Ima li još zmija u Pionirskoj?amar1994 wrote:Cuvajte se na K.Cupriji!!! , cesto hodam i vidim cesto i poskoka
Samo lupajte jace nogama i bjezi ona sama , jedino ako se najela , onda pazit da se ne stane na nju
Meni su oci ovolike
pojma nemam iskreno , nisam bio ima jedno 6-7 godinaavetinja wrote:Ima li još zmija u Pionirskoj?amar1994 wrote:Cuvajte se na K.Cupriji
Samo lupajte jace nogama i bjezi ona sama , jedino ako se najela , onda pazit da se ne stane na nju
Meni su oci ovolike
Dobar si. Nisam otišao tamo nekih 13 godina, otprilike. Znam da su se pojavljivale kod onog restorana/kafića u obliku gljive, gdje je onaj kamenjar bio. Ko zna koliko se sada to izmijenilo, al' mi nešto naumpade.amar1994 wrote:pojma nemam iskreno , nisam bio ima jedno 6-7 godinaavetinja wrote:Ima li još zmija u Pionirskoj?amar1994 wrote:Cuvajte se na K.Cupriji
Samo lupajte jace nogama i bjezi ona sama , jedino ako se najela , onda pazit da se ne stane na nju
Meni su oci ovolike
jebem ti ženo majku...Amela Kekić, stanovnica ulice i član Savjeta MZ kaže da nikada nije ni primijetila da je sprat izgrađen.
- Zatečena sam sada kada mi je skrenuta pažnja. Čovjek prođe i ne gleda. Niko se nikada nije žalio na to – kazala je Kekić.
Mufid Garibija poznati sarajevski arhitekta ističe da se za nadogradnju zgrada treba napraviti prije svega statistički elaborat.
- Treba da se ispita da li objekat može podnijeti još jednu etažu, zatim da li može podnijeti još jednu ploču, te se traži dozvola od institucija. Prvo općine, zatim kantonalnog Zavoda za zaštitu historijskog naslijeđa, od Zavoda za izgradnju KS. To je kompleksna procedura da se dokaže da li se taj novi sprat uklapa u ambijentalni prostor – naglašava Garibija.
JThomas wrote:jebem ti ženo majku...Amela Kekić, stanovnica ulice i član Savjeta MZ kaže da nikada nije ni primijetila da je sprat izgrađen.
- Zatečena sam sada kada mi je skrenuta pažnja. Čovjek prođe i ne gleda. Niko se nikada nije žalio na to – kazala je Kekić.
[
a komšo angažovao treču smjenu 
, samo ne mogu da skontam gdje je 
Taj Emir M je sigurno iz Foče, Rogatice....Istočne Bosne garant??thekupus wrote:Ide maloprije 5 momaka u jaknama sa kapuljacama, ono klosari klasicni, i kod trznice nasarase nekakav grafit na onu staklenu reklamu jednu, nesto o hordama zla. Onda nastavise gore, pa kod ulaza u stakleni grad opet nesto. Nastavili su prema carsiji, ne znam gdje su jos sarali, ali sam prepoznao jednog momka sa Kosevskog, Emir M.
iz strgaĆinedrunken tiger wrote: Taj Emir M je sigurno iz Foče, Rogatice....Istočne Bosne garant??
muha_sa wrote:Sarajlija je tvoje ponašanje, odgoj za koje škole nema. Ili jesi ili nisi.
Foto: Haris B.
Tekst koji govori o skoro pa zaboravljenim vrijednostima dira u srce. Prenosimo ga u cjelosti:
“Na danasnjem vaktu, biti Sarajlija je veliki kompliment, cast i privilegija. Ne zato sto si stanovnik glavnog grada jer Sarajlijom ovim putem ne smatram sve ljude rodjene u ovom gradu. Sarajlija je nacin zivota. Isto kao sto pojam papak nema veze sa mjestom rodjenja, nego nacinu zivota koji je u kontru onom sto ja danas kod nas u gradu zovem sarajevski, kontra od onog sto ja danas smatram Sarajlijom. u Sarajevu se mozes roditi i biti papak, itekako, kao sto mozes biti rodom iz Klokotnice, a veci gospodin od ovog sto je odrastao u najstarijim sarajevskim mahalama.
To je stvar kucnog odgoja. Od rodjenja, roditelji te uce kucnom odgoju i kulturi ponasanja. Uce te da je red prvi pozdraviti starijeg od sebe, pomoci nani iz mahale ponijeti cekere, pricuvati vrata od avlije ili haustora starijem od sebe, otvoriti vrata kafica ili marketa nekoj djevojci koja uopste ne mora biti tu sa tobom. Kad persiras drugu osobu, ne znaci da je stavljas na veci nivo od sebe, nego i od sebe pravis gospodina u nivou te osobe koja je zasluzila tvoje persiranje.
