Dangubic wrote: ↑12/03/2020 12:07
Imam ozbiljan posao mada radim samo 3 dana u sedmici. Mogu se upravo isključiti upravo zato što nemam djecu. Zato su mi i teme gluposti i šale, ponekad nešto ozbiljno ali rijetko.
Sjedi na terasu negdje i posmatraj naše žene dok prolaze ulicom, ubijaju pogledom, Vidis da su ljute ujedaju a kad pričaju sve super, divno. Na licu i u očima se sve vidi.

.
Pokušavam se dosjetiti šta bi mogao biti ozbiljan posao sa samo 3 radna dana u sedmici. Pada mi na pamet samo prosvjeta, profesor u srednjoj školi ili na fakultetu, na pola norme. Ali to je vrlo ozbiljan posao, i teško da bi ga mogao obavljati neko ko život živi prilično slobodnjački. Da ne bude zabune, ne komentarišem ovo s ciljem da mi govoriš o svom privatnom životu, već više pokušavam da uklopim u cjelinu ovo što si dosad rekao o svojim životnim izborima. I ne ide mi baš najbolje.
Btw, to što se lica žena tiče, vjeruj da to nezadovoljstvo ima više veze sa svim drugim prije nego s djecom. One su uglavnom nezadovoljne poslom, kućnim obavezama, neke su nezadovoljne muževima, zatim platom i ostalim primanjima i sl. I svi ti uzroci nezadovoljstva bi bili tu čak i da nema djece. Kad imaš djecu, imaš i veći broj obaveza, ali i bez djece ženi opet (u većini slučajeva) ne gine kuhanje, pranje, čišćenje, eventualno posao, brak i sl.
Konačno, boljom organizacijom vremena se mnoge stvari mogu stići i ostvariti, čak i kad imaš djecu. Možda ne možeš putovati 5x godišnje, ali možeš 2x. Možeš stići otići i u spa i u teretanu i na izlet. Možda ne 5x sedmično, ali možeš 2x itd. Nezadovoljni ljudi su većinom nezadovoljni sobom, iznutra, a svaljuju krivicu na okolinu. Sigurno je da okolnosti utiču na nezadovoljstvo, ali isto tako dosta toga čovjek može i sam promijeniti nabolje.