Nema se šta na toj temi Jerusalema reći. Ponovit će se što se dešavalo ranije.
1947 - Arapi: nikad nećemo priznati Izrael, ne, ne i ne, a neće i niko drugi, Jerusalim zauvjek dio Palestine (rezultat poznat). 1967 - zgromit ćemo Izrael (rezultat: povećala se teritorija Izraela). 30 godina kasnije - ok, hajde dajte nam što je ostalo od Palestine i Istočni Jerusalem ili vas nikad nećemo priznati (rezultat - nisu dobili ništa). 2017 - nikad nećemo priznati da je Jerusalem glavni grad Izrael (nastavak napišite sami).
Ovo podsjeća na ona predviđanja CIA-e. 1981, čini mi se, CIA je fola objavila projekciju budućnosti koja kaže da Izraela neće biti do 2000 godine. 2005 godine su objavili da Izraela neće biti do 2025 godine. U oba slučaja pun pogodak - em je Izrael povećao teritoriju, em je povećao stanovništvo, em je povećao životni standard. Nigdje nestanka ni na vidiku
Arapi su u početku 1947 napravili grešku, nisu prihvatili podjelu, i to je isključivo krivica arapskih vlada koje su Palestincima obećale da će dobiti više (a dobili su ništa). Prekršili su pravilo broj jedan pregovaranja s velikim silama - svaka sljedeća ponuda koju dobiješ bit će gora nego prethodna, a na kraju nećeš dobiti nikakvu ponudu. Da su Palestinci 1947 prihvatili podjelu, danas bi imali državu u UN-u i mogućnost uticaja, plus najvjerovatnije 20% Palestinaca u Izraelu i mogućnost da preko njih utiču na dešavanja. Ovako imaju duplo golo i bez obzira na halabuku, nikog nije briga šta će se dalje dešavati jer su se svi zamorili od problema.
Eto, ko misli da Dejton nije valjao, nije loše da pogleda kako završe oni koji odbijaju ponude.


