Forum Klix.ba

alibegoa wrote:Kao što sam i napisao: 369. pojačana pješačka pukovnija. Da ne pišemo koliko ih je izvučeno prije pada Staljingrada, koji su zarobljenici na kraju završili preko zarobljeništva u partizanima, ljudi jednostavno ne mogu pojmiti koliko se mali broj tih vojnika osovine pod Staljingradom svih nacionalnosti, uspio vratiti bilo gdje. Tako da su šanse da je neki dedo iz Bosne bio na Staljingradu su ravne 0.

Kao da je i neki Bosanac poginuo na Titaniku ..

Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Lojo siguran sam da bi te proglasili.. nekako ko nekoga ko istice podjele na startu.. Smijesni su uistinu problemi dijasporaca..Tacno je to sto kazes a rekli su mnogi historicari,da su najbolji sinovi Bosne cesto ginuli za tudje ciljeve.. Od turske vlasti pa na ovamo ..

Josko Domorocki wrote:

alibegoa wrote:Kao što sam i napisao: 369. pojačana pješačka pukovnija. Da ne pišemo koliko ih je izvučeno prije pada Staljingrada, koji su zarobljenici na kraju završili preko zarobljeništva u partizanima, ljudi jednostavno ne mogu pojmiti koliko se mali broj tih vojnika osovine pod Staljingradom svih nacionalnosti, uspio vratiti bilo gdje. Tako da su šanse da je neki dedo iz Bosne bio na Staljingradu su ravne 0.

Kao da je i neki Bosanac poginuo na Titaniku ..

Baš tako, je li se neki Bosanac vratio sa Titanika? Poginuo, to već OK.

http://s321.photobucket.com/albums/nn37 ... 1QQtppZZ20
Album sa slikama

malo OT,nevezano za handjar,al kazu negdje u italiji ima vojno groblje bosanaca,koji su se borili za austrougare...
i da su bili respektabilna formacija?zna li ko sta al vise o tome???
ovo vezano za pogibije po bijelom svijetu za tudje ciljeve...

@sumirprimus:

evo ti ovdje nešto, za početak:

http://en.wikipedia.org/wiki/Bosnian-He ... n_Infantry

Bitka je bila na Monte Meletti, Južni Tirol, spomenik je u Grazu, i dan-danas se održava memorijal

Many Bosnian soldiers from the Second Regiment were killed over 1916 and 1917 in fighting in north Italy during World War I and were subsequently buried in the small village Lebring, near Graz, Austria. Since 1917 locals have held a modest memorial service to mark the anniversary of the Battle of Monte Meletti in South Tyrol, only interrupted briefly during the Nazi period. Currently there is a Memorial plaque and a street named "Zweierbosniakengasse" ("Second Bosnian Street") in Graz. The Italians and the Austrians have also erected a Memorial plaque to the role of the Bosnian soldiers in the biggest Italian military defeat of the war. An impassable ridge defended by Bosnian soldiers four kilometers north of Gorizia is now called the "Posso del Bosniako" (Pass of the Bosnians). In honour of the Fourth regiment a monument has been erected on the eastern slope of Rombon mountain in Slovenia. Two Bosnian soldiers wearing fez are carved on granite, which takes into account the Rombon. The monument was made ​​by Ladislav Kofranek, a sculptor from Prague.

Public Monument to Bosnian soldiers of World War One in Slovenia.

In 1929 the Army History Museum in Vienna erected a Memorial Plaque to the Bosnian veterans.
Legacy

Captain Gojkomir Glogovac was awarded Austria-Hungary's highest military honour, the Military Order of Maria Theresa, for extreme bravery in 1917; he was subsequently ennobled as Baron Glogovac. Another prominent Bosnian officer to rise the ranks was Colonel Hussein Biscevic (Husein Biščević or Biščević-beg) who later served in the Waffen SS.[6] Muhamed Hadžiefendić (1898–1943) served as a lieutenant in this formation during World War I.

jes fakat gleaj ovo ba...
pa ima li ovo igdje u istorii historiji ilitiga u povijesti...
u stranim vojnim formacjama,ginuli ovoliki ljudi,i gle tamo dobili memorijale i pocasti,a kod nas ni mukajet...tc tc tc tc tc tc..
jos jednom,izvinjavam se za OT,ali kad vec govorimo o stranim vojnim formacijama,...ovo je vise paznje vrijedno,vise ljudi ucestvovalo ginulo,pa cak i pocasti dobilo...toliko o nama ko o ljudima koji drze do svoje proslosti...

