaljivale na potlačenima. S druge strane, motiv većini muških vladara je bilo stjecanje većeg stepena moći i novca. I oni su ti koji su vodili geopolitičke ratove sa ciljem osvajanja novih teritorija i porobljavanja življa. Žene vladari su se uglavnom držale svojih matičnih teritorija, a i one koje jesu učestvovale u ratovima, nisu bile same vojskovođe. Uvijek je tu uz njih bila vojska sa svojim komandantima koji su diktirali tokove bitaka i osvajanja, i oni su učestvovali, ako ne i vodili aktivno sve ratne pohode. Ili bi se žene vladari udruživale sa vladarima drugih država (muškarcima) u zajedničkim pohodima za osvajanje trećih država itd. Iako je i među muškim vladarima bilo monstruma i psihopata, većina ih bila samo željna moći i zaljubljena u sebe (možemo diskutovati da je i to jedan vid psihičkog poremećaja, ali nažalost ovaj je, u većoj ili manjoj mjeri, sveprisutan kod ljudi).
Ja sam uvijek za umjerenu i konstruktivnu diskusiju. Ako vidim da diskusija izlazi iz tih okvira, ja se uljudno povučem, nikog ne vrijeđam niti se prepucavam po forumu.