Postovali smo starije. Nekad smo se takmičili ko će se prije ustati u tramvaju? Ko će pomoći komšinici iznijeti cekere sa pijace? Ko će pomoći starijim da pređu ulicu? Nismo čak ni igrali lopte u ulici od 3-6 da pustimo komšije da se odmore od posla. A takav je i bio kućni red koji nije bio napisan, potpisan, ovjeren i okačen u svakom haustoru kao sada. Tom redu su nas prvenstveno učili roditelji. Tom redu su nas odgajali u školama.
Čuvali smo tramvaje kao da su naši. U 33 godine zivota u Sarajevu nikad nisam ni inicijal napisao flomasterom u nekom autobusu, a kamo li isjekao sjedište nožem, razvalio vrata ili prebio revizora? Stitili smo slabije, nas su stitili stariji, postovali smo komsije, u gradu kad pojedes cokoladicu nismo omot bacali na ulicu…..biti Sarajlija nema veze s rodnim listom niti adresom stanovanja. Biti Sarajlija je ono sto si ti. Od trenutka kad ujutro otvoris oci do trenutka navece kad ih zatvoris. Sarajlija je tvoje ponasanje, odgoj za koje skole nema. Ili jesi ili nisi. Zato volim sve ljude koji to jesu. Zato volim SARAJEVO!!!”
Zvonimir Nikolic
http://www.narod.ba/zanimljivosti/saraj ... i-ili-nisi
muha_sa wrote:Sarajlija je tvoje ponašanje, odgoj za koje škole nema. Ili jesi ili nisi.
Foto: Haris B.
Tekst koji govori o skoro pa zaboravljenim vrijednostima dira u srce. Prenosimo ga u cjelosti:
“Na danasnjem vaktu, biti Sarajlija je veliki kompliment, cast i privilegija. Ne zato sto si stanovnik glavnog grada jer Sarajlijom ovim putem ne smatram sve ljude rodjene u ovom gradu. Sarajlija je nacin zivota. Isto kao sto pojam papak nema veze sa mjestom rodjenja, nego nacinu zivota koji je u kontru onom sto ja danas kod nas u gradu zovem sarajevski, kontra od onog sto ja danas smatram Sarajlijom. u Sarajevu se mozes roditi i biti papak, itekako, kao sto mozes biti rodom iz Klokotnice, a veci gospodin od ovog sto je odrastao u najstarijim sarajevskim mahalama.
To je stvar kucnog odgoja. Od rodjenja, roditelji te uce kucnom odgoju i kulturi ponasanja. Uce te da je red prvi pozdraviti starijeg od sebe, pomoci nani iz mahale ponijeti cekere, pricuvati vrata od avlije ili haustora starijem od sebe, otvoriti vrata kafica ili marketa nekoj djevojci koja uopste ne mora biti tu sa tobom. Kad persiras drugu osobu, ne znaci da je stavljas na veci nivo od sebe, nego i od sebe pravis gospodina u nivou te osobe koja je zasluzila tvoje persiranje.
Postovali smo starije. Nekad smo se takmičili ko će se prije ustati u tramvaju? Ko će pomoći komšinici iznijeti cekere sa pijace? Ko će pomoći starijim da pređu ulicu? Nismo čak ni igrali lopte u ulici od 3-6 da pustimo komšije da se odmore od posla. A takav je i bio kućni red koji nije bio napisan, potpisan, ovjeren i okačen u svakom haustoru kao sada. Tom redu su nas prvenstveno učili roditelji. Tom redu su nas odgajali u školama.
Čuvali smo tramvaje kao da su naši. U 33 godine zivota u Sarajevu nikad nisam ni inicijal napisao flomasterom u nekom autobusu, a kamo li isjekao sjedište nožem, razvalio vrata ili prebio revizora? Stitili smo slabije, nas su stitili stariji, postovali smo komsije, u gradu kad pojedes cokoladicu nismo omot bacali na ulicu…..biti Sarajlija nema veze s rodnim listom niti adresom stanovanja. Biti Sarajlija je ono sto si ti. Od trenutka kad ujutro otvoris oci do trenutka navece kad ih zatvoris. Sarajlija je tvoje ponasanje, odgoj za koje skole nema. Ili jesi ili nisi. Zato volim sve ljude koji to jesu. Zato volim SARAJEVO!!!”
Zvonimir Nikolic
http://www.narod.ba/zanimljivosti/saraj ... i-ili-nisi
Pojele ih zmijeDaffyDuck wrote:Ja zmije u Pionirskoj jos nisam vidjela... Bila sam prije 20ak dana. Nigdje labudova