Woody wrote:@sumirprimus:

evo ti ovdje nešto, za početak:

http://en.wikipedia.org/wiki/Bosnian-He ... n_Infantry

Bitka je bila na Monte Meletti, Južni Tirol, spomenik je u Grazu, i dan-danas se održava memorijal

Čuvena bitka na rijeci Po(Piavi) u kojoj je sudjelovala i znamenita postrojba tkz. bosanska regimenta sastavljena od muslimana i katolika sa uglavnom njemačkim zapovjedništvom!
Pričao mi je dedo koji je preživio ovu bitku!
Zastava bosanske regimente se i danas čuva u vojnom muzeju u Austriji,a brigada slovi kao jedna od naj hrabrijih u to vrijeme!

http://bs.wikipedia.org/w/index.php?tit ... 0617143532

Hajde kad smo vec u off topicu da pomenem jednog impresivnog covjeka iz WW I kojeg sam vec pomenuo ranije ali to vjerovatno niste vidjeli a vrlo je interesantna prica, izguglajte sebi "Elez Dervisevic", necete se pokajati! A ako vam ne bude mrsko onda moze i "Mustafa Golubic".

zanimljivosti

http://bs.wikipedia.org/wiki/D%C5%BEami ... _Mangartom

http://www.militaryphotos.net/forums/sh ... tia-in-WWI

Unutar Bošnjačke emigracije postojalo je nekoliko različitih grupa.

Prva bi se skupina mogla nazvati "ustaškom" a nju su uglavnom činili Bošnjaci, istaknuti funkcioneri NDH, a to su bili dr. Džafer-beg Kulenović, potpredsjednik vlade NDH, Dr.Mehmed Alajbegović, ministar vanjskih poslova NDH, Osman Kulenović, Šefkija Bešlagić, Hakija Hadžić, Meho Mehičić, Alija Šuljak, Salih Baljić, Ibrahim Džinić i drugi. Neki su nakon uvezivanja Bošnjačke emigracije i prevazilaženje prvog šoka iseljenja bili veliki aktivisti i zagovornici Bošnjaštva dok su neki do kraja ostali odani Pavelićevoj ideji Velike Hrvatske.

Drugi dio "ustaške grupe" Bošnjaka bio je okupljen oko Maksa Luburića. Njegovi saradnici su bili Enver Mehmedagić i Nahid Kulenović sin Džafer-bega Kulenovića. Agenti UDBE likvidirali su Luburića i Nahida Kulenovića. Uz Luburića je bio i kontrovezni Bošnjak Ibrahim Pjanić iz Sokola kod Gračanice, inače vođa bošnjačkih Ustaša, a u emigraciji mu je bivši ustaški tajnik Vjekoslav Vrančić dodijelio titulu viteza pa se tako i potpisivao kao Ibrahim-Vitez. Uz Maksa Luburića još su bili od Bošnjaka Derviš Šehović, Husnija Hrustanović, nadareni publicista koji je živio u Siriji, Fadil Osmanagić, Muhamed Seferagić i prof. dr. Jašar Ramusović. Svi su oni bili izrazito proustaški orijentirani i vrlo aktivni. Svoje su ideje iznosili u emigrantskom časopisu „Drina-Vjestnik oružanih snaga“. Raspolagali su ogromnim količinama novca, vjerovatno iznesenog sa računa NDH, a taj im je novac omogućavao ogromnu medijsku propagandu i kampanju. Najistaknutiji Mahmud Muftić agitirao je po arapskom svijetu, iako je radi svojih veza optuživan da je agent MOSAD-a (Izrael), nađen je otrovan u jednom londonskom hotelu.

