fatamorgana wrote:Da malo ponovimo gradivo, nije "Crkva" (koju sačinjavaju danas kao i onda relativni vjerski i teološki autorteti kad je riječ o crkvenoj hijerarhiji) odredila šta je kanonski prihvatljivo i u skladu sa tad odabranom dogmom već Irenej, lionski biskup oko 180 godine, koji je bio protivan gnostičkoj struji ranog kršćanstva pa time i evanđeljima gnostičke inspiracije kao npr. ono Tomino, on se otvoreno borio protiv gnostičke vizije i tumačenja Isusovog učenja, autor je djela Adversus Haereses (Protiv hereze).
Evanđelja koja su izostavljena iz kanona kao heretička, Tomino, Judino, Filipovo, Marijino itd. nisu apokrifna niti istorijski manje vjerodostojna od tzv. kanonskih, apokrifnim se mogu smatrati mnogo kasnije nastala evanđelja od kojih većina u srednjem vijeku, romantičnog i nadasve maštovitog sadržaja.
I to su po tebi Evanđelja?
Apokrifna Evanđelja
Obično se dijele na :
1. Evanđelja o Isusovim roditeljima i Isusovom djetinjstvu, kojima se želi nadomjestiti šturi opis ovih tema u Mateju, Marku i Luki (Jovan nema ništa o tome). Najpoznatija su Protoevanđelje Jakovljevo, Tomino evanđelje djetinjstva, Pseudo-Matejevo evanđelje, Uznesenje Marijino, Istorija Josipa tesara i Arapsko-armenijska jevanđelja o Isusovom djetinjstvu.
Protoevanđelje Jakovljevo govori o Marijinom rođenju od ostarjele majke Ane i bogatog Joakima. Slično malom Samuilu, trogodišnju Mariju dovode u hram, gdje je hrane anđeli sve do dvanaeste godine, kada je po čudesnom izboru zaručena za Josipa. Josip je udovac sa sinovima iz prethodnog braka. Kada Josip otkrije da je Marija u šestom mjesecu trudnoće, poju vodu očišćenja (vidi Brojevi 5,11-31). Isus se rađa u pećini, Mariju porađa jevrejska babica a Saloma potvrđuje da je Marija djevica. U posljednjim poglavljima Irod ubija Zahariju, oca Jovana Krstitelja, a sam Krstitelj izbjegava tu sudbinu bijegom u planine.
Tomino jevanđelje djetinjstva prikazuje Isusa u dobu od pet do dvanaest godina. Petogodišnji Isus uspijeva napraviti 12 glinenih vrabaca koji čudesno polijeću. Kada mu sin Ane pisara prolije vodu iz posude, Isus ga proklinje: “Ti drski, bezbožni glupane!”. Dječak koji se slučajno sudario s Isusom pada mrtav. Oni koji ga optužuju gube vid. Mali Isus pomaže poočimu tesaru čudesno proširujući grede do željene veličine.
Pseudo-Matejevo evanđelje donosi neke anegdote iz puta po Egiptu: palmino drvo se saginje da bi Marija uzabrala plodove, put od trideset dana oni uspijevaju prevaliti za jedan dan, 365 idola u poganskom hramu padaju pri ulasku Marije i djeteta.
U drugim jevanđeljima o Isusovom djetinjstvu navodi se svjedočanstvo babice s Isusovog rođenja da Isus nije imao težinu kao druge bebe i nije plakao; na putu u Egipat Marija i Isus susreću dva razbojnika, Tita i Dimaha, kojima beba Isus proriče da će za trideset godina biti razapeti s njim, i to koji na kojoj strani (Dimah je onaj koji je priznao Isusa). Vaznesenje Marijino donosi izvještaj o čudima vezanim uz tijelo mrtve Marije, koje kasnije oživljuje i biva preneseno u raj.
2. Jevanđelja Isusove muke i vaskrsenja
Najvažnije je Petrovo jevanđelje, koje je bilo u širokoj upotrebi kod ranih hrišćana krajem II. vijeka. Isus je prikazan kao onaj koji nije osjećao nikakav bol prilikom raspeća. Stražari na grobu ujedno su svjedoci vaskrsenja: dvojica čije glave sežu do neba vode jednoga čija glava nadrasta nebesa. Jevanđelje Nikodimovo govori da je Veliko vijeće nakon vaskrsenja priznalo da je Isus vaskrsao; rimske zastave se klanjaju pri Isusovom ulasku kod Pilata; Isusu u prilog svjedoče Nikodim i Berenika (Veronika), koju je Isus izliječio od tečenja krvi; razbojnici razapeti s Isusom jesu Disma i Gesta, a vojnik koji je kopljem probô Isusa jeste Longin. Isus silazi u donji svijet, strašeći Sotonu i odvevši sa sobom vjernike, uključujući Adama i pokajanog razbojnika Dismu. Neki detalji ovog jevanđelja doveli su do kanonizacije Pilatove žene Prokle u Grčkoj pravoslavnoj crkvi i do proslave Dana svetog Pilata u Etiopskoj pravoslavnoj crkvi.
http://www.svetlostistine.com/Knjige/Sa ... %20(9).htm