Treći dio proustaške emigracije činili su preživjeli pripadnici SS Handžar Divizije, njih negdje oko 500 od 2 000 koliko je ta Bošnjačka SS Divizija brojala. Zadnje borbe ova Divizija je vodila u Mađarskoj a nakon sloma povukli su se uglavnom rukovodni kadrovi i Tabor Imami u Austriju i Bavarsku. U Austriji i Južnoj Njemačkoj su se od 1945.g. zatekla 153 Tabor Imama od kojih su u Bošnjačkoj emigraciji kasnije najaktivniji bili Haris Korkut, Ishak Imamović, Salih Šabanović, Mehmed Maslić, Džemal Ibrahimović, Seid Karić, Salih Hadžialić, Abdulah Muhasilović, Abdulah Babić i drugi. Ovi Imami su kasnije bili okosnica Bošnjačke nacionalne emigracije i uglavnom su se uključili u BOŠNJAČKI LIBERALNI SAVEZ Adila Zulfikarpašića, gdje je jedan od ovih Imama Handžar Divizije Omer Zulić bio i podpredsjednik i aktivni saradnik Bošnjačkog emigrantskog časopisa „Bosanski Pogledi“. Jedan broj Tabor Imama među kojima su kasnije najpoznatiji bili Husejn ef. Đozo i dr. Adem Handžić vratio se u Jugoslaviju gdje su nakon odslužene kazne ponovo uključeni u javni život.

Pripadnici SS Handžar Divizije koji su bili po raznim logorima u Evropi dobijaju ponudu od Engleske o useljenju te tako počinje da se stvara jaka ćelija bošnjačke emigracije u Bredfordu u Engleskoj. Međutim uz jaku propagandu četnika i Jugoslovenske diplomatije u Engleskoj, uhapšeno je oko 20 Bošnjaka esesovaca i vraćeno u Jugoslaviju gdje su pogubljeni bez ikakvog procesa. U općoj panici među Bošnjačkim emigrantima u Engleskoj i odbijanja mnogih islamskih zemalja da im pomognu, oni se obraćaju dr. Juraju Krnjeviću iz HSS-a i u suradnji s njim oni se registriraju kao članovi HSS-a čime dobivaju podršku HSS-ovaca i uz agitiranje kod engleske vlade deportacije i progoni prestaju a preostali Bošnjaci dobivaju stalni boravak.

zović wrote:Unutar Bošnjačke emigracije postojalo je nekoliko različitih grupa.

Prva bi se skupina mogla nazvati "ustaškom" a nju su uglavnom činili Bošnjaci, istaknuti funkcioneri NDH, a to su bili dr. Džafer-beg Kulenović, potpredsjednik vlade NDH, Dr.Mehmed Alajbegović, ministar vanjskih poslova NDH, Osman Kulenović, Šefkija Bešlagić, Hakija Hadžić, Meho Mehičić, Alija Šuljak, Salih Baljić, Ibrahim Džinić i drugi. Neki su nakon uvezivanja Bošnjačke emigracije i prevazilaženje prvog šoka iseljenja bili veliki aktivisti i zagovornici Bošnjaštva dok su neki do kraja ostali odani Pavelićevoj ideji Velike Hrvatske.

Drugi dio "ustaške grupe" Bošnjaka bio je okupljen oko Maksa Luburića. Njegovi saradnici su bili Enver Mehmedagić i Nahid Kulenović sin Džafer-bega Kulenovića. Agenti UDBE likvidirali su Luburića i Nahida Kulenovića. Uz Luburića je bio i kontrovezni Bošnjak Ibrahim Pjanić iz Sokola kod Gračanice, inače vođa bošnjačkih Ustaša, a u emigraciji mu je bivši ustaški tajnik Vjekoslav Vrančić dodijelio titulu viteza pa se tako i potpisivao kao Ibrahim-Vitez. Uz Maksa Luburića još su bili od Bošnjaka Derviš Šehović, Husnija Hrustanović, nadareni publicista koji je živio u Siriji, Fadil Osmanagić, Muhamed Seferagić i prof. dr. Jašar Ramusović. Svi su oni bili izrazito proustaški orijentirani i vrlo aktivni. Svoje su ideje iznosili u emigrantskom časopisu „Drina-Vjestnik oružanih snaga“. Raspolagali su ogromnim količinama novca, vjerovatno iznesenog sa računa NDH, a taj im je novac omogućavao ogromnu medijsku propagandu i kampanju. Najistaknutiji Mahmud Muftić agitirao je po arapskom svijetu, iako je radi svojih veza optuživan da je agent MOSAD-a (Izrael), nađen je otrovan u jednom londonskom hotelu.

Treći dio proustaške emigracije činili su preživjeli pripadnici SS Handžar Divizije, njih negdje oko 500 od 2 000 koliko je ta Bošnjačka SS Divizija brojala. Zadnje borbe ova Divizija je vodila u Mađarskoj a nakon sloma povukli su se uglavnom rukovodni kadrovi i Tabor Imami u Austriju i Bavarsku. U Austriji i Južnoj Njemačkoj su se od 1945.g. zatekla 153 Tabor Imama od kojih su u Bošnjačkoj emigraciji kasnije najaktivniji bili Haris Korkut, Ishak Imamović, Salih Šabanović, Mehmed Maslić, Džemal Ibrahimović, Seid Karić, Salih Hadžialić, Abdulah Muhasilović, Abdulah Babić i drugi. Ovi Imami su kasnije bili okosnica Bošnjačke nacionalne emigracije i uglavnom su se uključili u BOŠNJAČKI LIBERALNI SAVEZ Adila Zulfikarpašića, gdje je jedan od ovih Imama Handžar Divizije Omer Zulić bio i podpredsjednik i aktivni saradnik Bošnjačkog emigrantskog časopisa „Bosanski Pogledi“. Jedan broj Tabor Imama među kojima su kasnije najpoznatiji bili Husejn ef. Đozo i dr. Adem Handžić vratio se u Jugoslaviju gdje su nakon odslužene kazne ponovo uključeni u javni život.

Pripadnici SS Handžar Divizije koji su bili po raznim logorima u Evropi dobijaju ponudu od Engleske o useljenju te tako počinje da se stvara jaka ćelija bošnjačke emigracije u Bredfordu u Engleskoj. Međutim uz jaku propagandu četnika i Jugoslovenske diplomatije u Engleskoj, uhapšeno je oko 20 Bošnjaka esesovaca i vraćeno u Jugoslaviju gdje su pogubljeni bez ikakvog procesa. U općoj panici među Bošnjačkim emigrantima u Engleskoj i odbijanja mnogih islamskih zemalja da im pomognu, oni se obraćaju dr. Juraju Krnjeviću iz HSS-a i u suradnji s njim oni se registriraju kao članovi HSS-a čime dobivaju podršku HSS-ovaca i uz agitiranje kod engleske vlade deportacije i progoni prestaju a preostali Bošnjaci dobivaju stalni boravak.

Malo buni ovaj podatak o brojnom stanju 13. SS "500 - 2000", ne znam da li se odnosi na one koji su prezivjeli rat, jer mi je to nekako malo obzirom da je brojno stanje divizije bilo oko 21.000, ili se odnosi samo na one koji su izasli na Blajburg ili gdje vec. Medjutim, bilo kako bilo, bitniji od toga je ostatak navedenih podataka. Imajuci sve napisano u vidu bilo bi interesantno vidjeti (kad bi bilo moguce) u kojoj mjeri je sukob Bosnjaka i Hrvata u ratu 92'-95' zaista bio kreiran u BG a realizovan pomocu domacih udbasa, kosovaca i sl. a koji su bili pripadnici bosnjackog i hrvatskog naroda, pri tome znajuci da ova dva naroda nikad nisu imali ozbiljnijih razmirica u svojoj istoriji.

wolf07 wrote:

zović wrote:Unutar Bošnjačke emigracije postojalo je nekoliko različitih grupa.

Prva bi se skupina mogla nazvati "ustaškom" a nju su uglavnom činili Bošnjaci, istaknuti funkcioneri NDH, a to su bili dr. Džafer-beg Kulenović, potpredsjednik vlade NDH, Dr.Mehmed Alajbegović, ministar vanjskih poslova NDH, Osman Kulenović, Šefkija Bešlagić, Hakija Hadžić, Meho Mehičić, Alija Šuljak, Salih Baljić, Ibrahim Džinić i drugi. Neki su nakon uvezivanja Bošnjačke emigracije i prevazilaženje prvog šoka iseljenja bili veliki aktivisti i zagovornici Bošnjaštva dok su neki do kraja ostali odani Pavelićevoj ideji Velike Hrvatske.

Drugi dio "ustaške grupe" Bošnjaka bio je okupljen oko Maksa Luburića. Njegovi saradnici su bili Enver Mehmedagić i Nahid Kulenović sin Džafer-bega Kulenovića. Agenti UDBE likvidirali su Luburića i Nahida Kulenovića. Uz Luburića je bio i kontrovezni Bošnjak Ibrahim Pjanić iz Sokola kod Gračanice, inače vođa bošnjačkih Ustaša, a u emigraciji mu je bivši ustaški tajnik Vjekoslav Vrančić dodijelio titulu viteza pa se tako i potpisivao kao Ibrahim-Vitez. Uz Maksa Luburića još su bili od Bošnjaka Derviš Šehović, Husnija Hrustanović, nadareni publicista koji je živio u Siriji, Fadil Osmanagić, Muhamed Seferagić i prof. dr. Jašar Ramusović. Svi su oni bili izrazito proustaški orijentirani i vrlo aktivni. Svoje su ideje iznosili u emigrantskom časopisu „Drina-Vjestnik oružanih snaga“. Raspolagali su ogromnim količinama novca, vjerovatno iznesenog sa računa NDH, a taj im je novac omogućavao ogromnu medijsku propagandu i kampanju. Najistaknutiji Mahmud Muftić agitirao je po arapskom svijetu, iako je radi svojih veza optuživan da je agent MOSAD-a (Izrael), nađen je otrovan u jednom londonskom hotelu.

Treći dio proustaške emigracije činili su preživjeli pripadnici SS Handžar Divizije, njih negdje oko 500 od 2 000 koliko je ta Bošnjačka SS Divizija brojala. Zadnje borbe ova Divizija je vodila u Mađarskoj a nakon sloma povukli su se uglavnom rukovodni kadrovi i Tabor Imami u Austriju i Bavarsku. U Austriji i Južnoj Njemačkoj su se od 1945.g. zatekla 153 Tabor Imama od kojih su u Bošnjačkoj emigraciji kasnije najaktivniji bili Haris Korkut, Ishak Imamović, Salih Šabanović, Mehmed Maslić, Džemal Ibrahimović, Seid Karić, Salih Hadžialić, Abdulah Muhasilović, Abdulah Babić i drugi. Ovi Imami su kasnije bili okosnica Bošnjačke nacionalne emigracije i uglavnom su se uključili u BOŠNJAČKI LIBERALNI SAVEZ Adila Zulfikarpašića, gdje je jedan od ovih Imama Handžar Divizije Omer Zulić bio i podpredsjednik i aktivni saradnik Bošnjačkog emigrantskog časopisa „Bosanski Pogledi“. Jedan broj Tabor Imama među kojima su kasnije najpoznatiji bili Husejn ef. Đozo i dr. Adem Handžić vratio se u Jugoslaviju gdje su nakon odslužene kazne ponovo uključeni u javni život.

Pripadnici SS Handžar Divizije koji su bili po raznim logorima u Evropi dobijaju ponudu od Engleske o useljenju te tako počinje da se stvara jaka ćelija bošnjačke emigracije u Bredfordu u Engleskoj. Međutim uz jaku propagandu četnika i Jugoslovenske diplomatije u Engleskoj, uhapšeno je oko 20 Bošnjaka esesovaca i vraćeno u Jugoslaviju gdje su pogubljeni bez ikakvog procesa. U općoj panici među Bošnjačkim emigrantima u Engleskoj i odbijanja mnogih islamskih zemalja da im pomognu, oni se obraćaju dr. Juraju Krnjeviću iz HSS-a i u suradnji s njim oni se registriraju kao članovi HSS-a čime dobivaju podršku HSS-ovaca i uz agitiranje kod engleske vlade deportacije i progoni prestaju a preostali Bošnjaci dobivaju stalni boravak.

Malo buni ovaj podatak o brojnom stanju 13. SS "500 - 2000", ne znam da li se odnosi na one koji su prezivjeli rat, jer mi je to nekako malo obzirom da je brojno stanje divizije bilo oko 21.000, ili se odnosi samo na one koji su izasli na Blajburg ili gdje vec. Medjutim, bilo kako bilo, bitniji od toga je ostatak navedenih podataka. Imajuci sve napisano u vidu bilo bi interesantno vidjeti (kad bi bilo moguce) u kojoj mjeri je sukob Bosnjaka i Hrvata u ratu 92'-95' zaista bio kreiran u BG a realizovan pomocu domacih udbasa, kosovaca i sl. a koji su bili pripadnici bosnjackog i hrvatskog naroda, pri tome znajuci da ova dva naroda nikad nisu imali ozbiljnijih razmirica u svojoj istoriji.

Vjerovatno je riječ samo o onima koji su prošli na Blajburgu i nastavili živjeti širom svijeta!

Slažem se!
Taj sukob u onako kaotičnoj situaciji je odgovarao jedino njima i nekim međunarodnim centrima moći!
No teško da ćemo ikada saznati istinu premda su indicije vrlo jasne!

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Tako je, treba ih savjetovati da se udaju za tebe hahahahahahahaha

djani s wrote:

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Tako je, treba ih savjetovati da se udaju za tebe hahahahahahahaha

Samo ne znam sta je smjesno

zović wrote:

wolf07 wrote:

zović wrote:Unutar Bošnjačke emigracije postojalo je nekoliko različitih grupa.

Prva bi se skupina mogla nazvati "ustaškom" a nju su uglavnom činili Bošnjaci, istaknuti funkcioneri NDH, a to su bili dr. Džafer-beg Kulenović, potpredsjednik vlade NDH, Dr.Mehmed Alajbegović, ministar vanjskih poslova NDH, Osman Kulenović, Šefkija Bešlagić, Hakija Hadžić, Meho Mehičić, Alija Šuljak, Salih Baljić, Ibrahim Džinić i drugi. Neki su nakon uvezivanja Bošnjačke emigracije i prevazilaženje prvog šoka iseljenja bili veliki aktivisti i zagovornici Bošnjaštva dok su neki do kraja ostali odani Pavelićevoj ideji Velike Hrvatske.

Drugi dio "ustaške grupe" Bošnjaka bio je okupljen oko Maksa Luburića. Njegovi saradnici su bili Enver Mehmedagić i Nahid Kulenović sin Džafer-bega Kulenovića. Agenti UDBE likvidirali su Luburića i Nahida Kulenovića. Uz Luburića je bio i kontrovezni Bošnjak Ibrahim Pjanić iz Sokola kod Gračanice, inače vođa bošnjačkih Ustaša, a u emigraciji mu je bivši ustaški tajnik Vjekoslav Vrančić dodijelio titulu viteza pa se tako i potpisivao kao Ibrahim-Vitez. Uz Maksa Luburića još su bili od Bošnjaka Derviš Šehović, Husnija Hrustanović, nadareni publicista koji je živio u Siriji, Fadil Osmanagić, Muhamed Seferagić i prof. dr. Jašar Ramusović. Svi su oni bili izrazito proustaški orijentirani i vrlo aktivni. Svoje su ideje iznosili u emigrantskom časopisu „Drina-Vjestnik oružanih snaga“. Raspolagali su ogromnim količinama novca, vjerovatno iznesenog sa računa NDH, a taj im je novac omogućavao ogromnu medijsku propagandu i kampanju. Najistaknutiji Mahmud Muftić agitirao je po arapskom svijetu, iako je radi svojih veza optuživan da je agent MOSAD-a (Izrael), nađen je otrovan u jednom londonskom hotelu.

Treći dio proustaške emigracije činili su preživjeli pripadnici SS Handžar Divizije, njih negdje oko 500 od 2 000 koliko je ta Bošnjačka SS Divizija brojala. Zadnje borbe ova Divizija je vodila u Mađarskoj a nakon sloma povukli su se uglavnom rukovodni kadrovi i Tabor Imami u Austriju i Bavarsku. U Austriji i Južnoj Njemačkoj su se od 1945.g. zatekla 153 Tabor Imama od kojih su u Bošnjačkoj emigraciji kasnije najaktivniji bili Haris Korkut, Ishak Imamović, Salih Šabanović, Mehmed Maslić, Džemal Ibrahimović, Seid Karić, Salih Hadžialić, Abdulah Muhasilović, Abdulah Babić i drugi. Ovi Imami su kasnije bili okosnica Bošnjačke nacionalne emigracije i uglavnom su se uključili u BOŠNJAČKI LIBERALNI SAVEZ Adila Zulfikarpašića, gdje je jedan od ovih Imama Handžar Divizije Omer Zulić bio i podpredsjednik i aktivni saradnik Bošnjačkog emigrantskog časopisa „Bosanski Pogledi“. Jedan broj Tabor Imama među kojima su kasnije najpoznatiji bili Husejn ef. Đozo i dr. Adem Handžić vratio se u Jugoslaviju gdje su nakon odslužene kazne ponovo uključeni u javni život.

Pripadnici SS Handžar Divizije koji su bili po raznim logorima u Evropi dobijaju ponudu od Engleske o useljenju te tako počinje da se stvara jaka ćelija bošnjačke emigracije u Bredfordu u Engleskoj. Međutim uz jaku propagandu četnika i Jugoslovenske diplomatije u Engleskoj, uhapšeno je oko 20 Bošnjaka esesovaca i vraćeno u Jugoslaviju gdje su pogubljeni bez ikakvog procesa. U općoj panici među Bošnjačkim emigrantima u Engleskoj i odbijanja mnogih islamskih zemalja da im pomognu, oni se obraćaju dr. Juraju Krnjeviću iz HSS-a i u suradnji s njim oni se registriraju kao članovi HSS-a čime dobivaju podršku HSS-ovaca i uz agitiranje kod engleske vlade deportacije i progoni prestaju a preostali Bošnjaci dobivaju stalni boravak.

Malo buni ovaj podatak o brojnom stanju 13. SS "500 - 2000", ne znam da li se odnosi na one koji su prezivjeli rat, jer mi je to nekako malo obzirom da je brojno stanje divizije bilo oko 21.000, ili se odnosi samo na one koji su izasli na Blajburg ili gdje vec. Medjutim, bilo kako bilo, bitniji od toga je ostatak navedenih podataka. Imajuci sve napisano u vidu bilo bi interesantno vidjeti (kad bi bilo moguce) u kojoj mjeri je sukob Bosnjaka i Hrvata u ratu 92'-95' zaista bio kreiran u BG a realizovan pomocu domacih udbasa, kosovaca i sl. a koji su bili pripadnici bosnjackog i hrvatskog naroda, pri tome znajuci da ova dva naroda nikad nisu imali ozbiljnijih razmirica u svojoj istoriji.

Vjerovatno je riječ samo o onima koji su prošli na Blajburgu i nastavili živjeti širom svijeta!

Slažem se!
Taj sukob u onako kaotičnoj situaciji je odgovarao jedino njima i nekim međunarodnim centrima moći!
No teško da ćemo ikada saznati istinu premda su indicije vrlo jasne!

Dovoljno je vidjeti aktere tih desavanja .. Ima na ytb jakih svjedocenja o tome..

Josko Domorocki wrote:

djani s wrote:

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Tako je, treba ih savjetovati da se udaju za tebe hahahahahahahaha

Samo ne znam sta je smjesno

Pretpostavljam da ne znas ali nije bitno, nije to tema...rasprava zavrsena.

Josko Domorocki wrote:

alibegoa wrote:Kao što sam i napisao: 369. pojačana pješačka pukovnija. Da ne pišemo koliko ih je izvučeno prije pada Staljingrada, koji su zarobljenici na kraju završili preko zarobljeništva u partizanima, ljudi jednostavno ne mogu pojmiti koliko se mali broj tih vojnika osovine pod Staljingradom svih nacionalnosti, uspio vratiti bilo gdje. Tako da su šanse da je neki dedo iz Bosne bio na Staljingradu su ravne 0.

Kao da je i neki Bosanac poginuo na Titaniku ..

Bojnik Tahir Alagic, dobitnik Zeljeznog Kriza prvog stepena - odlikovanje njemacke vojske
http://forum.axishistory.com/viewtopic. ... &start=270
http://hr.wikipedia.org/wiki/Tahir_Alagi%C4%87

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Ma jok, ba. Treba ih ostrojit' da nam se hulja ne razleze medju narodom.
Ma u rat ne treba natjerivati. Jedni cuju odsudni zov u historiji svog naroda i odazovu se, svjesni da rade nesto vazno u svom zivotu.
Dimijasi i pobjegulje, uhvate maglu, umiruci vise puta u svom zivotu. Jedu, piju i umru. Zivot k'o u hajvana. Kraj.

Gojeni H wrote:

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Ma jok, ba. Treba ih ostrojit' da nam se hulja ne razleze medju narodom.
Ma u rat ne treba natjerivati. Jedni cuju odsudni zov u historiji svog naroda i odazovu se, svjesni da rade nesto vazno u svom zivotu.
Dimijasi i pobjegulje, uhvate maglu, umiruci vise puta u svom zivotu. Jedu, piju i umru. Zivot k'o u hajvana. Kraj.

Tema je Handzar a ne inteligentno izlaganje i ekspertna analiza zivota ljudi koji se i ne poznaju.

Gojeni H wrote:

Josko Domorocki wrote:

alibegoa wrote:Kao što sam i napisao: 369. pojačana pješačka pukovnija. Da ne pišemo koliko ih je izvučeno prije pada Staljingrada, koji su zarobljenici na kraju završili preko zarobljeništva u partizanima, ljudi jednostavno ne mogu pojmiti koliko se mali broj tih vojnika osovine pod Staljingradom svih nacionalnosti, uspio vratiti bilo gdje. Tako da su šanse da je neki dedo iz Bosne bio na Staljingradu su ravne 0.

Kao da je i neki Bosanac poginuo na Titaniku ..

Bojnik Tahir Alagic, dobitnik Zeljeznog Kriza prvog stepena - odlikovanje njemacke vojske
http://forum.axishistory.com/viewtopic. ... &start=270
http://hr.wikipedia.org/wiki/Tahir_Alagi%C4%87

Jesu li ovog objesili u onoj akciji "Jozo, daj vode"?
Helem, nema veze...vazno je da su ga objesili.

Gojeni H wrote:

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Ma jok, ba. Treba ih ostrojit' da nam se hulja ne razleze medju narodom.
Ma u rat ne treba natjerivati. Jedni cuju odsudni zov u historiji svog naroda i odazovu se, svjesni da rade nesto vazno u svom zivotu.
Dimijasi i pobjegulje, uhvate maglu, umiruci vise puta u svom zivotu. Jedu, piju i umru. Zivot k'o u hajvana. Kraj.

Pa kako ti ne pogide dosada? Jesi li dimijas?

Bojnik Tahir Alagic, dobitnik Zeljeznog Kriza prvog stepena - odlikovanje njemacke vojske
http://forum.axishistory.com/viewtopic. ... &start=270
http://hr.wikipedia.org/wiki/Tahir_Alagi%C4%87

Jesu li ovog objesili u onoj akciji "Jozo, daj vode"?
Helem, nema veze...vazno je da su ga objesili.

Jesu, crveni. To je taj. Nisu mu mogli dohakat Rusi, ali OZNA sve dozna.

seln wrote:

Gojeni H wrote:

Hadzi Lojo wrote:Kad nesto sve rezimiram, ispade da su nasi najbolji i najhrabriji vecinom izginuli po raznim frontovima ratujuci za tudje ciljeve pa nije ni cudo zasto smo bili nespremni u zadnjem ratu. Po meni u rat treba prvo slati one koji su nesposobni za vojsku pa tek onda sposobne, inace ostadosmo bez kvalitetnog rasplodnog materijala. Ja garantujem da su 80% pobjeglica muskaraca obicni bezmudasi. Takodje treba savjetovati mlade djevojke da se ne udaju za dijasporase ciji je otac pobjeglica, jer ih takvi nece imati muda zastititi u novom ratu.

Ma jok, ba. Treba ih ostrojit' da nam se hulja ne razleze medju narodom.
Ma u rat ne treba natjerivati. Jedni cuju odsudni zov u historiji svog naroda i odazovu se, svjesni da rade nesto vazno u svom zivotu.
Dimijasi i pobjegulje, uhvate maglu, umiruci vise puta u svom zivotu. Jedu, piju i umru. Zivot k'o u hajvana. Kraj.

Pa kako ti ne pogide dosada? Jesi li dimijas?

Hocemo se vrijedjat'? Hajde svako ti dobro zelim.